moj sin je postao davorov sljedbenik :mrgreen:
izjavljuje 'mrzim sportove! tamo ti samo nesto zapovijedaju!'
Printable View
moj sin je postao davorov sljedbenik :mrgreen:
izjavljuje 'mrzim sportove! tamo ti samo nesto zapovijedaju!'
Davorova sljedba :lol:
vidis.
uredno sam ga cijepila i hranila mesom, a on opet u tvoje stado!
:lol:
To se zove imunitet krda :lol:
a zakaj, jel tvoj sin isto nosi svoje majice ko davor - prek glave? :lol:
pa kad se bolje prisjetim, bilo je i takvih epizoda :mrgreen:Citiraj:
Zoila prvotno napisa
Javljam se kao mama dva mala nogometaša!!
Presretna sam što su si našli neku zanimaciju pogotovo Luka koji je kronični alergičar koji pleše na granici astme.
Ovako: POZITIVNO
Luka ima 8,5 god. ide u drugi razred i ima puno prijatelja.u klubu gdje trenira 4 puta tjedno u timu ih je 14 i to je takva prijateljska klapa da ih je milina gledati.Subotom su obićno prvenstvene tekme i to njihovo zajedništvo u pobjedi ili porazu meni sa skoro 40 god, je nešto predivno.O talentima i ambicijama neću ovom prilikom ali dokle god ON bude htio ići meni neće biti problem voditi ga na treninge po kiši ili suncu...
Borna ide njegovim stopama i u veljači i on iz školice prelazi u klub što isto znači još 4 treninga tjedno + vikend utakmice i budući da on ima "ono nešto" za nogomet i njega ćemo navažati dokle god bude htio.
NEGATIVNO
Sav taj "dječji sport" je u stvari uzimanje love iz đepova roditelja. Od svih neznam ni ja koliko generacija u klubu možda samo JEDAN od njih postane vrhunski nogometaš,a ostali se razbježe kuda koji po kojekakvim drugim aktivnostima.Iskreno mi se gade svi predsjednici klubova, ambiciozni treneri koji na silu pokušavaju iz djeteta izvuči nešto što to dijete nema,a još više oni koji totalno nezainteresirano odrađuju tih 1,5h.Sve te opreme, pripreme isl.je samo izvlačenje love,ali najžalosnije je to da druge alternative nema.Hoćeš - nećeš...mi tebe ne trebamo ti trebaš nas!
Mi ćemo ići na taj nogomet dokle god ima želje u dječaka,a ja sretna što večeri provode na zraku, trčeči...a ne glumeći gljive s daljinskim u rukama ili pred ekranom televizije.
Meni je sport puno toga lijepog donio. Nisam se profesionalno bavila ali je jedno vrijeme bilo i treninzi svaki dan, utakmice, ljeti pripreme. Poslije sam se prebacila na drugi sport, slomila nogu i pauzirala godinu dana, pa opet samo rekreativno. Uz dva faksa počela rekreativno trenirati druge i sad me put vratio opet skoro profesionalno u sport. I unatoč dvije diplome neću ni malo žaliti ako od sporta budem mogla živjeti.
Dijete treba pratiti i podržavati da ostvari sebe, bilo to kao profesionalni sportaš, kuhar ili bilo što drugo. Nije na nama da odlučujemo što će nam djeca biti.
Eto naletjeh i uključit ću se. 12 godina aktivno sam se i ozbiljno bavila odbojkom. 4 puta tjedno trening i subotom utakmica. Naporne pripreme u kampovima u 8 mj. prije početka škole. Treneri su svemu tome pristupali vrlo ambiciozno i ozbiljno. Uvijek sam igrala u 1. ekipi pa je i moja fizička sprema bila jako važna, a to znači da su mi i treninzi bili zahtjevniji.
Neke cure iz kluba su zaigrle i za repku.
Onog trenutka kada sam to napustila započeli su moji zdravstveni problemi, za koje mi je poštovani dr. Peharac rekao da su prouzročeni dugogodišnjim teškim fizičkim naporom.
Mi smo trenirale pod vodstvom ljudi koji su stručjaci i prof. treneri itd.
Ja danas ima povremene bolne upale tetiva, strašne bolove u leđima, ukočenja vratnog djela kralježnice. Dvije operacije na koljenu, jedna zbog meniskusa. Uglavnom sve je to od jačih treninga koji su započeli davno i nikada nisu trebali postati nešto ozbiljno.
Pa ipak ja bih svojem djetetu isto dozvolila da učini isto jer mi tih 12 godina druženja sa curama i putovanja i smjeh ništa ne može zamjeniti.
Tu su mi rođena i prijateljstva za cijeli život, pa i neka kumstva. I uvijek sam za tu opciju bavljenja sportom. Iako požalim na svaku promjenu vremena.
I da. Ne treba u svemu traziti crno-bijelu verziju. "poslati ću dijete npr. na nogomet da bude zdravo i bavi se sportom". Osim toga tu će naći puno prijatelja, učit će se dijeliti i funkcionirati u teamskom okruženju. Neće biti u centru pažnje pa će učiti i kako je to kada se za nešto treba izboriti i pomučiti, a ako uz to dođu i rezultati njegovoj/njenoj sreći neće biti kraja. A to je ono što svi želimo. Sretno dijete.
Naravno krajnosti današnjeg prof. sporta su mi isto užas. Ali ne zavaravajmo se, malo je onih čija će djeca završiti u vrhunskom sportu.
... a ostalima se uglavnom neće omogućiti istovrsna rekreacija. Svijet sporta je ipak potpuno crno/bijeli svijet.
Ma WTF, Davore....što je s tobom?Citiraj:
Davor prvotno napisa
Moj otac je bio trener biciklizma i redvno sam odlazila s njim na treninge u kojima je tjerao mladiće da po desetke kilometara voze bicikl po kiši, po nevremenu, po snijegu, krvavi, umorni....svatko od njih je to želio, svatko od njih je svjesno pristajao na takav režim...dakle, smatram da je granica osobne povezanosti sa sportom posve individualna....oni su uživali u tome, kao i mnogi sexualno (ne)elokventni ljudi koje svoje zadovoljstvo vide npr. u sadomazohizmu....nakon toga sam i ja vozila po 20-25km dnevno....oblikovalo me je fizički/psihički za pop*****....uživala sam u svakom brdu kojega sam s teškom mukom i znojem prešla....nisam vidjela krajnost, vidjela sam čisti užitak...veliko zadovoljstvo i olakšanje...odkada imam Nilu ne bavim se ničim rekreativnim i patim....unutra...jako.... :/
A kako to? Iz raznih rekreativnih klubova su i proizašli vrhunski sportaši. Svaki dnašnji poznati sportaš je započeo u nekom lokalnom klubu sa hrpom druge djece, ali kako nismo svi isti, oni su se izdvojili rezultatima, ili su u tome vidjeli nešto više. Svako dijete ima priliku ako je talentirano. Ostaloj djeci će se omogućiti istovrsna rekreacija.Citiraj:
Davor prvotno napisa
... ni ti ne znaš šta si sa ovime htio reći. Meni se čini kao da si ti kao mali htio opstati u nekom sportu, ali nije ti išlo pa si sad malo ljut.Citiraj:
Davor prvotno napisa
A ako se nisi kao dijete bavio sportom, onda dozvoli da ti mi koji jesmo objasnimo kako je to na nas pozitivno i negativno djelovalo. Ovo CRNO-BIJELO je potpuno bez argumenata.
Onda ti neće biti problem nabrojati dva kad već postoje razni. Dakle, bitno je da se radi o rekreativnom klubu iz kojeg je izrastao vrhunski sportaš (ljubi ga majka) i sve nas zadivio svojim nastupima.Citiraj:
nenaa prvotno napisa
Uzgred, 18.11. u Večernjaku je izašao članak "Nije važno sudjelovati nego imati sjajne rezultate" sukus kojega je:
Kako objasniti djetetu da nije nesposobno? Da je to volja kluba? Nijedne lijepe riječi na rastanku, nijedne riječi utjehe ... razočarani roditelji
Do ove situacije je došlo sustavnim uništavanjem rekreativnih sadržaja u korist sportskima, a ovima se pak živo fućka za rekreaciju.
Iako (za sada) ne mogu utjecati na koji način će političari spiskati moje novce od poreza i prireza, ne moram financirati sport kroz plaćanje gledanja sportskih priredbi. Uzimam si punu slobodu o sportašima izražavati svoje mišljenje koje je usklađeno s činjenicom da je radi njihovog preseravanja nečije dijete zakinuto za vrijedan rekreativni sadržaj.
Glasam svojim novcima - ne dam ih u sport.
Davore, potpuno se slazem s tobom u nacelnim razmisljanjima o ovoj temi i jako respektiram kritican pristup koji imas u formiranju svojih stavova. Bas zbog toga, napisat cu i svoja iskustva - ne da osporim tvoje stavove, nego zbog istine, koja valjda uvijek sadrzi svega pomalo i gotovo nikad nije crno-bijela.
Jerko je ove godine krenuo u prvi razred i na samom pocetku skolske godine snimio je na skoli plakat za judo i pozelio da ga odevedem na trening. Nisam uopce bila odusevljena idejom, prvenstveno zato jer sam zamislila da cemo sportske sadrzaje, kao i do tad, upraznjavati unutar obitelji - kroz planinarenja, trcanje, sportsko penjanje, bicikliranje. Upravo smo i bili preselili u novi stan cija je jedina prednost (uz nisku cijenu) bila neposredna blizina sume s prirodnom stazom za trcanje i relativna blizina javnog sportskog terena opremljenog za kosarku, nogomet, stolni tenis, bocanje. Medutim, J je bio jako uporan, pa sam na kraju popustila – ajd', naucit ce padati, to je zgodno znati, a ja ga ne znam nauciti... I odvela ga na trening. Sve sto smo tamo dozivjeli bilo je samo pozitivno, a kao nejsvjetliju tocku izdvojila bih osobu trenera (njegov pristup djeci). Jedno sam vrijeme na treninge vodila i mladu kcer (5.5 g.), i nju bi uspijevao ukljuciti u aktivnosti. Roditelji su mogli nazociti SVAKOM treningu, a na treningu bi obicno bilo 5-8 djece. Sto se tice financijske strane, J je besplatno dobio na koristenje kimono i jednu majicu na poklon, a do danas za treninge nismo platili niti kune (rekli su da ce se poceti placati tek u novoj g., kad se izfiltrira tko zeli, a tko ne zeli nastaviti). Naravno, meni su ti treninzi jos uvijek bili insuficijentno rjesenje u odnosu na to da odemo trcati po nasoj sumi - jer se za vrijeme trajanja treninga ja ne rekreiram :mrgreen: (tj ne rekreiram nista osim govorne muskulature :mrgreen: :mrgreen: ), ali...
Druga, jos gora :roll: , stvar: dolazeci na treninge juda, J je snimio trening kosarke. Pa me zamolio da pitam trenera ima li trening i za malce poput njega. Pa sam ja bila sigurna da nema i pitala, kad ono - :shock: ima, i to ponedjeljkom i cetvrtkom (judo je bio utorkom i petkom). Neeeee... Tjednima me doslovno pilio da ga odvedem na kosarku. Tata ga je vodio na ono "nase" igraliste (gdje, btw, ne bi uspjevo loptu dobaciti do kosa, bila bi mu preteska), ali cinilo se da to samo podpiruje njegovu zelju. Na kraju sam podlegla pritiscima i nakon par tjedana ga odvela na prvi trening kosarke, nadajuci se, naravno, da ce ga zelja ipak proci. Buduci da su roditelji i ovdje mogli gledati treninge, bolo me u oci kako je J na terenu izgledao 3 klase smotaniji od ostatka ekipe. Bio je na jedno 4-5 ogledna treninga, prije nego smo ga definitivno i upisali. Pri upisu sam treneru komentirala da J silno zeli trenirati, iako se meni cini da mu bas i ne ide... Ocekivala sam da ce covjek kurtuazno reci da je to sve ok za pocetnika, ali umjesto toga, odgovorio je "Da, J stvarno ima problema s koordinacijom, moram priznati da takvo nesto jos nisam vidio, ali bitno je da to njemu ne smeta i da voli dolaziti." :shock: :lol: :D
Eto, to bi bilo to sto sam htjela napisati, a usput se i izjadati jer se jos uvijek nisam u sebi pomirila s tim da 4 puta tjedno glumim taksistu umjesto da s djecom radim nesto za vlastiti gust. I toplo se nadam da ovo dvoje mladih koji s entuzijazmom rade ono sto i mene veseli, nece krenuti Jerkovim stopama...
Na početku je puno njih počelo u rekreativnim klubovima. NPR: NK ŽMINJ, ako uopće znaš gdje je to. U njemu su počela dva poznata hrv. nogometaša.Citiraj:
Davor prvotno napisa
Da li znaš možda ime kluba u kopjem je počela Ana Jelušić. Ili misliš da joj je taj trener koji je sada trenira došao po rođenju i nabio skije. Jesi li kada čuo za odb. klub Istracommerce iz kojeg u mladoj repki igraju dvije mlade cure. I one su počele kako bih rekla "u svom selu" Kada su prerasli taj rekreativni rang netko ih je primjetio i ponudio njima ili roditeljima nešto više .Ideš u krajnost. Ali svačiji je izbor gdje će mu dijete, a mene smeta jednostrano postanje za nešto što ima jako puno više od crno-bijelog objašnjenja. Po tebi sva bi djeca trebala sjediti kući, a slobodne aktivnosti da su pletenje i sviranje harfe, naravno mami i tati iza zatvorenih vrata. Nije to baš tako.
Ja ću rađe da mi se dijete učlani u neki sport nego da mi gleda tv. i Bratz.
Zanimljivo. Vidiš kako različiti ljudi mogu slično misliti :/ :mrgreen: . I ja sam pred nekoliko stranica imala neku teoriju o tome.Citiraj:
nenaa prvotno napisa
Nenaa, ne trudi se objašnjavati. Davor je svoje rekao, tvoji argumenti će njemu biti bez veze, izvadit će s vremena na vrijeme neki link iz prašine ili neku bombastičnu vijest i dalje tupiti po svom.
Kaj se rekreacije i vrhunskog sporta tiče-očito je da djeca, baveći se rekreativno sportom, isti mogu i zavoljeti. Eto, nakon 2xtjedno treninga odbojke slušam već 3 mjeseca o tome kako želi u "pravi" klub s više treninga. Ne uklapa mi se u raspored, na drugom kraju grada je, ali do slijedeće godine ću možda popustiti ako želja ostane takva.
I, da, vikendom ćemo i dalje na planinarenje. Jedno ne isključuje drugo-ma što razni Davori pričali o tome.
ne dirajte mi davora! :nono:
Bez brige, čim on prestane dirati u naše bavljenje sportom ja bum prva stavila ruke iza leđa.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Btw,ružno rečeno, čak prosto. Koji je Davorov razlog da bude prost prema ljudima koji ulažu puno toga da bi postigli nešto u životu? Mislim da npr. Sanja Jovanović nije zaslužila riječ "preseravanje".Citiraj:
Uzimam si punu slobodu o sportašima izražavati svoje mišljenje koje je usklađeno s činjenicom da je radi njihovog preseravanja nečije dijete zakinuto za vrijedan rekreativni sadržaj.
Nemam ništa protiv toga da Davorovo dijete/djeca ništa ne treniraju i da se asocijalno veru po obroncima bilo kojeg brda u društvu roditelja (jer sačuvaj bože da upoznaju nekog klinca koji će ih pozvati na nogomet!!! :shock: ), ali Davorov način komunikacije, patroniziranje pa i ružne riječi nitko nije zaslužio.
Mim slažem se sa tobom. Davor baš vrijeđa. I to vrlo često.
Hajde Davore, kad sveudilj savjetuješ, reci kamo da usmjerim svoje dječake? Što bi za njihovu dušu i tijelo bilo dobro? Kad je već sport tako strašna stvar.
Potpisujem cure, Davor je stvarno ovdje nadrobio teške gluposti, a o sportu očito pojma nema...ili kao što cure kažu, da nisu neki kompleksi u pitanju :roll:
vidim da je "in" potpisivati :mrgreen: .
pa kad smo kod potpisa, ja opet potpisujem davora. ;)
uostalom - ne razumijem zašto inzistirate da je njegovo mišljenje neprihvatljivo? pa ima pravo na njega :? ...
može biti neprihvatljivo za vas... pa ćete vi po svom...
a ja ću izgleda opet masno plaćati članarinu u nekom klubu... za rekreaciju... :x
Možeš se rekreirat i na svježem zraku, to je barem besplatno...Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Nemoj ovo krivo shvatit, stvarno mi nije namjera da te bockam, nego želim reći da bavljenje sportom ne mora nužno biti nešto skupo. Nego, mi smo svi fini pa nam je draže cupkat u nekom fancy fitness centru, nego pola sata brzog hodanja-besplatnog, vani :*
-kao dijete se bavila karateom,6godina.
-prosla kroz atletiku(zbog konstitucije i nadarenosti za inu no nije me se dojmila iako sam imala izvrsne rezultate)
-isla na skolska prvenstva iz svega sto se moglo ici(oim kosarke)
-trenirala rukomet 7 godina(od toga pola profesionalno u prvoj ligi)
u slobodno vrijeme trcala,plivala(da sam imala mogucnosti u gradu gdje sam odrastala,bila bi sad vrhunski plivac jer imam konstituciju za plivaca,
izdrzljivot,snagu i ljubav prema toj vrsti sporta),od malena skijala(i na dasci i klasicno),ovladala windsurfingom,skijanjem na vodi...
sve sto sam imala prilike probati i prokusati,u to sam i usla..
imam izvrsnu tjelesnu(jel se tako zove??)inteligenciju,izvrsne reflekse,izdrzljivost,snagu takvu da muskarce svoje kilaze a i one vece bez problema pobjedjujem u "rusenju ruku",i uvijek mi je bilo nevjerovatno kad bi vidjela neke cure i decke iz razreda(osnovna,srednja)kako su smotani kada se radi o sportu,koordinaciji i slicnom-a svi oni,takvi nisu nikada se bavili nicime sportskim,osim "granicara" na ulici..
tako da cu svojoj djeci uvijek dati prilike da sto vise otkrivaju sport,sve moguce sto bi ih zanimalo,makar to trajalo svako po godinu dana;dati cu im prilike da upoznaju svoje tijelo,svoje mogucnosti,svoje nadarenosti i kvalitete.da kroz to razviju svoju tjelesnu gradju,kapacitet pluca,samopouzdanje i samosvijest i da kroz sport spoznaju da nista na ovom svijetu nije nemoguce za postignuti,za ostvariti i da se citav svemir nalazi u njima,i da od sebe zatraze sve.(sad parafraziram Rumija no to je tako..)
vidim da sam krivo shvaćena :mrgreen: .Citiraj:
dunja&vita:-))) prvotno napisa
ja sam valjda zadnja osoba (tu premašujem i davora! :lol: ) koja bi se bavila ikakvim sportom, a najmanje od svega - fitnesom. :roll:
na svježi zrak (kao ni na vrući) ne mogu zbog oštećenja oka. s dodatnim (ovotjednim) oštećenjem - ne smijem nosit ni vrećice iz dućana... :/
govorim o svom djetetu, i onim što ona VOLI, i čime se želi baviti... iako rekreativno, PLAĆA SE.
i srce mi zatreperi svaki puta kad se sjetim Janice i njezinih pobjeda,i placem od srece kada Blanka postigne novi rekord ili Sanja u plivanju postavi novi svjetski rekord..covjek koji nije bio u sportu,koji se nije zrtvovao radi sporta,zivio za sport i zivio za to da ostvari san koji si je zadao nikada ne moze shvatiti svijest sportasa,nikada ne moze u dusu osjetiti ono sto taj sportas,taj borac osjeca kada dobije medalju na prsa ili stogod.
kad bi to Davore osjetio ili postigao,mozda bi sa drugacijim stavom se okrenuo ovoj temi;a da u mnogocemu ima krajnosti i ruznoga,to uopce nije upitno no zalosno je iz te prizme donositi zakljucke i stavove.
sundrops, čini mi se da je sve krenulo od (ne)mogućnosti bavljenja sportom za široke mase, već samo za one koji si to mogu platiti - ili koji će se žrtvovati do granica siromaštva da bi nešto postigli...
Zato jer je njegovo mišljenje ponižavajuće za sve vrhunske sportaše jer Davor kažeCitiraj:
sorciere prvotno napisa
Zato jer patronizira i ne izražava svoje mišljenje kao svoje nego kao jedino ispravno, zato jer potcjenjivački i bahato govori o tuđem radu, a i o tuđem roditeljstvu.Citiraj:
da je radi njihovog preseravanja nečije dijete zakinuto za vrijedan rekreativni sadržaj.
Dosta objašnjenja??
Btw, zar nisi plaćala članarinu u klubu i u ono vrijeme kad si bila ponosna na uspjehe svog djeteta i hvalila TKD kao vještinu koja razvija i psihu, a ne samo tijelo?Citiraj:
govorim o svom djetetu, i onim što ona VOLI, i čime se želi baviti... iako rekreativno, PLAĆA SE.
Poslala sam mail pred par sati jednom klubu i dobila od njih prekrasan odgovor. Dijete mi se samo treba javiti na trening iako sam navela da nema konstituciju sportašice, da nije natjecateljski tip i da želi trenirati isključivo samo zato jer odbojku voli bez ikakvih očekivanja. Uglavnom-žele je kao svog člana. :heart: Za sitne novce koje potrošim u dućanu i donesem doma spizu na dnu vrećice.
dunja&vita:-))
Hodanje, trcanje, bicikl, role i sl. su super nacini rekreacije i jeftini, zdravim osobama i dovoljni ali mislim da je velikom broju ljudi potrebna i strucna osoba koja ce im pokazati i pribliziti neke vjezbe i preporuciti sto bi im odgovaralo. Danas svaka druga osoba ima ozbiljnih problema s kralježnicom i samo pola sata hodanja dnevno ne može im dovoljno pomoći. Uostalom, većina ljudi lakše vježba u društvu i kad im netko umjesto njih smislja što će raditi.Citiraj:
Možeš se rekreirat i na svježem zraku, to je barem besplatno...
Nemoj ovo krivo shvatit, stvarno mi nije namjera da te bockam, nego želim reći da bavljenje sportom ne mora nužno biti nešto skupo. Nego, mi smo svi fini pa nam je draže cupkat u nekom fancy fitness centru, nego pola sata brzog hodanja-besplatnog, vani Kiss
Radim kao trener svaki dan, i iz svog iskustva mogu reci da su se mnoga lijepa poznanstva i prijateljstva sklopila izmedu cura i zena koje duze vremena idu na treninge skupa i u takvoj atmosferi čovjek se opušta i lakše nađe motiva za vježbati nego doma sam gdje uvijek nego dolazi, prolazi, prekida. A i faktor motivacije je kad platis, onda ti je zao neotici.
Ne znam zašto je između svih nepotrebnih stvari na koje svaki dan trosimo novac takav problem platiti dvjestotinjak kuna za treninge. U klubu gdje ja radim treninzi tri puta tjedno za dijete su 180 kuna mjesečno, ako brat ili sestra idu isto za njih je pola cjene. Za odrasle je dvjesto kuna.
Super bi bilo kad bi firme ili država subvencionirala dio cjene, ali nazalost daleko smo od toga.
A čak i to možda ne bi navelo ljude da se masovnije bave nekim oblikom rekreacije. Imala sam jednu firmu koja je svojim ženskim djelatnicama pola godine plaćala pilates. Dk im je bilo besplatno prilično su neredovno dolazile i nije bilo nekih značajnijih rezultata. Iduce godine firma im je to ukinula i neke su nastavile dolazit i same su placale. I dolazile su na skoro svaki trening.
Općenito vrijeđa inteligenciju kada se na ovakav način zamagljuje realnost. Oba spomenuta kluba su sportski klubovi s primarnom sportskom djelatnošću. I Žminj i Platak. Nego, čemu je trebalo služiti ono "ako uopće znaš gdje je to". Ja svoje dijete učim da se tako ne ponaša.Citiraj:
nenaa prvotno napisa
Pa... možda zato što smo ih već platili, a zauzvrat smo dobili divljanje primitivaca u nogometu, glamurozni rukometni stadion kojeg nećemo moći koristiti, trash sportske saveze kojima je jedini interes lapiti lovu itd.Citiraj:
ivanas prvotno napisa
Konkretno, junioru plaćam rekreativni program plivanja cca 4000kn godišnje, a siguran sam da puno ekipe ovdje ima manja mjesečna primanja. Obzirom da je sve to već plaćeno kroz porez i prirez, drsko postavljam pitanja:
- kome ide ekstra profit od upisnina, ako je grad našim novcima već platio izgradnju i održavanje objekata, plaće trenera i uprava, kao i troškove priredbi?
- što ću napraviti kada mi odbiju upisati dijete? Možda ovo:Hmm.... po čemu se ovo razlikuje od sočne psovke? Mislim, ja jesam nekakav vegetarijanac, ali se na nikoga do sada nisam ovako otresao da ide pasti travu, a za svoju obitelj neka složi plast sijena. I onda sam ja prostak. Hmm...Citiraj:
dunja&vita:-))) prvotno napisa
O sportu i sportašima, načinu vođenja sportskog kluba, kolegijalnosti, medijskom praćenju "važnog" sportskog događaja pogledati ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=GyxX1tpk624
Davore, sve ja to razumijem i opravdavam svako propitivanje, ali ne plačaš li kroz poreze i neke "bolnije" stvari koje rade lideri naše državne, ne plaćamo li svi mi njihove obroke, njihovu benzinu da luftaju guzice po domjencima, njihove, u krajnjem slučaju, godišnje odmore i putovanja koje su danas malo tko može priuštiti...ne znam zašto te onda boli sportski doprinos...jer barem je on društveno odgovoran, socijalno aktivan i ima nekog vražjeg smisla....mnogo toga što plaćamo nema nikavog smila (izmišljeni doprinosi) i predstavlja čisti porez za budale.... :/Citiraj:
Davor prvotno napisa
Ma OK, ima i toga, ali hajdmo nekim redom. Ovo smo platili namjenski kako bi nam djeca bila zdrava, a umjesto toga dobijemo da nam djecu izbacuju s različitih programa tjelovježbe radi isključivosti elite kojoj je zdravlje na predzadnjem mjestu među prioritetima. Na kraju samocenzurom trebamo shvatiti da je to za naše dobro (pogledati prethodne postove različitih forumaša). Meni to ne ide.
Razumijem sve...ipak, samo da naglasima...ja uopće ne vidim nikakav pomak u sportskom uživanju ako ste okruženi s 4 bijela zida....za mene je pojam sporta i rekreacije vezan isključivo za "vanjske" sadržaje...znači, nikada nisam plaćala ni za kakve sportske sadržaje nego sam ih isključivo kreirala sama, pa makar to bilo i vrćenje sobnog bicikla, kao sinoć, u dnevnom boravku, ako je vani loše vrijeme (ili vježbanje na podu uz Cindy Crawford) :mrgreen: !!!!Citiraj:
Davor prvotno napisa
Što ne znači da Nili neću omogućiti mnoštvo aktivnosti i upoznavati je sa što različitijim sadržajima kako bi, naposlijetku, sama mogla izabrati... Upravo naglašavam uživanje, jer ako zaista uživaš u rekreaciji i sportu tada ti taj novac, Davore, neće predstavljati nikakvu propuštenu investiciju....a to da se djeca izbacuju s različitih programa tjelovježbe radi neke "elite" jednostavno ne mogu povjerovati....ne vjerujem u to jer nikada se nisam susrela niti s jednom sličnom pričom.... :/
Potpis.Citiraj:
abonjeko prvotno napisa
Za ovakvu tvrdnju trebalo bi navesti konkretne primjere inače sve ostaje na nivou špekulacije i krajnje neargumentirano.
Odustajem Davore, nema nade. Nemoj dijete nigdje upisivati kupi mu klavir i neka tebi doma svira, i nemoj nikada platiti niti dječju predstavu. Mislim tko zna što bi tamo moglo loše proizaći. Čim iziđeš iz kuće svi mi ljudi smo ti hrpa lopova i prevaranata i samo vrebamo djecu. Općenito imati društveni život je rizik. I nemoj sada ovako i onako. Pa sve je crno-bijelo. Kod tebe je bijelo kod nas samo crno.
Poštovanje i adios.
Večernji list od 18.11.2008, stranica 18, okvir "Iskustvo s plivanja"Citiraj:
mim prvotno napisa
Da je to vrijedno spomena ne sumnjam da bi linkao na taj tekst već 18.11. s pripadajućim komentarom. Dakle.... :roll: ??Citiraj:
Davor prvotno napisa
Vrlo rado, ali su nažalost u VL ukinuli PDF arhivu i time su netragom ispali s moje liste cijenjenih tiskovina. Ne da mi se prepisivati, a ako stignem ću poskenirati i pooceerati pa stavim ovdje.
Jedva čekam i unaprijed se veselim jednostranoj priči koju su (tko zna kako i zašto) prenijele jedne nadasve ozbiljne novine kao što je to VL.Citiraj:
Davor prvotno napisa
Kad tako budno pratiš kako se djeca izbacuju iz klubova sigurno "u rukavu" imaš veći broj takvih slučajeva (a vjerujem i statističke podatke) iz kojih ćemo vidjeti da je veći broj djece izbačen iz klubova nego što ih se danas bavi sportom. :roll:
I ja znam za dijete (11 god.) izbačeno iz kluba. Nakon što je mjesecima ometalo treninge, psovalo trenera, pljuvalo po ostaloj djeci, tuklo se izvan treninga, izvikivalo ustaške parole dok je na sebi ponosno nosio majicu s likom Ante Gotovine...izbačen je iz kluba. I roditelji "slučaj" nisu dali u tisak. Možda zbog svoje sramote??
Oprosti na sarkazmu, ali ta tvoja teorija o izbacivanju mi je komična pa si ne mogu pomoći. Zanimljivo je to što takve podatke imaš samo ti. Budući da forum posjeti po nekoliko tisuća roditelja dnevno zar ne bi barem jedna takva priča osvanula na njegovim stranicama-da u toj tvojoj teoriji ima barem malo istine? Tužimo se na tete u vrtićima, na učitelje i profesore, na liječnike, pedikere, muževe, svekrve....Zanimljivo: nitko se ne tuži na sportske trenere. Osim tebe. I onda još smireno pišeš o tome koliko plaćaš za to da ti dijete pohađa satove plivanja. Hm...pa i u Jarunu ima vode. Besplatna je. I u Bundeku.
Ti preporučaš besplatno i zalažeš se za besplatno. Zašto onda ne koristiš prirodne resurse??? Zato jer ti je djetetu prehladna voda? Da, netko je sagradio bazen sa sustavom pročišćavanja i sad to želi naplatiti. Dobrovoljno pristaješ plaćati te satove, nitko te ne tjera, plivati možeš i ako ne platiš...U čemu je točno tvoj problem???