Carski- jeste li rodile svoju djecu?

Bravo miha, bravo Sanjica! Lara01 :*
Znate, nakon pet godina potpomognute - a zapravo zbog idiopatske neplodnosti - nebrojenih pretraga od koje su mnoge jako bolne, nebrojenih inseminacija, nekoliko IVF-ova, tri izgubljene trudnoće, pa dvije kiretaže... i tak, pa zapravo ne znam što bih vam rekla, cure drage. Ne mislim i ne tvrdim da zato što sam ja prošla takav put to moraju i sve ostale žene ovoga svijeta, naprotiv, ali nekad mi se čini da postavljajući ovakva pitanja (mislim na naslovno) imate previše vremena u životu. Da skratim, nakon svega nabrojanog, moje dijete je začeto prirodno, imala sam potpuno urednu trudnoću, rodila sam na carski bez ijedne indikacije za carski. Potpuno zdravo dijete. I rodila bih još sto puta na uho ako treba samo da se dijete rodi živo i zdravo. Moj liječnik, a imao je prilike na to utjecati, vjerojatno nije želio da mi se nakon svega što sam prošla dogodi neki 'strelec'. I hvala mu na tome. Carski jest operacija i ja ga smatram operacijom i mislim da bi ga bilo u najmanju ruku neuko ne smatrati operacijom. Dijete sam na dojenje dobila tek nakon dva dana, do tada sam ga vidjela pa možda tri puta na par minuta. Dojimo bez ijednog mastitisa i ikakvog problema već skoro 10 mjeseci, savršeno je zdrav od prvoga dana. Toliko o raznim argumentima na razne gorenavedene teme.

ja nemam takav osjecaj.
mozda jer sam zahvalna da je Lea s nama. ipak sam od 25. tjedna hospitalizirana i gurale smo dan po dan.
svoju Leu sam rodila! tako se osjecam. :)

vise me muci ono sto je slijedilo, kad su mi je uzeli i kad mi je nisu dali.

a sto se tice povezanosti...sprdaju se s nama da postajemo patoloski slucaj :mrgreen:

iskreno, mislim da majka koja nije rodila na carski ne moze pricati o istom kao ni o osjecajima za vrijeme i nakon cina. i obrnuto, majka koja nije rodila vaginalno ne moze o takvom porodu pricati.

s druge strane i porodi se razlikuju kao i osobe i trenuci.

ja apsolutno osjećam da sam rodila! i nikada nisam ni mislila drugačije, čak ni nakon "ispiranja mozga" :mrgreen: .
nego što sam htjela reći... čudan mi je bio osjećaj jer sam otišla u op salu oko pola devet navečer sa trbuhom i bebicom unutra, zaspala i kada sam se probudila nisu mi ga htjeli donijeti, nisam ga ni vidjela ni barem čula...
Cijelu tu noć mi je bilo grozno, stalno sam si pipala stomak i nisam mogla vjerovati da nije više unutra, a nema ga ni pokraj mene :cry: osjećala sam se tako sama..
a kad su ga i donijeli, to je bilo na par minuta i samo mu je glavica virila iz onih jastuka u koje su ga umotali.
Prvu "vezu" sam osjetila tek kad su mi ga dali na dojenje, nakon tri dana
nakon toga nismo se dali razdvojiti ni trenutak :love2:

Kad je jednom davno MM naivno izletjelo "kad su ju izvadili" misleći na moj prvi porod, sasula sam mu u lice strašnu bukvicu. :evil:
Vidjevši večeras naslov ove teme mogu samo ponoviti ono što sam njemu tada rekla na kraju: da ti takva formulacija više nikada nije pala na pamet, a kamoli da si ju izrekao!

Preletila sam malo vaše postove i rasprave o tome čija je muka uzvišenija su potpuno bezpredmetne.

Ono što mogu jasno i glasno reći:
- naslov ove teme, bez obzira koliko on bio osoban doživljaj jedne majke, je za mene uvreda,
- okruženje koje je nju vjerojatno potaknulo na takvo zbunjujuće razmišljanje je neprijateljsko,
- sve takve dileme treba potpuno i promptno odbaciti - u stresnim situacijama i nemjerljivoj brizi koje su pratile moja oba poroda (carska), najdraže se prisjećam jednog savjeta: "Uživajte u svom djetetu!"

U životu se nekome dogodi carski, nekome nešto drugo. To je tek jedan detalj na putu, ali ni po čemu ne treba biti presudan. Problemi u razvoju ili odgoju koji se kao povezuju s njim, javljaju se tamo gdje bi i inače postojala sklonost.

Kao profesionalac (koji nije izravno involviran, ali itekako razumije problematiku pogotovo jer je isprobana na vlastitom primjeru), mogu vam samo reći: porod je čudo prirode, ali u prirodi se ne događa samo život. Ja to gledam svaki dan. Medicina (i njene intervencije) u cijelu se priču uključila ne zato što nije imala drugog posla, već zato što je trebalo pomoći. Druga strana medalje je naravno odlazi li se predaleko i pretjeruje li se, ali tako je nažalost u svemu danas. Potičem nastojanja da se takve stvari spriječavaju, ali isto tako moramo znati da je indicirani carski rez neizmjerno vrijedan.

P.S. Voljela bih kad bi se u pitanju iz naslova promijenilo drugo lice množine u prvo lice jednine, onda ne bih bila tako uvrijeđena ... 8) :heart:

Slučajno sam zalutala na ovaj pdf i odmah napominjem da sam potpuni outsider u ovoj diskusiji. Ali, eto moga mišljenja sa strane. Zanimljivo mi vas je čitati kako govorite s jedne strane o osjećaju zakinutosti, nedostatnosti, pa čak i krivnje, a s druge strane, o ženskoj moći, o snazi poroda, o tome što je to rođenje, što nije. Legitimno i jedno i drugo - to su vaši osjećaji, pa ih možete i iskazivati. Ja svoje dijete nisam ni rodila, ni začela, ni nosila devet mjeseci, ni dojila, ni brinula o njemu prvu godinu dana njegova života. Ali, za razliku od vas, ja nemam nikakav osjećaj zakinutosti. Osjećam se potpuno kao mama i osjećam da je on potpuno moj. Nisam mu dala njegov život, ali mu dajem svoj. To toliko da se zna, a ono što želim reći je to da imam dojam da su neke od vas više usredotočene na sebe nego na djecu. Budite sretne što imate djecu, sve ste im mame, bez obzira na to kako su izašla iz vas.

:naklon:

Zdenka, oduševljavaš me iz dana u dan :heart:

zdenka - citajuci ovaj topic bas sam pomislila kako se sad osjeca jedna majka poput tebe dok ovo cita, il ochevi ovih zena. rodila sam carskim rezom i stvarno se ne opterecujem ovakvim pitanjima. mislim da zene po tim pitanjima znaju nepotrebno sebi zagorchati zivot takvim razmisljanjima.

mami - odlicno receno. i mihine postove potpisujem.

Citiraj:

---

Zar stvarno misliš da je tim pitanjem željela omalovažiti samu sebe i sve ostale koje su rodile carskim?

---

mozda ne zlonamjerno, al iz njenih postova sam upravo stekla takav utisak, da "to nije isto" da "nije rodila", da zali sto je imala cr.

I zasto netko ne bi smio zaliti sto je imao carski rez?

Zdenka :heart:

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

I zasto netko ne bi smio zaliti sto je imao carski rez?

---

Ja žalim jer imam ožiljak kao Golden Gate Bridge. :mrgreen:

Dobro si me sjetila: i ja zalim jedino radi oziljka: pukao mi unutarnji sav pa mi je oziljak debeo i zadebljan. :mrgreen:

Mami :mrgreen:

ja nemam ožiljaka i ne žalim. i da su mi ostali ožiljci - ne bih žalila. boli me ona stvar za estetiku :x . imam svoje dijete.

mami je sve odlično napisala, pa neću ponavljati.

slažem se i sa svim onim što je zdenka napisala. jer ja bih s jednakom ljubavi voljela djevojčicu koju su usvojili moji prijatelji (a ja ju nisam mogla dobiti) - da je postala moja kćer.

p.s. ako imate viška vremena , pomozite onima koji su manje sretni od vas.

Bez uvrede, ali mi koje osjećamo žaljenje, krivnju, uskraćenost, što god već (a ja to STVARNO OSJEĆAM), prozvane smo da smo nezahvalne i nemamo pametnija posla, jer eto toliko je oštećene djece i parova bez djece. Pa, uvijek će se naći gorih slučajeva, uvijek će biti majki čija su djeca preminula ili ljudi čije su cijele obitelji nestale u trenu, i koje nas sve skupa mogu poklopiti da smo čopor dokonih baba kojima je predobro u životu pa zmišljavaju bedastoće.
I radi toga ja ne smijem reći što mislim i osjećam?!

Ništa, odoh ja u Afriku liječiti gubavce i prestati tratiti svoj život.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

I zasto netko ne bi smio zaliti sto je imao carski rez?

---

jer netko rekao da se netko ne smije zalit sto je imao cr? :? nije. al da zali, to je ona sama napisala.

Citiraj:

---

I radi toga ja ne smijem reći što mislim i osjećam?!

---

opet "smijes - ne smijes". :roll: smijes ti svasta nesto, ako te to cini sretnom. no, jel te takav osjecaj cini sretnom, zudis li za tim da te pere krivnja i zaljenje ? zar ne bi sama voljela da tako ne osjecas? i zar ti postovi ostalih cura ne nude barem malchice utjehe, il si ljubitelj mazohizma?

a i postavlja se pitanje (koje je i miha spomenula): otkud taj osjecaj krivnje kod nekih zena sto nisu imale prirodni porod iz snova, nego "samo" cr ?

Uhhh, izgleda da bih prije Afrike trebala i na psihoterapiju.

Cure, nemojte se frustirat, svatko može izrazit svoje mišljenje ili osjećaje, no molim da kritike ne budu tako oštre - to je očito trenutak u životu koji nam je važan i ne volimo kad ga netko omalovažava - bez obzira kojim putem je dijete došlo na svijet.

Ja sam rodila carskim rezom, nakon 12 sati trudova i sporog otvaranja.
Nisam imala osjećaj krivnje, ali sam se nakon poroda osjećala manje vrijednom. Stalno su me opsjedale misli da sam roba s greškom, slabija jedinka koju bi priroda, da nije bilo liječnika - eliminirala. Čak me hvatao strah da sam ovaj put uspjela prevariti prirodu, ali će me ona prvom prilikom "dohvatiti i srediti". :lol:
"Srećom" :x ubrzo sam se riješila tog osjećaja, jer sam shvatila da je moj carski rez bio napravljen bez pravog razloga i bila sam (i još sam) 99% uvjerena da sam mogla roditi vaginalno samo da su okolnosti bile malo drugačije.

Citiraj:

---

Audrey prvotno napisa

Uhhh, izgleda da bih prije Afrike trebala i na psihoterapiju.

---

vidis, a bas sam nastojala biti ljubazna. sto inache nije moj stil na forumu :mrgreen: trebala sam reci da smijes i skocit s nebodera. al onda bi tek nastao dzumbus i dobila bih od dezurnih duzebriznika po prstima. al, barem bi se razumjele. 8)

mama courage, s obzirom na tvoju situaciju naravno da se ti ne opterečuješ s ovim pitanjima. I mislim da se po tom pitanju uopće ne možemo razgovorati. Jer naravno da nećemo naći zajednički jezik. Čisto sumnjam da se bilo koja mama baš opterečuje. Niti ja se ne opterečujem što nisam odmah svoju Niu dobila na prsa, što nije mm bio na porodu, ali kad se sjetim da je moglo biti bolje nego što je žao mi je. I bilo bi mi žao da je bio carski.
I? To znači da nemam pametnijeg posla ili da sam sebična? Glupost! Ovdje smo zato da razgovaramo, podijelimo osjećaje, misli i stavove, i eventualno pomognemo jedna drugoj. To ne znači da nemamo pametnijeg posla u životu!

Neke od nas su pokušale svojim primjerima utješiti i smanjiti osjećaj krivnje ili žaljenja kod nekih majki, no vidim da se to uporno krivo tumači.

Meni bi bilo najdraže da sam pročitala reakciju tipa:" Pa da, cure drage, ja sam se svo ovo vrijeme opterećivala ružnim osjećajima i sjećanjima a nisam vidjela ono zaista bitno. Kad pogledam svijet iz vašeg ugla, nije baš tako crno kako se meni činilo..."

Pa kad kažem da su mi osobe koje vide samo sebe sebične, one se još i uvrijede jer se netko usudio reći da su sebične. A kak bi se drugačije nazvala ta osobina?

Onaj tko je shvatio i kome je bar mrvicu lakše nakon ovih postova - drago mi je zbog njih.

Onaj tko će i dalje tonuti u samosažaljenje - ne preostaje nam drugo nego ih žaliti. Njima je definitivno najteže. I ovo nije ironično napisano, već zaista najistinitije što može biti.

Carski-jeste li rodile svoju djecu?

DA!

miha :love:

Sanjica, ne može se na taj način tješiti. Zapravo, ženama koje imaju ove loše osjećaje o carskom ne treba utjeha, njima treba da o tome pričaju i da vide da nisu usamljene u takvim osjećajima, da nisu čudne.

Pa kad netko kaže da osjećati se tako znači biti nezahvalna Bogu (jer ti je dijete zdravo) ili imati viška vremena - to je kao da im se kaže da su ti osjećaji loši i da ih moraju potisnuti.

Meni je jako žao što je topic krenuo ovakvim putem, iako, jasno mi je da pitanje iz naslova može zvučati uvredljivo.

Citiraj:

---

mamazika prvotno napisa

Cure, nemojte se frustirat, svatko može izrazit svoje mišljenje ili osjećaje, no molim da kritike ne budu tako oštre - to je očito trenutak u životu koji nam je važan i ne volimo kad ga netko omalovažava - bez obzira kojim putem je dijete došlo na svijet.

---

Apsolutno! :naklon:

Citiraj:

---

Mamasita prvotno napisa

Ja sam rodila carskim rezom, nakon 12 sati trudova i sporog otvaranja.
Nisam imala osjećaj krivnje, ali sam se nakon poroda osjećala manje vrijednom. Stalno su me opsjedale misli da sam roba s greškom, slabija jedinka koju bi priroda, da nije bilo liječnika - eliminirala. Čak me hvatao strah da sam ovaj put uspjela prevariti prirodu, ali će me ona prvom prilikom "dohvatiti i srediti". :lol:
"Srećom" :x ubrzo sam se riješila tog osjećaja, jer sam shvatila da je moj carski rez bio napravljen bez pravog razloga i bila sam (i još sam) 99% uvjerena da sam mogla roditi vaginalno samo da su okolnosti bile malo drugačije.

---

:shock: :shock: :shock: Dakle, ti smatraš da su žene koje su rodile carskim rezom koji je bio medicinski indiciran "ROBA S GREŠKOM"????!!!!

Ne osjećam se ni kao roba, niti mi nemogućnost moga tijela da rodim vaginalno znači da sam pogrešna. Pogrešan je tvoj post, i to jako. Upravo je cinično da se ovakve stvari izjavljuju na portalu Udruge koja se između ostalog bori za pomoć parovima s problemom neplodnosti.

Još jednom: nemogućnost prihvaćanja vlastitog tijela i onda kad je ono "nesavršeno" jest znak nezrelosti.

nina, lijepo zena kaze da se ona tako osjecala. citaj sto pise.

Ako misli da žene koje su medicinski indicirano rodile na carski nisu roba s greškom, kako to da joj je laknulo kad je shvatila da "greška" nije u njenom tijelu?

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

Pa kad kažem da su mi osobe koje vide samo sebe sebične, one se još i uvrijede jer se netko usudio reći da su sebične. A kak bi se drugačije nazvala ta osobina?

Onaj tko je shvatio i kome je bar mrvicu lakše nakon ovih postova - drago mi je zbog njih.

Onaj tko će i dalje tonuti u samosažaljenje - ne preostaje nam drugo nego ih žaliti. Njima je definitivno najteže. I ovo nije ironično napisano, već zaista najistinitije što može biti.

---

Sad bih da me upoznaš. Možda bi se onda javilo razumjevanje da nismo svi isti. Inače ja sam ti potpuno otvorena duhom. Odlučila sam sa sobom rasčistiti sve situacije koje su me dovele u stanja u kojima sam povrijedila druge i sebe. U kojima nisam vjerovala u svoje sposobnosti pa sam se dovela u situacije koje nisu nimalo zavidne. Ne govorim pritom samo o porodu, u kojem sam se našla glavom i bradom u strahu, pa doživjela carski, već i o nizu drugih situacija koje nisu tema ovog podforuma.
No ono što sa sebe mogu reći jest; sebična sam bila kad nisam razmotrila sve opcije koje imam (jedna od njih je promjeniti se) da bi drugi oko mene bili sretniji, a ja najradosnija što ih usrećujem svojim bićem.
Od kad sam u svom danu pronašla vremena da uz sve obaveze koje imam (a imam privatnu firmu, radim punom parom, jedno dijete po koje odlazim u vrtić i maksimalno mu se posvećujem, drugo na putu... osim toga nabrijana sam početnica u zdravom kulinarstvu pa na to trošim mnogo vremena; ne mislim da druge žene ne čine to isto, no samo spomiljem kako imam mogo pametnog posla; šivam odjeću...) nađem i vremena da radim na sebi pronalazim stvari za koje znam da me još uvijek bole, a trebalo bi ih riješiti (jer su krivnja i kriticizam jedne od najgorih psihičkih stanja ljudskog uma koje nas razboljevaju), jer sam s time pomogla sebi a i svojim najbližnjima jer ih učim opraštanju i prihvaćanju da smo ljudi. A osim toga pošto me čeka još jedan porod, a stvarno bi ga željela doživjeti prirodno jer je za mene i bebu to najbolji mogući način za započimanje nečeg novog. Za mene je porod duhovan i smatram da ga uz otvoren um i okolnosti koje nam idu u prilog može biti čarobno iskustvo. Zašto se ne bi zamarala time da li će mi dijete dočekati prazan krevetić bez mame u sobi s jarkim svjetlima (što je doživjela Mia), umjesto da ga ono biće koje ga je najbrižljivije njegovalo u utrobi i njeguje i ljubi odmah nakon dolaska na svijet? Mislim da se sve tu slažete samnom.
I drage moje, nema kod mene mjesta samosažaljenju, već SAMOSPOZNAJI jer me ona osnažuje. Tako da sad kad čitam postove koji odgovaraju na moje postavljeno pitanje vidim zbrku jer naravno svi kreću iz točke u kojoj stoje, a ta je za neke izuzetno teških okolnosti, pa im se čini da smo nezahvalne, što nije tako jer ako želim mjenjati svijet tako da promjenim sebe, ne bih nazivala sebičnošću. Osim toga odkad to radim, Mia ima mamu koja je brižnija, razumnija, koja je veselija, rijetko ljuta... a preispituje sebe zato da kad legne u krevet navečer zadovoljno pomisli da sam danas uspjela samo usrećiti druge... Naravno još sam na putu... :heart:

Citiraj:

---

Nina_Zg prvotno napisa

Upravo je cinično da se ovakve stvari izjavljuju na portalu Udruge koja se između ostalog bori za pomoć parovima s problemom neplodnosti.

---

EDIT: Joj joj joj, željela sam napisati na FORUMU Udruge, ne na portalu, oprostite

LeaB, kužim otprilike o čemu govoriš, ali nemoj se osjećati loše ako nedajbože ipak ponovno završiš na carskom. Prihvati to ako bude neminovno ;)

Citam vas i bas se cudim. Topic (zaista na prvu ruku uvredljivog naslova, ali shvati se valjda sto je autorica htjela reci nakon citanja njenog posta) se pretvorio u rasprave za i protiv carskog te rasprave ko je dokona mama i uz to sebicna i kako bi svi trebali uzivati u djeci. E, i?

Znaci da onaj tko razmislja i vraca se svojoj trudnoci, porodu i zeli da je nesto poslo drugacije nema druge zanimacije u zivotu, radi to naustrb svog djeteta ili u njemu ne uziva? Pa imaju valjda ljudi pravo na osjecaje, a valjda je i ovaj forum mjesto gdje mogu provjeriti osjeca li itko nesto poput njih...

Inace, rodila sam vaginalno, uzela epiduralnu, voljela bih da sam izdrzala bez nje i da sam se izborila da mi ne rade epi, ali nisam (to je moje osobno zaljenje i nesto sto cu probati promijeniti slijedeci put) - mislim da mogu razumjeti da nekom tko je recimo rodio carskim rezom fali taj osjecaj vaginalnog poroda, tiskanja ili ko zna cega. Isto mogu razumjeti da je nekom potpuno svejedno i nista mu ne fali... Ili da je netko posvojio dijete pa uopce ne razmislja o tome... Meni se to cini tako normalno - zasto se treba vrijedjati i svadjati?

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

Neke od nas su pokušale svojim primjerima utješiti i smanjiti osjećaj krivnje ili žaljenja kod nekih majki, no vidim da se to uporno krivo tumači.

Meni bi bilo najdraže da sam pročitala reakciju tipa:" Pa da, cure drage, ja sam se svo ovo vrijeme opterećivala ružnim osjećajima i sjećanjima a nisam vidjela ono zaista bitno. Kad pogledam svijet iz vašeg ugla, nije baš tako crno kako se meni činilo..."

Pa kad kažem da su mi osobe koje vide samo sebe sebične, one se još i uvrijede jer se netko usudio reći da su sebične. A kak bi se drugačije nazvala ta osobina?

Onaj tko je shvatio i kome je bar mrvicu lakše nakon ovih postova - drago mi je zbog njih.


pa zar je potrebno napisati da nije baš sve tako crno gledajući npr. svijet iz tvojeg ugla?sanjice,ja se suosjećam ali ne osjećam tvoju bol.....oprosti ali tako je :love: mene moj carski jako boli jel je moja obitelj skoro ostala bez mene

Onaj tko će i dalje tonuti u samosažaljenje - ne preostaje nam drugo nego ih žaliti. Njima je definitivno najteže. I ovo nije ironično napisano, već zaista najistinitije što može biti.

---

ups sve je otišlo u kompletu :oops:

pa zar je potrebno napisati da nije baš sve tako crno gledajući npr. svijet iz tvojeg ugla?sanjice,ja se suosjećam ali ne osjećam tvoju bol.....oprosti ali tako je mene moj carski jako boli jel je moja obitelj skoro ostala bez mene

Leaß, ti si meni super, tako sva pozitivna, baš si pravo nadahnuće!
Ja potpuno kužim što si htjela s ovim topicom, ali pretvorilo se u nazovi svađu.
Zato jer je kao što neko već napisa, vrlo osjetljiva tema, jer je se može između redaka pročitati i da su one koje su rodile na carski manje vrijedne od onih drugih. Naravno, nigdje to ne piše izrijekom, ali između redaka... Zato i jest ovakva žučna rasprava...
Osobno si ne bih nikada ni postavljala pitanje je li cr operacija ili ne... Šta će mi takve definicije, osim da mi smanje moje ili nečije tuđe samopoštovanje...
Ali željeti da drugi put bude drugačije, jer ipak jest strahovito emotivan doživljaj primiti u naručje svoje tek rođeno dijete, pa to je sasvim razumljivo. Meni je to bio nezaboravan i najljepši trenutak u životu i da ga nisam doživjela ,vjerojatno bih se i ja pitala kako je to.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

I zasto netko ne bi smio zaliti sto je imao carski rez?

---

Zorana, moram priznati da si me ostavila u cudjenju.
ne samo da si totalno protiv carskog- smatras ga zlom i tvrdis da su zene koje su isle na carski bile na operaciji sto znaci da ne smatras da su rodile, vec smatras i da bi morale zaliti za vaginalnim. zasto je tako?

ajde da ja postavim pitanje- zasto bi morale zaliti? meni to zvuci sebicno jer, ako je zena isla na carski zasto je je MORALA da spasi dijete onda stvarno ne bi smjela zaliti jer druga opcija bi bila ono sto se desilo Sanjici.
da li bi onda zalile sto niste isle na carski?

zapetljala sam se skroz, ne znam hoce li me ko uopce skuziti :/ .

pusa Mihi, Sanjici, Sorci....
cure, najte se zamarati s tim gluposrima da li ste rodile ili "vadile" svoje dijete, vi znate istinu i to je bitno :heart: .
ljubite svoju djecicu.

deadi, ona usporedba je za pet, svaka cast.

Citiraj:

---

Nina_Zg prvotno napisa

Citiraj:

---

Mamasita prvotno napisa

Ja sam rodila carskim rezom, nakon 12 sati trudova i sporog otvaranja.
Nisam imala osjećaj krivnje, ali sam se nakon poroda osjećala manje vrijednom. Stalno su me opsjedale misli da sam roba s greškom, slabija jedinka koju bi priroda, da nije bilo liječnika - eliminirala. Čak me hvatao strah da sam ovaj put uspjela prevariti prirodu, ali će me ona prvom prilikom "dohvatiti i srediti". :lol:
"Srećom" :x ubrzo sam se riješila tog osjećaja, jer sam shvatila da je moj carski rez bio napravljen bez pravog razloga i bila sam (i još sam) 99% uvjerena da sam mogla roditi vaginalno samo da su okolnosti bile malo drugačije.

---

:shock: :shock: :shock: Dakle, ti smatraš da su žene koje su rodile carskim rezom koji je bio medicinski indiciran "ROBA S GREŠKOM"????!!!!

Ne osjećam se ni kao roba, niti mi nemogućnost moga tijela da rodim vaginalno znači da sam pogrešna. Pogrešan je tvoj post, i to jako. Upravo je cinično da se ovakve stvari izjavljuju na portalu Udruge koja se između ostalog bori za pomoć parovima s problemom neplodnosti.

Još jednom: nemogućnost prihvaćanja vlastitog tijela i onda kad je ono "nesavršeno" jest znak nezrelosti.

---

Ne razumijem što želiš postići ovakvim prozivanjem napadanjem i vrijeđanjem.
Ne pada mi napemet opravdavati se zbog vlastitih osjećaja...
Samo mi nikako nije jasno kako netko može rečenicu: "Osjećala sam se kao roba s greškom" peokrenutu u "Žene koje rađaju carskim rezom su roba s greškom."
To je isto kao da sam napisala da me npr. netko izvrijeđao, pa sam se nakon toga osjećala kao zadnje smeće, a ti onda iz toga zaključiš da ja mislim da su svi kojima se desi da ih netko izvrijeđa - zadnje smeće.

Mamasita, nije mi namjera vrijeđati te.

Napisala si da si se osjećala loše zbog carskog, koji je u prvom trenutku izgledao kao posljedica nesavršenosti tvoga tijela, tj. činjenice da si "roba s greškom". Pa ti je laknulo kad si shvatila da su (navodno) doktori zeznuli, a da ti ipak nisi "roba s greškom". Tako sam shvatila tvoj post, i zbog toga sam reagirala.

Naravno da možeš osjećati što god, tvoja stvar. Ali mislim da se treba zapitati otkud nam baš takvi, loši i negativni, osjećaji. Ako žena osjeća da je "roba s greškom" zbog činjenice da je dijete rodila carskim rezom, čini mi se da to ima veze s pritiskom okoline, odnosno sa stavom da su žene koje nisu sasvim zdrave "roba s greškom". Mene takav stav vrijeđa.