Printable View
Moj nije bio na nijednom porodu, ali vidio je svoje curice odmah nakon poroda i ne mogu zaboraviti taj izraz lica i prvi, plašljivi dodir malenog obrašćića. :heart: Ne znam kakav bi bio da je bio na porodu i da li bi uopće vidio svoje bebice taj tren,
ili bi ležao na podu rađaonice :/
na prvom porodu bila sam sama i koliko god da su primalja i med. sestra bile super, bas sam se osjecala jako usamljeno. nije me bilo strah, ali bas sam se osjecala kao da nemam nikoga svoga...jedan jako ruzan osjecaj.
drugi put je mm isao samnom i bio je fantastican. osjecala sam se sigurno i zasticeno i cijeli porod bio je jedno predivno iskustvo.
nakon sto se ad rodio i prosao prvi pregled dali su mi ga u onaj veeeeliki plavi krevet, ugasili svjetla u boxu, vratili cd stinga na pocetak, zatvorili vrata i pustili nas troje da uzivamo u tim trenucima. bio je to sigurno jedan od najljepsih dogadjaja u mom zivotu. odnos mm prema meni kao zeni, nije se promjenio uopce.
jedino sto me izludjivalo bilo je, kad je svima pricao kako sam jako lako rodila i kako me to uopce nije boljelo (zato jer nisam vikala)....e na to sam mu rekla da cu mu dat samar ako jos jednom cujem da to nekome kaze.
mm je bio samnom na porodu i bio mi je velika podrška. bilo bi mi grozno da sam bila sama, jer su trudovi trajali par sati nakon što smo došli u rodilište.
Što se tiče izgona, rodila sam na stolčiću i mm je vidio izgon bebe. poslije je rekao da mu je bilo zanimljivo, zapravo fascinantno kako to sve ide. nije mu bilo ni bljak, niti nešto tako slično, i samo smo se dodatno zbližili nakon toga.
a u samom trenutku izgona, ja sam bila u stanju:baš me briga za sve, ništa mi ne smeta...
poslije mi je ispričao puno detalja koje ja nisam vidjela, jer sam od umora imala zatvorene oči.
najbolje mi je bilo što mu poslije poroda nisam morala objašnjavati kako mi je bilo, jer je sve vidio, i to mi je olakšalo dane kad smo došli kući. imala sam osjećaj da me bolje razumije.
Poliona, apsolutno se slažem i kužim te.
MM nije u početku bio lud za time da ide na porod (ali smo se složili da ako ja želim da je kraj mene, on će tamo biti), najviše jer je mislio kako će mi biti beskoristan, možda i smetati, ali kako se porod približavao sve je više osjećao da mu je tamo mjesto i danas svima opijeno priča kako su to trenuci u njegovom sjećanju koje ne bi dao za sav novac svijeta. A meni je tamo značio i trebao više nego išta, a da ne pričam da je osoblje bolnice odmah postalo ljubaznije kad više nisam bila sama.
Nemojte ništa pitati svekrve, babe i prijatelje koji nisu zajedno prošli porod, slušajte samo one koji jesu- ne znam jesam li ikad čula da je nekome bilo žao što je prisustvovao rođenju svog djeteta.
mm je bio na porodu na njegovo inzistiranje, ja sam smatrala (znala) da to mogu sama i naravno da bih bila mogla.
mm je bio cijelo vrijeme u rađaoni (kojih 6h), dodavao mi vodu, prodisavao svaki trud sa mnom, bodrio me i šutio kad je trebalo... ma po pravilniku!- ali to mi u konačnici nije ni bilo bitno, ono što jest i što će mi cijeli život ostati urezano u sjećanje jest njegov pogled kada se naše dijete rodilo, neopisiva sreća, blaženstvo na njegovom licu, onaj savršen trenutak u životu.
naravno da se hvalisao okolo kako je prerezao pupčanu vrpcu (neš' ti, glavna stvar). On ju je prvi ugledao (ženo, ima tvoje usne!) i zaljubio se :heart:
mene danas gleda samo s više ljubavi i to nije ništa promijenilo u intimnom životu.
U svakom slučaju, vodim ga i sljedeći put
MM je prisustvovao na oba poroda, ali sada na trećem neće, jer sam ja tako odlučila... :mrgreen:
Možda sam na prvom porodu bila nesigurna pa mi je trebala podrška, možda je na drugi došao po inerciji jer, kao, bio je i na prvom, ali sada sam sigurna da bi mi samo smetao i da to lakše mogu sama.
Jedino bih voljela da odmah po rođenju djeteta dođe u rađaonu prvi vidjeti dijete, a to i on želi.
MM bio na porodu, rekao da će ići ako ga želim tamo...bila sam skroz mirna i opuštena samo zato jer je on tu, nisam sama..
sad sam viče da ćeli i na drugi:)
Moj nije bio, iz objektivnih razloga: prvi put njega, kao ni ostale tate, nisu pustili zbog gužve; drugi put nije stigao - radio u drugom gradu a ja sam rodila u roku keks (ali nas je oba puta skoro pa odmah vidio). Ako bude trećega, slažem se skroz sa Svimbalom, jer sam se drugi put uvjerila koliko je lakše i jednostavnije kad sam na porodu sama. Čim mi je prva osoba ujutro "upala" u porod, to više nije bilo "to", sva sam se ispogubila.
S druge strane, mislim da je u našim bolnicama tata jako koristan, ako ništa drugo onda zato da poveća ljubaznost i obazrivost osoblja, a i da se žena ne osjeća sama (jedno je kad samoću želimo, drugo je kad nam je nametnu).
Citiraj:
argenta prvotno napisa
Ziva istina :klap: ukrala mi rijeci iz glave...
Moj bio na porodu, sve sama pozitivna iskustva, osjecaji, trenutci...
Bio mi velika podrska pri pripremnim trudovima, koji su me jako bolili a dok on nije doso vecinom sam u toj divnoj muci uzivala sama :(
pa onda sam porod - opet neprocjenjiva podrska,
pa sivanje (jako popucala) -neprocjenjiva podrska,
a kad je nasa slatkica izletila van, predivno iskustvo za oboje, nikad si ne bi oprostila da sam mu ikada i iz kojeg razloga uskratila taj dozivljaj...
:zaljubljen:
A da ne kazem da sam jedno vrijeme razmisljala o tom da nejde sa mnom na porod jer sam se bojala da mu se ne zgadim kad to sve vidi, cista zabluda, hvala Bogu!!! Sve 5! ;)
Moj muž je svojom željom i voljom prisustvovao porodu, i hvala Bogu da je...Zbilja ne znam kako bih 8 sati ležala sama, priključena na drip, u nesnosnim bolovima.Olakšao mi je maksimalno, on je bio moja epiduralna! :lol:
Nisam bila sigurna kako će sve to podnijeti, jer sam slušala razne priče o padanju u nesvjest, povraćanju...bla bla, al bio je super, hrabrio me, masirao, vlažio mi usta...plakali smo zajedno od sreće u trenutku kad su mi stavili našu bebu na prsa.To je divno iskustvo, za mene i za njega. :heart:
ja ne vjerujem da će moj povraćati ili pasti u nesvijest.
u dvije sam stvari nekako 100% sigurna što se tiče mog muža a to je da me nikad nikad nikad ne bi udario :lol: a druga je stvar da gadljiv definitivno nije.
makar... živi bili pa vidjeli.
al nemrem njega zamislit niti kako plače niti kako pada u nesvijest :lol:
Moj muž nije bi na prvom porodu - nisu ga pustili jer je bila sezona gripe, a neće biti ni na drugom jer će u to vrijeme biti u misiji. :(
neke zene su za a neke je protiv ovisno o gustu. Moja sveki je bila protiv npr (kao i za jos neke nebulozne stvari), ali tko je pita :mrgreen:
Meni je MM bio na porodu i mogu zakljuciti sljedece:
- on je bio odusevljen, navijao je za bebu, rekao da prvi vidi glavicu i sl...
-meni je to strasno puno znacilo, od dodavanja vode i tetosenja do apsolutno psihice podrske...najgora pomisao mi je da sam sama u takvoj situaciji
- nista mu se nije "zgadilo" ni sl, Bogu hvala, nije ostavilo nikakve posljedice na nase jelte "druzenje"
Nadam se da ce i drugi put biti tako.
ja mislim da ove starije žene koje su protiv i koje se doslovce zgražaju nad pomisli da im sinovi idu na porod sa svojom ženicom... ko moja svekrva naprimjer... :lol: ...su žene koje nisu baš načistu u odnosu sa svojim mužem...odnosno ,očito su razočarane u mušku populaciju.Citiraj:
BP prvotno napisa
a vjerojatno ni poštenog seksa nikad nisu dobile... :cry:
ja bez svog muža ne idem tamo i točka :lol:
rekla sam mu da ne mora raditi ništa... samo neka me poljubi s vremena na vrijeme onim svojim usnama veeeeelikiiim i sooooočnim... to mi uvijek odagna bol i daje mi psihičku snagu :mrgreen:
:D :D :D
čak bih uvela zakon o dužnosti prisustvovanja očeva na porodu :lol:
pa mislim... nek lijepo izvoli vidjeti kaj je napravio :lol:
bila bih užasno razočarana i tužna i osjećala bih se prilično jadno kad bih rađala tamo u bolnici sama i prolazila kroz kojekakve torture.... i onda da mi muž šalje poruku "jesi rodila? meni je super. žderem s frendovima čevape i pijemo pivu." :evil: što je nažalost česta praksa.
ma mislim...briga me. moj nije takav. moj je odmah pristao da ide sa mnom. al mi je žao u neku ruku žena i muškaraca koji su u braku a nisu oslonac jedan drugome i u lijepim i u teškim trenucima.
pa da mi se muž zgraža nad jednim prirodnim i prekrasnim procesom ko što je porod, što bi to govorilo o njemu?..što bih uopće radila s takvim čovjekom pred kojim bih se očito trebala sramiti činjenice što sam žena, oh, oprosti mi bože.
:lol:
i mislim ... koja je to dvoličnost... tipovi žderu kokice dok gledaju one filmove od Tarantina i slično di neki poremećeni serijiski ubojica zabija bušilicu ovome u koljeno, ovome u glavu... i to im je ok i super i fora.
a dolazak njihovog djeteta na svijet u čitavoj svojoj punini i sjaju im se gadi.
ma da baš..šta će mi takav muškarac.
MM je bio sa mnom na porodu, na njegovu želju. Meni je bilo svejedno, jer sam znala da bio on tamo ili ne, ja moram roditi. Drago mi je što je bio sa mnom, i pomogao mi je - od masiranja, dodavanja vode, hlađenja, grijanja, šta mi je već trebalo.... Ali ne bih mu uopće zamjerila da je odlučio ne biti tamo. Rekla sam mu ako u bilo kojem trenutku iz bilo kojeg razloga ne može/ne želi biti tamo, samo neka izađe. Mišljenja sam da mi je u tim trenucima potreban samo onaj tko zaista želi biti sa mnom, a ne netko koga sam ja primorala. Šta dobivam s tim? Nekoga o kome moram brinuti u tim trenucima? Ne hvala. I ne osuđujem one muškarce koji nisu sa svojim ženama na porodu. Moja mama koja je rodila troje djece kaže da nema šanse da bi ona mogla prisustvovati kada žena rađa. Jednostavno misli da bi joj bilo slabo. I zašto tjerati takve osobe koje same kažu da misle da nisu sposobne to izdržati, iz bilo kojeg razloga, da budu tamo? Mislim da bi meni takva osoba samo odmogla, a ne pomogla.
MM je bio samnom na porodu. Da nije bilo njega mislim da bi mi bilo milijun puta teže.
Pogotovo što se mališ nije spuštao u porođajni kanal i nakon silne muke ipak je carskim rezom došao na svijet.
Iako nije bio prisutan samom činu poroda a ni carskom (jer u Splitu nema mogućnosti da otac bude u sali) ipak je malenog vidio samo 2-3 minute nakon poroda.
A 10 dana smo ostali u rodilištu i umirala sam od muke što MM ne može viditi svoje dijete i tješilo me samo to što ga je makar na tih minutu dvije uspio vidit.
Sa kim god sam razgovarala od medicinskog osoblja svi su rekli da sa prisustvom očeva na porodu imaju samo pozitivna iskustva i da je i ženama i osoblju neusporedivo lakše.
A u slučaju kada muž stvarno to ne želi to može biti mama, prijateljica, netko ko vam je ugodan i ko će vas umiriti i pomoći vam da ostanete pribrani.
sa mnom je na porodu bila svekrva :mrgreen:
muz nije mogao naci parking :P
ovaj put je u rezervi moja mama.
Muz je htio prisustvovati porodu vise iz razloga da to "dozivi" i da vidi dijete cim se rodi. Meni je pasalo da je tamo, ali nije bio toliko point pomoc meni.
nisam rodila, ali se spremam :mrgreen: i skroz dijelim misljenje. da Zakoniti bas zeli sudjelovati naravno da bi pristala, ipak je to i njegovo dijete, ali obzirom da nema zelju (neka kombinacija straha, nelagode, treme), cisto mi je laknulo. i inace, kad me nesto boli ili mi je tesko ili sam pod stresom volim biti sama. ne volim da me se nesto pita, mrzim kad me se ohrabruje, ne podnosim kad me se mazi, a ponajvise od svega mrzim gledati oko sebe face zabrinute za mene ili face u strahu. a znam da bi moj Zakoniti tocno tako izgledao (kaj je skroz normalno!), a ne zelim u tom trenutku biti zlocesta prema njemu. i ne zelim se brinuti za njega. zelim se skoncentrirati na sebe i dijete i cijeli proces. lijecnici moraju biti u blizini pa ih toleriram, i nadam se da ce to biti neki monty paythonovski nastrojeni. recimo uvijek se sjetim legendarne sestre koja me pripremala za konizaciju. usred klistiranja na prve grceve veli ona meni "i koji ti je bio najtezi ispit na faksu?" i fino ja njoj s gumom u guzi ispricam sve o teoriji javnog prava. e to me opustilo! drzanje za ruku, gladenje po kosi i navijanje "bravo! jos malo! sve ce biti super!", to me ne opusta. naravno, zakoniti ce biti negdje blizu, da si moze odmah vidjeti dijete i naravno ako se predomisli, necu se buniti, smisliti cu si neku mantru. ili cu ga natjerat da popije jedno tri crne kave, od toga postane uzasno zabavan i hiperaktivan :mrgreen:Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
moj ide na porod, želim da ide....ne toliko što mi treba njegova podrška nego eto...da bude tamo kad bebač stigne i da me svojim prisustvom zaštiti od mogućih odvratnih komentara i ponašanja osoblja u bolnici....
Prvi porod mi je bio carski i MM je čekao ispred sale s mamom i odmah su vidjeli sina. Drugi put je htio biti, više radi mene. Mene su ostavili u predrađaoni, a njega poslali doma i rekli da nazove oko 5 ujutro, a ja eto rodila u 3 i 35. Sad na trečem ne želim da bude samnom osim ako to on stvarno ne bi želio. Na drugom porodu dok sam odrađivala trudove u predrađaoni bila je tu još jedna ženica i muž je konstantno izbezumljen cupkao za njom, a ja sam si pomislila kako bi mi to užasno smetalo i bog zna što bi mu rekla i napravila, ja sam onaj tip da kad me nešto boli zavučem se u svoju jazbinu i želim samo da me svi ostave na miru. Dakle, ako će MM biti na porodu, onda mu je bolje da bude nevidljiv.
moj mm je bio sa mnom,jer jednostavno neću biti sama,neka je tamo i nek sjedi,ako ja mogu sve obaviti,može on barem sjest sa strane i gledati :lol: čisto da je netko moj kraj mene.rekla sam mu da ništa ne trebam od njega,meni isto paše kad me boli tišina i da me se ne dira.rekla sam mu da želim od njega da je tamo ,da šuti i da mi da ruku. ako mu bude slabo za vrijeme poroda nek iziđe van ,tu ga ne trebam.ali sve one sate i vrijeme do poroda koje nisam znala koliko će trajati nisam htjela biti sama.
i bio je i bilo nam je super.nije mu bilo slabo i bio je jako ponosan što smo skupa to odradili,što je vidio svoju djevojčicu.nikakvog traga nije to ostavilo na naš odnos negativnog,niti na naš sexualni život.pozitivno je što mi je rekao poslije da mi se divi što sam sve izdržala i koliko sam suradnje pružila,da nije očekivao od mene da budem tako "poslušna" :lol: i skoncentrirana u tim bolovima.tim više što je jedna žena u boksu do nas jako vrištala pa mu nije bilo jasno zašto se i ja ne derem,kaj mene ne boli?on si je valjda predočio scenu iz filma :lol: :lol:
'igrom slucaja' moj muz mije bio samnom na predhodna dva poroda. Prvi puta mi je porod krenuo ujutro taman kada je on morao biti doma musti krave, a bio nam je prvi put i nismo znali koliko ce to sve trajati. Dok je on sve obavio, dosao iz Novoga do Rijeke ja sam vec imala bebaca u rukama :heart: Drugi puta su trudovi krenuli navecer i mislio je on biti na porodu, i bio je samnom cijelu noc i drzao me za ruku i tjesio sve do 7 ujutro kada je opet morao doma na muznju. Ponovno ista prica, dok je sve obavio i vratio se (do ri nam treba sat vremena) beba je vec bila samnom. Taj drugi put sam rodila na carski zbog polozaja bebe, doktori i sestre su mi bili svi poznati tako da je zapravo bilo ful dobro. A kada sam kasnije gledala slike skuzila sam da je moj tata bio prvi koji je drzao moju curicu. Bio je odmah ispred operacione sale i gledao je kako ju peru i oblace i odmah ju dobio u ruke. Njemu je to bio dozivljaj. Ovaj puta je muz rekao da se stvarno nada da ce se potrefiti da uspije biti samnom na cijelom porodu, bas vidim da ima zelju. A sada hoce li i sto gledati neka vidi sam. Meni je glavno da je samnom dok me pice trudovi da me malo primiri i opusti. A mozda opet budem na carski jer sam 37 tjedana a beba jos uvijek nije okrenuta. Ma kako god bilo biti ce super jer se jako volimo i jedva cekamo ovo trece nase malo cudo :love: :heart:
mm je bio prisutan.
gledao je i spreda i pozadi :lol:
ostao je sokiran kako se vukli glavu bebici i plasio se da ce ga celog izlomiti :lol:
mnogo mi je pomoglo sto je bio tu a i njemu je lakse bilo nego da sedi toliko sati i ceka da mu neko nesto javi ili da zivka svaki cas
svakako mislim da je bolje da otac bude prisutan
Ja ne znam kako bih rodila da MM niej bio samnom. Mislim, rodila bih ja, ali ovako mi je bilo puuuno lakse. U prvim satima, dok su trudovi bili jos slabi mi je pravio drustvo, setao se samnom po bolnici, poslije kad su poceli oni pravi, dok sam bila u kadi drzao mi je glavu da ne lupam s njom po kadi :lol: , dok sam bila na stolcicu bio mi je oslonac, a da ne mricam o veeelikoooj moralnoj podrsci. Osim toga, ja sam radjala u Austriji, a sa njemackim nisam bas na ti, tako da mi je bio i prevodioc.
I naravno, bio je prisutan nasem najljepsem trenutku - rodjenju nase prve kceri, prerezao joj je pupcanu vrpcu, snimao ju dok ju je sestra mjerila, vagala i ostalo, a slike prvoga podoja na kojima nas on grli (a na kojima izgledam kao da me pregazio vlak :mrgreen: )su mi najdraze i najljepse od svih.
Sljedeci dan, kad je dosao doma, i kad se cuo sa svojom sestrom i kad ga je pitala kako je proslo, joj je rekao : " Joj, bas smo se namucili!" :lol: Ko da je on rodio! Al za ozbiljno, mislim da ni njima nije lako tamo, pogotovo kad vide osobu koju vole da se tako muce a ne mogu joj pomoci. Mislim, to oni misle, al ja kazem da itekako pomaze samo njegovo prisutstvo!
Prvi put sam bila sama, drugi put muž sa mnom, svakako bih se opet odlučila za njega na porodu. Naravno, nikakve koristi od njega ako nije spreman na to, ali mi smo prije poroda razgovarali i rekla sam mu što očekujem od njega i sl. Puuuno mi je pomogao, a čini mi se da su se i liječnici i sestre drugačije odnosili prema meni zbog njega ili se situacija u rađaonama drastično promijenila u tih 4 godine:)