Nenamjerni, ali česti susreti s neistomišljenicima

Ja sam općenito jako ljuta na većinu pušača jer u velikom postotku (čast onim rijetkim iznimkama) uopće nemaju milosti prema drugim ljudima. Pogotovo me raspale oni koji npr. puše u liftu, i taj lift onda smrdi cijeli dan - mislim da to više ne spada u domenu ovisnosti nego nekulture. To je bilo malo OT, a sada obiteljski primjer, sestra mi je apstinirala od cigarete dok je bila trudna, a čim se beba rodila uredno su ona i muž nastavili po starom. Puno nas je pokušalo utjecati na to, ali odgovori kao "soba je velika pa joj neće biti ništa od tog malo dima" su me uvjerili kako nema šanse da se tu išta poduzme. A ona je inače jedna pametna i draga osoba :( I kako bi se onda netko suzdržao od pušenja pred tuđim djetetom kad bez frke truje svoje?!? Moja sveki svaki put iza sebe ostavi oblake dima, a npr. njezin muž (koji našoj maleckoj zapravo nije nitko u rodu) samoinicijativno izlazi pušiti na balkon.

[quote="tambek" A sada ali...
Moja frendica je Rodina istomisljenica, zelim vase misljenje o ovoj prici, nije li ovo sto slijedi krajnost:
Njena je kcer hiperaktivna, napredna i samim time zahtjeva punu paznju.
I to svakodnevno i dobija. Doma su sa njom strpljivi, provode puno vremena u igri, ali ona je i dalje nemoguca.
Ruzno je reci nemoguca, znam, ali imam pravo na svoje misljenje.

Frendica je u uvjerenju kako je to faza, npr. mala pocupa svo cvijece iz zardinjere na platou... a mama joj samo "ljubaviii pa nemoj to raditi".
Sjednemo na kavu, mama joj je izvadila bojice i papir, to je trajalo 2 minute, a zatim mala ode do staklenog zida i krene rukicama prvo polako, a zatim iz sve snage lupati, i lupa, lupa, mama joj pride i " ti znas da to nije u redu raditi, dodji kod nas", a djevojcica ushiceno pocne skakati u mjestu i onda se baci na pod i krevelji.
A zatim, prosut secer, odusevljenje bijelim zrncima...
Ima 3 godine. Sta to znaci?
Nesto joj fali, paznja, ljubav, ne vjerujem, ali ponasanje ukazuje da joj nesto nije po volji.
Mislim, sve sam ovo napisala razmisljajuci kako mi je u stvari frendica i rekla za Rodu, njeno dijete raste uz Juula, a sada kada se neki rezultati vide, ispada da joj je dijete "raspusteno"...
Tako je u stvari lako "zastraniti", mislim nemojte me pogresno shvatiti, ali
jako mi je zao gledati moju prijateljicu koja se muci i trudi obuzdati temperament svoje djevojcice.
Njoj je najgore, jer uz sve pripreme i pricu prije odlaska u goste ili igraonicu, djevojcica npr. kod nas namjerno lupa vratima sobe, skace sa fotelje na fotelju...[/quote]

I ja se često pitam gdje povući granicu. Puno toga ovisi i o temperamentu djeteta. Prezirem one koji dijete odgajaju slamanjem njegove volje, no kako ne zabrazditi u drugu krajnost gdje dijete radi ISKLJUČIVO samo ono što mu je po volji?

Citiraj:

---

cvijetak prvotno napisa

Pogotovo me raspale oni koji npr. puše u liftu, i taj lift onda smrdi cijeli dan - mislim da to više ne spada u domenu ovisnosti nego nekulture.

---

Pridružujem i one koji s cigaretom idu na WC. Osim što toliko usmrde tu malu prostoriju, usput progore i držač WC papira koji im služi umjesto pepeljare. Imamo jednu finu gospođu na poslu koja to radi. :roll: :x

Za sve ostalo, cvijetak, imaš pravo. Opet kažem, čast iznimkama.

Tambek, mislim da je, u načelu, OK način ove mame na koji je odlučila odgajati svoje dijete, dakle razgovorom, objašnjavanjem, lijepim riječima, bez vike i nervoze. Lijepo je i što joj posvećuju puno vremena i rade s njom.
Međutim, mami očito nedostaje dosljednosti i odlučnosti. Dijete to osjeti i ispituje gdje su granice. Po tvom mišljenju, granice su odavno prijeđene i odgoj graniči s permisivnošću.
Moj ti je savjet da u svom stanu i u zaštiti svog djeteta od male napasnice zauzmeš odlučan stav. Ono što inače ne dozvoljavaš svom djetetu ne dozvoli ni tuđem. U tvom stanu (ako tako želiš) se tvoje granice trebaju poštivati i tu nema ljutnje. S druge strane, ti ćeš toj djevojčici pokušati osigurati bojice, papir, ove-one igre da joj ne bude dosadno. Ako i tada bude imala želju otkinuti ti vrata sa spavaće sobe, zamoli njenu mamu da je fizički odmakne od njih.
A kada ste na njihovom teritoriju, prepusti to njenoj mami. Mislim da će i ona ubrzo shvatiti da takav odgoj bez granica umara i nju i njeno dijete do besvjesti i da se baš nikada i nigdje ne mogu opustiti.

Tambek, ako je ta djevojčica stvarno hiperaktivna, onda njezina majka ima pune ruke posla i čini što može. Ako nije, ne treba joj pripisivati takvu dijagnozu.

ja jučer dolazim po Taru u vrtić i dok se ona spremala čujem razgovor između jedne mame čiji sin isto ide sa Tarom u grupu i našom tetom, a tekao je otprilike ovako:
mama: joj jedva čekam da mi maleni krene u školu, jel mi nema goreg svaki dan dolaziti po njega u vrtić :? .............
teta: šuti gleda je i valjda ne vjeruje svojim ušima
mama: a znate kaj, cjelodnevna nastava u školi vam je samo za debile :/ (e tu sam skoro pukla, naime ja sam dijete koje je išlo u cjelodnevni a poznam jako puno i drugih koji su to prošli, hello za kakve debile???).
teta: oprostite kak mislite za debile?
mama: pa znate tam im učiteljica veže tenisice, gleda dali su sve pojeli za vrijeme ručka, i onda takva djeca neznaju niš sama..............
Nisam odreagirala ali mi je malo falilo, naime mišljenja te mame se skroz kose sa mojim, ali opet tko sam ja da se ženi uplićem u razgovor, niti me je išta pitala, niti baš ženu poznam da bi joj mogla nešto reći...............
Ali cijelo popodne sam razmišljala o toj ženi............i njenim komentarima.

Da, hiperaktivnost se danas, paušalno, pripisuje svakom drugom djetetu.
Prošli tjedan u Konzumu mami se izgubila 2,5 god. curica. Čini mi se da sam ja bila uzrujanija od nje, mislila sam da ću se onesvjestiti pri pomisli na malo dijete koje je nestalo u ludnici predblagdanske kupovine i moru ljudi. Ja sam alarmirala sve zaštitare na ulazima, molila prolaznike da obrate pažnju na dijete u roza majici i trapericama, duge plave kosice... U jednom trenutku ugledam mamu kako vozi to svoje dijete u autiću od kolica i priđem ju pitati gdje ju je našla.
Osim da je mala jako hiperaktivna i zločesta i da malo - malo tako 'nestaje' pri kupovinama nisam dobila ni objašnjenje ni molbu da javim zaštitarima da je prestanu tražiti.
Ako dijete, pak, je hiperaktivno, ova mama je također preopuštena. :/

guba topic......šteta kaj nemrem ništa dodati....valjda zato kaj vi žene se puno više volite "družiti i klafrati" po parkićima.........ja za razliku od vas uopće nemam nikakav poriv išta na glas komentirati ili ulaziti u bilo kakvu konverzaciju s ikim u parku(ko autista), pošto tome uopće ne vidim svrhu......ak sam tamo -tamo sam zbog svog klinca a za ostale baš me boli ona stvar.
a ako se pak ipak desi da se netko osjeti pozvanim da me nešto i priupita dobit će vrlo kratak odgovor i nakon toga lagani pogled u moja leđa kao znak da mi se fakat ne da komunicirat s dosadama koje nemaju pametnija posla od komentiranja vremena

Citiraj:

---

I ja se često pitam gdje povući granicu. Puno toga ovisi i o temperamentu djeteta. Prezirem one koji dijete odgajaju slamanjem njegove volje, no kako ne zabrazditi u drugu krajnost gdje dijete radi ISKLJUČIVO samo ono što mu je po volji?

---

Koliko god to čudno/neprihvatljivo zvučalo, za neku djecu granice moraju biti pomaknute, jer se ona ne daju staviti u uobičajene kalupe. Ali, te pomaknute granice moraju biti čvrste, a pitanje je je li to kod tvoje prijateljice tako, odnosno je li ona dovoljno čvrsta u odgoju djevojčice. Slažem se s AdioMare da se u svojoj kući ne trebaš nimalo ustručavati postavljati pravila. Ja sam u svojoj kući u više navrata stavila zabrane tuđoj djeci i kad su bila sama kod mene i u prisutnosti roditelja. Budući da se radi o tvojoj prijateljici, pokušaj s njom otvoreno razgovarati. Možda se ona ne snalazi u potpunosti u odgoju svog zahtjevnog djeteta, a možda su problemi i veći nego što ti znaš.

Zdenka 2, probala sam razgovarati, ali nije islo, ispala sam mrgud..
Dok sam bila trudna, bile su kod mene i zasmetalo mi je sto mala u cipelicama gazi po nasem novom,tek kupljenom trosjedu,rekla sam frendici nek je izuje, pa nek slobodno skace, ali ispala sam "bezobrazna, ali vidjet ces kada se porodis"...
Isto sad reci?
Inace kod njih kuci su popuno nova pravila otkako se djevojcica rodila.
I ja to postujem.
Ali ako ja skidam cipelice Andreju prije ulaska u djecju sobu, gdje je igraonica, onda sto znaci gazenje po tudjem namjestaju,
cupanje cvijeca...

U tvojoj kući vrijede tvoja pravila. Mogu biti elastična, ali moraju biti tvoja. Kad mi dolaze djeca ne mogu očekivati da budu tihi i da ne prave nered, ali postoje zabrane - nema skakanja po mojoj spavaćoj sobi/krevetu, igre na računalu (dokazano loše završava kad ima više od dvoje djece) i sl. I za M. vrijede druga pravila kad su djeca kod njega - on sam npr. smije skakati po mom krevetu, ali kod dođu druga djeca ne. Ako dijete počne raditi nešto što ti ne dozvoljavaš, lijepo joj to reci.

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

mene vise brinu "komentari" njoj "bliskih" ljudi....poput: ja bi ti to dala ali ce me tvoja mama ubiti.

zapravo ovo "ubiti" mi dira zivac....

---

:lol: Ovo je kod mene prisutno već šest godina, da ne nabrajam koja sam ja mama vještica što djetetu ne dajem bombona, malo ljubomorno gledaju jer još uvijek imamo sve prekrasne bijele zubiće na broju, naša zubarka se topi, ali zato mama vještica ne daje baš previše sokića, ali se zato svi čude kada moja starija princeza izričito traži vodu kada je žedna.... :D .
Sada već komentiraju da je osam i pol mjeseci predugo da dojim, pa kak ja mislim ići na posao i dojiti....ili komentari upućeni MM, da zašto nosi bebicu, da će je naučiti na ruke....a njegov odgovor bi bio" to je moje djete, ak sam nosio prvo kaj ne bih nosio i svoje drugo djete. ", on na to poludi....
Ali neznem očito me puklo s godinama :lol: više i ne reagiram na komentare drugih...i baš me briga kaj tko misli o meni. :D
Oni ljudi s kojima sam zaista bliska uvijek prvo pitaju mene prije nego će nešto dati mojem djetetu, njima je to normalno :) .

Mene su već i svekar i svekrva sa strahom počeli pitati jel mu smiju dati ovo ili ono. Najviše su zinuli kad su vidjeli kako F. zoba grožđice (moj odgovor na njihove gumene bombone). Baš me briga što misle da sam čudna, samo dok se drže mojih uputa.

Kad sve ovo čitam imam osjećaj da sam pala s Marsa.. ili možda bolje reći da živim na Marsu...
U mom parkiću ima svega par mama koje imaju zastarjele stavove i zastarjele tipove odgoja (tipa čokolina na bočicu, po guzi i sl.)..
ALI većina mama je spremna sjesti na rub pješčanika i kopati sa svojim klincem ili klincezom. Žene koje nisu nikad čule za Rode doje djecu preko 3g, nađe se tu i pokoja marama.. Naravno da ima i smokića i bombona, ali puno češće se jede voće i pije voda....

I ja rado pričam s mamama u parku. Ne podcjenjujem ih ako nešto nisu ili ne rade "na rodin način". Često jednostanvo nisu imale sreću visiti po cijeli dan na forumu i skupljati znanje... Isto tako su često otvorene za nove ideje i sugestije i sretne ako netko isto prakticira ono što su i same smatrale. Veseli me da su možda upravo mojoj malom intervencijom nešto pokrenule na bolje. I meni su često dobro došli njihovi savjeti o nekim praktičnim stvarima do kojih bi sama došla možda na teži način.

Mi se isto dosta susrećemo sa svim tim stvarima, a ja reagiram ovako:
smokiji- "Mi vam smokijima samo hranimo patkice u rijeci."
po guzi- "Znate li da je kazna za bilo kakav udarac 7000 kn? Ako vas ja ne prijavim, netko drugi će vas." (sa smješkom)
razna bića za plašenje- "A joj. Moj dečko vam obožava psa/mačku/babu i sl."
Ali moram priznati da kad Filip počne potpuno shvaćati, malo me strah "takvih" ljudi. Ali trudit ću se.

Moram priznati da to plašenje djece nekim velikim psom i ne doživljavam tako strašnim. Osobno Filipa nikad ne plašim nikakvim likom - ni životinjom, ni uniformiranom osobom, ni bilo čim sličnim. Ali kad čujem druge roditelje da to rade, ni najmanje im ne zamjeram. Nije se jednom dogodilo da je neko dijete stvarno otišlo za psom, pa da je situacija ispala "čupava". Niti sam jednom pročitala u novinama da je susjedov pas ugrizao dijete. Dakle, na žalost, to se događa, pa roditelji imaju pravo upozoriti na to.

upozoriti da nepoznati pas može ugristi - da!
ali govoriti da će ga veliki pas pojesti ako ode malo dalje?!?

Pa dobro, to su sad nijanse, ali i ugriz je dovoljna šteta.

Pa baš i nisu nijanse, poruke su skroz drugačije.
Upozorenje da se nepoznati psi ne diraju bez dozvole vlasnika i roditelja u blizini su jedno a plašenje psom nešto sasvim drugo.
Prvo nema za posljedicu strah od pasa dok ovo drugo itekako ima :/

Nisam se dosad javljala na ovu temu, ali danas sam doživjela nešto što mi je prilično išlo na živce. Bili smo na Sljemenu, i najčešći komentari koje sam čula od prolaznika (uglavnom bakica iznad 60-te) bili su: Jooj, nemoj tako trčati, past ćeš! Jooj, držite ga, razbit će se! Jooj, ne dajte mu da ide na te stepenice, past će! (silazi po 5-6 kamenih stepenica ispred doma, ništa posebno)
Odgovorila sam "neće pasti", a ona nastavi: "jooj, ne, to je kamen, razbit će se". Nadam se da je Andrej nije čuo, jer mi zbilja nije drago da sluša komentare o tome kako će pasti i razbiti se (ja sam ih u djetinjstvu slušala i pamtila i ostala izrazito nespretna i nesigurna u bilo kojoj fizičkoj aktivnosti).

ja na to odgovorim - ona je spretna, spretnija od vecine svojih vrsnjaka, evo vidite kako moze...
pa ju onda i one pocnu hvaliti :lol:

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Jooj, nemoj tako trčati, past ćeš! Jooj, držite ga, razbit će se! Jooj, ne dajte mu da ide na te stepenice, past će! (silazi po 5-6 kamenih stepenica ispred doma, ništa posebno)

---

ja sam uz ovo odrasla. i onaj "hiii" kad svi uvuku zraka kad dijete padne. ćaća mi je takav, njegova je bila "pazite, bit će krvi!" :roll:
sad se jako trudi ne komentirat moje brzozujeće dijete jer sam mu objasnila koja je to koma slušat cijelo djetinjstvo.
a po parkovima su me mjesecima sigurno smatrali nemajkom kad se I. znao popiknut a ja čekam da se sam digne.

Citiraj:

---

zebra prvotno napisa

a po parkovima su me mjesecima sigurno smatrali nemajkom kad se I. znao popiknut a ja čekam da se sam digne.

---

E, baš to ;) i ja sam valjda nemajka godine po tom pitanju.

A stalno slušati (kad trči): Pazi! Pazi! Polako! Polako! (moji svekiji :roll: )

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Citiraj:

---

zebra prvotno napisa

a po parkovima su me mjesecima sigurno smatrali nemajkom kad se I. znao popiknut a ja čekam da se sam digne.

---

E, baš to ;) i ja sam valjda nemajka godine po tom pitanju.

---

Pridruženi sam član tog kluba. Ali zato F. padne, digne se i fura dalje. Bez ikakvih drama. Eventualno si otrese dlanove ako se zaprljao.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Citiraj:

---

zebra prvotno napisa

a po parkovima su me mjesecima sigurno smatrali nemajkom kad se I. znao popiknut a ja čekam da se sam digne.

---

E, baš to ;) i ja sam valjda nemajka godine po tom pitanju.

---

također,jednom sam se čak izderala :oops: na jednog čovjeka kad ga je
išao dignuti,pustite ga sam će

Citiraj:

---

Arwen prvotno napisa

također,jednom sam se čak izderala :oops: na jednog čovjeka kad ga je
išao dignuti,pustite ga sam će

---

I ja!!! :)

Citiraj:

---

Ajmusa prvotno napisa

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Citiraj:

---

zebra prvotno napisa

a po parkovima su me mjesecima sigurno smatrali nemajkom kad se I. znao popiknut a ja čekam da se sam digne.

---

E, baš to ;) i ja sam valjda nemajka godine po tom pitanju.

---

Pridruženi sam član tog kluba. Ali zato F. padne, digne se i fura dalje. Bez ikakvih drama. Eventualno si otrese dlanove ako se zaprljao.

---

tako i Ivan, i nema uzvika "hiiii" "joj" i sl.
samo ponekad kažem da mora biti pažljiviji ili manje juriti

O da, sipanje coca-cole bebama u bocicu... :/

Citiraj:

---

Mejra's mommy prvotno napisa

O da, sipanje coca-cole bebama u bocicu... :/

---

:shock: molim,mislim zgražavam se nad smokijima i sličnim glupostima koje uvaljuju bebama(7-8mj a i ranije)da budu mirne ali coca-cola :shock:

Rekao bi moj tata "Svaka budala ima svoje veselje" :lol:

Moj sinek je još malen (4 mj.), ali imam iskustva dosta, pošto sam svoje studentske dane (onda kad nisam bila mamurna :mrgreen: , ili nisam učila, ili bila na faksu) provela čuvajući klince svojih sestara.
Priroda me obdarila nevjerojatnom sposobnosti ignoriranja. ("Ignoriraj ga, možda ode!" :P ) Uvijek netko ima nešto za dodati..ajd još otrpim ako se izraze pristojno, ali kad se počnu derati, onim hitlerjugendovskim tonom...uh!!

Citiraj:

---

Arwen prvotno napisa

Citiraj:

---

Mejra's mommy prvotno napisa

O da, sipanje coca-cole bebama u bocicu... :/

---

:shock: molim,mislim zgražavam se nad smokijima i sličnim glupostima koje uvaljuju bebama(7-8mj a i ranije)da budu mirne ali coca-cola :shock:

---

jedva sam našla topic gdje da ovo napišem a da ne otvaram novi.. znala sam da mora biti ovo negdje..

danas sam vidjela bebu od 8 mjeseci kako je popila pola čaše coca-cole! :shock: :shock: :shock:
(naravno da već mjesecima jede smokije, monte i sl.)

to me toliko šokiralo da sam zaboravila koliko su me iznervirali s pitanjima dal L. već hoda i priča, i da kako još ne!? i da bi nakon samo jednog dana u hodalici on sigurno prohodao!
(L ce slijedeći tjedan imati prvi rođendan i svaki dan se sve više diže i hoda uz namještaj ili gura stolicu po pločicama u kuhinji i hoda.. stoji, pa čučne, pa ustane.. pa 1 korak, pa čučne.. pa ustane.. svaki dan sve više.. ja ga ne vodam za rukice... puštam ga da sam počne hodati. a što se pričanja tiče zna mama, tata i lola (to je naš pas) i brblja nešto na svom jeziku - tako da se mi napričamo svaki dan. ne vidim razloga za čuđenje da "još ne hoda i ne priča")

nisam reagirala na bebu i colu... mislim, pa svatko zna da je cola nezdrava i za odrasle... nisam znala što bih rekla...

Nisam prije ugledala topic...ne sviđa mi se boravit tamo gdje se često i isključivo mogu družit s ovakvim ljudima...rađe odem tamo gdje nema nikog...srećom imamo livadu kraj kuće-našu!

Ipak, kad mi netko kaže da će mi dijete malo šibom il po guzi odgojit, kažem kratko da ga ni mama ne tuče, pa da neće ni netko drugi...tko nije sposoban doći do rezultata bez batina, nek se ni ne miješa :)

Tude dijete ici sibom tuci :shock:
E na sam spomen toga bi dobili po piksi od mene.

Tek sad skužio temu.

Mi nismo imali pretjerano negativnih iskustava sa ''strancima'', Val je još mali (7 mj) pa interakcije po parkovima nema pretjerano, a i u Zaprešiću se intenzivno družimo sa ''rodašima'' pa nekih debata i nema. Bilo je nekih pametovanja moje mame, ono klasika, voda prije 6 mj jer je žedan, malo čajića, sad kad je počeo sa dohrano očekuje se da valjdau 3 dana proba svu hranu koja postoji....ali to se sreže u korjenu, ako oko nećega postoji upornost (sa mamine strane) 3 puta se odgovori i objasni 4 put se ignosrira. Što se tiče bliže obitelji i prijatelja postoje prosvjetiteljski nagoni, ali kod pametovanja slučajnih prolaznika smajl na usta i ''mi to tak ne radimo...'' i problem riješen.

Da bi sa nekim iz parkića ulazio u polemiku, ne fala ne bi. Ako pita za mišljenje ili savijet dobit će ga i to argumentirano ali sve ostalo ''savjetovanje bez traženja savijeta'' je u biti pametovanje, ko što ja ne volim da nama neko uletava sa spikama ''treba mu vode, on sad već sve može jest pa čak i....'' tako najvjerojatnije neko ko djetetu daje smoki ne voli da se njemu pametuje. Svako zna najbolje za svoje dijete...

Nego opet ja nešto uviđam i ne mogu si pregrist jezik da to ne prokomentiram. Naime, većini postova je jedna stvar zajednička: superioran stav. Mislim, čemu to? Dosta toga zvuči ko proslov neke sekte. Da se razumijemo ja sam za AP, ne po guzi, pro dojenje, no cry...bla, bla...ali mene (većinu toga ) ne uči roda ili gospon Juul nego gospodin zdrav razum. Koincidencija je da se 90% mojih stavova poklapa sa Rodom i Juul-om (a to mi je nekak potvrda da sam možda na pravom putu).

Hoću reći, da odgojne metode kojima mi odgajamo i pristupamo djeci su metode koje smo mi odabrali isto kao što neko drugi smatra da je super odgoj lupat po guzi, puštat da cmizdri jer to jača i ne razmazi, smoki nije loš.... Od kuda nam onda pravo da se superiorno postavljamo nad te ljude, prozivamo ih čudacima, budalama, neobrazovanima? Paradoks je taj da oni nas sa slingovima i maramama dok dojimo djecu na cesti i čupamo im smokije iz ruku gledaju sa istim ili još većim čuđenjem! Jesmo li mi bolji od njih ili su oni bolji od nas? Nema tu odgovora, zato što nema natjecanja! Svako čini kako misli da je najbolje, i dvoje ljudi istu stvar mogu napraviti iz savim različitih pobuda!

Zorno: neko ja opisao situaciju u kojoj xy doji a pored nje žena koja djetetu od 5 mj daje smoki. I sad prva se zgraža na drugu a druga se zgraža na prvu! Zašto je ova koja doji bolja? Ona smatra da je to bolje za njeno dijete isto ko što druga smatra da je bolje da njeno dijete ne sisa nego jede smoki! I možda ova druga isto tak ode na forum portala www.smokijesuperzadjecu.hr tamo stavlja :shock: jer je vidla ženu kak doji na cesti.

A možda će za 5 ili 10 godina doć neki novi Juul po kojem će sve ovo što ovaj Juul priča biti potpuno krivo i možda će tada na nekom forumu stavljat :shock: na sve ono što mi radimo! I ko je u pravu? Ko je bolji? Nitko i svatko! Svak bira svoj put i svačiji put je njemu jedini pravi ispravan a sve ostalo je stvar kuta iz kojeg gledaš stvari.

Jedan real life primjer. Dakle moj prijetelj (i njegovo dvoje braće) odgajani su u u strogoj katoličkoj/tradicionalističkoj obitelji u kojima su metode odgoja čisiti fašizam! Red, rad, disciplina! Svako mora u dvije škole (redovnu i glazbenu), nema mama ja ne bi, MORAŠ! Svi u crkvu u ministrante! Kuhača po guzici a nekad i po kičmi rješava sve probleme! Nikad pred djetetom ne pokazuj osjećaje a ponajmanje osjećaj sreće djetetovim uspjehom! I kad je najbolje uvijek se može bolje!! Osatvi dijete od 4/5 godina samo doma, snaći će se nekako, tako se čeliče, a kad pojede kutiju griotta i napije se od toga onda ga izlemaj kuhačom da to više nikad ne napravi!

Vi bi sad rekli da su ti ljudi neobrazovani, zatucani, neinformirani! E, pa, to dvoje ljudi su doktori znanosti, sveučilišni profesori, koji su pročitali gro literature o odgoju (vidio im doma 2 police knjiga o odgoju i to ne samo fašističkom!) ALI takav odgoj je bio njihov svejstan odabir JER SU SMATRALI DA JE TO JEDINI I NAJBOLJI PUT DOBROG ODGOJA!
Ja mislim da su oni isfrustrirani sadisti koji svoje komplekse lječe na djeci ali dobro.

Rezultat: najstariji u roku završio FER i sad je na istom asistent (24 god), srednji prije roka diplomirao kemiju, najmlađa je apsolvent na FF i ima prosjek 5,0 na latinskom i lingvisitici! Svo troje imaju maturu muzičke škole. Ne piju, ne puše ništa više od svojih vršnjaka. Reklo bi se uspjeli su! Ali njihova psiha, emocije....

imam i ja par takvih primjera ,iz okolice i obitelji


jedan se sa 32 počeo drogirati,a do tada je bio savršen....

dedi kul (kakaf dooobar nick ;) ), bash si dobro to napisao.
i makar mislim da bi sada reakcije mogle biti ''aaaali treeeba se osvjestiti okolinu'' mislim da se to ni nemre napraviti svađanjem i zgražanjem po parkovima i šire.

svaka agresivna kampanja po meni je kontraproduktivna.
lijepo, fino, argumentirano sa mrvom čarobnog, bajkovitog poticanja znatiželje - to je čarobna formula!

bar se meni to tak u životu pokazalo...

maria71 znam ja primjere djece psihologa koji su išli metodam nalik na AP pa im djeca od 20 i kusur godina imaju po 2 god staža u komunama - poanata ništa ne garantira uspiejh, i u stvari što je uspjeh??! Krivo si me skužila, ponavljam ja sam ''AP roditelj'', htio sam reći samo da je odgoj izbor, svjestan/nesvjestan ali izbor je, a samim time i sloboda pojedinca, mene tebe ili njih i da je pametovanje i nametanje stavova SA BILO KOJE STRANE u biti zadiranje u slobodi i pravo na izbor, po meni čak i fašizam i da nema razlike u pametovanju ''nas njima'' ili ''njih nama''!

lavache potpuno se slažem s tobom! Uvijek sam za osvješčivanje, prosvjetiteljstvo...ali to ima granice, jer sloboda pojedinca je beskonačna sve dok ne zadire u slobodu drugog pojedinca! Iskreno mislim da se sa :shock: :shock: na djela drugih i etiketiranjem ''nemajki'' svađama, prepirkama i nametanjem mišljenja ne postiže apsolutno ništa osim da u očima drugog ti postaneš još veći frik i ''neroditelj''. [/b]

nisam te krivo skužila, još uvijek nisam senilna

bilo koji ekstrem ne valja

dedi kul, ja bi još nadodala da se takvim stavom stvara samo kontraefekt i još punija usta smokaća :)

Mislim da odgoj nije samo stvar slobode pojedinca. Roditelji su u poziciji da svoj položaj moći nad djecom itekako zluopotrijebe, i jako naruše prava i slobodu djece.
A pametovanje i snobizam roditeljstva na koji znam naići (a sumnjam da mu ponekad i sama podlegnem, ali borim se, što ću...) su loši iz puno razloga.
Prvo, pametovanje ne daje rezultate pa mu je na kraju jedina svrha zadovoljavnje potrebe za osjećajem nadmoći onoga koji pametuje.
Drugo, i po meni najopasnije, pametovanje odmiče fokus osobe sa same sebe i vlastitih grešaka i, opet, omogućava toj osobi da se uljuljka u lažni osjećaj ispravnosti, u kojem se onda lako previde vlastiti nedostaci i pogreške.
Treće, iako se vjerojetno mogu utvrditi neka opća pravila što je dobro i što nije za djecu, pojedinačne situacije, roditelji i djeca se toliko razlikuju, da postoji bezbroj mogućnosti ispravnog i pogrešnog.
I zadnje čega se mogu sjetiti, saznanja o tome što je dobro i zdravo za tijelo i psihu djece se stalno mijenjaju. Stvari koje se čine glupima, pokažu se istinitim, i obrnuto. Meni je prehrana tu najočigledniji primjer. Točno mogu zamisliti kako mi se nevjesta za 25 godina podruguje: Zamislite, njena je beba sa 8 mjeseci željela probati pršut, a ona joj nije dala! Ha, kao da djeca nemaju prirodni instinkt koji im određuje za koje je namirnice njihov organizam zreo! Pa ta moja smješna svekrva je mislila da neka tamo tablica zna bolje od njene bebe! (Molim, nemojte se uhvatiti ovog primjera. On ne znači da mislim da se bebi sa 8 mj. treba davati pršut. Znači kako mi danas za neke stvari smatramo da beba zna najbolje, a za neke ne. Ja tu vidim mogućnosti za iznenađenja, u bilo kojem smjeru.)