Izbor uciteljice - trudnicu ili majku?

tatek:

Citiraj:

---

No@, mozes li mi, molim te, odgovoriti na moj upit otprije dva posta?
(ono o proceduri prilikom upisa)

---

Citiraj:

---

Mislim da sam vec dosta detaljno opisao svoju poziciju, no mozda nisam detaljno opisao sto namjeravam uciniti. Zelio bih porazgovarati sa uciteljicom/uciteljicama (nije sad uopce bitno je li to buduca trudnica, 4-struka majka ili pak kruta i nefleksibilna uciteljica), cuti njeno misljenje, da li bi ona zeljela imati takvog ucenika u razredu i ako bi rekla da bi, tad bih kod razgovora sa pedagogom spomenuo taj neformalni dogovor sa uciteljicom,a pedagog bi tad rekao "u redu, to moze ici" ili bi rekao "u redu, vidjet cemo mozemo li izaci u susret vasim zeljama" ili ce reci "zao mi je, ne mozemo udovoljiti vasim zeljama".

---

Zdravorazumski tvoj pristup se čini OK (svjesna sam da nema savršenog i u svakoj situaciji efikasnog recepta), ali:
priča 1.
Prošle godine me naša najbolja (prema mišljenju roditelja, drugih učitelja, pedagogice mene... o njoj su čak roditelji pisali panegirike po ovom forumu, ali nećem reći tko) učiteljica molila da joj u razred ne stavim jednog lumenog prvoškolca (klinac je izniman s obzirom na IQ, soc. i emoc natprosječan; zapravo ja takvog malca još ne vidjeh ) za roditelje mogu samo reći: jabuka nije pala daleko od stabla.
Razlog učiteljice se zasnivao na hallo efektu. Naime tata je u razgovoru s učiteljicom (to je onaj razgovor koji obično obavljate s pedagogom, ovdje ju je mjenjala učiteljica) rekao nešto specifično o svom načinu života što je učiteljicu asociralo na vrlo negativno iskustvo koje je imala s jednim prijašnjim roditeljima (sa sličnim načinom života) .
Na svu sreću njezin prvi utisak po pitanju roditelja malog lumena pokazao se totalno pogrešan, no on nije u njezinom razredu.
(I nemoj mi samo reći da učitelji/ice moraju u takvim situacijama reagirati profesionalno - i oni/e su samo ljudi.)
Priča2:
Vrtim u glavi hipotetski pokušaj ovog tvog razgovora s učiteljicama u mojoj školi i mislim da bi on prošao vrlo iznenađujuće.
Najkvalitetnije učiteljice bi se prezentirale: Suzdržano i pomalo na distanci, te vrlo samokritično i sa određenom skepsom prema svojim sposobnostima i umijeću rada. Neke bi ostavile zatvoren i pomalo rezerviran dojam..
One sposobne (i vrlo inteligentne), ali nemotivirane i možda pomalo površne i lijene: imale bi sjajnu prezenzaciju, imponiralo bi im tvoje zanimanje za njih i to bi im značilo svojevrsnu kompenzaciju za izostanak značajnijih rezultata u radu. Obećale bi ti brda i doline..
bolje da ne nastavljam...


Bubica:
Primjer se odnosio na predmetnu nastavu. Na konkretnu učiteljicu koja vrlo kvalitetno obavlja svoj posao (i odgojno i obrazovno). Spada u učitelje koji puno daju, ali i puno traže, temeljita, je kreativna i vrlo ažurna. Uvijek je na raspolaganju i učenicima i roditeljima. U svojim je postupcima dosljedna i sve što radi s učenicima u stanju je adekvatno argumentirati. No, na nju se redovito žali 2- 3 roditelja. I to zbog ocjena; koje je ona u stanju svaki put iznova valjano argumentirati i dokumentirati. Ali... roditeljima zapravo i nisu bitni njezini postupci, rad, kvaliteta poučavanja i koliko zapravo znaju njihova djeca - bitna je ocjena na papiru!

tatek:

Citiraj:

---

No@, mozes li mi, molim te, odgovoriti na moj upit otprije dva posta?
(ono o proceduri prilikom upisa)

---

Citiraj:

---

Mislim da sam vec dosta detaljno opisao svoju poziciju, no mozda nisam detaljno opisao sto namjeravam uciniti. Zelio bih porazgovarati sa uciteljicom/uciteljicama (nije sad uopce bitno je li to buduca trudnica, 4-struka majka ili pak kruta i nefleksibilna uciteljica), cuti njeno misljenje, da li bi ona zeljela imati takvog ucenika u razredu i ako bi rekla da bi, tad bih kod razgovora sa pedagogom spomenuo taj neformalni dogovor sa uciteljicom,a pedagog bi tad rekao "u redu, to moze ici" ili bi rekao "u redu, vidjet cemo mozemo li izaci u susret vasim zeljama" ili ce reci "zao mi je, ne mozemo udovoljiti vasim zeljama".

---

Zdravorazumski tvoj pristup se čini OK (svjesna sam da nema savršenog i u svakoj situaciji efikasnog recepta), ali:
priča 1.
Prošle godine me naša najbolja (prema mišljenju roditelja, drugih učitelja, pedagogice mene... o njoj su čak roditelji pisali panegirike po ovom forumu, ali nećem reći tko) učiteljica molila da joj u razred ne stavim jednog lumenog prvoškolca (klinac je izniman s obzirom na IQ, soc. i emoc natprosječan; zapravo ja takvog malca još ne vidjeh ) za roditelje mogu samo reći: jabuka nije pala daleko od stabla.
Razlog učiteljice se zasnivao na hallo efektu. Naime tata je u razgovoru s učiteljicom (to je onaj razgovor koji obično obavljate s pedagogom, ovdje ju je mjenjala učiteljica) rekao nešto specifično o svom načinu života što je učiteljicu asociralo na vrlo negativno iskustvo koje je imala s jednim prijašnjim roditeljima (sa sličnim načinom života) .
Na svu sreću njezin prvi utisak po pitanju roditelja malog lumena pokazao se totalno pogrešan, no on nije u njezinom razredu.
(I nemoj mi samo reći da učitelji/ice moraju u takvim situacijama reagirati profesionalno - i oni/e su samo ljudi.)
Priča2:
Vrtim u glavi hipotetski pokušaj ovog tvog razgovora s učiteljicama u mojoj školi i mislim da bi on prošao vrlo iznenađujuće.
Najkvalitetnije učiteljice bi se prezentirale: Suzdržano i pomalo na distanci, te vrlo samokritično i sa određenom skepsom prema svojim sposobnostima i umijeću rada. Neke bi ostavile zatvoren i pomalo rezerviran dojam..
One sposobne (i vrlo inteligentne), ali nemotivirane i možda pomalo površne i lijene: imale bi sjajnu prezenzaciju, imponiralo bi im tvoje zanimanje za njih i to bi im značilo svojevrsnu kompenzaciju za izostanak značajnijih rezultata u radu. Obećale bi ti brda i doline..
bolje da ne nastavljam...


Bubica:
Primjer se odnosio na predmetnu nastavu. Na konkretnu učiteljicu koja vrlo kvalitetno obavlja svoj posao (i odgojno i obrazovno). Spada u učitelje koji puno daju, ali i puno traže, temeljita, je kreativna i vrlo ažurna. Uvijek je na raspolaganju i učenicima i roditeljima. U svojim je postupcima dosljedna i sve što radi s učenicima u stanju je adekvatno argumentirati. No, na nju se redovito žali 2- 3 roditelja. I to zbog ocjena; koje je ona u stanju svaki put iznova valjano argumentirati i dokumentirati. Ali... roditeljima zapravo i nisu bitni njezini postupci, rad, kvaliteta poučavanja i koliko zapravo znaju njihova djeca - bitna je ocjena na papiru!

Izabrala bih,ako bih baš morala i htjela,buduću majku koja će uskoro na porodiljni jer će njezina zamjena biti učiteljica koja će na tom mjestu ostati oko godinu dana, dok majka koja je stalno na bolovanjima ima zamjene,svako malo,,kratkotrajne i vjerujem samim tim i manje kvalitetne.

no@, zoranova draga: dijelom imate pravo sa svojim komentarima, sigurno ne bih cuo bog zna sto u razgovoru sa uciteoljicama, naravno da bi rekle da ne bi imale nista protiv toga da Vedrana dobe u razred i sigurno ne bi obecavale brda i doline i skolovanje puno cvijeca i veselja ... no i ja bih, naravno, vec prije razgovora odabrao uciteljicu (na temelju prikupljenih informacija) pa bi razgovor vise bio obostrano upoznavanje, potvrda dojmova, razmjena misljenja.

Ako sam dobro shvatio, vi preferirate da se uciteljice ne srecu sa roditeljima prije negoli se napravi konacni izbor i da se u stvari ni ne zna koje ce biti uciljice u igri. ... kako onda shvatiti pitanje imam li neku uciteoljicu koju bih zelio, na osnovu cega da ja znam ista o uciteljicama ako smatrate da se ne treba raspitivati o jnjima?

ljiljan@: zaista ne razumijem zasto te smeta spominjanje trudnice u naslovu, cinjenicu da ce uciteljica X uskoro na porodiljski sam izrekao potpuno neutralno, bez ikakva komentara, vjerujem da na ovom forumu ima jos na desetke naslova u kojima se spominju trudnice istim tim tonom ... mislim da bih na potpuno isti nacin rekao da ona ide u penziju, na neplaceni dopust ili specijalizaciju. To je cinjenica i nista vise, nit pozitivna, nit negativna, samo cinjenica. Nit ona meni nesto kvari planove (samim time sto znam da ce na porodiljski omogucava mi da stvaram neke nove planove i na tome joj hvala, i njoj koja je to javno rekla i onome tko je to meni rekao), nit imam ista protiv njene trudnoce - sretno joj bilo, kazem iskreno i od sveg srca.

tatek, mislim da te prethodni razgovor s učiteljicom može lako zavarati i možda izazvati kontraefekte (to je tako u našem školskom sustavu) , i ja bih taj razgovor - kako reče zoranova draga - prolongirala za jesen (Iako mislim da će se prethodni razgovori s učiteljima, posjet nastavi.... podrazumijevati ako škole počnu tržišno funkcionirati)
Mislim da je OK da svoje preferencije kažeš kod stručnih suradnika (na temelju čega si ih stekao neće te ispitivati).
Negdje ranije zdenka2 napisa da "Učenici/studenti i roditelji također imaju pravo na evaluaciju rada profesora."
Imaju pravo, ali tvrdim da je takva evaluacija moguća nakon neposrednog iskustva s tim učiteljem/profesorom.
U mojoj školi se vrlo kasno obznani koje su učiteljice u igri (i mislim da na to imamo puno pravo), no roditelji naravno imaju svoje špekulacije i predviđanja na tu temu.

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

Priča2:
Vrtim u glavi hipotetski pokušaj ovog tvog razgovora s učiteljicama u mojoj školi i mislim da bi on prošao vrlo iznenađujuće.
Najkvalitetnije učiteljice bi se prezentirale: Suzdržano i pomalo na distanci, te vrlo samokritično i sa određenom skepsom prema svojim sposobnostima i umijeću rada. Neke bi ostavile zatvoren i pomalo rezerviran dojam..
One sposobne (i vrlo inteligentne), ali nemotivirane i možda pomalo površne i lijene: imale bi sjajnu prezenzaciju, imponiralo bi im tvoje zanimanje za njih i to bi im značilo svojevrsnu kompenzaciju za izostanak značajnijih rezultata u radu. Obećale bi ti brda i doline..
bolje da ne nastavljam...


Bubica:
Primjer se odnosio na predmetnu nastavu. Na konkretnu učiteljicu koja vrlo kvalitetno obavlja svoj posao (i odgojno i obrazovno). Spada u učitelje koji puno daju, ali i puno traže, temeljita, je kreativna i vrlo ažurna. Uvijek je na raspolaganju i učenicima i roditeljima. U svojim je postupcima dosljedna i sve što radi s učenicima u stanju je adekvatno argumentirati. No, na nju se redovito žali 2- 3 roditelja. I to zbog ocjena; koje je ona u stanju svaki put iznova valjano argumentirati i dokumentirati. Ali... roditeljima zapravo i nisu bitni njezini postupci, rad, kvaliteta poučavanja i koliko zapravo znaju njihova djeca - bitna je ocjena na papiru!

---

Vidiš, kada bih ja mogla sresti učiteljice unaprijed, sasvim sam sigurna da bi moja procjena išla mnogo dalje od površinske prezentacije i samoreklame. Mi smo imali takvu situaciju kada smo upisivali M. u muzičku školu. Na upisima su bile sve tri učiteljice, sve tri su odavale dobar dojam, a dvije od njih imale su izrazito dobru prezentaciju. MM i ja nismo poznavali nijednu od njih, a odmah smo se složili da mi biramo treću, onu koja je bila najsuzdržanija i najtiša, ali su joj par komentara koje je rekla bili na mjestu, kao i način kojim se obraćala nama i M. Naša procjena je bila puni pogodak, iako ni preostale dvije učiteljice uopće nisu loše. Ali, za M., s obzirom na to kakav je, upravo učiteljica odigrala je izuzetnu važnu ulogu ne samo kao profesor glazbe nego kao čovjek i kao osoba koja ga je načinom svog rada zapravo pripremala za školu.

Slično mislim i o primjeru kojeg navodiš Bubici - ja upravo takvu učiteljicu želim za M. Nemoj potcjenjivati roditelje na temelju nekoliko primjera. Mi smo isto obrazovani i socijalno inteligentni, a neki od nas su isto odslušali psihologije, didaktike, pedagogije i okušali se u profesorskom radu. Pa ne padaju svi roditelji na šuplje riječi i nekakvu izvanjsku lakirku i ne traže svi od škole samo dobre ocjene.

zdenka2:

Citiraj:

---

Nemoj potcjenjivati roditelje na temelju nekoliko primjera. Mi smo isto obrazovani i socijalno inteligentni, a neki od nas su isto odslušali psihologije, didaktike, pedagogije i okušali se u profesorskom radu.

---

Od kuda ti - da vas podcjenjujem?!! Pročitah još jednom post koji sam napisala, i ako bi se eventualno moglo govoriti da podcjenjujem nekoga, to bi bili učitelji/ice.
Osim toga, da vas imalo podcjenjujem ne bih raspravljala tu s vama! Nemam baš podcjenjivačkih poriva, a i potrošeno vrijeme na forumu - u tom slučaju - mogla bih pametnije iskoristiti.

Citiraj:

---

Pa ne padaju svi roditelji na šuplje riječi i nekakvu izvanjsku lakirku i ne traže svi od škole samo dobre ocjene.

---

Vjerovala ti meni ili ne, ali roditelji kao što ste ti i tatek i vama slični - u manjini su.

Samo da mi sretno smjestimo naše drage potomke u dobre razrede i bit ćemo sigurno dobri suradnici škole.

A s time da ima svakakvih roditelja slažem se u potpunosti. Sestra mi je profesorica u gimnaziji, pa znam od nje puno horor priča o pojedinim roditeljima, a i mnogi moji doživljaji s roditeljima studenata spadaju u rubriku vjerovali ili ne.

.... a još sam mislila napisati: Vi na faksu barem nemate posla s roditeljima (studenata) , ali izgleda da su se vremena promjenila :roll:

i ja sam se najprije začudila, no kad sam se sjetila kakve su danas generacije ,ništa mi više nije čudno......

permisivan i popuštajući odgoj plus nerealni roditelji......

kao voda u kiselinu

hm, prije nekog vremena došla nam je u školu na razgovor o mogućnostima volontiranja (za pripravnički staž) diplomirana učiteljica - u pratnji majke. Duže su se zadržale u školi, kod ravnateljice, pedagogice, pa onda buduće mentorice i cijelo vrijeme majka nije ispuštala iz vida kćer - učiteljicu

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

.... a još sam mislila napisati: Vi na faksu barem nemate posla s roditeljima (studenata) , ali izgleda da su se vremena promjenila :roll:

---

Da samo vidiš, na prijemnom ispitu svaki drugi kandidat/kandidatkinja bili su s mamom i tatom; sami nisu ništa pitali nego su nas mame i tate vukli za rukav. Pa onda za vrijeme studija bilo je roditelja koji su dolazili po potpise, žicali nešto, stajali na hodniku za vrijeme svakog ispita djece. Jedan tata je redovito tukao sina (hendikepiranog) na hodniku ako nije bio zadovoljan ocjenom, a time se služio kao sredstvom pritiska na profesore. Uopće nije za pisati po forumu neke stvari koje sam doživjela od roditelja. A o sestrinim pričama da i ne govorim, to je još sto puta gore. I ona je profesorica fizike kao maria.

pozdrav zdenkinoj sestri i :love:

izgleda da sam ja toliko kondicionirana stresovima s posla da više ne razlučujem dobronamjeran od zlonamjernog upita....

kad te stalno napadaju ,braniš se po defoultu

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

.... a još sam mislila napisati: Vi na faksu barem nemate posla s roditeljima (studenata) , ali izgleda da su se vremena promjenila :roll:

---

Da samo vidiš, na prijemnom ispitu svaki drugi kandidat/kandidatkinja bili su s mamom i tatom; sami nisu ništa pitali nego su nas mame i tate vukli za rukav. Pa onda za vrijeme studija bilo je roditelja koji su dolazili po potpise, žicali nešto, stajali na hodniku za vrijeme svakog ispita djece. Jedan tata je redovito tukao sina (hendikepiranog) na hodniku ako nije bio zadovoljan ocjenom, a time se služio kao sredstvom pritiska na profesore. Uopće nije za pisati po forumu neke stvari koje sam doživjela od roditelja. A o sestrinim pričama da i ne govorim, to je još sto puta gore. I ona je profesorica fizike kao maria.

---

Meni je još uvijek u sjećanju s faksa jedna baka koja je nosila prijavnice za svog unuka i pokušavala se pregurati preko reda u referadu :roll:

OT: a sjećam se i kad sam u općini Maksimir vidjela mladića s roditeljima, otac se pozdravljao s nekim i rekao "Eto, ženimo sina, pa smo došli po dokumente" :mrgreen:

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

pozdrav zdenkinoj sestri i :love:

izgleda da sam ja toliko kondicionirana stresovima s posla da više ne razlučujem dobronamjeran od zlonamjernog upita....

kad te stalno napadaju ,braniš se po defoultu

---

Sad smo totalno OT, (ne zamjeri, tatek), ali to što je moja sestra doživljavala od pojedinih agresivnih roditelja je pravo zlostavljanje: nazivanje kući, vrijeđanje, prijetnja njezinoj djeci i njoj, sve zbog toga što je potomak koji prstom nije maknuo cijelu godinu dobio jedan iz fizike....

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Sad smo totalno OT, (ne zamjeri, tatek)

---

Ne zamjeram, Zdenka2 ... :)
Iako bas i nisam dobio ne znam kako puno konstruktivnih prijedloga i komentara na moje pitanje (nisam ni ocekivao da ce mi netko dati konacan odgovor na moje pitanje, vec sam ocekivao vise komentare, razmisljanja koja bi me mozda navela na neki detalj koji bi mozda presudio kod odluke), drago mi je da se otvorila rasprava na temu (ne)izbora ucitelja od strane roditelja u kojoj se pokazalo i nalicje takve prakse ... uvijek mi je drago pogledati stvari sa svih strana pa tako mi je bilo drago cuti i argumentaciju pedagoga i drugacije mislecih roditelja iako se ne mogu sloziti sa svime recenim.

Tesko mi je sad reci koliko su roditelji aktivni tokom skolovanja svoje djece i koliko suradjuju sa nastavnicima i pedagogom, no bojim se da je ta suradnja minimalna ... (no@, zoranova draga, kako to izgleda u praksi?) ... kad se samo sjetim odaziva roditelja na roditeljske sastanke kad sam ja isao u skolu, rijetko da ih je bilo vise od pola ...

Mislim da cu uskoro pokrenuti jednu temu vezanu uz to, suradnju skola-roditelji ...

tatek:

Citiraj:

---

Tesko mi je sad reci koliko su roditelji aktivni tokom skolovanja svoje djece i koliko suradjuju sa nastavnicima i pedagogom, no bojim se da je ta suradnja minimalna ... (no@, zoranova draga, kako to izgleda u praksi?) ... kad se samo sjetim odaziva roditelja na roditeljske sastanke kad sam ja isao u skolu, rijetko da ih je bilo vise od pola ...

---

svašta bi se moglo napisati na temu suradnja skola- roditelji. Suradnja postoji koliko je kvalitetna i efikasna to je druga stvar. Varaš se po pitanju roditeljskih; u mojoj školi 80-90% roditelja se odazove na sastanke - znaju doći i u paru . Naravno, na početku 1. razreda roditelji su nabrijani po pitanju suradnje, a onda entuzijazam progresivno pada sve do 8. razreda. (Naravno da je lakše surađivati s jednom učiteljicom npr, u razrednoj nastavi nego s njih 12 - 15 u predmetnoj)
Mora se uzeti u obzir i da su danas ljudi prezaposleni i nemaju dovoljno vremena - neki roditelji koji su otvoreni za suradnju, često ne uspiju izrealizirati ono što bi teoretski mogli napraviti.

u mojoj firmi neki muzevi, a i neki ocevi i majke dolaze rjesavati pitanja od bitne vaznosti npr. godisnji ili radno mjesto :mrgreen:

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Tesko mi je sad reci koliko su roditelji aktivni tokom skolovanja svoje djece i koliko suradjuju sa nastavnicima i pedagogom, no bojim se da je ta suradnja minimalna ... (no@, zoranova draga, kako to izgleda u praksi?)

---

Tatek, hvala na pitanju i uvazavanju. Iskustvo u skoli sam stekla kao gimnazijski nastavnik, zato mislim da su ucitelji sa jedne strane, i skolski pedagozi i psiholozi sa druge, mnogo kompetnetniji da daju odgovor na ovo pitanje. Reci cu samo da je saradnja izuzetno vazna kada se pojavi problem, i imala sam prilike da vidim kako se problemi u ponasanju i ucenju samo poostravaju kada roditelj ne zeli da ih prepozna, ali i (na zalost, redje) kako problemi bivaju razreseni uz dobru interakciju skole i roditelja.

Tatek, evo mali savjet mame koja ima slično dijete i slično preventivno i panično uvijek utabava puteve svoga djeteta:
To što imate čitabu od TS i nije nešto čime je jako preporučljivo mahati. Učiteljice (i najbolje i najgore) ne vole da im roditelj puše za vratom. Čitaba od TS nije potvrda da je tvoje dijete sveta krava i isticanje toga u školi može dovesti dijete u jako loš položaj (uključi u tu priču i druge roditelje i djecu). S učiteljem se razgovara ako je problem na pomolu i o sitnim nejasnoćama a ne planiraju se pedagoške mjere jer to procjenjuje sam učitelj ili u suradnji s pedagogom.
Znam da ti sve to znaš racionalno, a tvoja želja da unaprijed sve nešto urediš i prirediš jako mi je dobro poznata, ali sve to dođe na svoje mjesto na kraju prvog razreda. Te stresove jednostavno morate proći. Sretno.

Ivana2 :heart:
Jednom nam je naš učitelj (onaj o kome sam već pisala) pričao kako ga je jedan nezadovoljni otac došao u razred tući( :? ). Učitelj je uspio izbjeći udarce, izići iz razreda, s time da se dobro snašao pa je po izlasku iz razreda uspio zaključati vrata. Roditelj koji se smatrao oštećenim ostao je u razredu s 32 učenika. Kad se situacija raspetljala a roditelj stišao emocije, izrazio je učitelju duboko poštovanje (?!) zato što svakodnevno bude s njih 32 po četiri do pet sati, a on je gotovo poludio s njima zaključan dvadesetak minuta.
Ovo je jedan istinit događaj koji je mogao završiti u najmanju ruku ružno, ako ne i tragično; tek prisebnošću učitelja završio je šaljivo.

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

... ali sve to dođe na svoje mjesto na kraju prvog razreda...

---

Nadam se da ce kod njega biti tako.
Kod mene je ta faza trajala u vecoj ili manjoj mjeri do sredine 8. razreda, cak do te mjere da su me znali tuci ucenici nekoliko godina mladji od mene i da se nisam usudio javiti uciteljici kad sam napravio nesto u gace.

Ako bih morao istaknuti neko doba zivota koje mi je ostalo u losem sjecanju, tad je to definitivno bila osnovna skola, daleko vise nego bilo koji drugi period zivota.

Obzirom da osjecam u Vedranu jake slicnosti u odnosu na moje djetinjstvo smatram da ipak treba vec na pocetku istaknuti neke stvari, a onda je na uciteljici i pedagogu da naprave sto treba (uz moju pomoc, u skladu sa dogovorom sa njima, kakav god on bio).

tatek :love:
Potpisujem tebe i Zdenku2 te ostale koji pisu u istom smislu. Razumijem i nou i zoranovu dragu - shvacam i njihovu stranu, ali ovdje se radi o razumnim roditeljima koji ne traze nemoguce i nesto posebno, vec suradnju iz koje zele izvuci optimum i za dijete i za uciteljicu zajednicki. Vi, koliko shvacam, govorite o nekim potpuno drugacijim zahtjevima i roditeljima.

ljiljan@, po meni dogadjaj u kojem ucitelj muskarca koji je dosao s nasilnickim namjerama i van kontrole ostavlja zakljucanog u razredu s djecom nije nimalo saljiv ni pohvalan za ucitelja, vec izrazito nepromisljen, nerazuman i za svaku osudu.

Citiraj:

---

vec izrazito nepromisljen, nerazuman i za svaku osudu

---

pa nije baš lako biti promišljen kad ti je fizički integritet ugrožen na mjestu gdje se to ne bi smjelo očekivati

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Kod mene je ta faza trajala u vecoj ili manjoj mjeri do sredine 8. razreda, cak do te mjere da su me znali tuci ucenici nekoliko godina mladji od mene i da se nisam usudio javiti uciteljici kad sam napravio nesto u gace.

Ako bih morao istaknuti neko doba zivota koje mi je ostalo u losem sjecanju, tad je to definitivno bila osnovna skola, daleko vise nego bilo koji drugi period zivota.

---

Jao, kako je ovo tuzno.

U potpunosti te razumem, ali opet, da li je to tvoje ponasanje u skoli (i da li je tako bilo samo u skoli?), sa preteranom stidljivoscu i nedostatkom samopouzdanja, zaista bilo posledica odnosa nastavnika prema tebi? Do 8. razreda si sigurno imao prilike da se sretnes sa mnogo njih, sa razlicitim pristupima i karakterima... Ili je to bila posledica vaspitanja i odnosa u tvojoj kuci... (Izvini, ali cesto tako nekako ispadne.)

Koliko bi zaista bio drugaciji tvoj kasniji dozivljaj skole (na primer u 6. ili 7. razredu) da nije bilo onog incidenta sa uciteljem prvog dana?

Zoranova draga, naravno, nije sve zlo u skoli .. ali ni sve izvan. Prije skole sam bio, ajmo rec, "normalan" klinac koji se nije jako puno druzio sa drugom djecom (zivjeli smo na osami), ali nije ni zazirao od njih, dok mi se ona zgoda iz 1. razreda zaista duboko usjekla u pamcenje, to je jedino sto se sjecam iz 1. razreda.

Poslije 2-3 godine se razbolio stari (psihicko oboljenje od kojeg je bolovao dugi niz godina sve do prijevremene smrti) tako da je sigurno i to dovelo do loseg percipiranja osnovnoskolskog razdoblja i tek sam drasticnim promjenama sredine (prvo 2 razreda u losu skolu u kojoj sam vjerojatno bio najbolji ucenik u svim razredima, a zatim 2 razreda u najbolju skolu u gradu u kojoj sam bio tek "sitna riba") i, jasno, odrastanjem i sazrijevanjem, napokon dosao na svoje.

Za dosta stvari su odgovorni i kucni odnosi koji nisu bili idealni (u kasnijim godinama, od 10. nadalje i daleko od idealnih), ali mi je osnovna skola, posebno nizi razredi, ostali u sjecanju kao uglavnom neugodna sredina. E sad, sto bi bilo da nije bilo onog u 1. razredu ... ne znam.

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

tatek :love:

ljiljan@, po meni dogadjaj u kojem ucitelj muskarca koji je dosao s nasilnickim namjerama i van kontrole ostavlja zakljucanog u razredu s djecom nije nimalo saljiv ni pohvalan za ucitelja, vec izrazito nepromisljen, nerazuman i za svaku osudu.

---

Dok se ne nađeš sama u toj situaciji. Tek onda možeš znati kako bi reagirala.
Ali nije bitno. Ono što moramo shvatiti da taj nastavnik nije tu da se bavi samo našim djetetom...malo više osjećaja za bližnje.
A sva su djeca potencijalno darovita. Samo ih već u prvom osnovne ima teško ranjenih životom. S mojima je išla u razred curica kojoj je neposredno prije polaska u školu umrla mama. Otac pio. Učitelj je ostajao s njome poslije škole (neplaćeni sati) da bi joj pomogao da savlada gradivo prvog razreda. Nisu uspjeli. Bila je rastresena, nije usvajala gradivo. Ali, on se barem trudio. I sad ga ti u takvoj situaciji traži da radi posebno s tvojim darovitim djetetom.

ljiljana:

Citiraj:

---

A sva su djeca potencijalno darovita.

---

To je jedan od mitova o darovitoj djeci koji nije istinit. Nemaju sva djeca iste sposobnosti i to je mjerljivo.

Citiraj:

---

S mojima je išla u razred curica kojoj je neposredno prije polaska u školu umrla mama. Otac pio. Učitelj je ostajao s njome poslije škole (neplaćeni sati) da bi joj pomogao da savlada gradivo prvog razreda. Nisu uspjeli. Bila je rastresena, nije usvajala gradivo. Ali, on se barem trudio. I sad ga ti u takvoj situaciji traži da radi posebno s tvojim darovitim djetetom.

---

Taj učitelj je posebno radio s djevojčicom, jer je uočio njezino posebno stanje, odnosno posebne potrebe. Takav učitelj sigurno bi uočio i posebne potrebe svakog drugog djeteta, pa i darovitog djeteta. Svako dijete ima pravo na to se odgovori njegovim potrebama, pa i darovito dijete.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

ali mi je osnovna skola, posebno nizi razredi, ostali u sjecanju kao uglavnom neugodna sredina.

---

Tu sredinu cine zajedno i nastavnici i drugi ucenici. Za dobru atmosferu u jednom odeljenju, izmedju ostalog, potrebno je i da to odeljenje ima uravnotezen sastav. Kao dobar primer sta se desava kada strucne sluzbe u skoli ne obavljaju dobro svoj posao, moze da posluzi bas moje odeljenje iz osnovne skole. Sticaj okolnosti je bio takav da je izvestan broj ucenika, zbog preseljenja, napustio odeljenje i ono je ostalo najmanje u skoli. Nasa uciteljica je bila nova u kolektivu, i to je izgleda zloupotrebljeno da njeno odeljenje postane "azil" za problematicne ucenike iz ostalih odeljenja. Zloba, negativna energija i kinjenje pojedinaca, eksplodirali su u starijim razredima, u buri pubertetskih promena.

Tako da je i meni osnovna skola (samo sa naglaskom na starijim razredima) ostala u secanju kao izuzetno neugodna sredina.

Citiraj:

---

E sad, sto bi bilo da nije bilo onog u 1. razredu ... ne znam.

---

Vidis, to sam te pitala zato sto secanje obojeno emocijama moze da preuvelica znacaj i posledice nekog dogadjaja.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

ljiljana:

Citiraj:

---

A sva su djeca potencijalno darovita.

---

To je jedan od mitova o darovitoj djeci koji nije istinit. Nemaju sva djeca iste sposobnosti i to je mjerljivo.

---

Nemam veze s pedagogijom, ali na osnovu iskustva s mojom djecom, mogu reći da se ne slažem s tobom. Dok su moji blizanci bili mali svi su govorili da mi je sin "bistar". S tri-četiri godine on je bio kućni telefonski imenik. Znao je tridesetak telefonskih brojeva napamet. Sve je izvrsno pamtio i fascinirao okolinu. A kćer...ma ne mogu baš oboje biti tako pametni. Takvo je otprilike bilo i mišljenje pedagogice pri upisu u prvi razred. A ja sam znala da je nadarena za likovno izražavanje i uvijek smo se MM i ja iskreno divili svemu što nacrta i izradi. Danas je i ona jednako dobra i u matematici, a njena savjesnost i pedantnost je daleko veća od njegove. U cijelom osmom razredu koji je eto pri kraju, samo je dvaput dobila ocjenu manju od pet.
Sada se susrećem s obrnutim problemom - da ne mogu i ne smijem svome sinu njegovu seku koja je iznadprosječna postavljati kao kriterij uspjeha.
Možda baš ovim primjerom i nisam dokazala svoju tvrdnju, ali nije mi to niti cilj. Jednostavno, osjećam da je tako.

Tatek ti se moraš osloboditi svojih trauma iz osnovne škole. Dok ih se ne oslobodiš živjet ćeš u strahu da će se i tvom djetetu dogoditi isto. A taj strah će opterećivati i njegovu nježnu dječju dušu. Moglo bi vam se dogoditi da oboje zauzimate obrambeni stav apriori i prema svemu što bi moglo biti lijepo i dobro u njegovu školovanju.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

I sad ga ti u takvoj situaciji traži da radi posebno s tvojim darovitim djetetom.

---

Ja ga ne trazim da radi posebno sa mojim djetetom, vec da dok radi redovnu nastavu obrati paznju na njega i kad zatreba ucini nesto da ga zainteresira za nastavu (pri tome "kad zatreba" znaci uglavnom repetitivne aktivnosti tipa pisanje 50 puta slova "I" i slicno ili pak ucenje koliko je 2+2, jer oboje on vec dobro zna i ne vjerujem, poznavajuci ga, da ce uvijek to mirno ponavljati zajedno sa drugima.

Ako to nece ciniti, vrlo su veliki izgledi da ce imati nereda u razredu. :/
Eto, izbor je njegov. A ja cu predloziti ovaj pristup u vjeri da cemo zajedno izbjeci probleme. Naravno, moze se on oglusiti na to i recimo Vedranu opaliti samar kad ce on npr. iz dosade sarati po klupi ili ga moze vuci za uho po drugim razredima i isticati kao los primjer ili mu recimo svaki dan govoriti "ti si zlocest, bolje da te majka nikad nije rodila" (citat iz stvarnog zivota, cuo u skoli) ... Mozda neka od tih metoda zaista i upali kratkorocno (sumnjam ...), no dugorocno tako nastaju djeca nezainteresirana za skolu i ucenje (blazi oblik) ili pak delikventi (tezi oblik). Mozda ce to nekom ucitelju/ici biti svejedno, no meni kao roditelju sigurno nece.

Malo sam karikirao ovaj primjer, znam da su sad izuzetno rijetki ucitelji koji dijele samare, no htio sam istaknuti da vjerujem da ce skoro svaki nastavnik izabrati suradnju sa roditeljem kako bi imao s jedne strane mir u razredu,a s druge zainteresirano dijete/djecu u klupama ... a mi roditelji (ne mislim samo na mene jedinoga, vec i na druge roditelje u tom buducem razredu koji ce isto biti zainteresirani za suradnju) najbolje poznajemo svoju djecu i sigurno mozemo dati koji koristan prijedlog, savjet, stogod vec.

Eto, MZ radi vec nekoliko mjeseci u skoli za gluhu djecu s poremecajima u razvoju i sukobljava se sa mnogo problema od kojih je nezainteresiranost za nastavu samo jedan od njih (disciplina je drugi - jucer su joj se usred nastave potukli ucenici 7. razreda). Kad bi mogla suradjivati sa roditeljima (sva djeca su domska djeca i roditelje vidjaju tek povremeno) vjerujem da bi joj bilo bar malo lakse, jer bi saznala nesto vise o toj djeci, kakvi su im interesi, slabe tocke, zelje ... ma, sigurno bi joj bilo lakse.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Tatek ti se moraš osloboditi svojih trauma iz osnovne škole. Dok ih se ne oslobodiš živjet ćeš u strahu da će se i tvom djetetu dogoditi isto. A taj strah će opterećivati i njegovu nježnu dječju dušu. Moglo bi vam se dogoditi da oboje zauzimate obrambeni stav apriori i prema svemu što bi moglo biti lijepo i dobro u njegovu školovanju.

---

Ljiljana, ja nemam vise trauma iz osnovne skole, njih sam se ja davno oslobodio. Kao sto vidis iz svega napisanoga, ja zauzimam vrlo pozitivan i otvoren stav, i prema skoli i prema uciteljima i veoma se veselim i Vedranovu polasku u skolu i tome sto cu upoznati njegovu uciteljicu (i ostale) koji ce sigurno odigrati veliku ulogu u njihovu zivotu.

Ja se stalno vracam na njegove tete u vrticu, sa kojima smo i MZ i ja i Vedran izgradili zaista vrlo prisan odnos, nadasve otvoren, iskren i topao i vjerujem da je takvo nesto moguce i sa uciteljima u skoli, naravno, ako to oni budu zeljeli i u okviru kojeg omogucava skola, Vedranov uzrast i sama uciteljica.

Ja imam dojam da ti zastupas stajaliste da je roditeljska duznost da dijete dovede u skolu i gotovo - sve ostalo ce napraviti ucitelji. Nije li to malo nepravedno, i prema uciteljicama i prema roditeljima, kad zajedno mogu napraviti vise i da im oboma bude bolje (a da ne govorim o djetetu)?

Isto tako, imam dojam da mislis da cu ja svaki dan posjecivati skolu i traziti priliku da razgovaram sa uciteljicom i sugerirati joj sto da radi sa Vedranom, moliti, kumiti i prijetiti samo da mome miljeniku ne bude slucajno dosadno ... Ne, necu, vjerujem da 2-3 prava razgovora u pravom trenutku mogu rijesiti puno problema, vise nego "vatrogasne" intervencije i pozivi na razgovor "pod moras" ...a ne pada mi ni na pamet dosadjivati zeni, tako sigurno necu nista napraviti - ako zaista nece biti za razgovor, OK, ali ja ipak vjerujem da cemo lijepo suradjivati. :)

Ja imam isti stav kao tatek - nemam namjeru učiti učiteljicu njezin posao i zahtijevati ovakve ili onakve postupke za svog sina, nego surađivati sa školom slično kao što sam surađivala s vrtićem - upozoravanje na neke probleme, pravi razgovori u pravo vrijeme, sudjelovanje u nekim akcijama učiteljice i razreda, primanje sugestija učiteljice, a nadam se i obratno.

Ljiljan@, izvan je svake sumnje da sva, bolje rečeno mnoga djeca mogu biti uspješna u jednom ili više područja, no darovitost, što znači posjedovanje izvanrednih kognitivnih sposobnosti, stvara posebne obrazovne i druge potrebe, kao što na drugoj strani stvara zaostajanje i poteškoće u razvoju. Vjerovanje da su sva djeca darovita i da nije potreban poseban pristup onima koji pokazuju izvanredne sposobnosti dovodi do diskriminacije na štetu darovitih, a ne na štetu prosječnih, kao što ti kažeš. Daroviti su gladni stimulacije i izazova i dobar učitelj će im to dati - ako im to da, imat će izvanredne učenike i mir u razredu, ako im ne da, ta će djeca funkcionirati ispod svojih sposobnosti, a u razredu će praviti nered. (Tko zna, možda se upravo to dogodilo tvom sinu.) Dakle, slažem se s tobom da sva djeca imaju potencijale i da škola treba brinuti o potencijalima svakog djeteta, ali to se proteže i na darovite i na njihove posebne potencijale.

Ma OK Zdenka, za mene neupućenu darovitost je neka posebna sklonost nekom području (darovit za matematiku, za umjetnost), a ne ovako kako si je ti definirala. A što se tiče mog M. - ja sam s njime u globalu zadovoljna, vjerojatno i nije bio posebno darovit kad više voli, nakon što ispuni obveze, juriti za loptom. Za moj pojam - i bolje tako!
A nemiran pod satom nije jer o tome im doma držim predavanja - zamislite da vi pričate nešto što vam je važno, a nitko vas ne želi slušati. Kako se osjeća profesor dok mu to učenici rade? To smo davno apsolvirali. (Nezgoda je u tome što neki njihovi nastavnici toleriraju, a neki potiču nered u razredu, ali to nije tema).

Pa, darovita djeca si najčešće i nađu takvo posebno područje svog talenta na kojem nezaustavljivo i marljivo rade.

vidim da offtopik jos i raspravljate sto je to darovito. To je jako lijepo napravljeno ovdje: http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=37626

Tatek, jos jedan OffT: tvoj V. ce imati mog hahara u 3. razred kao prijatelja :heart:

Citiraj:

---

Zoila prvotno napisa

vidim da offtopik jos i raspravljate sto je to darovito. To je jako lijepo napravljeno ovdje: http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=37626

Tatek, jos jedan OffT: tvoj V. ce imati mog hahara u 3. razred kao prijatelja :heart:

---

:heart: