Printable View
Uh Marijice...vjerovatno nisi čitala na prijašnjim našim topicima. Ali, Pinnkijevci imaju "prekrasne" susjede ispod njih, koji inzistraju da Lada leti stanom. Svako Ladino hodanje kroz stan (da ne govorimo ako se mala plesačica raspleše) završava sa posjetima plavih prijatelja. :)Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Radosna vijest je da su se već i plavci počeli natezati sa "dobrim" susjedima... 8)
[quote="ms. ivy"]pčelice, fenomenalne fotke! slutim novu generaciju avatara. [quote]
Hehe, već je jedan u pripremi.
Jel´ da da je dobar!? Kuma i ja ga nagovaramo da se počne profesionalno baviti fotkanjem, ali još se ne da.Citiraj:
anek prvotno napisa
Nadam se da su anekići već zdravi.
Mi smo sva tri rođendana dočekali zdravi, što mi je pomalo nevjerovatno.
Andrejčeku želim da samo tako nastavi.
Pinokijice, vama su policajci već kućni prijatelji, zar ne?!
Nikako ne kužim te tvoje su :evil: sjede.
Ah, krivo mi je otišlo - valjda kužite što je pjesnik htio reći. :roll:
dobro je da mioja donja susjeda ima slušni aparat
jer kad marko projuri po stanu,mene boli glava
zaboravila sam prokomentirati (ne)očekivane goste na rođendanu. vjerojatno su i šlapice ponijeli? :lol:
pinocchio, znaju li susjedi da će ostati bez glavnog izvora zabave ili ih još ne želite usrećiti tom informacijom?
došla sam nakon ručka i našla andreja u tetinom krilu, suznih očiju ali više ne i uplakanog. :) svladao ga je umor i uzbuđenje od proslave i popravljanja zida (čestitam si na ideji s alatom) pa se rastužio, ali meni je najvažnije da se dao utješiti. s tetom je brojao stepenice po kojima mama dolazi po njega. onda je izjavio da će on spavati doma i odosmo - baš je umoran, nije čak ni ručao.
pčelice, kum je odličan. dugo nismo imali tako lijepe fotke s tuluma!
pčelice, fotke su genijalne :D
iako mislim da nije zasluga fotografa to što zpd mame izgledaju sve mlađe i mlađe. a kol'ko slatke dječice na jednom mjestu. jeste primjetile kako se anek slatko i pobjedonosno smije nakon što je vid uhvatio trofej :lol:
kaj ste vi tak' fini da vam treba još jedna pozivnica :*Citiraj:
Inesica prvotno napisa
aha, čokoladno smeđu iako je kosica mjestimično prošarana svjetlijim pramenovimaCitiraj:
snorki prvotno napisa
već smo navikli, a i policija srećom pa smo si već jako dobri s njima. malo im je falilo da ne ostanu na torti :lol:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
ivy, čestitam na bezbolnoj adaptaciji :D
Hvala,hvala mamice na pohvalama fotografa. Ali iza svakog uspjesnog muskarca stoji.... :lol:
Drago mi je da vam se svida. Najam po dogovoru
I mi se javljamo da nam je tulum bio fantastican!!!!!
Ostali mi do kraja (mamin sin!!!!) :mrgreen:
Pinokijice ljubi Ladu slavljenicu. Stvarno je prava princeza!!! :saint:
Pčelice slike su GENIJALNE. Svaka cast fotografu!! :klap:
Mama San od Lovre svi mozemo uciti kako se sarmira! :heart:
Cure, slike su preprepredivne...pokazujem baš MM i oči su mi pune suza od sreće
Kako ja vas sve volim :love:
khm.........Citiraj:
jacman prvotno napisa
I ja sam uživala u slikama.
Zpd curke su nam baš za zaljubit se. :heart:
...neuspješna žena! :lol:Citiraj:
jacman prvotno napisa
Jesi pokazala kumu kako ga hvalimo, možda ga osokolimo!?
Bas je kraj mene i cita i puca od ponosa. sad ste ga podigle do neba, a a se trudim vec godinama. :lol:
vi'š ti što može napraviti hrpica zgodnih mamica. :lol:
Ajvica, kako je bilo u vrtiću?
vrtić report: danas malo više suza :( jer je jedna teta bolesna pa su spojene grupe. sutra će ga dočekati teta iz druge grupe, to nas malo baca unazad. :/ no, na rastanku je rekao svojoj teti da će joj sutra doći.
Uh...baš grde okolnosti. :/ Lovri nije baš lako kad mu je druga teta u grupi.
a čuj, veli teta da se par puta rasplakao ali se dao utješiti. između se igra i komunicira, to mi je bitno jer znači da ne pati - a kužim da je tužan kad me se sjeti, to se i kod bake zna desiti (samo bez suza, jasno). malo je i ručao danas (bude već ful umoran tad).
bed mi je to s grupama sad jer sam do kraja tjedna mislila postići boravak od pola 8 do pola 12-12, kako će biti sljedeći tjedan. ali moramo malo usporiti zbog druge tete (pol malaca je plakalo danas, zbunjeni su).
Kod nas u grupi isto..kad je druga teta, odmah je mala panika. S tim da (izuzev Lovre i možda još 2-4 malca) svi su ekipa već sigurno drugu godinu.
dragi naši :love: čitam vas . ali nemam vremena za postiranje
isa ima gripu :cry:
Šaljem vam vibr~~~~~~~~~~~~~~~Citiraj:
white_musk prvotno napisa
Rahela i Aleksandar su bili bolesni prošli tjedan. ALi nije bila gripa, samo malo jača viroza.
:* malom gripoznom mišu.Citiraj:
white_musk prvotno napisa
isa :love:
Bravo za Andreja, dobro to njemu ide.
Di će mu sada biti kraj!?Citiraj:
jacman prvotno napisa
Ako nekoga zanima:
Citiraj:
Dječje kazalište Dubrava pripremilo je novu predstavu. Radi se o operi-bajci IVICA I MARICA.
Svečana premijera za uzvanike je u srijedu, 14. veljače 2007. u 20 sati, a izvedbe za građanstvo bit će u četvrtak, 15.2. u 19 sati, u nedjelju, 18.2. u 18 sati, u subotu, 24.2. u 18 sati te u nedjelju, 4.3. u 18 sati. Ulaznice možete rezervirati putem e-maila (kazaliste@ns-dubrava.hr) s naslovom REZERVACIJA.
isa, brzo nam ozdravi :*
kod nas poharalo tete - došli smo i našli 2 nepoznate tete i nepoznatu djecu, cika i vriska... nije bilo šanse da ostavim andreja, odmah su krenule suze. ostali smo skupa sat vremena i otišli doma. ne znam kako će to izgledati idući tjedan...
k vragu... :/
:/ baš šteta. nadam se da će se tete brzo oporaviti i da će drugi tjedan biti bolje.Citiraj:
ms.ivy prvotno napisa
lada je do sada upoznala tete iz skoro cijelog vrtića pa joj izgleda nije problem ovo spajanje grupa. jedini problem je što ona bježi u manju grupu jer bebe plaču pa ih mora tješiti :roll:
bubanićima brzo ozdravljenje :love:
..mogu samo potpisati pinocchijicine želje, da se mišić slijedeći tjedan bolje snađe i počne privikavati.. :*Citiraj:
pinocchio prvotno napisa
cure, da se malko izjadam..recite mi da još netko prolazi isto ili slično ili je prošao: dakle; naše mirno, divno i krasno dijete, koje je do sada uglavnom uvijek bilo spremno na suradnju :mrgreen:, u zadnje vrijeme je postalo neopisivo tvrdoglavo, bijesno, ljuto, i to svakodnevno zbog nečega - uvijek su to totalne sitnice i nema nekog posebnog triggera za takve napadaje njegovih silnih emocija i frustracija s kojima se on očito ne zna nositi. neopisivo ga živciraju sve stvari koje MORA raditi; tipa oblačiti se, prati zube, posložiti igračke, obući šlape, našpricati nos sterimarom kad je prehlađen i sl., ali isto tako šizi totalno i kad mora dati ruku kad se prelazi cesta i u svim potencijalno opasnim situacijama gdje nas mora bezpogovorno poslušati.
često to bude takvo vrištanje, plakanje, dernjava, bacanje po podu, a u najgorim slučajevima i griženje, bacanje stvari.. :(
s obzirom da to već traje neko vrijeme, i svaki dan bude par ispada blažih ili žešćih - ali bude ih, ja se naravno pitam gdje smo pogriješili i da li smo prekasno počeli postavljati neke granice..ma nemam pojma. kužim da se naši mali ljudi tek sada zapravo uče nositi sa svojim emocijama i prepoznavati ih, i MM i ja se toliko trudimo oko toga, ali kad njega preplavi neka frustracija, odmah pobjesni i krene tantrumiranje /ma imam dojam da on SVE KUŽI što ja njemu govorim i objašnjavam, ali je toliko neopisivo tvrdoglav, sunce mamino ovnovsko, da me je u stanju izluditi da budem na rubu suza/
inače, ništa se kod nas u svakodnevnom životu i ritmu nije promijenilo da bi u tome mogao ležati neki razlog za to /tipa dijete krenulo u vrtić, ili nova teta čuvalica, ili nešto sl./, valjda je to neka razvojna faza :roll: kad on postaje itekako svjestan sebe i svoje ogromne želje za samostalnošću i to naravno rezultira tom ogromnom frustracijom, jer ne može sve što želi, i ne može sve sam.
najgore mi je što nas takve scene iscrpe psihički i na kraju dana smo smožđeni i s onim ružnim osjećajem da smo se čitav dan samo nešto pravdali i razglabali i nadmudrivali; ovo se smije, ovo se ne smije, zašto si se naljutio, ja ne volim kad se tako ružno ponašaš...itd.itd..
prije spavanja mu nabrojim sve lijepe i pozitivne stvari koje je napravio tijekom dana, kažem mu da ga volim i kad je veseo i kad je ljut, a onda me on uvijek pita "..i kad se derem i bacam po podu?" :roll:
da li netko zna o čemu pričam?
sad će mi netko reći da pretjerujem, ali da su naši susjedi ovi od pinocchijice - mi bi već bili deložirani s obzirom na vrištanje koje dopire iz našeg stana svakodnevno :roll:
..uglavnom, kod nas vlada apsolutni sindrom dr. jeckyll i mr hyde.
anekica, pa vi na pragu treće godine doživljavate ono što mnogi doživljavaju oko druge :*
znam da ti to nije neka novost, ali i i još uvijek imamo dane koji mi izgledaju kao neprestana borba. obično je to onda kad smo mi manje spremni na ustupke i trudimo se da sve bude ko' po špagici. čim promijenimo pristup ona se pretvara u najmilije i najkooperativnije stvorenje na svijetu. eto neki dan odemo u dućan po zatvorene robusnije cipele za hladnije dane, a vratimo se doma s par crvenih lakiranih sandalica :lol: odmah sam znala da nema šanse inzistirati i tko mi je kriv kad idem s ladom u dućan. uglavnom, taj dan nitko nije bio sretniji od nje jer je sama odabrala cipele u kojima je izašla iz dućana i iz kojih još uvijek ne izlazi, a ja se osjećam dobro jer nisam od nje tražila nemoguće. ne mislim da sam joj ne znam kako popustila (hm, btw. cipele sigurno ne bi kupili da nisu bile na sniženju) ali sam znala da će biti neopisivno sretna jer je sve sama napravila i pomrsila mi planove.
možda sam totalno fulala point, a možda i ne. kako god, ljubi malog buntovnika :love:
[quote="pinocchio"]anekica, pa vi na pragu treće godine doživljavate ono što mnogi doživljavaju oko druge :*
ma krenulo je to sporadično i prije njegove 2. godine, ali baš u zadnje vrijeme je postalo TURBO. najgore mi je kad krene šiza u nekoj situaciji kad nitko ništa ne traži od njega, već tek tako - npr. sjedimo u restaću i on se na stolu igra sa svojih 10 figurica. u jednom trenutku skuži da je 11. ostala doma i kreće šiza koja se pretvara u vrištanje, nikakvo umirivanje ne pali, onda konobar dotrčava s lizalicom /da mu naš mali monstrumčić ne otjera goste/, a nekoliko gostiju nas gleda sažaljivoprijekornim pogledom u stilu "uf, što bi ja tog razmaženka po guzici..." :roll:
onda izlazimo iz restaća, a on se naravno ne želi obući. neće i gotovo, njemu nije hladno, ne treba mu jakna, baš mu je dobro ovak samo u majici..onda kreću pregovori nasred ceste, i mališa uvijek ima svoj odgovor da ostane bez jakne. strogoća i autoritativnost ga izluđuju, tj. na to još više pobjesni. nakon podužeg nadmudrivanja nekako uspijevamo.
nakon 1 h igranja u parku krećemo doma, ali se on nakon što smo prešli zebru odluči vratiti nazad preko ceste zbog blabla.. duga priča /sad je već crveno i idu auti/, i kad ga MM primi i makne od ceste on POŠIZI, i kreće tantrum pored ceste...uf.
a što se tiče crvenih lakiranih cipelica - heeej, pa kakav je to primjer; moš misliti što ti je bilo teško udovoljiti njenoj slatkoj željici, hehe ;)
i evo sad se osjećam grozno što sam svoje drago dijete ovako otračala, onog malog anđela kojeg sam maloprije išla pokriti i poljubiti dok spava :heart:
Uf, anek - i kod nas su neki dani neprestalna borba. Najgore su mi situacije koje ne mogu predvidjeti. Imali smo jučer jednu takvu u restoranu. Plače, bijesna je, a ja nemam pojma zbog čega. :(
Ovo se i ja često pitam, pogotovo zato što vidim da ona rijetko puca na stvarima gdje imamo čvrste stavove.Citiraj:
anek prvotno napisa
Nisam te baš utješila, ali barem znaš da nisi jedina. :love:
Draga moja Anek, već sam napisala u jednom postu da me tvoj Vid oduševljava, njegova nadarenost, smisao za umjetnost...
Htjedoh te već pitati jesi mu ti usadila tu ljubav ili je jednostavno takav?
Hoću reći da će moj Marko isto uskoro tri godine, a ja ga ne mogu nikako dobiti za crtanje, modeliranje...
Da li je kriv moj pristup ili je, ne daj Bože, on dijete koje ništa ne interesira?!
Ne moram ti ni reći kakva objašnjavanja, natezanja, izljeve tvrdoglavosti mi imamo...
I nama ta faza već traje...
Sad mogu reći da je tu fazu bijesa zamijenio prkosom.
Ništa neće, igračke baca i što mi više slinimo da je LEGO željeznica skupa, to on bolje gazi tračnice!
A tko nam je kriv? Što smo kupovali?!
A ja ti onda, draga moja, samo vičem...
Njega to baš ne dira previše, a zlato malo, nadasve je šarmantan - kad onako ušilji svoje okice, odmah te osvoji...
I naravno, mama i tata popuste, pa se tu nađe i baka i gdje nestade autoritet?!
Nekako mi se čini, iako te ne poznam, da si ti izrazito mila, a to ti pali više od mog vikanja, u svakom slučaju!
Mislim da će to Vida proći brzo...
Daj ti meni, molim te, savjet kako ću izanimirati moje, u najmanju ruku, nestašno dijete.
:* :*
Anek, i mi prolazimo isto. Normalno, u valovima. Jedan dan malac je predivan...a drugi dan :/
Sve su to faze i klinci samo probavaju gdje su krajevi naših živaca...i normalno do koje razine se može spustiti granica.... :mrgreen:
Miloc, za razvoj naših malih klinaca (grafomotorički razvoj) jako je važno crtanje.
No u ovim prkosnim fazama kroz koje klinci prolaze, normalno da se malac može inatiti roditeljima i u tome da baš neće crtati, ili se igrati sa nečim.
Kako ćeš ga motivirati?
Napravi okruženje...pripremi stol...boje (flomiće, pastele, vodene , tempere), velike papire (jedan za sebe, jedan za njega) i krenite stvarati boje, oblike...(ne moraš ga pozvati da sad krene crtati..ali ga pitaj da li ti može POMOĆI nacrtati npr slona, žirafu ili nešto slično. Kod crtanja/ slikanja ga nemoj ispravljati i kritizirati već poticati. Ako nešto ne zna ili je nesiguran, ohrabri ga..to je to. :) )
lovro obožava kad vidi neku životinju da mu je ja odmah nacrtam, a on je ide bojati...ili obožava izradu kolaža...crtanje...sad po novom želi pisati kao mama, tata i doktorica :mrgreen:
A da li će naša djeca završiti kao likovni umjetnici ili neće, uopće nije važno. Važno je samo da ih potičemo i na ovu aktivnost jer je jako bitna za njihov razvoj. :)
ha, anek, o tome sam uspjela razmijeniti 2 i pol riječi s tweety. niste jedini... kod nas nije ovako spektakularno kao kod vas, aliiii... :/
moje smireno dijete više nije smireno: ne uspijevamo se više lako dogovoriti, a u trenucima kad tražim da me posluša i ZNA da mora (npr. ruka preko ceste) prkosi. uhvatim se kako pola dana vičem nemoj ovo, zašto si ono, pa zamolila sam te da ne radiš to... i tako unedogled, sve ono što NISMO imali s dvije godine ili smo rješavali objašnjavanjem, preusmjeravanjem i sl.
pokušavam mu dati veću autonomiju, ali ne ide baš: ne želi se on npr. sam oblačiti ili piškiti. jok! radije će svako jutro raditi scenu oko oblačenja, izvoditi s odlaskom na spavanje, sumanuto nabijati vlakom po podu, odrolati rolu toalet papira...
sad ćemo još imati i ventiliranje vrtićkog stresa.
ne uspijevam skužiti da li previše očekujem od njega ili pak ne prepoznajem njegovu potrebu za samostalnošću, kaj god probam ne pali.
bumo zdržali. :roll:
miloc, hvala na lijepim riječima; vid ima sklonost prema umjetnosti općenito, zapravo nije nešto posebno zainteresiran za crtanje i modeliranje - tj. to mu ide u fazama/nekad je, nekad nije uopće; ali je konstantno okružen takvim stvarima - u sobi ima svoj stolić prepun bojica, flomića, plastelina, papira..ma MM i ja smo ti dobri crtači i oboje smo bili klinci koji smo črčkali i črčkali čitavo djetinjstvo i to nam je zapravo i odredilo kasniji put u životu, tako da smo naravno i vidu stvorili takvo okruženje da može crtati i izražavati se na taj način od malena, ako će ga zanimati, i stalno mu nešto crtamo, slikamo...ako se pronađe u nečemu desetom, opet dobro. vjerojatno igra ulogu i naš općeniti interes za umjetnost; jednostavno je okružen takvim stvarima, a opet kao što ti kažeš - možda je on jednostavno "takav", nemam pojma. a može se dogoditi da mi drugo dijete bude npr. rođeni ragbijaš ili kamionđija, unatoč svemu, haha
ma mislim da je bitno klincima pokazati što više toga, što više različitih mogućnosti i zanimljivih stvari, a oni će sami pronaći svoj put i interese.
npr. vid je baš izrazito zainteresiran za glumljenje, scenu, kazalište - to ga potpuno fascinira i 99% naše igre se svodi na glumljenje s njegovim malim likovima /tipa onih malih figurica iz Kinder jaja/, to obožava i ima neki svoj svijet mašte; vitezovi, kraljevstva, gusari..to ga fascinira. imao je on i muzičku fazu; sviranje, pjevanje, plesanje, instrumenti, ali to ga je pustilo.
kako sada stvari stoje, ako ovako nastavi vidim ga u dramskoj u ZKM-u, a opet tko zna što će biti za koju godinu.
što se tiče razbacivanja i bacanja igračaka /u ljutnji i bijesu, namjerno/, tu imamo priču koja "pali":
svaki put mu mirno kažemo da ćemo te igračke koje je razbacao pokupiti u jednu vrećicu i odnijeti djeci koja nemaju igračaka, i jako bi se veselila da im to odnesemo, i da bi čuvali te igračke. to nevjerojatno pali, i nakon te priče se igračke pospreme na svoje mjesto bez pogovora.
nikada ne vičem, ponekad krenem povisivati ton, ali se brzo skuliram, jer to uopće ne pali, i što sam ja živčanija i ljuća, on je eksplozivniji, tako da se uvijek trudim ostati kolko tolko skulirana. ;)
Mamma san, krenemo ti mi crtati i, puno je rečeno, dvije minute sjedimo za stolom...onda krene šaranje majice, ruku ako su flomići u pitanju ili pucanje boje ako su pastele i smijeh...vidim, ne ide dalje...nakon dan, dva, pokušamo ponovo...
Pusa Lovri!
Ivy, to odrolavanje role papira i nama je - in.
Uglavnom, in nam je sve što nisu - igračke.
A o vrtićkom stresu da i ne pričam.
Pokušali smo u više navrata...poslijepodne bi toliko bio razdražljiv da nitko od nas to više nije mogao podnositi.
Cijela stvar je pukla kad su obje tete otišle na bolovanje i sad smo doma.
Ali, do proljeća.
Onda ćemo pokušati ponovo - jer doma je, kako napisah, TURBO.
Vi se ne dajte obeshrabriti...
Čim se on zaigra u vrtiću, to je dobar znak.
Držimo vam fige, :love: !
ja sam se "ubila" citajuci i trazeci odgovore za sve ono sto moji blizanci rade (ovo kao vasi klinci ali puta dva) i nasla sam na ovo:
Onaj ko je izmlisio pojam "Terrible two" nije imao starije djece:-)
Znaci samo hrabro, nemoguci dvogodisnjaci prerastaju i nemoguce trogodisnjake, pa u nemoguce ....
Mi se za tacno pet dana selimo na "3-6" pa vas ovom prilikom pozdravljamo....
E, moja Anek, mi ti nemamo stolić i stolicu u sobi...
Zapravo, imali smo, ali je moje dijete odšarafilo noge - jedno milijun puta - pa se više nije dalo popraviti...
Sad smo u fazi uređenja njegove sobe pa bismo morali izmisliti nepokidive tj. neodšarafljive stol i stolicu pa ako netko ima ideju... :* !
marko je u ok fazi,no...
hm jaaako voli pregovarati ,političar mali...na araju uvijek nešto ušićari ,nije bitna materijalna vrijednost jer kuži koliko kaj košta,puno ili malo,već valjda slast pobjede pa makar to bila lizaljka.....
sad se ja pitam jel sam ja pogriješila s tim pregovaranjem??
najbolji mi je kad kaže ,ajde mama nek ti bude,...... :roll:
Evo konačno i nas malo.
Isa, velika pusa da što prije ozdraviš! :*
Andrejček, tebi ide pusa za što bezbolniji ostanak u vrtiću i da što prije upoznaš druge tete, one su sigurno isto jako dobre i drage. :love:
Anek i ostali tantrumaši, pridružujemo vam se. Kod nas je najgore bilo oko druge godine, ali još uvijek imamo takvih dana - npr. jedan od njih bio je jučer.
Imam dojam da se u tim malim životima događa jako puno novih stvari koje ljudići jednostavno ne uspijevaju procesuirati na nama prihvatljiv način i, ne znajući kako se nositi sa svime što ih svakodnevno zatrpava, kad dođu do stanja overloada jednostavno puknu. Nakon što se ispušu, sve bude ok i barem se s Fionom može pričati i objasniti joj kakvo je ponašanje u redu, a kakvo nije, ali dok sami ne nauče koristiti prihvatljive ventile (a to ih moramo mi naučiti), imat ćemo pokoji ispad.
Naš običaj je prije spavanja ispričati jednu bajku po želji i nakon bajke priču o curici Fioni. 8) Tu si Fiona najčešće izabere neku svoju dogodovštinu koju želi čuti još koji put prepričanu, ali ponekad i ja odlučim da ću joj pričati o nekoj konkretnoj zgodi, pa priča bude o nečemu što je krivo napravila i onda zajedno smišljamo kako bismo to mogli ispraviti. Npr. sinoć je priča bila o tome kako je beba Flora tužna kad joj Fiona uzme igračke iz ruke i što možemo učiniti da beba više ne bude tužna. :)
Inače, moje dijete je prekjučer bilo s vrtićem u Domu sportova, gdje su gledali Trnoružicu, bajku na ledu. Kad sam došla po nju, bila je oduševljena i ispričala mi je cijelu radnju uz pažljivo isticanje razlika između onog što je vidjela i verzije koju joj mi obično pričamo (npr. mi kažemo da dobra vila kaže "čiribu-čiriba", a u predstavi je samo zamahnula čarobnim štapićem i čula se glasna muzika - nevjerojatno je koliko je takvih detalja zapamtila).
Vrtić je krenuo i na klizanje i tu sam jako ljuta na tete, jer su mi najprije obećale da će i ona klizati, iako je nešto mlađa od ostale djece, pa sam ju pripremila na sve to, a onda je ispalo da ipak ne može, pa se s još jednim klincem igra dok druga djeca kližu. Čini mi se da je to prihvatila sasvim ok, ali mi je ipak žao.
I da, ona se još uvijek sjeća svojih malih prijatelja iz Beča i često mi priča o njima. Sinoć smo u krevetu nabrajale koga ona sve ima i u jednom trenu mi veli "I Nicolasa imam", a Nicolas joj je bio velika ljubav. Nadam se da ćemo za koji mjesec skoknuti do Beča i posjetiti njezin vrtić, da se malo poigraju. :love: