ajme koje mi male i velike pametnice imamo u svojim redovima
puno mi je drago za Doru... :D
za malog auto znalca :D
za malog mišeka kojeg zanimaju brojevi :D
predivnop je ovako e pratiti na jednom mjestu :heart:
Printable View
ajme koje mi male i velike pametnice imamo u svojim redovima
puno mi je drago za Doru... :D
za malog auto znalca :D
za malog mišeka kojeg zanimaju brojevi :D
predivnop je ovako e pratiti na jednom mjestu :heart:
prepoznaje brojeve kao znakove. A počeli smo mu ih pokazivati na njegovo inzistiranje... pa ga sad često nosim u rukama od jednog kućnog broja do drugog... :roll:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Sreća da šetamo po pustim uličicama, jer uz oduševljenje brojevima ne jenjava ni ono prema klimama....
isto tako, kad ga pitamo koliko ima godina, pokaže prstićima i reče dije, ali to ga je baka naučila i mislim da ne shvaća značenje.
i ja mu brojim sve i svašta, ali dosad nije reagirao na to. Zato sam se jučer više iznenadila kad je prepoznao koliko ima bobica grožđa.
A što se boja tiče prepoznaje žutu i modru, iako se nekad zabuni.
Lea još uvijek broji jedan, dva, puno :mrgreen:
zna reći da ima dvije godine ali rijetko to želi reći.
Dora ima ¨tli¨godine :lol: . Svaki dan izbaci nekoliko novih riječi pa sad sasvim pristojno razgovaramo.Bez pelena smo cijeli dan ali ne želi kakati u tutu ili ¨cece¨pa najčešće obavi u gaćice.Piškit i dalje traži prosječno 30 puta dnavno a kad smo vani traži da ¨piški travu¨.Prije spavanja joj stavljam pelenu,čekam kad ću joj poslije spavanja skinuti suhu.Malo sam i lijena,posebno po noći :oops: Sram bilo mamu.
Kako vi stojite sa pelenama?
Lovro najčešće kada kao broji nešto, broji: osam, devet.
Zna reći da ima dvije godine.
Mislim da shvaća koliko je to jedan, dva i tri.
Od kada je uveo redni broj treći, umjesto prvi i drugi koristi drugi i treći.
Ne prepoznaje brojeve kao znakove.
Jednom je dograbio moju knjigu i rekla sam mu: Lovro to je mamina knjiga. Tu nema slika. A on je odgovorio: Ima! Vidi tu je jedan mali češljić. (pokazujući na slovo E) :)
Pjevaju li vaši malci?
Lovro dosta pjeva. Najčešće u autu, a od nedavno i po ulici. Zanimljive su mi njegove verzije pjesama koje mu pjevamo npr. njegova verzija mame Kukunke:
Bila mama Kukunka
Bio tata Taranta
I mali Juju Juju
Jednom su šetali
kraj rijeke Nil
gdje je krokodil Krezubica.
Mi smo bez pelena. Nemamo problema s kakanjem, ali skoro svaki dan imamo nezgodu.Citiraj:
irenas prvotno napisa
Danas npr., tražio je tetu (u jaslicama) tutu. Bili su u dvorištu. Ona je otišla po tutu u zgradu, ali on nije mogao dočekati da se vrati. Istina, nije mi jasno zašto nije njega povela na tutu nego je otišla po nju.
Prijateljica me zamolila da joj izbrojim koliko puta nakon što dođe iz jaslica traži tutu. Danas sam izbrojala (i ostale dane je slično): 30 min nakon jaslica - piški, 30 min nakon toga - kaka, sat vremena kasnije već smo vani - piški (u travicu :roll: ), povratak doma - piški, prije spavanja - piški. Ni sama ne znam da li je to puno ili ne. Kako se vama čini?
Nikako, zapravo, bolje rečeno, svakako, jer skidanje pelena uopće nije na dnevnom redu. Totalno je nezainteresiran. Pokaka se u ekspresnom roku, uopće ne stignem ni skužiti kad je to obavio, samo se šire miomirisi. Probali smo ga pustiti malo golog, pa je zapišavao cijeli stan i kao da mu je totalno svejedno što se dešava. Ono ljetos je pokazivao neki interes za tutu, ali prebrzo ga je prošlo.Citiraj:
irenas prvotno napisa
Ne pjeva, ali zato svira! Danas je izvukao bubanj i dao ga meni, a sam je uzeo ksilofon, i tako smo skupa nabijali u ritmu i na kraju si uzajamno pljeskali. I za klavirom ima svoju "točku" (napikava prstom visoke tonove, a onda naglo pređe na duboke i po njima lupa šakom). Dijete mi je čisti instrumentalac. Od pjevanja ni p.Citiraj:
Goga40 prvotno napisa
I počeo je plesati - tj. vrtiti se u krug. Najčešće kad se veseli mlijeku za večeru (onda ide ples i pjesma "me-to-to! me-to-to!" i vrti se ukrug dok ne padne na pod)
Lea stalno pjeva i ima hitove na CD-ovima koje moramo slušati po sto puta za redom. Trenutno je to neka pjesma 'Veseli vokali' (A A A već zlatna zora sja), zna sve riječi i nedajbože da pogriješiš kad joj pjevaš tu pjesmu, odmah ispravlja. U autu posebno voli po deset puta pjevati istu kiticu a kad je zamolimo da prijeđe na drugu kaže 'doći će na jed'. Prema pjesmici mama Kukunka i tata Taranta ima poseban odos, jako ju voli analizirati kad navečer legne u krevet, a jučer je npr. cijeli dan pjevala 'donijeli su pečenog Juju' :shock:
Što se pelena tiče, nula bodova, doduše zadnjih par dana je barem htjela gola sjediti na kahlici ali napravila nije ništa.
Sad sam se sjetila, ljetos je stalno pjevala twinkle twinkle na iskvarenom engleskom :mrgreen: -- to joj je bio hit ljeta, ali sad više uopće to neće pjevati a bilo je stvarno super smiješo
Kako je s melodijom? Lovro pjeva, onako, "bez sluha", ali prepoznaje kada ja pjevam, a promijenim melodiju i odmah kaže "Mama, lijepo pjevaj!".
Brojevi- negdje prije ljeta i ljetos je brojala do 10... obično točno ali i na preskokce... najdraži su joj bili osam i deset... znala je proć cijele stepenice ponavljajući osam,deset... sad su ju već neko vrijeme pustili brojevi. Nekad joj jedino dođe pa veli deset kuna ili pedeset kuna
Pelene-u zadnje vrijeme više uopće ne skidam ni ne pokušavam. Na rubu sam živaca i dosta mi je svakodnevno prolijevanja svega posvuda... evo baš sad prije spavanja je namjerno izlila cijelu šalicu mlijeka po stolcu (tapiciranom) i gleda me i smije se, a jutros je već to isto napravila po trosjedu... Ne da mi se živcirati još i zbog pišanja i kakanja uokolo i čistiti. Znam da zna i može, pa kad će htjet neka krene sama. Ponekad joj se dogodi da veli kad kaka/piški i da traži tutu ili čak i sama ode. A nekad ne bi i ne bi... pokaka se, osjetim i pitam jesi kakala, a ona nisam... i ne da presvuč pelenu, a pokakana kak bi se reklo "do grla", ali viče nisam...
Pjevanje- Ima svojih pjesmica koje voli pjevati... melodija joj ide, riječi nekad "sfuša", pobrka ili su malo nerazumljive. Zna dosta dječjih pjesmica, jedno vrijeme smo od jutra do sutra slušali mališane, imamo 5 CDova po jedno 14 pjesmica... pa joj ušlo u uho. Inače voli i "Ringe, ringe raja", "Ide maca oko tebe", "Tašin, tašin"... ne mogu se ni svega sjetit... 10-15 ih ima koje nekad sama zna počet pjevat
Danas mi je isto bio neki ludi dan, tata nam je jučer otišao, nema ga cijeli tjedan, od jutra smo sve tri živčane... nekoliko puta danas sam bila toliko bijesna da bi ju onak sa guštom istukla samo da ispucam bijes iz sebe. Srećom zasad se još nekako uspijem suzdržavati, ali morat ću nabaviti neku vreću za boks jer kad me razbjesni moram nešto "razbit". Ne mogu vjerovati u kako živčanu osobu sam se pretvorila i kako mi svakim danom sve manje treba da puknem. Nekad si mi mogao skakat po glavi ali ništa me ne bi razbjesnilo... bila sam ono totalno flegma, a sad puknem za glupost, 100x na dan... Ne mogu više podnjet da namjerno radi što zna da se ne smije i još mi se pri tom smije, onak baš izaziva... i tako iz dana u dan radi jedne te iste stvari koje zna da se ne rade
Zaključila sam da mi treba psihijatar, netko da mi pomogne da se malo skuliram jer sve teže uspijevam sama sebe urazumit i napraviti ispravno. Al ima i problem- nemam kud s njima dok sam kod doktora... i koliko bi se ja tam uspjela opustit i pričat kad znam da one vrište di je mama...
Izluđuje me i što Stella ne želi u vrtić i velim da idem radit i da Mia ide u jaslice ali ona stalno ponavlja "ja ću u vrtiću kod tete ***** plakat... ja sam tužna di je mama... ja ću sama ići van mami... ja idem s mamom raditi... ja idem s Miom kod druge tete... nejde mama raditi, samo tata radi..." i sve u tom stilu. Neće ni čut za vrtić... Danas nismo otišli jer se nikako nismo uspjeli spremit ujutro, a u 10 mi bilo glupo ić, kasno... Sutra možda odemo ak se ranije dignu... Nisam pametna što s tim vrtićem, da ju forsiram, da ju samo vodim pa ak hoće ostat dobro ak ne da odemo odmah kući al da se navikne da svaki dan idemo pa možda nekad poželi ostati... da odustanem pa doma sve tri živčanimo dok ne završim u Vrapču
Popodne nas je spasila jedna mama s foruma pozivom da dođemo k njima, inače bi možda bilo i mrtvih (nadam se da će nam se uskoro pridružiti i na ovom topicu). Dosad smo se družile na trudničkom topicu, pa Miinim proljetnim, ali ima ona i Stellinog vršnjaka. Ne znam samo kak smo tak napravile razliku, kao da smo se dogovorile... Stella je mjesec dana starija od njenog većeg, a Mia isto mjesec dana starija od mlađeg...
Idem spavat, bar da malo snage prikupim za dalje. Tata nam tek otišao a jedva čekam da dođe jer ludim kad obje vrište, kad žele pažnju u isto vrijeme, kad Stella napravi s**nje u svakom čošku dok dojim Miu, Kad Mia vrišti a ja ne mogu odmah doć jer kupam Stellu ili joj režem jelo na tanjuru... Ne mogu prihvatiti da imam samo jedno tijelo a moram biti na dva mjesta... želim u isto vrijeme zadovoljiti obje, a ne uspjevam i onda sam živčana, a dodatno još ako sam gladna
Bit će bolje sutra :bye:
mina tebi stvarno treba pomoć. Blesavo je da ti ja to govorim, jer ne znam situaciju, ali možda da pregrizeš razlike u pogledu odgoja koje imaš sa bakama, pa da ti netko ipak uskoči kao pomoć. Meni je bilo teško kad bi bila sama sa jednim djetetom, a kako je sa dvoje to ne mogu niti zamisliti.
mina :love:
Kad spominješ psihijatra, jesi li možda razmišljala o autogenom treningu? Bilo je proljetos dosta o tome tu na forumu, ja sam se čak ozbiljno bavila mišlju da krenem od jeseni, pa ćemo vidjeti... iako, u tom slučaju će MM morati malo ranije dolaziti s posla, pa ne znam zapravo hoću li stići.
Ovo za boksačku vreću potpuno razumijem...
Nego, imam jedno pitanje, pa možda mi netko može dati savjet.
Andrej već drugu godinu ide kod tete čuvalice i nemamo problema. Ali, od ove jeseni dolazi još jedan dečko, mlađi od njega (sad mu je 17 mjeseci) koji očito prolazi tešku adaptaciju, i kad ostane bez mame, neutješno plače i sav se trese (to nije onaj plač "rezerviran" za mamin odlazak, po tetinim riječima, on tako plače cijeli dan). Meni ga je žao, vidim da je djetetu teško, ali istovremeno primjećujem da je i Andrej lošije raspoložen, jutros nije htio ni ući u kuću (a inače se veseli i pruža ruke teti), samo je ozbiljno ponavljao "ne! ne!". I što sad? Bojim se da ne počne odbijati jutarnji odlazak (već je počeo nešto malo u tom smjeru), da mu se ne razvije otpor prema "vrtiću", ne znam zapravo kako mu pristupiti u cijeloj situaciji a da ne napravim nikakvu štetu.
mina :love:. Eto i ja ti se divim što uopće funkcioniraš.
Meni je i s jednim djetetom ponekad padalo na pamet da ga bacim kroz prozor. :shock: A onda i sebe.
Bili smo sami po cijele dane. Tata bi najranije dolazio oko 6,7, a često je po više dana bio na putu. Možda smo se ja i L. u prvih godinu dana odvojili par puta po sat-dva. A nikakvu pomoć u ničemu nisam imala. Osjećala sam se beskorisno, tupo, iscrpljeno i krajnje nervozno.
Poput nekog stroja koji ima svoju kvotu.......
Iz sadašnje perspektive mi nije jasno zašto nisam tražila pomoć. Pri tome mislim na fizičku, jer je to ono tj nedostatak iste što me guralo u očaj.
U takvom stanju sigurno ne odmažeš sebi već i curama. Svaki dan odredi sat-dva samo za SEBE!!! Stellu odvedi u vrtić, a Miu donesi bakama, frendicama..... I za to vrijeme spavaj, šetaj, gledaj film, meditiraj, što već.
Sigurno ćeš nakon toga biti punija pozitivne energije i spremna za ostatak dana. Kroz ovih sat-dva kod bake se Mii sigurno neće ništa loše dogoditi.
Ili si ako nikako ne možeš naći zajednički jezik sa članovima obitelji pokušaj nači čuvalicu koja bi ih pričuvala tih sat-dva dnevno.....
Drži se.
Inače, Leo uopće ne pokazuje interes za tutu. Tj ako ga se posjedne nakon spavanja onda se zna sam popiškiti, ali nikad ju ne traži sam. Tj ponekad kad se već pokaki viče KAKA, tutica.
Ali zato kad vidi mene ili MM na WC-u viče BAVOOOO i plješće rukama. :roll:
Auti su jedino što ga interesira, tako da je popamtio sve marke. I nije više samo "pežo" već "autokola pežo" ili "taki pežo" ili "kombi mecedes"....itd.
Brojati ne zna, a i boje mu baš ne idu.
Tanja, probajte tom malom deckicu dat jos malo vremena.
Tako je i Leonu pocelo kretanje u vrtic - on nije imao plac rezerviran za mamin odlazak, vec je cijelo vrijeme plakao. Doslovno. I to tako tuzno da smo bili pred odustajanjem.
I nakon 7 dana vrtica napravio je rez. Nakon jutarnjeg placa se smirio, igrao, sudjelovao u aktivnostima, i kazu tete da se tu i tamo sjeti mame, ali nista slicno onom prije.
Ovaj je maleni blizu 18 mjeseci kad se pocinje javljati strah od odvajanja od roditelja, a jos je premali da skuzi, pa mu privikavanje ide teze. Mozda ce trajati i do mjesec dana, ako roditelji ustraju, ali onda je lakse.
A Andreju reci da place jer se mozda udario ili pao pa ga teta tjesi.
Tako ja kazem Leonu kad mi MM kaze da je ujutro neka beba plakala iz petnih zila :(
Mislim da mu je lakse podnijeti nego da misli da jos netko place za roditeljima.
Uglavnom, iz ovoga ste skuzili da je vrtic mom malenom postao super. Vodi ga MM ujutro, i jucer se plakao bas iz razloga sto je neka beba plakala, a i vikend je iza nas, a danas je usao u igraonu i na pola puta se sjetio da tatu nije pozdravio, okrenuo se i rekao mu: Aj bok :lol:
MM i teta su ostali :shock:
Leon ne pjeva, ali obozava plesati :) Zna brojati do 3 po redu, a onda nagadja brojeve napamet.
Kad ga pitamo koliko ce godina imati za rodjendan, on kaze: Deset :D
Joj Mina drži se.Ja sam jednom pukla i na svoju veliku sramotu Doru lupila po guzici.Ljetos smo bile kod šogorice koja ima curicu 6 mjeseci stariju od Dore i problem je bio u tome što se ove dvije ne podnose.Možda je malo teško za povjerovati ali istina je.Ova druge je mirna i povučena ali strašno cendrava i u prosjeku oko 20 puta dnevno plače po 10 min(ostavljali su je sa 5 mjeseci satima da plače u krevetići dok nije sama naučila spavati) pa je valjda to Dori malo išlo na živce pa ju je non stop tukla,grizla,čupala...............i onda je nakon svih mojih molbi i objašnjavanja uzela vilicu i zagrebla ju po rukici.Tad sam pukla i dobila je po guzici.Poslije toga plače ona,plačem ja,zovem MM na telefon nek dolazi po nas jer ne želim da se to opet dogodi.Ako ne mogu zajedno i ne moraju. Dora je jadna bila šokirana mojim ponašanjem i još je sjedila pol sata u kazni ali to ju nije omelo da drugi dan nastavi gdje je stala.Srećom stigao MM drugi dan pa smo ubrzo otišli.Sad smo opet bile par dana,malo se bolje slažu ali odlučila sam ih slijedeći put posjetiti tek nagodinu dok Dora malo poraste jer joj očito sad još uvijek ne mogu objasniti neke stvari. Eto šta da vam kažem osim da je to bio jedan od najružnijih događaja u mom životu.Čak i sad kad se toga sjetim dođe mi da plačem.
prespavala sam pa sam danas bolje, nekad mi se nakupi svega... onda sam jučer pisala mailove i tu, malo sam se izjadala, olakšala pa sad mogu dalje kad sam malo te negativne energije izbacila iz sebe, makar na papir.
Imala sam neku knjigu Autogeni trening, neki naš dr napisao sad ne znam tko... mislim da tip drži u parku Stara Trešnjevka nekad predavanja i sl... ali mi knjiga ostala kod sveki, još kad smo živjeli skupa sam stavila k njenim knjigama da popuni komplet knjiga od tog tipa... na vrhu jezika mi al ne znam tko je pisao. Ne mislm si knjigu uzimati natrag od sveki, radije ću kupit novu
Za noćas sam si pripremila Astanga Yoga & Meditation- ako ne zaspim i uspijem malo prolistat
Inače sam se ja prije uspjavala sama smirivat i kontrolirat ali u zadnje vrijeme nemam ni vremena ni snage. Nekad mi se čini da sam otišla iz krajnosti u krajnost... od mirnoće ka živčanoći na sve i svašta
Bili smo danas u vrtiću, prvo katastrofa... nije htjela ni ući u vrtić pa sam ju nosila, na jednoj ruci nju, na drugoj Miu... onda smo nekako došli na kat do vrata pa se bacala na hodniku, ležala na podu... a naša i još jedna grupa su skupa slušale Zg. mališane i plesale na hodniku... ali ona nije htjela k njima nikako, priljepila se za mene... pa ju je teta došla pozdraviti, onda je uzela Miu koja bi bila rado ostala- samo se smijala i zadovoljno nešto brbljala...
Nekako je uspjela ući sa mnom, čak i papuče obut i bili smo jedno sat vremena ali sam ja morala biti tamo... nakon 10-15 min se čak počela igrati s djecom, donjela im teta tobogan pa su se spuštali, pa su pili sok... Na kraju mi je čak vikala u autu "ja hoću kod tete *****" Nadam se da će ipak prihvatiti vrtić i vidjeti da je tamo OK, da se lijepo igraju, plešu...
Sutra ću ju samo dovesti i ostaviti... rekla mi teta ak ju zaozbiljno mislim ostavljati nek počnem sad odmah ili nek ju ne dovodim dok ne budemo trebali zaozbiljno krenut
E da, pokazala sam joj i gdje su jaslice i gdje će biti Mia, a mama mora ići zaraditi kunice jer nemamo dovoljno za štangicu i sok
Iako je prije vikala da će i ona s Miom u jaslice mislim daje skužila da joj je bolje kod njene tete s vršnjacima
Joj, mina, tek sam sad stigla procitati oba tvoja posta :love:
Stvarno se super nosis!!
A naravno da nam svima pukne film, pa i nama s jednim djetetom, a kamoli s dvoje.
Iako to sigurno znas, ali oni od nas kupe nervozu, a covjek se ipak ne moze kontrolirati.
Zato i kazem da ti super hendlas sve to!
Jedno pitanje za vas:
psuju li vasi malisani???
Dobro, znam da je to produkt onog sto doma cuje, priznajem, tih uzrecica se rjesavamo (vec dulje vrijeme :/ ), ali do prosloga tjedna se to nije dogadjalo.
Od kad se primirio s vrticem, poceo je psovati.
I ne kuzim kak odjednom zna cemu psovka sluzi :?
Bili smo jako opusteni sto se toga tice, bas zato sto nismo kod njega vidjeli reakciju (nemojte me sada dozivjeti kao "kocijasicu" :oops: ), no sad me pece savjest jer ce ispast da je "neodgojeno" dijete :oops: :/
Savjeti, preporuke.... :? :/
Baš danas sam prvi puta čula psovku iz njegovih usta. :( Ponovio je za MM (kojeg je uhvatila klasična vozačka agresija :evil: ) "j***m mu!". Ništa nisam komentirala, ali mislim da će i nama trebati savjet.Citiraj:
Mony prvotno napisa
Pa, ponovi kad čuje, dogodilo se dva-tri puta. Ponovi desetak puta i smije se, i onda zaboravi.
Možda dr. Gruden?Citiraj:
mina prvotno napisa
Inače, odlazak psihijatru ne znači da je netko lud. Psihijatri poznaju mnoge tehnike opuštanja. Neke su jako jednostavne npr. vježbe disanja i mogu se izvoditi u svakom trenutku i bilo gdje.
Za autogeni trening treba odvojiti vrijeme i tihu prostoriju. Ja sam ga znala vježbati neposredno prije spavanja. Nisam stigla dalje od početnih vježbi opuštanja, ali i to je nešto.
Drži se!
Ja mislim da bi mini psihijatar najviše koristio kad bi joj malo pričuvao djecu :*
:)Citiraj:
Mima prvotno napisa
a mogao bi usput i pospremiti stan, skuhati ručak i oprati/opeglati/spremiti robu, ... Ha, nije loše!
Večeras sam htjela 30 minuta popričati s prijateljicom, čak smo i sjele na terasu nekog kafića, ali s Lovrom to više nije moguće. Mina baš sam te se sjetila.
Na tom trgu smo sreli jednu djevojčicu (Lovrinu vršnjakinju) s bakom. I baka kaže: Ona ne živi niti s mamom niti s tatom. Ona je samo sa mnom. Ponekad je mama posjeti, ali ja joj ne dam da žive zajedno jer mi se ne sviđa njen novi dečko! :shock:
Može li to biti tako?
:shock:
Pa može ako se mami više sviđa novi dečko nego vlastito dijete a ruku na srce ima toga............
Još ne :mrgreen: ali budući da u zadnje vrijeme ponavlja doslovno sve što čuje, samo čekam kad će ponoviti i ono što mi "izleti" (iako jako pazimo). A ako ne čuje doma, čut će kad krene u vrtić, pa smo opet na istom.Citiraj:
Mony prvotno napisa
A Leon je vec apsolvirao psovke, pa 3 spoji u jednu, i to zvuci ovako:
(nadam se da me nece cenzurirat)
matej jebiga u kujac
Grooozno.
Matej je od one koju MM upotrebljava u voznji, ova druga je moja najcesce, a treca je opet MM-ova koja mu najcesce izleti doma.
Stvarno smo obecali da cemo se kontrolirati i onda se zaboravim pa opet.
A on upija ko spuzvica.
I jos jedna stvar: nece psovati pred MM-om :?
A meni se hvali kako to sve zna :/
Stvarno ne kuzim.
Citiraj:
Mony prvotno napisa
Uhh, zaboravila stavit zvjezdicu :oops:
druga (gruba) rijec je: jeb**a
Sto se psovki tiče, bio je svojedobno jedan topic o prostačenju, mislim na Odgoju, pa je tamo bilo i dosta savjeta kako postupati.
Nama, na sreću, organi ne izlijeću doma, tako da eventualno može pokupiti koji glagol, ali u skraćenoj verziji, pa se tješim da ima još fore dok pokupi one najžešće psovke.
bojan: "isse, jeba_e matej, kaže bobo !"
to obavezno kad se vozimo, pa ja naglo prikočim; onda dobije inspiraciju za cijeli dan, pa psuje na sve živo :roll:
a obavezno nakon svake psovke kaže "..., kaže bobo !"
intenzivno psovanje je trajalo nekih tjedan dana, sad jeko rijetko, al se i mi kontroliramo :mrgreen: