Eto, još jedan dokaz da i među nevjernicima ima poštenih ljudi :heart: :heart: :heart:Citiraj:
flower prvotno napisa
Printable View
Eto, još jedan dokaz da i među nevjernicima ima poštenih ljudi :heart: :heart: :heart:Citiraj:
flower prvotno napisa
Htjela sam podijeliti s vama događaje ovog vikenda. U našem "malom mistu" održavao se Tečaj Filip - neka vrsta katoličke karizmatske duhovne obnove. Pokrenula naša divna časna :heart: :heart: koja toliko brine za našu mladež, a u našem mjestu itekako ima razloga za brigu. Tečaj je prilično naporan, traje od petka poslijepodne do nedjelje navečer, od jutra do kasne večeri. Moja kćer je već prošla jedan tečaj u Puli...sada joj se nije dalo, opterećena je završetkom školske godine i obvezama. U subotnje jutro zove nas časna - trebaju bebu koja će glumiti Isusa, moli da to bude naš šestomjesečni Ivan. Dolazimo Ivan, Valentina i ja. Ivan je pospan, cendrav, plačljiv. U određenom trenutku predajem ga curi koja glumi Mariju na pozornicu. Časna i ja straga molimo da ne zaplače na pozornici. Nije plakao! Valentina je ostala na tečaju. Otišla je i jučer, drugi dan. Provela je dva dana u molitvi i slavljenju Boga.
Kad pomislim da je jednostavnije bilo reći "ne"! Ali bi u tom slučaju subotu i nedjelju moja skoro petnaestogodišnjakinja mogla provesti s kolegicama u kafiću ili lutajući gradom bez cilja, tražeći ne znam što!!!
Kako Gospodin malo traži, a puno daje!!!
Nadam se da to nitko od vjernika uopće ne dovodi u pitanje. Ne da ih ima, nego poštenje nije ni vezano uz vjeru ili nevjeru.Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
M. ide druge godine na prvu pričest. Ja sam radi toga jako uzbuđena i počela sam s njim diskretno razgovarati o tome jer želim da na jedan neupadljiv način shvati važnost tog događaja. To je prvi prvi prag prema zrelosti: prosuđivanje svojih postupaka, samokritičnost, opraštanje samom sebi i puno drugih važnih stvari. Možda bi bilo bolje da se to radi dvije-tri godine kasnije, ali nema veze. Dat ću sve od sebe da ga pripremim, zajedno s vjeronaukom u školi i crkvi.
Zanima me kako ste vi koji već imate pričešćenu djecu tome pristupali prije prve pričesti.
Sorry, ali ovo je uvredljivo :( .Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
potpisujem martinu
ja se iskreno nadam da se ljiljan@ samo nespretno izrazila i da, zapravo, razmislja kao i Zdenka2. :)
Vjerujem (nadam se) da je to samo nespretna konstrukcija, jer ova ''izjava'' ne da nema veze sa vjernik7nevjernik, nego nema veze sa zdravim razumom....Citiraj:
Eto, još jedan dokaz da i među nevjernicima ima poštenih ljudi
Inače, pratim temu, i super mi je ozračje koje vlada :heart: .... ne želim se mješat jer se slažem sa izjavomMoji stavovi su negdje na tragu MC (kao i u mnogim drugim temama :? ) ;) doduše malo ''mekši'' po pitanju vjere, malo ''tvrđi'' po pitanju ''crkva kao institucija''. Ali nije im ovdje mjesto, pa se neću mješat i opstruirat!!Citiraj:
dopustimo da ovaj topic stvarno ostane oaza vjernika i njihovih razmisljanja o vjeri i odgoju
Užuvajte! :love: :bye:
I ja vjerujem da je tako.Citiraj:
momze prvotno napisa
Onda oprosti ako je uvredljivo. Htjela sam samo da se vratimo na temu kako da odgajamo djecu u duhu vjere, a kao što kaže flower o ostalome možete na drugim topicima. Otvorila je Anita jedan na Zdravlju odraslih, Duhovnost i ljubav. Ne želim niti pomišljati da vam je cilj da topic bude zaključan :heart:Citiraj:
martinaP prvotno napisa
srčekima usprkos, tvoja je izjava krajnje uvredljiva i nema baš nikakve veze s molbom moderatorice.
Rekoh:oprosti! Svatko može pogriješiti, a na forumu je pogotovo lako nespretno se izraziti.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Malo nespretna izjava,još nesretnija isprika,no ja stvarno vjerujem da ljiljana nije loše mislila.
Život me uvjerio da se ljudi dijele na dobre i loše,a ne na vjernike i nevjernike.
Srela sam divnih i predivnih ljudi-vjernika koji duboko i istinski žive svoju vjeru.Isto tako i vjernike koji su čisti licemjeri,prvi kod oltara,a hladnog srca i sitnih duša.Kao da riječ od onoga što svake nedjelje slušaju-ne čuju.
S druge strane,poznajem puno ljudi koji nisu vjernici a najbolje su osobe koje poznajem.
Moja najbolja frendica nije krštena,tipični agnostik,no ta nam razlika među nama apsolutno nije nikada smetala-ja je obožavam .
Uopće,gnušam se bilo kakvih klasifikacija.
Da Ronin i ja sam se na ovom topicu već izrazila o tome što svi kršćani baš i nisu uvijek prepoznatljivi u svijetu. A moja je prijateljica iz djetinjstva nevjernik sa sakramentima, to mi ne smeta da je istinski volim. A ne-fer postupaka se može naći i u inače poštenih ljudi, vjernika ili nevjernika, tako svejedno. Svakom se dogodi.
Ali ovdje sam htjela zaista podijeliti iskustva s roditeljima vjernicima, koliko crpe snagu iz Euharistije da prepoznaju ono najvažnije u svom životu - biti roditelj; uza svu ostalu zbrku, strku i žurbu koju donosi život. Htjela sam da razgovaramo o molitvi u obitelji, da li odvajate vrijeme za zajedničku molitvu, jer unatoč tome što je vremena malo, milosti koje molitvom primamo su obilate...
Htjela sam roditelje vjernike pitati kako savjetuju i usmjeravaju djecu kad su pod lošim utjecajima okoline, a da ne osuđuju one koji i nisu krivi..Ma tisuću tema i pitanja, toliko toga se ima za reći...a onda se ubaci nešto što nema veze s temom. Normalno je da želim da topic ostane na životu. A oni kojima je svejedno...pa nastojte nas shvatiti! Molim vas! Bizi bi super si, jako si strpljiva, bolja od mene!!!
Ima još topika, kao što rekoh Anita AZ je otvorila na temi Zdravlje odraslih topik koji je, ako sam je dobro shvatila upravo zamislila da se vode rasprave na temu različitih duhovnosti, života bez vjere itd. Pa- zašto ne tamo?
:?
Ljiljana, ja ti savjetujem da se ne opravdavaš i da se općenito ignoriraju replike i upadice "uvrijeđenih" te da se ovdje nastavi u duhu vjere pisati o odgoju u duhu vjere, i da se ne obaća pažnja na one koji se hvataju rečenica koje mogu skrenuti raspravu s teme.
Ivana2, sve u ruke Gospodina, sve Njegovoj volji. Nego, vezano na tvoj prethodni post, pretražila sam hrpu Glasa koncila u potrazi za jednim predivnim tekstom jedne predivne pedijatrice o tome kako pripremiti svoje dijete za prvu pričest. Ma žao mi je, toliko mi je žao što ne mogu pronaći. Mora da sam upravo taj broj a zbog tog teksta "spremila" pa ga sad ne mogu naći :lol: .
Uglavnom, kaže - pokažite na taj poseban dan djetetu koliko ga volite, koliko ga Bog voli, koliko je to važan događaj, koliko ste ponosni na njega, ljubite ga i veselite se s njime.
Pazi da ti se ne dogodi moja pogreška, bila sam tog dana više opterećena što će biti poslije, hoću li po povratku iz Crkve na vrijeme zakuhati juhu a muž donijeti janjetinu i odojak iz pečenjare, kako im stoji odijelce i haljina!!!
Iako je u tekstu riječ o prvoj pričesti, primijenila sam ga na Svetu potvrdu svoje djece prije dva tjedna. Bilo je predivno! Tako sam sretna i ponosna.
Moj M. će tek za 3 godine na prvu pričest, ali ja sam već odavno počela neprimjetne pripreme za to, kroz razgovore o Posljednjoj večeri, o euharistiji, o transupstancijaciji, o značenju koje pričešćivanje ima za mene, za moje snaženje i vezu s Bogom. I pričala sam mu o svojoj prvoj pričesti, o tome zašto ispovijed, što znači ispovijed za kršćane, to jest pomirenje sa sobom, s ljudima i s Bogom. On o tome razmišlja, ispituje, želi se sam pričesti, katkada se i ljuti zbog toga što ne može. Uvijek, baš uvijek me prati kad ja idem na pričest.
Druga tema, baš me je jučer razveselio. Iako je njemu nerijetko dosadno u crkvi, kaže on meni jučer da mu je jako krivo što na moru s vrtićem neće moći ići na misu i da bi volio ići i tamo na misu. Ja znam da jedna teta koja ide na more s njima ide redovito na misu, pa sam mu savjetovala da nju pita da ga povede sa sobom. A on meni onako klimajući glavicom žalosno kaže: Neće to ići mama, ne može ni ona na misu, nema joj tko paziti na djecu. Onda sam mu rekla neka je barem zamoli da ga u šetnji časkom povede u crkvu, da se malo pomole. Kaže da hoće, živi bili pa vidjeli.
forum je javan, i nije do pokretaca topica da zahtjeva odredjenu privilegiranost za vlastiti topic. samo je dobra volja nas nepostenih bila odlucujuca da postivamo tvoju zelju za ekskluzivnoscu, a opet, ponavljam, cini mi se da je dosta njih zbunilo spajanje dvaju topica, pa su se neki, kao ja, osjetili slobodni dati svoj doprinos temi, jer i nije rijetka pojava da prvobitna tema topica krene u drugom smjeru.Citiraj:
Pa- zašto ne tamo?
ne mislim da si zlonamjerno napisala onu izjavu, al ipak puno govori o tebi. kao i ivanin komentar.
idemo redovno na mise i znamo osnovne molitve :) doista je prekrasno kad pocnu spontano moliti gledati okolinu a i sama se rastopim :saint: :saint:
od uskrsa izdrze cijelu misu u miru :)
Uživam čitajući Zdenkine, Ivanine postove, evo sada i Lunahor i mnogi drugi koji imaju kontinuitet u vjeri. Da smo barem mi tako od samog rođenja naših blizanaca. Djeca jako osjete raspoloženja roditelja od prvog dana.
I sama se ponekad osjećam zakinuta i trebalo mi je dosta da shvatim i ne osuđujem svoje roditelje što su me odgajali u tom smislu da treba imati sakramente, ali na misu se ne mora, osim tu i tamo. To me udaljilo od Boga nakon krizme, baš u najosjetljivijem razdoblju odrastanja, studiranja, mladenaštva.
Na Tijelovo smo bili na misi. Svi. Blizanci su obvezno morali napomenuti: mi smo jedini od krizmanika ovdje. Podsjetila sam ih da sigurno znaju zašto su tu :heart: . Žao mi je kad vidim koliko roditelja čini svojoj djeci ono što su meni moji. Međutim, Gospodin ne napušta one koje je odabrao. Eto danas i moji roditelji idu s nama na svete mise. Naše obraćenje i naša preobrazba pokrenulo je i njihovo...
:heart:Citiraj:
Međutim, Gospodin ne napušta one koje je odabrao.
ne zaboravite u srijedu na blagoslov djece u crkvama sv antuna padovanskog :saint:
hej ljiljan i mi smo duplici :saint: :saint: :bye:
da molim svako vece obavezno 10 krunice, + uvijek neku 9 -etnicu ;)Citiraj:
Zanima me molite li svaki dan? Ako da, osjećate li da ste u Njegovoj milosti na taj način?
nedjeljom i blagdanom misa na koju idem s curama uglavnom a ako one ne zele onda ili s jednom ili sama -na smjenu dok ih mm cuva :)
naravno da smo u milosti :heart:
Zdenka, nije li tvoj decko ipak jos malo premali da bi ga pripremala !kazes "odavno") za takve delikatne stvari? ja se sjecam iz vlastitog djetinjstva koliko me baka svojevremeno zbunila (imala sam 5 godina) pricom o ispovjedi i grijehu. sad kad gledam unatrag, stvarno jos nisam bila spremna za to. a ona uopce nije bila zlonamjerna, dapace... samo mi se i tada, a i sad cinilo da je prerano pocela sa takvim teoloskim obasnjavanjima...Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Ja nekako mislim da nikad nije prerano. Bitno je samo kako.
Djeca to tako dobro razumiju da mozemo uciti od njih.
Jucer smo opet bili u nasem klaustru a djece je bilo jako puno i kako se medjusobno svi znaju to je bilo sve samo ne sv. Misa. Igrali su se kukala :mrgreen: svi zajedno.
Nakon Mise sam sa jos par mama o tome malo pricala i bile su u nedoumici kao i ja. Pa sam odlucila pitati za misljenje mog omiljenog fratra.
I rece mi da ne mozemo ocekivati od djece ono sto oni ne mogu (da se ponasaju kao on, trebalo bih ih psihijatru odvesti). I jos mi rece: mi nismo na treningu joge nego u najintenzivnijem cinu ljubavi.
Znala sam i prije da njemu ne smetaju djeca, moje pitanje je bilo upuceno vise tome da li je to sudjelovanje potpuno za nas roditelje...
Mi s djecom molimo. Oni se spontano ukljucuju (cak je i zezanje dozvoljeno). Prekrasno mi je cuti kako se mole. Tako je Cvita jednom rekla:
"hvala ti Boze sto si začarao svijet da bude tako dobar"
Molimo se i za konkretne ljude oko nas u njihovim konkretnim potrebama.
Kad je dido bio jako bolestan to im je dalo osjecaj da ipak nesto mogu i napraviti da pomognu i da se u zivotnim poteskocama moze biti jak uz Bozju pomoc.
Što ti je konkretno rekla o ispovijedi i grijehu, pa te zbunilo?Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
I Zdenka, što konkretno rečeš svom djetetu i smatraš pod pripremom?
Baš me zanima.
Inače, mislim da i djeca opraštaju, prihvaćaju, osijećaju krivnju, tugu, žalost,radost, pa i sa manje od 5 godina....
Djeca jako dobro razumiju kad ima se nešto objasni na njiha prilagođen način. KAko mi molimo svaki dan zajedno (Anđele čuvaru, Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, te kratka molitva -spontana) moj dvogodišnjak svako malo zna iznenaditi.
Npr. moja nećakinja bila je prošli tjedan na moru (škola u prirodi). I kako smo u toku tih par dana pri tel. razgovoru s ujnom i ujom pitali kako je ona i sl, navečer Matej kaže između ostalog " i daj Isuse da sa Tonija vrati kući." :heart:
Toliko o razumjevanju i shvaćanju. Mislim, ako će te netko plašiti grijehom, ispovijedi ili odlaskom u crkvu kaonečim strašnim i neoprostivim ni nama ne bi bilo ugodno.
A i djeca uče ono što doživljavaju i vide. U svemu, pa tako i u odnosu prema crkvi i vjeri. Ako vodite djete u crkvu, i ako je to dio vašeg života i djete će to tako prihvatiti. Ako ga upozorite da bude mirniji i tiši, može se i to postići (ne mislim na apsolutnu tišinu i mir, ali da baš ne divljaju po crkvi). Mi kad idemo na crkvu Matej sam kaže: "Matej mora biti tiho i miran, i moliti Isusa."
ma u biti mi je krenula objasnjavati sam koncept ispovijedi, kako smo svi gresni pa zato moramo uci u jednu malu kucicu i fratru ispricati sve o svojim grijesima, pa sto je grijeh, pa da koliko god se ja trudila biti dobra, grijeh se ce uvijek dogoditi... uglavnom bilo mi je to malo :shock: u toj dobi...Citiraj:
makita prvotno napisa
zapravo se slazem da se djeci moze govoriti o tome svemu kroz pricice i prilagodeno, ali takoder mislim da su premala da ih se u toj dobi opterecuje konceptom osobne gresnosti. to je onaj dio koji se meni zamjerio.
ma meni je zapravo i treci razred prerano za prvu ispovijed. pre"nevini" su mi jos za to. moja kcer je prosla godine bila i uzasnu ankcioznost joj je stvorila ta situacija... sad je vec bolje, nakon puno razgovora i od nase strane i sa nasim kucnim prijateljem svecenikom,ali da joj je to doslo prirodno... e pa bas i nije. 13 godina mi se nekako cini bolje doba za poceti se ispovijedati, ali sta ja znam :mrgreen:
Hana Sara, ne mislim da je prerano. Imam malo neobično dijete koje mnoga pitanja postavlja ranije nego druga djeca, a u svom odgoju vodim se time da, ako je zreo da postavi pitanje, zreo je i da dobije odgovor. Jasno, i pitanja i odgovori "rastu". Moj M. je negdje oko 4, 4,5 godine imao fazu intenzivnih teoloških razmatranja. Puno smo čitali Bibliju i pričali o stvaranju, posljednjim stvarima, o Bogu. Davao je izjave kao: Ja najviše volim razmišljati o Bogu; bit ću svećenik i sl. To je to "odavno", kada smo počeli, sada će sedam godina.
Što se tiče pričesti, sam me je pitao što i zašto mi na misi jedemo i tada sam mu pričala o Posljednjoj večeri, što je tome prethodilo, što se i zašto odvijalo nakon toga. Objasnila sam mu Božju volju da bude prisutan s nama, da uvijek ostane uz nas u materijalnom obliku pričesti, o pretvorbi kao ključnom dijelu mise, o tome koliko nam misa i pričest pomažu u našem životu. Ne znam, moguće je da su neke od vas plašili s ispovijedi, naglašavajući grešnost i kaznu (pretpostavljam). Ali, to nije pravi koncept ispovijedi. Ispovijed je sakrament pokajanja i oprosta i u tom smislu sam ja to objasnila M. To je mogućnost pročišćenja i oprosta, znak Božje ljubavi zbog koje mi ne moramo stalno živjeti s osjećajem krivnje, unatoč svojih slabosti. Uvijek pamtim jedan krasan film u kojem se dječak židovske vjere sprijateljuje s malom katolkinjom i zaljubljuje se u nju. U jednom trenutku ona mu je objašnjavala što je to ispovijed - rekla je da, ako i pogriješiš, kroz ispovijed dobivaš oproštenje i ti si čist. Dečko je s oduševljenjem uskliknuo: "Kako civilizirano! A mi moramo cijeli život živjeti u krivnji". . Ljudi se danas tako lako "ispovijedaju" psiholozima, psihijatrima, novinama, pa i forumu. Sve je to OK, ali to nije ni blizu ispovijedi koja donosi pomirenje i oprost.
Jasno da sasvim mala djeca nemaju jako razvijene moralne koncepte, ali ja već dulje vrijeme osjećam da moj M. razlikuje dobro od zla. Kod psihologice kod koje ide na radionice imao je jednu zadaću da svaki dan napiše što je mogao bolje učiniti, odnosno što nije bilo dobro u njegovom ponašanju. Da ne duljim, on je vrlo precizno locirao svoje slabe strane i ponudio rješenja. Tu se posve slažem s onim što piše makita. Sasvim je jasno da on to shvaća, a odatle do ispovijedi je jako kratak put. Kad sam rekla da ga odavno pripremam mislila sam na ukupnost njegovog odgoja u vjeri.
Ma sve ti to Hana Sara ovisi od slučaja do slučaja. Ti najbolje poznaješ svoje dijete i znala si kako je treba pripremiti. A poznajem dosta ljudi koje malo zbunjuje doživljaj Boga u djetinjstvu. Naš ga je kateheta predstavio nama djeci kao suca. Neki su se zato Boga bojali. Sama sam ga doživjela kao pravednog suca, jedinog pravednog. Tako ga shvaćam i dan danas...jedino što sam puno godina kasnije shvatila da je osim suca Bog i Otac. Ta mi je spoznaja donijela punu dimenziju ljubavi Božje. Kad Otac sudi djetetu koje mu se vratilo sve ono loše otprije briše, prašta onako kako čovjek nikada ne može oprostiti, ne baca u tamnicu, ne šalje na odsluženje kazne, ne naplaćuje globu.
A jedan primjer koliko nježna dječja duša može osjećati tu silnu ljubav možete pročitati u novom Veritasu. Jedan teolog dok je bio dijete slušao je radijske emisije o janjetu Janku. Ja se sjećam televizijske verzije, crtića o janjetu Janku. Janje Janko uvijek je upadalo u nevolje, ali je unatoč tome zadržavalo pristojno ponašanje. Uvijek bi govorilo: molim vas gospodine Policajče, molim vas gospodine Gradonačelniče. Ako je netko stalno mrmljao bio bi g. Gunđalo, ako je netko izvodio trikove bio bi g. Mađioničar i sl.
U kući su imali sliku Presvetog srca Isusova. Po uzoru na janjeta Janka, taj je teolog, tada petogodišnjak pokazao prstom u plamteće Isusovo srce i rekao: Ovo je Gospodin Ljubav! Svi su se smijali. Ali kad je to rekao pred svećenikom, njemu nije bilo smiješno. Pitao ga je od kuda mu to?! To je bilo vrijeme kad se Bog shvaćao kao policajac, onaj koji kažnjava, pa je svećenik želio znati od kuda malom djetetu nadanuće da ispravno shvati značaj Boga...a maleni nije odgovorio jer se bojao da će ga i svećenik ismijati što mu je janje Janko poslužilo kao nadahnuće :)
Gospodin najlakše dođe do srca malenih. Pa i rekao je: "Pustite malene k meni!"
Ovo je pomalo van teme, ali ne mogu da ne odreagujem.
Judaizam takodje poznaje pokajanje i oprostaj grehova. U deset dana pokajanja izmedju Nove godine i Jom Kipura, onome koji se iskreno pokajao, greh protiv Boga se oprasta. Oprostaj greha ucinjenog prema nekom pojedincu ukljucuje, izmedju ostalog, i trazenje oprostaja od njega.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Tako da Jevreji ne moraju da zive celog zivota u grehu (bar sa stanovista svoje vere). Recenica koju u tom filmu izrice decak ne predstavlja nesto sto bi sa odusevljenjem uskliknuo Jevrejin koji iole poznaje svoju tradiciju. Meni pre izgleda da je tom recenicom autor filma izrekao svoj stav prema drugim religijama.
Tim bolje. Ja nisam htjela kritizirati judaizam nego naglasiti vrijednost ispovijedi. Taj citat iz filma je samo jedna ilustracija. Inače, film je napravljen iz judaističke, ne iz kršćanske perspektive.
Ispravi me ako griješim, ali koliko znam, vrijeme pokajanja prije Dana pomirenja je vrijeme molitve, posta i javnog priznanja grijeha, ali mislim da ne postoji ekvivalent kršćanske individualne ispovijedi. Koliko je meni poznato, više je naglasak na pokajanju, pomirenju i duhovnom preporodu, a ne na potpunom oprostu grijeha. Priznajem da ne poznajem judaizam jednako dobro kao kršćanstvo, ali sam dosta čitala i stekla dojam da u judaizmu postoji određeni determinizam.
Zdenka :heart:
Zdenka2, prihvatam i slazem se.
Lepo je osetiti se uvazenim, ali sam daleko od toga da tebe ispravljam. Radije bih da iz tvojih postova ucim, izmedju ostalog, i o smirenom i dobro utemeljenom diskutovanju...Citiraj:
Ispravi me ako griješim,
white_musk, pisala si i ranije o vaspitanju u duhu vere, ali bih volela da procitam i ovde o tvojim razmisljanjima i iskustvima.
Zoranova draga, imas pp :)
na ovom topicu smo dosta pisali na ovu temu:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...ighlight=islam
Citiraj:
white_musk prvotno napisa
Hvala puno!Citiraj:
Nadam se da se ne udaljavam previše od teme ako se 100% složim s ovom (boldanom konstatacijom). Približit ću se onda temi ako kažem: blago Zdenkinom djetetu. Jer djecu odgajamo svojim primjerom. A Zdenka zna da joj ovim ne podilazim.Citiraj:
Zoranova draga prvotno napisa
Pa, onda ću se pouzdati u Ljiljanin sud da Zdenka zna da ovo nije podilaženje i dodat ću, kako su blagoslovljeni svi koji imaju sreću dijeliti svoj cijeli ili bilo koji segment života sa Zdenkom. Mislim da govorim u ime velike većine ovdje na forumu kada kažem da smo i mi blagoslovljeni kada smo u mogućnosti dijeliti s njom ovaj dio virtualnog svijeta i od nje učiti.
Ja sam do sada naučila puno.
Joj, ljudi, nemojte, ja sam krvava pod kožom kao i svi ljudi. Trudim se, padam i dižem se, učim iz svog iskustva i učim i od drugih ljudi, tako i od vas. Sve se tu odvija u dijalogu i iz tog dijaloga učimo.