Ljetno-jesenska djeca 2004. (10. dio)

Sretna vam Nova godina!

Mi smo recimo prespavali.
Cure se onesvjestile oko 10 i taman jedno 10 do 12 Mia tražila svoju ciku. A Stella spavala ko top. Tak smo sve tri dočekale Novu u krevetu...
Nije im ništa smetalo pucanje.

Nismo išli nikud. Dobro, kod mojih smo već neko vrijeme ali to je kao da smo doma.
Imale smo par poziva da dođemo, ali nije mi se dalo nikud s djecom. Nekak niti volim ostajati spavati negdje s njima, a niti mi se da poslije voziti doma.

Možda kad budu veće pa bude lakše s njima hodat okolo, kad budu sve jele i ne budu imale pelene, kad budu se mogle igrati s drugom djecom a ne da moram ko jastreb visiti nad njima ili njih kod bake i dede, a mama i tata tulumarit okolo

Idem klopat. Opet ću natuć kile... , al kad mi je fino

Sretna Vam svima Nova godina!!!

Da sam znala da ste sinoć bile na forumu, bila bih vam se pridružila, umjesto što sam se dosađivala uz TV. :roll: Nisam htjela paliti komp, jer sam mislila da bi bila jedina koja forumira... 8)

Curke, sretna vam nova!!!

Leon je jucer cijelu vecer pricao kako ceka Novu godinu, i bome ju je docekao 8) - isao je spavati u 15 do 1.
Jako se dobro drzao, plesao s nama, kucao se svojom casom i cedevitom umjesto sampanjca, al navise su ga zanimali vatrometi, koji su se s naseg 6. kata itekako dobro vidjeli.

Andrej je cijelu noć prespavao kao top. Zaspao je oko 9 navečer, a probudio se iza 8.30 ujutro.
Sutra natrag na posao i u stalnu kolotečinu... a tako nam je bilo lijepo 10 dana doma. Primijetila sam kako je Andrej postao velika maza, kako je bolje volje, kako uživa u tome što smo svi skupa doma - pojma nemam kako će prihvatiti činjenicu da nas opet neće vidjeti 9 sati dnevno 5 dana u tjednu :( a bogme meni će biti još teže.

Svima još jednom sretna nova godina i, za početak, da nam što brže prođe zima s kratkim danima i dugim noćima!

cure, sretna nova svima; puno ljubavi i što manje boleština vam želim :heart: :heart:

Šta ima? :lol:

Izgleda da još svi na praznicima...
Mi stigli kući :D Home sweet home.
Pa sam ja shoppingirala- odmah na ovogodišnja sniženja, a djecu uvalila sveki na par sati.
Kupila nešto malo odjeće, neke slikovnice...
Simpa su mi one u Profilu Vila Jelica i Princeza Ružica. Ne znam što vi čitate. Mislila sam uzeti još kojeg Čarlija i Mimu (uzela sam gdje ne da svoje igračke- ta mi se čini OK) ali ne sviđa mi se ono kako sestrici daje flašicu (ja sam za dojenje u skladu s ovim forumom), ne znam zašto mi se drugi nisu svidjeli. Uglavnom ja svakoj slikovnici nađem nešto. Ja nisam oduševljena ni Kraljevskom pusom, ni Tigrićem i sl.
Možda sam ja još premala za takve slikovnice.

Meni se sviđaju neke gdje se zalijeva cvijeće, igra se... di nema trunkice ničega odraslog, nasilnog, ružnog, duda, flašica... ma svašta bi ja izbacila iz slikovnica. Ja kupim uglavnom samo bebaste... učimo brojeve, slova, boje i sl... bez radnji- te su mi najdraže

Uzela sam i sebi nekih knjiga- nadam se da ću ih pročitati... od Juula i Igre mozgalice i O čemu moje dijete razmišlja od Woolfsona...
Krivo mi što već ranije nisam uspjela pročitati takve knjige. Nekad mislim da je Stella postala zločesta i razmažena a nekad da sam ja loša mama, pa malo da ju pokušam još bolje razumjeti, a sebe kontrolirati da ne puknem pred njom pa dijete ispašta jer sam ja živčana

Sviđala mi se i neka o samopouzdanju, al stvarno sam kupila previše... Al ima toga još puuno što trebam pročitati. Nekad se stvarno smatram groznom mamom, a pogotovo sad kad sam se družila s ljudima van foruma pa ono klasika plašenje djece baba rogama, vukovima, batinama, šopanje beba koječim... pa sam i ja lagano krenula tim stopama zaključivši kako je Stella postala zločesta, a znam da nije tako, samo trebam skužiti problem i pozabaviti se njom.
Možda previše očekujem od same sebe pa se ne osjećam dobro ako ne postignem najbolje što se može

Bar neka korist od pomirenja sa sveki :mrgreen:
Ja čekam dojavu kad počinje rasprodaja u Benettonu kod nas pa da se nacrtam u 8 ujutro 8) Lani sam dosta toga kupila Dori,i sebi,pa ne bi bilo loše ni ove godine.
I ja ponekad mislim da sam jako jako loša mama.Za Doru bi zaista bilo teško reći da je zločesta,posebno u usporedbi sa djecom naših prijatelja.Oni to čak i sami govore.Neki dan mi je sestričana rekla "da su moje bile kao Dora ja bih rodila desetero" . Ima svojih loših i boljih dana kao i sva djeca naravno,ali većinom nam dani zaista lijepo prolaze.Bojim se da će se to promijeniti kad krene u vrtić.Jedini njezin problem je ta njzina čudna agresivnost.Danas sam bila kod sestre,i igrala se sa bratićem ali i na svaki mali znak njegove(ne znam kako da objasnim) recimo provokacije,ili da joj nešto kaže,ili da ju gurkne,ili joj uzme igračku,ili..............itd.itd. ona odgovara štipanjem.Ne vrijedi ništa,ni molbe,ni vikanje,danas sam ju štipnula za vrat(gdje ona njega voli štipati) i pitam je "boli li to Dora".Ona veli da boli,malo se isplakala i nakon 3 minute nastavila po starom(to mi je na kraju bila zadnja solucija iako znam da nije dobro na nasilje odgovarati nasiljem). Bojim se da će u vrtiću imati problema.Prvi što se nitko neće s njom htjeti igrati a drugi što će naletit na nekog jačeg i agresivnijeg pa će dobivat batine.
Stalno govorim nećaku "brani se,reci joj da te ne štipa,viči NEMOJ DORA" ali ništa ne pomaže.Imam još 100 primjera samo šta je danas bilo dok smo bile tamo ali da sad ne nabrajam....................

Ma i ja izluđena nekad jer ne znam kako reagirati i kako joj reći da nešto ne radi. Naravno da prvo pokušavam razgovarati u mirnom tonu i lijepo objasniti ali nakon 100x mi do*izdi i još ak u to vrijeme Mia nešto počne plakat, a ja gladna i ne stignem pojesti jelo koje se već ohladilo na stolu... Jednostavno puknem, samo što se to prije znalo dogoditi nekad a sad se ulovim da sam sve više živčana... I ponekad mi se desi da nakon sto s*anja zaredom puknem zbog sitnice zbog koje nisam trebala.
Sad je kod mojih naučila neke stvari od jednog "zločestog dečka". Na kraju više nisam znala što bi pa sam joj rekla "Lijepo te je **** to naučio a je li rekao da on za to dobije po guzi? Jel znaš da druga djeca za to dobiju batine i idu u kaznu? Ako ti radiš ono što se ne smije i mama će počet raditi ono što se nesmije i što je ružno i što boli i ti ćeš dobiti batina" I zato se osjećam loše, što sam joj prijetila batinama i kaznom, a i što sam viknula na nju.
Nekad jednostavno ne znam što bi više. A opet velim joj istinu. Ti radiš što se ne smije i ja ću raditi ono što se ne smije... I istina je da drugu djecu tuku i da je to ružno. Inače ju učim "mi se volimo, mi se ne tučemo..."
Nekad se osjećam grozno jer mislim da maltretiram vlastito dijete i da mi se ne smije dogoditi da izgubim kontrolu- nikad. Da uvijek moram biti smirena i pribrana i pričati mirnim tonom. I da ne smijem viknuti na nju, prijetiti kaznom i po guzi. A onda kad pogledam kakvih roditelja ima mislim si kako sam ja još dobra.
Ma ne znam, izgubila sam se u odgoju, postala mi je preteška zadaća odgajati vlastitu djecu. Onako kad se izgubiš u nedostatku vremena, tradicije koja ti nudi instant riješenja koja pale (kao batine i kazna) i suvremenih pogleda na svijet, djecu, odgoj kojima težiš... Znala sam da nije lako ali nisam mislila ni da je ovoliko teško...
Htjela bi da me posluša kad joj kažem da se nešto ne smije, da nešto trenutno ne može biti na njeno, ali ne da me sluša iz straha da će dobiti batine, biti u kazni... nego da shvati da se mama mora slušati jer zna bolje ili zato što je situacija takva da mora pričekati, jer se jednostavno neke stvari ne smiju... a ne znam kako da to sve postignem. nekako me dijete preraslo... možda se ipak nisam dovoljno dobro spremila na roditeljstvo koliko sam mislila da sam spremna i da znam. Na kraju ipak ne znam naći izlaz u svakoj situaciji i pokleknem i oslonim se na stare iskušane metode...

Neki dan mi je mrvičica falila da ju počnem plašiti babom-rogom pred vratima i da ne smije izaći iz sobe. Na jedvite jade sam se suzdržala. Pola noći, ljudi moraju na posao a ona urla, viče, skače, već je dobrovoljno išla u krevet i sekunda falila da zaspi i ustala i počela "divljat", lupat nekom igračkom...

Ne znam, nekad joj u zadnje vrijeme dođe tako da je nemoguća, da joj se ne može dokazat, da joj se ne može stati na kraj, da vrišti, lupa, uništava... i ne znam što bi, pokušavam ju grliti, govoriti da ju volim. I recimo želim ići sama s njom nekud, bez Mie, ali ona ne želi...
I budi se noću i plače i zove mama, mamice...

A ne znam zašto uvijek imam grižnju savjesti i preispitujem se gdje sam ja pogriješila, mislim da sam ja nečemu kriva i da ju ja krivo odgajam i da sam ja loša mama

Zato sam danas poželjela kupiti sve knjige koje još nisam pročitala, no malo ih je ipak previše... Trebala sam nekako sve ovo vrijeme odvajati vrijeme za čitanje knjiga o odgoju i što u kojoj situaciji no mislila sam da znam dovoljno, da se znam nositi sa svim i da znam pravilno reagirati i ostati smirena. možda sam nekad imal dobru samokontrolu ali sad mis e nekad čini da je nemam uopće i da moje dijete zato pati. a uopće ne mora biti zbog toga. Ona samo ispituje granice a ja ih ne znam postaviti, ne želim da ispadne da ju u nečemu zakidam, uskraćujem, ne dam pravo glasa... bojim se da ne teroriziram dijete, ja se grizem kad god joj ne dam nešto što hoće, čak i kad sam potpuno u pravu, npr. slatkiš prije ručka, a na kraju je ona počela terorizirati mene/nas...

Sad sam počela pisati knjigu. Mislila sam da će moje dijete mene uvijek razumijeti i da ću se ja s njom uvijek sve dogovoriti i da će sama znati što smije i zašto, što ne... ali nekako ništa nejde kako sam ja zamislila

Ajme, napisala sam cijelu knjigu :oops:

Htjedoh reći ne želim odgoj po principu "Tko jači- taj tlači"
Ne želim niti ja nju tlačiti i prisiljavati na nešto, a ne želim niti da ona mene tlači

Ja bi najradije da obje u isto vrijeme istjeramo na svoje, a teško jednu vodu na dva mlina

A uvijek netko mora ostati malo povrijeđen što nije na njegovo.

Znam da bi zapravo uvijek trebala nalaziti kompromise da nije na ničije, nego da uvijek zajedno nađemo neku treću soluciju koja odgovara objema, a ne znam to postići uvijek

I kad joj popustim nisam sretna, a kad ona meni popusti još sam nesretnija

mina, mislim da je super već to što toliko razmišljaš o odgoju i o svojim postupcima.

Za Andreja stvarno ni u snu ne bih mogla reći da je zločest, ali postao je prilično inatljiv. Do te mjere da noću, kad priča u snu, govori "neće Dej pava", "neće Dej dudu", "ne, ne, ne" itd.
Doma je divan, kooperativan, zaigran, veseo... a kod tete čuvalice se često duri i protestno valja po podu. Pripisujem to i novom dečkiću koji je došao na privikavanje, rekla bih da je ljubomoran. Neki dan smo listali onu slikovnicu "Osjećaji" sa psićem Žućkom, pa tamo ima slikica gdje je Žućko ljubomoran na malu seku. On pokazuje slike, tu je Žućko, tu je mama, tu je tata... a sekicu preskoči i ignorira. Jučer mi je teta čuvalica polu-šaljivo rekla "vama će biti veselo ako mislite imati još djece".
A mislimo. Ali opet - pa zar nije ljubomora normalan osjećaj kod djece u toj dobi? :?

Inače jako puno čitamo ovih dana. Zna napamet slikovnicu o Bobu graditelju, Zvrčka i Mljaca, Mašu i medvjeda... jučer smo se primili i "Vještice na metli" (Mjesta ima na metli svima). Zato mu se i sviđa kad je doma, jer možemo čitati do mile volje.
(a mami ne treba puno da odjuri u knjižaru po neke nove slikovnice :mrgreen: )

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Jučer mi je teta čuvalica polu-šaljivo rekla "vama će biti veselo ako mislite imati još djece".
A mislimo. Ali opet - pa zar nije ljubomora normalan osjećaj kod djece u toj dobi?

---

Ma daj, ako cemo se po tome ravnati ja necu nikad imat jos djece jer je moj F ljubomoran i na ribice u akvariju kad im pridjem i na MMa cim mi se priblizi i to odavno....

Mislim da se ispravnim postupanjem i postepeno ta ljubomora dovede na razmnu i ne stetnu kolicinu. Samo treba punoooo takticnosti i strpljenja.

A ljubomora je normalna za ovu dob.

Bok drage mame! Ja sam nova, novcata ovdje. Napokon vrijeme da sam se stigla registrirati. Na to se već pripremam danima al ništa. Sad sam sva sretna. Imam jednu djevojčicu rođenu u listopadu 2004. Predivnu, najljepšu, najbolju itd. u nedogled kao što bi rekla svaka mama za svoje dijete. Svaki dan me iznenađuje sa nekim novim stvarima. Govor, ponavljanje, ponašanje... Jako sam ponosna i puno vremena provodimo zajedno. Sva sreća imam za to vremena. Mislim da je najvažnije u svemu vrijeme provedeno s djetetom ma koliko ono kratko trajalo. Kako ste vi i kako faza prkosa i bijesa kod vaše djece?

Bibinolla dobro došla :love:

Bok, bibinolla!

Citiraj:

---

bibinolla prvotno napisa

Kako ste vi i kako faza prkosa i bijesa kod vaše djece?

---

O fazi prkosa, vidi moj post gore, a što se tiče bijesa, kuc-kuc, već dugo nismo imali bijesnih ispada. Tj. zadnji je bio prije tjedan dana i bio je to samo jedan mali bjesić :mrgreen:

Ja inače u životu radim sa djecom pa mi se čini da mi je u svemu puno lakše jer vidim i puno drugih iste dobi. Naša faza prkosa i bijesa kao da nije i postojala. Naravno da je bilo ispada i to naročito u velikim centrima kad kao da ju je nešto piknulo i morala je sama juriti između polica. Ja sam jako bila sigurna u jedno da je sigurnost mog djeteta najvažnija i nisam se dala smesti. Probala je dvaput i nikad više. Uvijek od tad prije odlaska u dućan imamo dogovor i stalno ističem kako se mama brine i da ju zato ne mogu pustiti samu nigdje. Koliko često kupate djecu? Ja u zadnje vrijeme oko toga čujem svašta i jako me to zanima.

Marta nije prkosna, ali voli često u zadnje vrijeme izazivati. I jako je naporno biti s njom po cijeli dan, ne bih rekla da je zločesta ili sl., ali je pre, preaktivna, čak i kad sjedi dok joj čitam priču, ona nema mira, promijeni tisuću položaja u 5 minuta. I melje, melje, melje bez prestanka... Toliko da ja ne mogu čuti ni vlastite misli, a kamoli se na nešto skoncentrirati. Srećom, dobra je kad zaspe, pa bar tad imam malo mira.
Zapravo, čiajući vas kako imate strpljenja s vašim klincima (posebno mina, skidam ti kapu), čini mi se da sam veći problem ja nego moje dijete :( . Ja se dovedem u situaciju da bih mogla planuti svakih 5 min., i jedva se skuliram. A ona to itekako skuži.
Od priča je sad "in" Šegrt Hlapić, vuk i 7 kozlića, snjeguljica, knjiga o džungli i 101 dalmatinac. Najsretnija je kad je odvedem u knjižnicu, dtad ne zna od sreće za kojom bi knjigom prije posegnula, i moram joj svaku odreda čitati.

Ja mislim da svako od nas povremeno izgubi živce i da je to potpuno normalno. Problem je samo u tome što to većina neće priznati. Tako neke moje poznanice pričaju čuda i onda ili se vidi na djelu ili im izleti i počnu se jadati same od sebe. Naravno da nije lako i ako želiš svom djetetu sve najbolje da se ponekad i izgubiš. Tako je svima. Samo neki imaju sreće pa su djeca mirnija a neka življa. I ja znam izgubiti živce al svaki put iza toga razmislim o tome što sam drugačije mogla napraviti i toga se probam držati slijedeći put. Znaš što je još jako dobra stvar? Na komadić papira si napiši svoju dobru roditeljsku osobinu koju imaš i htjela bi je biti svjesna i u budućnosti. Spremi ju npr. u torbu, pa svaki put, kao ja, dok kopam zbog nečeg drugog naletim na taj papirič i podsjetim se toga.

bibinolla, dobrodošla!

sveki nam je u posjeti na par dana pa ne stignem na forum, samo virnem na minutu.
Marko zadnjih par noći spava katastrofalno, ne skida se sa sise, a sinoć smo se uspavljivali od pola 9 do 12.00 :shock: ,
bio je nervozan i nije puštao sisu iz usta, ni prste s madeža. Sve me bolilo, bradavice utrnile, kažem mu da nećemo više sikit, da može dobiti sutra ujutro, a on "mama molim te daaaj mi sikuuu!" onako tužno i jadno :( .
I po danu, ja sjedim na wcu, a on mi na sisi :lol:
Dakle, jutros mi konačno sinulo što bi mu moglo biti, gurnem mu prst u usta, a ono donja desna petica 8) . Pričam o tim peticama već par mjeseci i ništa i sad kad sam već i zaboravila da bi mu mogao izrasti još koji zub, eto je 5ica ko kuća!

O inatu i prkosu: mislim da ga nema, oduvijek je tvrdoglav, takve je naravi i ništa novo, kao neku fazu, ne primjećujem. Nije inatljiv, ne tuče, ne udara, ne grize :mrgreen: Imao je par puta tzv tantrume, ljetos, ali su kratko trajali i vrlo brzo ga je prošlo.
Kad je ljut, ili ga uhvati bijes, kad skuži da je pretjerao sam sebi počne govoriti "smiri se marko, nemoj galamit" i to kaže tak umirujuće da bi mu se najradije nasmijala, i uglavnom se smiri, malo se pomazimo i sve ok.
A isto je jaaako, jaako, kak se kaže, živo dijete.

makka, ja ću ti lupit kontru :mrgreen: ; bojan je skoro pa prestao dojiti; traži jednom dnevno, po par minuta :saint:

Is, pa Bojan je 4,5 mjeseci stariji!
Javim se na proljeće 8)

A više od svega bi htjela da spontano prestane dojit, jer stvarno se ne mogu zamislit da ga ja odbijam.
To sinoć kad su mi se bradavice raspadale, pa sam mu rekla da sike moraju spavati, srce mi je pucalo kad je zajecao "mama molim te..." a niš... vratim sisu:
Inače, nemam pojma koliko bi još mogao, do 3.....4........................................... .................................................. ...............................................

bibinolla, dobrodoslica i od mene!

a cure, tek skonah...pa sretna vam nova godina :mrgreen:

F je poceo da ima preslatke izlive njeznosti prema sikama
"mama, ja pozejio iki" pa tako 10 puta dok se ne prohvati posla
onda krene da doji, pa pusti pa kaze "iki sjadak", pa onda "dagi iki" i tako...

izlive bijesa bas i nema, ali je zato tvrdoglavvvvvvv i ne popusta
a na koga li je bas se pitam :saint:

na tatu sigurno :mrgreen:

Citiraj:

---

Njojza prvotno napisa

izlive bijesa bas i nema, ali je zato tvrdoglavvvvvvv i ne popusta

---

isto, isto, isto, al na mamu :mrgreen:

Citiraj:

---

irenas prvotno napisa

na tatu sigurno :mrgreen:

---

na mamu, tatu i sebe pa sad vidi :mrgreen:

bojan je još do unazad, mislim, mjsec dana, dojio jako puno (i duuugooo), s tim da je nedavno prebolio salmonelu i to nas je spasilo od dehidracije i bolnice :D , jer je, doslovno, non stop bio na cici

ali sad je prošao kroz još jednu razvojnu fazu, iz koje je izašao s puno manje dojenja, čak mu se desilo da dan, dva nije ni tražio :shock:

ja sam već mislila da je potpuno prestao, ali ipak još traži, jednom, dva puta dnevno, ali podoji sada traju jako kratko, po par minuta

bilo kako bilo, drago mi je da sve ide polako i bet trauma po njega :saint:

Koji cicoljupci :zaljubljen:
Moja je Dora davno odustala od dojenja sa nekih 12-13 mjeseci.Naš je štrajk trajao toliko dugo da bi ona na kraju skroz odustala.Tad je počelo njezino cjelonoćno spavanje pa joj valjda nije više trebala sika.
Dora se počela inatiti u zadnje vrijeme.Ona to radi zaista prefrigano i uvijek me sa smiješkom gleda ispod oka.

Danas ide sama na wc,ja je promatram.Dođe do školjke i onako spuštene trenirke i gaća se ne može popeti.Onda iz kade uzme lavor,fino se popne na njega i bez problema sjedne na školjku.Na koga li je samo tako pametna :lol: :lol: :heart: ?

Andrej je prestao dojiti s 18,5 mjeseci, sam od sebe. Meni je onda bilo malo krivo, jer sam imala osjećaj da ga ostaje sam i nezaštićen u tom surovom svijetu bakterija i viroza koje haraju :roll: ali on je donio tu odluku, pa nisam dalje navaljivala.
Činjenica da već dugo (od prošlog proljeća) nije bio bolestan (sitne prehlade ne računam), pa mu je imunitet valjda ipak ok.
Od petica (kutnjaka) još ništa, iako se svako toliko čoha po zubima, žvače one grickalice i sl. Već je godinu dana otkako je dobio zadnje zubiće (trojke), malo mi je dugo to zatišje (kad su mu izbijali zubići, išli su sve jedan za drugim).
Još uvijek je opsjednut vlakovima. Kupio mu MM puzzle s avionima, a on na cijeloj toj slici, na kojoj ima 7 aviona, primjećuje samo mali vlakić za prtljagu u dnu slike, pokazuje ga i govori da bi se htio voziti u tom vlaku. Bili smo danas na kolodvoru gledati vlakove, ne trebam ni spominjati da smo se jedva uspjeli vratiti kući.

Meni se čini da samo ja imam vremena za forum navečer. Kad vas slušam o dojenju sve mi je to tako daleko. Ja sam dojila samo do 4. mjeseca i nestalo mi je mlijeka. S jedne strane sam odahnula jer je Dina isti čas spavala cijelu noć, a po drugoj strani strašno mi je žao zbog nje same. Jednom davno imala sam operaciju na desnoj dojci i mislim da je to itekako utjecalo na stvaranje mlijeka na toj strani. Lijeva mi se punila ko luda, a desna gotovo nikako. Stalno sam s tim vodila borbu jer sam i pomalo čudno izgledala. Svako tko je htio malo bolje pogledati mogao je vidjeti veliku razliku u njihovim veličinama. Hvala Bogu sad i nije neka razlika. Ja sam pitala o fazi prkosa i bijesa i mislila kak je sve to super prošlo, no danas je bio najgori dan od kad se rodila. Mislila sam da ću poludjeti. Radila je takve stvari da nisam mogla vjerovati. I tako od jutra do nekih pet popodne. I onda kao da ništa nije bilo. Nevjerojatno. Kao oluja.

Meni se čini da samo ja imam vremena za forum navečer. Kad vas slušam o dojenju sve mi je to tako daleko. Ja sam dojila samo do 4. mjeseca i nestalo mi je mlijeka. S jedne strane sam odahnula jer je Dina isti čas spavala cijelu noć, a po drugoj strani strašno mi je žao zbog nje same. Jednom davno imala sam operaciju na desnoj dojci i mislim da je to itekako utjecalo na stvaranje mlijeka na toj strani. Lijeva mi se punila ko luda, a desna gotovo nikako. Stalno sam s tim vodila borbu jer sam i pomalo čudno izgledala. Svako tko je htio malo bolje pogledati mogao je vidjeti veliku razliku u njihovim veličinama. Hvala Bogu sad i nije neka razlika. Ja sam pitala o fazi prkosa i bijesa i mislila kak je sve to super prošlo, no danas je bio najgori dan od kad se rodila. Mislila sam da ću poludjeti. Radila je takve stvari da nisam mogla vjerovati. I tako od jutra do nekih pet popodne. I onda kao da ništa nije bilo. Nevjerojatno. Kao oluja.