Isprika na dva posta - nisam to svojevoljno napravila.
Zblesio se komp., pa je to rezultat. Reklo bi se ispričavamo se radi tehničke pogreške.
Printable View
Isprika na dva posta - nisam to svojevoljno napravila.
Zblesio se komp., pa je to rezultat. Reklo bi se ispričavamo se radi tehničke pogreške.
:cry:
Pippi je to krasno rekla, a i tvoj post je pun ljubavi, Homere. Nadam se da ćeš joj to uspjeti prenijeti.
Neplodnost, a posebno njeno liječenje je objektivno užasno frustirajuće tj. taj stalan "ples" na rubu nade, beskrajni postupci, beskrajne folikulometrije (kod mene je to bilo posebno frustrirajuće na ciklus od preko 35 dana), sve to pojede totalno dnevnu logistiku i neki miran ritam koji je potreban da bi dvoje komuniciralo, a pogotovo pojede to ženi - ajmo UZV-ovi, ajmo ovo, ajmo ono, stalno se kao nešto zbiva i to tako godinama, pa ništa ne znaš, pa posao pa ovo pa ono. Meni se činilo koji puta da su mi autonomiju uzeli ljudi u bijelom i sve ovisi o „božanstvenoj“ objavi – moći ćete u postupak, idemo u ovo ili u ono. Ono – dok se dr. ne izjasni ni mrdnut lijevo ni desno. "Spasila sam se" kad sam obrnula samu sebe i uzela im nazad tu autonomiju i rekla - svejedno mi je koji će me primit, idemo, napravila tender - ko je u ZG-u ili u Slo kad meni paše, ajmo, izvrtila 3 klinike - ko me može primit tad i tad, taj mi radi postupak, svejedno mi je bilo - ovaj, onaj, bitno da mi je dostupan kad meni paše. Odmah mi je od tog svega bilo malčice bolje, jer grozno mi je bilo bit taj "trpni" element i samo čekat kad će se šta dogodit, ovako kad sam ja to "drajvala", nema veze, bar je proaktivno, idemo nešto "zavrtit" i to je to. Naravno, i sve to prema dr-ovima nekako diplomatski i pristojno izvest, ali može se, pa oni razumiju koliko je to sve skupa frustrirajuće. Mi smo bitno manje prošli nego vi, a opet je bilo na trenutke teško. Lakše bi nam bilo kako smo pronalazili "nove projekte" di smo se kao par baviti nečim drugim i skrenuli misli od zatrudnjivanja - putovanja, uređenje stana, koncentracija na posvojenje, druženje s prijateljima, čitanje, šetnje... Jedna fundamentalna razlika između nas dvoje je bila ta što se meni činilo da se mogu "pomiriti" i s mogućnošću da ne dobijemo djecu, a MM-u nije, a mene je to isto na neki način bolilo, jer sam ja to osjećala tako nekako kao da on "uvjetuje" svoju ljubav tim pokušajima. Vjerojatno je to isto bio njegov nastup jer je htio da pokušamo sve, sve - i granice su nam bile različite jer u MPO-u, stjecajem objektivnih okolnosti, žena je ta na koju je liječenje koncentrirano pa dok se meni život urušavao (kako sam ja to percipirala), njego dnevni raspored tenisa i posla, jedenja i spavanja ostajao je neporemećen - meni bi svakodnevni odlasci na VV pa ti trilijuni UZV-ova totalno isporemetili sve - buđenje u 6, ne stignem onda na poslu jest, pa odrađivanje zaostataka navečer, pa navečer opet samo peglanje robe za sutradan i opet na UZV i tako dalje i tako dalje, ko na nekom ludom ringišpilu, ko u onom filmu "Beskrajni dan" ili kao u filmu „Konje ubijaju, zar ne“ (o parovima koji plešu na plesnim natjecanjima do kraja snaga i onda mislim glavna junakinja traži od glavnog junaka da je ubije jer ona ne može više), a još neš' ti drame - samo se radilo o UZV-ovima, pa na poslu - kad ću u postupak - nikad se ništa ne zna, kad će me primit, oće-neće, oću ovulirat-neću i tako bez kraja i konca, pa onda sve posložim mukotrpno – i uskladim našu želju za putovanjima i postupak i ovo i ono, onda nešto uleti deseto – loši brisevi, doktor na seminaru itd. Na kraju bi me to ostavljalo skroz praznom, mislim, bilo mi je na tren kao svjedno, samo da ta luda vrtnja završi, briga me za njega, za mogućnost dobivanja djece, dostaa. Mislim, meni se činilo da ulažem takve grozne napore kao da planiram ne znam što… valjda koordiniram osvajanje druge galaksije u ime Zemljana, a objektivno ili možda iz njegove perspektive – a u čemu je problem? Par telefonskih poziva itd.? Meni je bilo lakše kad sam dio logistike i tog „rovokopačkog“ rada kojeg ihoho ima (a sve kao neprimjetno) prebacila na njega (interfejsing s doktorima na VV-u i u Mariboru, uputnice, novci, nabavka lijekova, davanje lijekova) i kad sam apsolutno sve podredila tome da zadržimo naš životni stil, da možemo otić' na vikend ili radit MPO kvazi usput (to je značilo promjena klinike, prihvaćanje toga da toliko malo možemo svi skupa kontrolirati i onako – u ruke Božje stav, šta bude – biće – plaćanje privatno operacija i liječenja di se doktori mogu komitat na termin - tad i tad ću bit u postupku, tad i tad će me operirat, a ne beskrajna centrifuga, dođi danas, sutra, prekosutra, pa se javi tad, ne tad itd.). Na taj način mi se činilo da je to nekako fer raspodijeljeno i da sam sebi olakšala. Iako, nikad neću skroz znati kako se u svemu tome on osjećao i kako se i danas osjeća - znam da smo razgovarali o jednoj situaciji koja, s obzirom da iako puno o MPO-u znamo i koliko je to dijelom stvar sreće i bez objašnjenja, uopće ne bi trebala biti emotivno percipirana, ali ipak je. To je bilo kad nam se moje dobre i brojne jajne stanice i njegov rel. OK spermiogram nisu sami od sebe oplodili i morali su radit rescue ICSI. Nismo to ništa specijalno komentirali, nego mi je poslije ostalo ono pitanje, ajmo reći "krivnje", koje je često ispod svih tih osjećaja - ja sam, naravno, jednoznačno to percipirala da sam "kriva" ja, tj. moja Jeremija narav, biće nešto imunologija, antitijela itd., a on je to jednoznačno opisao "moji nisu mogli oplodit". Tako da ima tu puno stvari koje se moraju prožvakati, porazgovarati, ne mogu ni zamisliti kako je teško i tebi i TŽ i mogu vam samo sreću zaželiti.
BTW, one knjige koju je preporučila rvukovi2 (ja odmah išla čitati što je to jer su mi vrijedni njeni savjeti) više navodno nema jer je rasprodana, nego su nam iz te firme preporučili nešto drugo iste autorice - knjigu "Kako se pomiriti" - cijena 100 kn.
Sve najbolje vam želim, naravno da niste jedini par koji je u poteškoćama koje je ili potaknuo ili trigerirao MPO, premda se možda toliko o tome ne piše.
Ja bih joj dala malo vremena i pružila ruku pomirenja. Unatoč svim dobrim željama, ona ipak mora odlučiti sama. Tebi dragi Homere želim puno energije, dobro rame za plakanje i neka ti pomogne dobri Sv Ante.
najteže je s ljudima podijeliti ono što te zaista tišti jer takve stvari, htjeli mi to priznati ili ne, ipak radije potiskujemo do trenutka kad se balon problema ne raspukne.
ja uporno i stalno, kad god imam priliku ističem da je neplodnost baš kompleksan problem, i jako se tiče partnerskih odnosa.
mi na portalu imamo jedan zgodan tekstić o tome pa si ga malo pročitaj.
a onda da podijelimsvoje iskustvo s brakom i neplodnosti.
ja i muž smo zajedno 14 punih godina, a od toga 7 godina u braku.
moglo bi se reći jelte da se prilično dobro poznajemo.
i moram priznati da nam je upravo to, što se jako dobro poznajemo, i što imamo jedan zdrav partnerski odnos, iskren, otvoren za kojekakva iskustva i razgovore, spasilo vezu od propasti nakon svih uspona i padova u postupcima.
prošli smo zaista sito i rešeto zatrudnjivanja skupa.
najprije od vanmaterične dok sam još bila na studiju, kad još o trudnoći ni mislili nismo pa do mojih operacija, gubtika blizanaca.
ono na čemu sam svom suprugu beskrajno zahvalna je njegovo strpljenje, podrška i sigurnost koju mi je pružio.
znala sam da što god da se dogodi, da je uvijek tu za mene, za nas.
moram reći da mi je najbolnije iskustvo bilo nakon što sam preživjela traumu vanmaterične, prolaziti traumu gubitka blizanaca.
ima ovjde još forumašica koje su imale kasni spontani, zbog kojeg moraš proći iskustvo poroda mrtvog djeteta (u mom slučaju djece).
to je nešto užasno i prestrašno.
malo je reći da se osjećaš prazno.
osjećaš se kao da ti netko para dušu, a ti ništa ne možeš.
kao da propadaš u najgoroj noćnoj mori i ne postoji ništa što bi te moglo zaustaviti od propadanja.
u tom trenutku, kad mi se događala upravo ta noćna mora, koja se događala i mom suprugu, ali na nekom ipak drugom nivou, zahvalna sam mu što me pogurao da ne poludim od bola.
i kad mi je otkriven tumor...zamoila sam ga za malo slobode-to nije bilo njišta previše-jednostavno sam nakon posla ostajala malo duže u beskrajnim razgovorima s curama o sebi, trebalo mi je da si posložim kockice u glavi.
neke stvari žene moraju riješiti sa ženama, tu niti jedan muškarac ne može pomoći-javlja se ono iskonsko plemensko žensko u tebi koje može razumjeti samo žena.
li, naravno da puno ovisi i o tvojoj supruzi i o njezinom načinu suočavanja sa stresom i teškoćama.
Homerka sigurno čita forum pa joj predlažem da si pročita najnovije izdanje knjige -Žensko tijelo, ženska mudrost.
cure su već sve rekle, a ja samo dodajem da mi je jako žao, zaista sam se rasplakala kad sam pročitala tvoja dva posta, a i još na neke...nadam se da ćete prevaliti ovu buru i ostati zajedno :love: :heart:
potpis iCitiraj:
ZO prvotno napisa
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ :heart: :heart:
Baš ovh dana sam razmišljala o ovakvom situacijama i došla do zaključka kako se mi svi pretvorimo u robote za stvaranje djece i samo idemo put toga,a zaboravimo ono najbitnije da smo mi svi stupili u brak a nismo morali tj nismo bile trudne pa prisiljene, već smo se vjenčali iz ljubavi i to zaboravimo. Nakon svih teških situacija koje prođemo nakon pustih pokušaja i tuge i razoćarenja trebamo se sjetiti tko nam ostaje nakon toga da nas tješi, a to je uvijek muž ili žena.Za neke stvari treba vremena jer fizički čovjek brzo se oporavi ali psuhički uvijek traje i traje,zato kada joj se plače Homer plači s njom a ako joj se šuti šuti i ti u svako slučaju daj joj do znajna da si tu kraj nje.
Pippi i sve ostale cure su ti ispisale predivne rijeci na vec i tvoje divne recenice koje dolaze iz bolnoga srca..Citiraj:
Homer prvotno napisa
100% si u pravu! A i homerku na neki nacin shvacam..
Zeljela sam ti samo reci da sigurno niste jedini..i da se prvenstveno meni i MM stalno ponavljaju slicne situacije a jedino, sto jos izmedju ostalog sto su cure napisale, moze biti razlog njezinom "ne volim te vise", jeste mozda bas njezina nesebicna ljubav prema tebi kojom te mozda hoce spasiti od daljnih svojih bojazni od neuspjeha......znam samo da se cesto uhvatim sa mislima(koje sam bila jednom i izgovorila) da ne zelim da je MM kaznjen zbog mene sto ne mogu roditi nase dijete.........i ponekad razmisljam da bih ucinila sve da on vise ne pati jer mene njegova patnja jos vise pogadja nego moja.......pa volim ga!
Eto......nadam se samo da cete prebroditi vrlo dobro znanu krizu koja nimalo nije laka niti tebi niti njoj................
Drzim vam fige i molim Sv.Antu da vam pomogne... :heart:
...i jednostavno ne mogu vjerovati, da nakon svega sto ste zajedno prosli i sto si bio stalno uz nju i davao joj podrsku...da ona tebe moze jednostavno prestati voljeti.. :no:
Dragi Homere samo nemoj odustati od nje. Zajedno probajte polako naprijed dan po dan. I meni je često došlo da od svega odustanem i ne znam ni sama od kuda mojem mužu toliko snage da uz svoje slomljeno srce tješi još i mene. I ja sam u ljutnji, u očaju i bijesu zbog svega svašta rekla upravo njemu jer nikog drugog nije bilo osim njega. Nekad je tuga jednostavno prevelika i samo želiš da prestane i tražiš način kako da je se riješiš.
Nadam se da će na kraju biti sve u redu i samo budi jak i ne gubi nadu.
Homere :cry:
Tako tuzno..a tako poznato..
Kao i dosta cura ovdje i meni je u par trenutaka bilo "svega dosta"..nisam bila sposobna za nista, sve mi je smetalo i islo na zivce pa i muz.
Doduse nisam prosla ni dio toga kao vi..ali i s ovo malo iskustva (dva neuspjela AIH) vec razumijem jel smo i sami vec prosli dio pakla.
Rezultat kod mene /nas je da se hormoni ili sta vec smire..situacija se vrati u normalu..ponovo nakon nekog vremena vidim boje i ljepotu oko sebe. Istina da svaki put malo odumrem..otupim..i mijenjam se..to definitivno vise nisam ista ja kao kad smo se vjencali.
Ali prilagodbom i velikim razumjevanjam idemo dalje...
Nadam se da ce tako biti i kod vas. :heart: :heart:
Dragi Homere, razumijem kako ti je. Znam i kako je njoj. Iz svojih iskustava. No ti ćeš najbolje znati misli li ona to stvarno ili je to tek izgovor za vaše neuspjehe. Kao što je to bio moj izgovor. I kada sam to rekla svom životnom suputniku, željela sam zapravo njemu pružiti šansu da ide dalje i ostvari svoje snove. Bez mene, jer ja tu ne mogu pomoći. No on je znao - znao je da to što govorim nije istina. Niti ga je uvjerilo moje razuvjeravanje da je u krivu, niti moje ozbiljno lice niti hladne oči iza čega je zapravo bila sakrivena sva moja tugu radi neuspjeha.
Sada se sve položilo drugačije. Dakle, svjesni smo da do djeteta možda i neće doći. Al mi ćemo tek sada ozakoniti našu vezu, upravo kupujemo stan i planiramo naveliko naš budući život. Bitna je ljubav, ona pobjeđuje i bol i prazninu koju i žena i muškarac, neispunjenih snova (kao ja, kao možda tvoja žena) osjeća i nosi sa zebnjom u srcu i mislima. Dakle, hoću reći, nedolazak djeteta ne može umanjiti našu ljubav, niti je naša ljubav postojeća i/ili održiva samo zbog planiranog djeteta.
Razgovaraj sa svojom životnom družicom. Dokaži joj ljubav koju gajiš prema njoj. Pokaži joj da tvoja ljubav nije zavisna od možebitnog rođenja ili nerođenja zajedničkog anđela. I ako doista tako misliš - vaša će ljubav pobijediti.
Ja sam živi primjer toga. Sada sam sretna i neopterećena nekim budućim neuspjehom. Usprkos našoj svjesnosti da će nam biti teško ako ne dobijemo naše, toliko željeno dijete, mislim da smo tek sad dokazali jedno drugome svoju ljubav. Pomireni sa sudbinom, smireni. Ne želim reći da smo odustali i digli ruke od svega, dapače, nego smo na glas oboje izgovorili da smo svjesni svega i da to ne može utjecati na obostrane osjećaje. Ostati zajedno, usprkos svemu, to je ljubav. Bijeg nije rješenje. Nas dvoje radujemo se novom stanu, odvajanju od obitelji i veselimo se kao mala djeca.
Homere, :heart:
(Drage moje rode, sada ste možda napokon pročitale ono što se dešavalo kod mene posljednjih mjesec dana, a o čemu do sada nisam pisala.)
homere & homerice - zelim vam da prebrodite krizu! Drzite se!
cure :*
-potpisujem i šaljem vibrice:~~~~~~~~~~~Citiraj:
lilium prvotno napisa
:heart:
:klap: Sretno, sretno, sretno!!! :heart:Citiraj:
MonaLisa prvotno napisa
Homere i Homerice, da ljubav pobijedi, kao kod MonaLise!!! :love:
Homere,želim ti da što prije nađete ponovo zajedničku rijeć,i da plamen ljubavi ponovo bukne ,jer vjerujem da žeravice ima jako puno :love:
MonaLisa mislim da svi imamo minus fazu u ovoj svojoj borbi za bebu
ja se iskreno nadam da cete to rjesiti
ljepo je rekla Rvukovi, neplodnost je kompleksan problem
na zalost znam to iz prve ruke...
:love:
Homere javi nam se malo...nadam se da imaš dobre vijesti :love:
:/ A kaj da napišem?...
U totalnom sam bedu već danima.
Hvala svima na lijepim riječima.
:(
Valda treba proći još vremena da mi se srce pokrpa.
homere :love:
žao mi je :(
Homere, ima li promjena?
~~~~~~~~~~~~~ za najbolje riješenje za tebeCitiraj:
Homer prvotno napisa
Prošlo je 18 dana od nesretnog dana 27.12.2007 i onog NE VOLIM TE.
:/
Obostrano se ( nadam se ) trudimo da sve bude kao prije ali čini mi se da osmijesi više nisu iskreni. Ja sam sretan sa svakom dodatnom minutom, a njoj je možda svaka dodatna minuta muka.
Kako bi samo htio da mi sto puta kaže da joj je žao i da nezna kaj joj je bilo i da joj oprostim, ali toga nema.
:(
Ja se osječam kao da me pritišće tona tereta u svakom trenutku, kao da me žena vara u svakom trenutku, kao da će mi se srce raspuknuti u svakom trenutku - doslovno tako. Gledam sretne parove i pitam se kome sam ja kaj kriv.
Ne ide mi se nikud iz kuće i ne ispušta mi ju se iz vida niti sekundu. Lijepa mi je kao što mi nikad nije bila.
Kad moram ići na službeni put kao da me netko šalje u smrt, a inače obožavam putovati.
Kak se ona osjeća to samo ona zna, ali vidim da skriva svoj mobitel ( što nikad nije radila ), voli da je sama na fotografijama, ( što nikad nije voljela ), dobiva i stječe neke nove afinitete koji nemaju veze s njenom osobnošću, kakvu ja poznajem vec 10 i pol godina. :?
Iz svega toga zaključujem da netko drugi polako ulazi u njen život, a taj drugi bude ulazio u njen život dok ja ne skužim ko je to i dok ne naleti na moju šaku.
A onda bu si tražio zube i unutarnje organe po cesti. :evil:
Ja još malo pa nemam više kaj za izgubit.
Ovo pisanje pomaže.
Hvala svima na podršci i lijepim riječima, oni drugi me ne zanimaju i nek ne čitaju ovo ovdje.
Savjet parovima:
:) Prije odlaska na postupak potpomognute oplodnje, a posebno prije inekcija i štoperice, razgovarajte, razgovarajte i razgovarajte, obećajte jedno drugom ponovo ljubav, 100 puta to ponovite, grlite se i budite skupa, jer vjerujte mi, ništa neče biti isto kao prije.
P.S. Malo sam popio, ali i to pomaže
P.S.2 Sveti Ante daj se malo uključi u spiku, ja sam ti onaj mali od prije 36 i nešto sitno godina koji je skoro riknuo dok ti nisi reko svoje
P.S.3 Opet, kad se sve zbroji, stanje je ipak 100 puta bolje nego 28.12.2007 :mrgreen:
Pozdravlja Vas Homer
:oops:
Homere :love:
:love:
nadam se da će sutra biti bolji dan
homere :love:
izmamio si mi suze.........možda zbog vas a možda jer sam nedavno imala grozno razdoblje kad je MM dobio nalaze s VV
i bilo je grozno,pomogao mi je prijetelji i prijateljica i ja sam tada "skrivala" mob jer jednostavno nisam željela da zna da dijelim bol s nekim....
ali nitko mi nije mogao riješiti problem osim mene same otvorenim razgovorom
a nemogu neprimijetiti P.S.2 Sveti Ante daj se malo uključi u spiku, ja sam ti onaj mali od prije 36 i nešto sitno godina koji je skoro riknuo dok ti nisi reko svoje
i ja sam veliki štovatelj Sv.Ante kažu da je svetac brze pomoći ali ostaje i ona da je Bog rekao pomozi sebi pa ću ti i ja pomoći
odnosno čuvaj sebe pa ću te i ja čuvati
žalim ti sve najbolje ali od sveg srca preporučujem i otvoren razgovor bez skrivenih karata jer znat ćeš na čemu si :love:
drago mi je zbog ovoga P.S.3 Opet, kad se sve zbroji, stanje je ipak 100 puta bolje nego 28.12.2007
Homere znam da ti nije lako ali pokušavaj i dalje.Nisam bila u istoj situaciji ali se jesam nalazila u sličnoj. Tisuću puta sam pokušavala razgovarati sa mm-om o ovome što prolazimo. Par puta sam mu znala reći da njemu uopće nije stalo do svega ovoga i da ja sama prolazim kroz neuspjehe. Bilo mi je teško ali nekako sam uvijek u dnu srca znala da to nije tak,da ni njemu nije svejedno. kao što si rekao razgovor je jako bitan. Dugo godina je trebalo da se MM otvori i da kaže kako se i on osjeća, kako je krio svoje osjećaje od mene da meni bude lakše, a ne zna koliko sam u tim trenucima želila da plačemo zajedno i sl. Hvala Bogu uspjeli smo razgovarati o svemu i riješiti sve. Shvatili smo da je lijepo imati dijete ali i da nam se život ne treba svesti samo na pokušaje. Sada je sve puno drugaćije, idemo, pokušavamo stalno, zajedno prolazimo kroz sve ovo i znam jedno i ako nikada ne budemo imali dijete imam MM-a koji me voli a i ja njega a mislim da je to najvažnije.
Iskreno se nadam da ćete i vi prevazići sve to i da će tvoja homerka shvatiti koga ima kraj sebe. Sretno!!!
Uz tebe smo :love:
Homere, nadam se svim srcem da je ovo ipak samo jedna kriza kou ćete uz pomoć puno ljubavi i strpljenja preboditi.
Držite se :love: :heart:
Joj. Baš mi je silno žao... :(
Od srca se nadam da je prolazna kriza, kao što su cure rekle, MPO put je veliko iskušenje za odnos. Osobito nakon takvih stvari koje ste vas dvoje prošli. :cry:
Ne razumijem baš situaciju u kojoj ste sada - status quo u kojem se čeka... što? Znam što ti čekaš, ali što čeka ona? Što ona želi od vašeg odnosa?
Ne znam zapravo koliko je ovo mjesto prikladno za rasprave ovakve vrste.
Pogotovo što je i ona registrirana na forumu, pa ne znam je li joj drago da pišeš o njoj javno. Radije bih ti preporučila da se javiš negdje na razgovor, npr. Tesa ili Plavi telefon gdje rade stručnjaci. Mi smo ovdje ipak samo dobronamjerna i nestručna javnost.
Sretno!
:*
nisi nikom ništa skrivio, sjećam se dobro tvog sadašnjeg osjećaja (nakon neuzvraćenih ljubavi i neuspjelih veza) kako sam znala na ulici gledati sretne, zagrljene parove od kojih mi se povraćalo, misleći kako mogu oni a ne i ja biti sretni, gdje sam pogriješila, imam li ugrađeni radar za privlačenje krivih osoba u svoj život????...i to je normalno, ljudski, jer i ja sam u nekom trenutku tih nekih veza bila sretna, zagrljena dok je netko prolazio pored mene ostavljen, tužan, nesretan misleći kako sam ja sretna.......dok nije došao onaj pravi i potpuno me usrećio.
i eto ti peha, usprkos pravome, opet na ulici nešto od čega mi je bilo muka....trudnice, mala djeca...mrzila sam samu sebe zbog tih osjećaja..i opet ono ZAŠTO NE JA...
...jednostavno....ZATO....(možda se u tom zato krije-ZAŠTO sam jednom odabrala otići na lijevu umijesto na desnu stranu, zato što sam osatala doma, a ne izašla van, zašto sam jedan dan otišla u baš to kino srela baš tu osobu????)
a možda i ne...možda bi tu osobu srela i na potpuno drugom mjestu...
teško je voljeti i ne biti voljen natrag-znam!!! sada je želiš više no išta jer ne znaš želi li ona i tebe, sada ti je najljepša na svijetu jer ne znaš jel' potpuno tvoja.
koje veze ima taj neki (ako uopće postoji) frajer i tvoja šaka, ako je ona tako odabrala...to je neće vratiti, može je samo još više udaljiti.
ostani frajer (pa makar se raspadao u sebi) i ne ulazi u tu njezinu novu sferu zanimanja, ako će naći mjesta za tebe pozvat ćete.
odi na skijanje s frendovima, daj sebi prostora za disati. znam, ubija te pomisao što će raditi ostaviš li ju samu, no ni to je neće vratiti ako je odlučila ili ne zna što je odlučila. nek ti ne padaju teško putovanja, pokušaj ih doživjeti kao dobar odmak od situacije da ti se razbistri pogled.
;)
Joj koliko mi je žao :love: . Ali ja islim da je to opet samo neka prolazna kriza, jer kada nekome kažeš da ga ne voliš nakon toliko godina, mislim da to ne može biti samo prividno i trenutno. Mene i MM nakon toliki postupaka i raznih pregleda, neplodnost samo nas je više zbližila. Na taj način si dajemo snagu za dalje. Tako će biti i kod tebe, ne idu te stvari baš tako lako, daj joj malo vremena, jednostavno je pusti...
Homere, moj ti je savjet da ne trcis za Homerkom, daj joj zraka. Ako je u takvoj fazi (da jo se cini) da te ne voli, samo ces pogorsati stvari ako si stalno pored nje. Ako zeli otici, nece je sprijeciti to sto si joj stalno za vratom. Moze je samo iritirati. Otidji na put, izadji s prijateljima. Daj joj malo prostora, pa sto bude. Ona mora odluciti, a bojim se da ti nametanje moze donijeti samo negativne bodove.
Od sveg srca ti zelim da se situacija sto prije sretno rijesi. :love:
Homere nemoj se ljutiti ali moj ti je savjet s obzirom da je ta situacija između vas dvoje potrajala ,jednostavno je putiš na miru i s obzirom da pretpostavljam ona ovo čita samo doprinosiš njenom negativnom raspoloženju(ja polazim od sebe)
Od srca vam želim da riješite problem ali pokušaj to u četri oka.