Suprug(a) terenac/pomorac/čest izbivatelj iz kuće

sfinga :love:

Ja te skroz kužim...
I kako ubije iščekivanje i baš te misli ionako sam uvijek sama, onda se mogu rastati i prekinuti muke...
Ali ipak nisam, preživjela sam, ojačala...
Znala sam ga i psovati što nije tu kad mi je najteže, što sve moram sama... svašta, ali ipak nekako ja bar imam djecu, dom... On sam, daleko od nas, nema ga tko zagrliti i poželjeti laku noć... Pa ipak na kraju sam zaključila koliko god meni bilo fizički teško sve ishendlati njemu je još gore pogotovo psihički


Još jedno dijete, ja sam, (mi smo) uvijek bili za bar još jedno bez obzira na sve. Nekako zato da danas-sutra ipak ima nekoga svoga rođenog (MM jedinac i uvijek mu je krivo što nema brata/sestru)
Ali ja sam možda napravila premalu razliku jer strašno je teško sam sa dvoje malih i užasno zahtjevnih

Sad bi napravila razliku da je veće samostalnije, ne baš preveliku jer bi tada vjerojatno odustala od još jednog, ali kad skine pelene, ide samo na wc, spava cijelu noć, samo zna i još važnije hoće jesti i isto dosta bitno kad se adaptira u vrtić... Možda zvuči ružno, doma si ašalješ diete okolo ali tada ipak uloviš mrvicu vremena za sebe dok je jedno u vrtiću, a beba spava... najedeš se u miru, okupaš
Ja sam s obje doma znala poluditi. Pogotovo kad bi imale različit raspored a nikako ih uskladiti. E tad nisam imala doslovno ni sekunde za sebe...
Taman jedna zaspi, druga se budi... ne spavaš noću, ne stigneš se odmoriti danju- relativno rano počela odbijati i na kraju izbacila dnevno spavanje, ne jedeš...
Znao mi je brat doći u 10 navečer, nakon što je radio 12-13 sati, voziti skoro sat vremena do mene, a samo da mi donese kruh i mlijeko, nešto što su doma skuhali, jer nisam uspjela s njima otići u dućan, jer nisam stigla skuhati ili zagorilo jer ih nisam mogla ostaviti da vrište, jer se beba nije dala skinuti s cice, pa smo jeli dostavu... i da ih pazi dok se istuširam jer se nisam usudila ostaviti ih same... da mi iznese smeće jer mi je to uz njih bilo nemoguće...
Tada bi ubila MMa da mi je bio blizu, I onak mislim on fino spava, jede, uživa, radi što hoće i kad hoće (ipak ne rade baš 24 sata), nema pojma kak je imati djecu, a ja se patim...
Onda ja od ljutnje odem u shopping i bezveze mu spiskam cijelu plaću koja je tad bila stvarno veeelika, samo da se osvetim na neki način pa sam poslije još jadnija jer smo to mogli uštedjeti...

Ali opet nije tak crno jer njegovi su blizu pa su ga oni nadomještali, tj. uskakali umjesto njega, išli sa mnom po špeceraj, u šetnju i sl...

Ali evo sad je sve to iza mene i uglavnom sam već i zaboravila na te loše dane... malo sam se preporodila i otkad radim, krećem se među ljudima, makla sam se od pelena i dreke 24 sata... Cure bolje spavaju, nisu toliko bolesne, MM je sad više i češće s nama...

Važno je imati uhodan ritam pa lakše dočekaš noć kad znaš sad ću to pa to, a ja ga često nisam imala i jako se dobro izorganizirati, a ja nisam imala volje, nekad bi se prepustila pa što bude... a treba i vremena dok ti se sve posloži i dok skužiš kak ti je najbolje...
Ipak nakon kiše mora svanuti sunce, često se pojavi i prekrasna duga ili čak dvije...

Cure, držite se i naravno uvijek se možete tu izjadati. Meni su puno pomogle cure s foruma, lakše ti je kad se izjadaš a još lakše kad znaš da nisi jedini i da ima ljudi koji prolaze skoro isto i da ni njima nije lako...

Opat sam se raspisala, danas mi je takav dan, da imam toliko toga za reći i samo idu rečenice iz mene (i one koje možda ne bi baš htjela)
Sad stvarno idem, mala se budi

Cure moje svaka vam čast! :*
Drago mi je što niste klonule duhom, što ipak vidite i ono dobro i lijepo što vas veže uz vaše muževe i zato vam skidam kapu!

vi ste sve jake, ja vas jedva čitam od tuge, a o svoj boli ne mogu ni pisat :cry:
odavno je otišao, a neće ni doći prije veljače (a i to ako bude sreće) :(

M&T :love:

Evo nas, sjedimo zajedno za kompom i tipkamo. :)
Spakirale smo tatu i on je otišao.
Našla sam se u postovima od sfinge i mine. Lakše mi je, jer sam jedno vrijeme mislila da sam luda. Inače sam snažna osoba, čvrstog karaktera no otkad smo family terenac (tak se mi u šali zovemo) čini mi se da se sve to topi. Pogotovo jer smo i ušli u brak i pretpostavljala sam da ćemo sad sve u dvoje. A u stvari sve se nekako poklopilo i sada sam opet solo i sve je opet na meni.
Neznam koliko cura ili žena zna popraviti auto ili tak nekaj sličnog.
Ali ponekad pucam.
Sram me je priznati ali ponekad od umora u ljutnji i bijesu znala sam mu predbaciti da sam samohrana majka. :cry: Znam, nije fer. I on pati jer je razdvojen od nas.
No on još nikad nije osjetio kako je to kad neznaš di ti je glava a di rep. D cica, vešmašina čudno skače po kupaonici, doma nema kruha, trebaš po pelene, auto k mehaničaru, čekove platiti, k pedici, u zg, nalazi su loši, .... itd. Milijun stvari. Ah,...
I ovaj petak me čeka muka u zg. Vodim D opet na odjel hematologije i onkologije. Dok vidite kaj tam ima i kak izgledaju sva ona mala dječica, pozli vam. Neznam kak bum opet proživjela taj odlazak tam. Ali drži me nada da bu sve u redu.
Inače bih u ovo doba svaku nedjelju plakala od muke, jer je on otišao.
No sad se ipak držim.
Cure, hvala vam na ovom topicu. :heart: :love:

M&T :love:

Citiraj:

---

Sram me je priznati ali ponekad od umora u ljutnji i bijesu znala sam mu predbaciti da sam samohrana majka. Znam, nije fer. I on pati jer je razdvojen od nas.

---

Ne treba te biti sram, nisi jedina. I ja sam to znala govoriti...

Kad sam bila jadna i ljuta što je sve na mojim leđima, što me ostavio samu s dvoje djece i recimo pobjegao od obaveza i problema. Kao u onoj pjesmi, "...svatko od nas križ svoj nosi, a ja nosim za nas oboje..." A zapravo sad kad gledam iz malo drugog kuta, kad nisam više bijesna to uopće nije tako jer on se isto jako puno žrtvovao. Ja ne bi mogla da ne vidim djecu, da ih ne zagrlim ujutro i navečer... Pa kad se sjetim da mu je padalo na pamet da da otkaz i dođe kući samo da nas zagrli... Nije pobjegao od žičane, debele žene i dječje dreke i pokakanih pelena nego je zajedničkom odlukom otišao zaraditi kako bi imali za pristojan život. Da sam ja rekla da ne može otići sigurno ne bi išao nego bi skupa sa mnom nespavao, mijenjao pelene- samo što onda možda ne bi ni imali za pelene

I recimo njemu je povratak sigurno strašan, ne zna što ga doma čeka, koliko su djeca narasla- vido je slike i stalno smo se čuli/ gledali prek kompa (Hvala Bogu na internetu, na skypu, yahoo, MSNu...) ali ne znaš kak će te prihvatiti, koliko se žena psihički promijenila, kak će se ponašat prema tebi sad kad je dokazala da te ne treba i da može preživjeti bez tebe, da joj ne treba nitko da popravi auto, zavrne žarulju, izbuši rupu u zidu...

Ali to mogu misliti sad hladne glave, pokušavajući razumijeti i njegovu stranu... Kad sam bila sama s bolesnom djecom, praznim frižiderom jer mi je problem otići po špeceraj i hrpom smeća na balkonu jer mi je problem odnjet ga u kontenjer dok mi se netko od familije ne smiluje i dođe mi pomoć onda nisam uopće razmišljala kako je njemu...

Znala sam biti strašno sebična i gledati samo kako se ja tu patim... I mislim da sve mi to radimo. Kao i da u tim trenucima razmišljamo pa što će mi uopće, ionak sam samohrana mama ili što će mi njegov novac meni treba netko s kim ću dijeliti sve obaveze, kućne poslove i tekuće probleme, tko će me navečer zagrliti kad sam umorna i tužna...
A ne netko tko će mi se javiti za dva dana ako bude imao sreće da u isto vrijeme možemo na net, kad ću ja već zaboraviti što me danas mučilo i riješiti sve što treba (popravit auto, otići u dućan, obaviti pedijatra...)...

Ajde neću više...

:* svima i držite se...

Mina i Sfinga slažem se s vama.
Stvarno je ponekad jako, jako teško i koliko god se trudiš gledati na to s pozitivne strane ponekad jednostavno ne možeš.
Ja sam po prirodi veliki optimist, ali kad ti je dijete čitvu noć plakalo, kao što kažete frižider prazan a balkon pun smeća jednostavno imaš osjećaj da se on od svega izvukao i da je najlakše zarađivati novac i ne brinuti o ostalom. Ipak nije to baš tako jer kad si daleko i najmanja stvar ti se čini velikom. Svaki problem koji ja imam kod kuće njemu se čini sto puta većim.

A onda kad konačno dođe doma treba mu vremena da se privikne na naš ritam jer je 4 mjeseca bio okružen morem i nekolicinom nepoznatih ljudi. Onda želi ruček u podne, jer je tako bilo na brodu, večeru u 6, jer je tako bilo na brodu i još sto drugih stvari jer je tako bilo na brodu. Mene to izluđuje jer smatram da kad dođe doma treba zaboraviti taj prokleti brod a ga donosti u našu kuću.
Ipak trudim se razumjeti da njie lako nakon 4-5 mjeseci u jedan dan promijenioti film u glavi i živjeti jedan potpuno drugi život.
Nako nekog vremena se priviknemo jedni na druge i sve savršeno funkcionira do ponovnog rastanka...

sfinga, mina, ma za, M&T, yokok i sve druge moje supatnice srdačan pozdrav na ovome pdf-u!
Jednom sam nešto pisala i često sam čitala, ali budući da sam opet počela raditi u kolovozu ove godine, rijetko sam na forumu.
Hm, pogodite zašto? :x
Suosjećam sa svime što pišete i zaista sve te emocije i umor i sama proživljavam. MM nije pomorac, ali kao da jest, jer je zbog posla dosta odsutan. Npr. u zadnja dva tjedna bio je 2 dana doma (bio je izvan granica Lijepe naše)! Djeci jako, jako nedostaje, a naravno i meni, ali navikla sam da tako živimo, a njima je ipak teže :( . Znam i osjećam da je i njemu teško što se ne vidimo, ali kad smo zajedno doma, tada smo svi sretni, opušteni, mirni.
Živim u gradu u kojem nemam nikoga od rodbine (moji roditelji su u Dalmaciji, braco u Švicarskoj i jako mi nedostaju :( , rijetko se viđamo!).
Roditelji MMa često pomognu, svekrva je u mirovini i čuva P., a K. vodim u vrtić. Svekrva se istinski trudi, pomaže, ali ipak, ovdje na ovom pdf-u, moram priznati, da većinu stvari volim raditi sama. Možda s njom nisam bliska kao što sam sa svojom mamom, ali kad sve posložim, ne radi se o bliskosti, slaganju-neslaganju naravi i sl. Možda se čini egoistično, ali osjećam neko posebno zadovoljstvo i snagu kad npr. skuham ručak, vodim djecu u knjižnicu, u šetnju, pa i u dosadnu kupovinu. U studentskim danima sam naučila da sve sama radim, organiziram i u svakom smislu sam prestala ovisiti o roditeljima. Ponekad me smeta kad mi stariji žele dati savjet kako bi oni nešto uradili, rekli i sl., a da ih nisam ni pitala! I sada bi te mudre sijede glave rekle "Što ne spavaš u ovo doba? Zar moraš tandrljat po tastaturi i visit' na forumu?" :x
E lipi moji, ali ovo je gušt! Tišina, mir, djeca i MM spavaju, a ovo je onih mojih zlatnih 5 minuta, he, he ...
Ipak, u ponedjeljak mi je opet šmrc, šmrc :( , jer je MM opet na putu, a mi smo sami doma, ali živim sa spoznajom da tako mora biti zbog xy razloga. Hrabrim samu sebe, djecu i sve vas ovdje. Svima pusa! :*
Sad sam se i ja malko "ispuhala", pa mi je lakše. ;)

Drage moje cure evo želim s vama podijelitim sretnu vijest!

MM je trebao doći s broda krajem prosinca i ja sam se već psihički s tugom u srcu spremala na to da ćemo ja i moja curica same provesti Božić.
Jučer nas je zvao i rekao da dolazi slijedeći tjedan :D :D :D !
Samo vi koje ste same možete razumjeti moju sreću!
Nadam se da će i neku od vas razveseliti slična vijest.

Velika :* svima!

Cure, ja vam se iskreno divim.

Uopće mi je nezamislivo (osobno) voditi takav život, živjeti ga.
Da se razumijemo, sigurno bih bila spremna na takvo što kao privremeno rješenje. No, na duže vrijeme...ne. Ali, jel, nikad ne reci nikad, zar ne?

Stoga, drago mi je vidjeti vas vesele i nasmijane i kad vas ovakvi neočekivani pozivi/dolasci ugodno iznenade :*

Želim vas skore dolaske, obiteljske izlete i ručkove, slatka buđenja i naravno, da nadolazeće blagdane provedete svi skupa :love:

Citiraj:

---

yokok prvotno napisa

Nadam se da će i neku od vas razveseliti slična vijest.

Velika :* svima!

---

Drago mi je zbog vas. Jako!!!!!!!!!!
Mi se nadamo da ćemo provesti bar božićno jutro zajedno. Više od toga ne ide. Morat će natrag. Al bar nešto.
Uživajte! :heart: :preskaceuze:

svim mamama koje čekaju da ih netko navečer zagrli i reče da će bit sve ok jedno veliko :heart:
i meni je tako zadnjih godinu dana ali izdržat ću samo zato da već jednom budem imala svoj krov nad glavom

:heart: :heart: :heart: :heart: :*

Citiraj:

---

Drage moje cure evo želim s vama podijelitim sretnu vijest!

MM je trebao doći s broda krajem prosinca i ja sam se već psihički s tugom u srcu spremala na to da ćemo ja i moja curica same provesti Božić.
Jučer nas je zvao i rekao da dolazi slijedeći tjedan !
Samo vi koje ste same možete razumjeti moju sreću!
Nadam se da će i neku od vas razveseliti slična vijest.

---

Baš mi je drago zbog vas :D

A meni MM saopćio da će ga "kačiti" ili Božić ili Nova Godina...

Između je valjda "smjena" pa jedno od toga sigurno neće biti s nama :( , nadam se da na kraju neće ispasti oboje

Iskreno se radujem s vama! :D
I MM :heart: je rekao da će biti doma s nama za Božić i novu godinu!
Nadam se da će tako biti do daljnjega, ali opet je i ovaj tjedan više na putu nego doma. :(
I kad dođe doma navečer, dok večera u kuhinji, dječica pod obvezno traže da ih hrani iz svog tanjura (a ranije su već večerali, ali im je slatko jesti u društvu s tatom :love: ), a ja se rastapam :zaljubljen:
Npr. večeras smo bili u društvu s jednom mamom i njenim dečkima. NJM radi u smjenama, pa nas često pozove da se družimo, djeca nam uživaju u zajedničkoj igri, a nas dvije se sjetimo starih studentskih dana ...

moj dragi odlazi sutra :cry: i nece doci bar 5 mj....ja sam trudna i hormoni me rasturaju pa sam tuznija nego ikad - iako mi je svaki put pretesko kad odlazi. termin mi je 03.06 pa se nadam da ce bar 15ak dana prije poroda stici kuci
pred nama je bar par burnih i teskih dana adaptacije...a onda se stvarno skuliram i pokusam sve kockice poslozit i organizirat nase vrijeme da imamo sto manje vremena za razmisljanje...najteze je navece naravno. a i to sto ne znam kako cu sad s trudnocom gurat do kraja sama, nadam se da ce sve biti OK
pozdrav svima...i drzite se (mozemo mi to)

Citiraj:

---

tratincica prvotno napisa

moj dragi odlazi sutra :cry: i nece doci bar 5 mj....ja sam trudna i hormoni me rasturaju pa sam tuznija nego ikad - iako mi je svaki put pretesko kad odlazi. termin mi je 03.06 pa se nadam da ce bar 15ak dana prije poroda stici kuci
pred nama je bar par burnih i teskih dana adaptacije...a onda se stvarno skuliram i pokusam sve kockice poslozit i organizirat nase vrijeme da imamo sto manje vremena za razmisljanje...najteze je navece naravno. a i to sto ne znam kako cu sad s trudnocom gurat do kraja sama, nadam se da ce sve biti OK
pozdrav svima...i drzite se (mozemo mi to)

---

:heart: :love:
(moj M je otišao 20 dana prije poroda, bilo mi je koma s hormonima )

Citiraj:

---

mina prvotno napisa

M&T :love:

Citiraj:

---

Sram me je priznati ali ponekad od umora u ljutnji i bijesu znala sam mu predbaciti da sam samohrana majka. Znam, nije fer. I on pati jer je razdvojen od nas.

---

Ne treba te biti sram, nisi jedina. I ja sam to znala govoriti...

Kad sam bila jadna i ljuta što je sve na mojim leđima, što me ostavio samu s dvoje djece i recimo pobjegao od obaveza i problema. Kao u onoj pjesmi, "...svatko od nas križ svoj nosi, a ja nosim za nas oboje..." A zapravo sad kad gledam iz malo drugog kuta, kad nisam više bijesna to uopće nije tako jer on se isto jako puno žrtvovao. Ja ne bi mogla da ne vidim djecu, da ih ne zagrlim ujutro i navečer... Pa kad se sjetim da mu je padalo na pamet da da otkaz i dođe kući samo da nas zagrli... Nije pobjegao od žičane, debele žene i dječje dreke i pokakanih pelena nego je zajedničkom odlukom otišao zaraditi kako bi imali za pristojan život. Da sam ja rekla da ne može otići sigurno ne bi išao nego bi skupa sa mnom nespavao, mijenjao pelene- samo što onda možda ne bi ni imali za pelene

I recimo njemu je povratak sigurno strašan, ne zna što ga doma čeka, koliko su djeca narasla- vido je slike i stalno smo se čuli/ gledali prek kompa (Hvala Bogu na internetu, na skypu, yahoo, MSNu...) ali ne znaš kak će te prihvatiti, koliko se žena psihički promijenila, kak će se ponašat prema tebi sad kad je dokazala da te ne treba i da može preživjeti bez tebe, da joj ne treba nitko da popravi auto, zavrne žarulju, izbuši rupu u zidu...

Ali to mogu misliti sad hladne glave, pokušavajući razumijeti i njegovu stranu... Kad sam bila sama s bolesnom djecom, praznim frižiderom jer mi je problem otići po špeceraj i hrpom smeća na balkonu jer mi je problem odnjet ga u kontenjer dok mi se netko od familije ne smiluje i dođe mi pomoć onda nisam uopće razmišljala kako je njemu...

Znala sam biti strašno sebična i gledati samo kako se ja tu patim... I mislim da sve mi to radimo. Kao i da u tim trenucima razmišljamo pa što će mi uopće, ionak sam samohrana mama ili što će mi njegov novac meni treba netko s kim ću dijeliti sve obaveze, kućne poslove i tekuće probleme, tko će me navečer zagrliti kad sam umorna i tužna...
A ne netko tko će mi se javiti za dva dana ako bude imao sreće da u isto vrijeme možemo na net, kad ću ja već zaboraviti što me danas mučilo i riješiti sve što treba (popravit auto, otići u dućan, obaviti pedijatra...)...
.

---

ah, nažalost ovo je ono što ja i osjećam već godinama :cry:
I ne gledam na to kao na neku njegovu veliku žrtvu...mirno spava, dobro jede, a to što mu je teško što ne vidi djecu kako rast i ne poljubi ih pred spavanje mu ne pada toliko teško koliko bi meni padalo jer je on jaki muškarac, ne brine se oko bolesne djece ni oko pokvarenog auta, ni nagomilanog smeća ili nesređenog stana....
I ne brine se kako će ga djeca prihvatiti jer ga svaki puta prihvaćaju super jer su ga jako željna pogotovo sad kad su mali, a kad porastu već se pripremio na to da će im bit "smetnja", ne brine se koliko mu se žena psihički promjenila jer mu ja to ionako svaki put govorim da sam poluluda, ali da ga unatoč tomu do boli volim i čekam....
i da, ljubomorna sam što je njemu toliko dobro :cry:


i najgori dio svega je što me nitko ne može uvjerit u suprotno :roll:

Iako kod mene nije situacija tako drastična, ipak mi fali mm. Evo taman je 6 dana na putu, ja živim dosta daleko od svih u gradu tako da sam svima izvan ruke i uglavnom mi nitko ne dolazi pomoć, pa se snalazim nekako sama. Posao, vozi u jaslice, radi, obavi šoping, po nju, doma kuhaj spramaaj..........i u svemu tome mi se čini da je ona opet zakinuta jer ja nemam vremena dovoljno joj se posvetiti :( A odvojenost od mm-a mi jako teško pada, ne znam jel stvar mojih frustracija što sam sama i što sve moram obavljat sama i o svemu u kući sama voditi računa,.............a u svemu tome ne vidim neki viši cilj (npr. veća plaća - bolje sutra...). U ovih godinu dana što je mm promjenio posao jako smo se udaljili..........i da ne pišem dalje, teško podnosim. Više bih voljela da nemamo novaca, da imamo mali stančić, da si ne mogu priuštit kavu svaki dan, ali da smo zato češće zajedno :(

Eh da, samo da još dodam da oboje imamo želju imati još djece, ali ja se bojim da neću moći sama s još jednim djetetom.........jer i ovako pucam po šavovima.

yokok :D baš mi je drago

moja trenutna situacija je da MM nakon, evo bit će četiri mjeseca dolazi kući, vjerojatno na tjedan, eventualno dva i onda sve ponovno.
ah, šta da kažem na sve to...
kao i obično imala bih štošta za reći ali naravno nemam vremena. jedva stignem s vremena na vrijeme pročitati postove.

ne znam događa li se vama isto ali kad ga ovako dugo nema pomislim kako mi zapravo ni ne treba :shock:

pa ja zaista mogu sve sama, uvijek se nekako snađem..naravno da je lakše u dvoje, ali evo..ide nekako. kad malo dublje pokušam analizirati možda je to samo neki obrambeni mehanizam, ne znam? jer kad dođe ja se sva nekako otopim, nisam više onako čvrsta kao kad nije tu. i zapravo sve mi poremeti pa kad ode onda mi treba par dana da se saberem i krenem dalje svojim uobičajenim ritmom i životom.
u svakom slučaju sretna sam što me jad, tuga i očaj skoro nisu uhvatili, čak mi i pms prolazi a da ga ni ne primjetim, što je za mene čudno jer sam onda poprilično plačljiva.

zapravo osjećam....ne, ne, kriva riječ.... funkcioniram kao robot.
samo obavljam svoje zadatke ali osjećaji...ne znam....nema ih...
hmmm, bit će da se to moja podsvjest brine za moje psihičko stanje pa mi je osjećaje (dobre i loše) spremila na sigurno sve dok si budem mogla priuštiti da ih pokažem. možda to zvuči tužno, grozno....ali čini mi se da mi je tako bolje. i sama sam se zaprepastila kad sam jedan dan shvatila da tako funkcioniram. nisam bila ni svjesna dokle sam dogurala. inače uvijek za sebe volim reći da sam hipersenzibilna, a vidi me sad...kao od kamena.

evo lupetam svašta, a zapravo samo vam želim reći držite se i ne daj te se i da vas volim i doživljavam nas kao neki mali klan jer nitko drugi nas ne može bolje razumjeti.

veeeeelika :*

Kako li si ti to lipo sročila!!!
:*

I mislim da si rekla jednu veliku istinu-to ti je samo obrambeni mehanizam. Čuvaj ga, a kad ti situacija dopusti, prepusti se osjećajima :heart:

Citiraj:

---

sfinga prvotno napisa

pa ja zaista mogu sve sama, uvijek se nekako snađem..naravno da je lakše u dvoje, ali evo..ide nekako. kad malo dublje pokušam analizirati možda je to samo neki obrambeni mehanizam, ne znam? jer kad dođe ja se sva nekako otopim, nisam više onako čvrsta kao kad nije tu. i zapravo sve mi poremeti pa kad ode onda mi treba par dana da se saberem i krenem dalje svojim uobičajenim ritmom i životom.

---

sfinga, baš si ovo lijepo napisala, isto tako se i ja osjećam, kad je MM doma ( pomorac), totalno sam opuštena i imam osjećaj da ništa ne mogu sama, a kad ode, nakon par dana, neka čudesna snaga se pojavi, znaš da nemaš drugog izbora i krećeš dalje sama i jaka.

tratincica, ma možeš ti to :) Evo, i mi ovih dana čekamo da nam beba stigne, bili smo 4 mjeseca sami bez tate, ali izdržali smo, i evo sad svi skupa čekamo, za razliku od prošle trudnoće kad sam od 9 mjeseci trudnoće bila sama 6 mjeseci, na porod me vozila Hitna, sve prošla sama, pa evo sve smo preživili.
:*

:lol: nemojte se čuditi ali mene i danas nasmiju neke anegdote

mene na porod odvezao prijatelj koji me je inače tih dana (svaki drugi) vozio na kontrolni ctg u bolnicu, a onih dana između je vozio svoju ženu također iz istog razloga. kada me je prijavljivao u bolnici, neke podatke nije znao kao npr. moje novo prezime, na što ga je začuđeno žena pitala pa tko ste vi :shock: a on će: pa prijatelj.

a kad su mi donijeli moje stvari koje mi je ostavio rekli su mi evo donio vam je muž stvari, a ja sam ko iz topa: pa nije mi to muž :) , kao otkuda im takva ideja da stvari donosi muž

u devet mjeseci vidjeli smo se mislim 2 ili 3 puta po nekoliko dana. kad se malisa rodio dosao je tek par tjedana poslije. i tako.. ja sam baš prava samohrana majka ;)


ali što me ne ubije to me ojača (osim ponekad)...kad baš zaredaju problemi i loši dani, ali trenutno sam u plusu ;)

Tratincica iskreno suosjećam s tobom, ali samo hrabro. Bit će bolje kad prođe nekoliko dan i kad život uđe u kolotečinu.
Misli na bebicu i neka te tješi pomisao da će TM ipak biti tu kad se rodi. Misli na sve one krasne dječje stvarčice koje ćete skupa kupovati po trgovinama a koje si možda i ne bi mogli priuštiti da je on čitavo vrijeme tu.
Često novac i njie neka utjeha, ali kad nema ništa drugo treba i u tome pronaći nešto pozitivno.

Velika :* !

Naš tata radi terenski posao, ali najčešće spava doma, tako da nije da ga nema mjesecima, ali često se događa da samo prespava i ujutro rano opet ide dalje. Tako je bilo zadnjih tjedan dana. A mene je uhvatila viroza, temperatura i totalna nemoć. Dve noći je mala spavala kod bake i dede, ali kad se ona vratila, znala sam da više nema bolovanja. A onda je uslijedila menga (potoci krvi) + migrena za poludit. Sreća da je dijete bilo razumno i pustilo mamu da krepava, a ona se zabavljala sama. Navečer me glava popustila taman na pol sata, da ju uspijem uspavati. Drugi dan slično... I onda sam si mislila kak je vama samima :? . Zbilja ne stignete ni odbolovati bolest.

Malena tatu voli, ali je već navikla da ga nema. Kad je tu, on zna biti umoran i nabrušen, od nje očekuje apsolutnu poslušnost, a naravno da ju ne može dobit kad ga nema, pa se često "svađaju" i onda ja moram biti između njih da ublažim situaciju, i to mi još više ždere živce.

Iscrpljena sam od samoće... iako mi ponekad i paše jer sam već navikla. Kako dalje? Tko zna...

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

Iscrpljena sam od samoće... iako mi ponekad i paše jer sam već navikla.

---

Kad mi se dogodi da ovako pomislim, prestrašim se

ja sam, nakon godinu i nesto napokon docekala da zivimo sami, u istoj drzavi, gradu, pa cak i stanu ;) , jer su md-ovi roditelji napokon otisli na tu diplomatsku misiju u tunis. moja sreca je potrajala, necete vjerovati, puna 2 tjedna. nakon sto je on otisao na terensko snimanje koje traje tjedan dana a nas plasirao natrag u zg da se ne brine da li se sami snalazimo, javio mi se u prosli petak s vijescu-u tunisu je, nakon mjesec i pol dana, umro njegov tata :( .

i evo sada opet u ovom stanu sa svekrvom, koja ne propusta naglasiti svaki dan po vise puta kako je ovo njena kuca. posto md-ov posao ne dozvoljava da se on preseli u zagreb, a ja sa svekrvom necu zivjeti ni u najdubljem ludilu, moja trakavica se i dalje nastavlja, a blize se bozic i nova godina...

uh mikka drzi se :heart:

evo ja pomalo dolazim k sebi...iako prazina jos odjekuje po stanu

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

i evo sada opet u ovom stanu sa svekrvom, koja ne propusta naglasiti svaki dan po vise puta kako je ovo njena kuca. posto md-ov posao ne dozvoljava da se on preseli u zagreb, a ja sa svekrvom necu zivjeti ni u najdubljem ludilu, moja trakavica se i dalje nastavlja, a blize se bozic i nova godina...

---

Drž se...... :love: :heart:

Prvi put sad gledam ovaj topic i cure, svaka vam čast. I vama i VM-ovima.

MM i ja smo živjeli skoro 2 godine odvojeno, ostala trudna, rodila, spremala jedan veeeeliki ispit...ali nekako je prošlo.

Sad, kad smo opet skupa, ne mogu zamisliti tu odvojenost.

Ali, kao što je netko gore rekao, kad smo malo skupa, nemaš vremena za gluposti, tih par dana koje smo provodili skupa, zbilja smo uživali- vječno zaljubljeni. Posebni su to trenuci.

A i njima je teško. Kad samo zamislim da ja moram na dugi službeni put bez svojih curica, da one moraju ostati s tatom- mislim da bih poludjela!

Da ne duljim- svaka vam čast i držim fige da će vam uskoro krenuti na bolje!!!!

Ponajprije, pozdrav svim hrabrim mamama! MM jako puno nema i tako je otkad se znamo, kad smo "hodali", pa mi se čini da sam ja malo "oguglala", ali da je teško, jest. MM nema 3 mjeseca, pa je onda doma 3 tjedna, mali nam ima 3 godine, a za kojih 8 mjeseci dobit će bracu ili seku :D Ja, naravno, radim, shef mi je jako dobar, al šta to pomaže kad me nema po cijele dane?! Da bude još zanimljivije, mali mi je jako boležljiv, pa žongliram, a zbog usporenog razvoja govora idemo u SUVAG (žongliraj some more!!! :mrgreen: ) Razumijevanja okoliine baš i nema, nema izvlačenja niti šlepanja jer nam baka i deda isto rade, i tak.
Ali u biti sve je ok. Ja radim za dvoje, jer znam da i MM nije na GO i da pokušava zaraditi da bismo bili svoji na svome. Moj mali Miš obožava svoga taticu (tu je i jezična barijera između njih, ali ništa nije nesavladivo, očito!). Ja mislim da je to zato što on osjeća da se MM i ja jako volimo i cijenimo, i da je on sav naš svijet. A ja sam odlučila, ako treba, zavrtjet ću svijet u suprotnom smjeru ako treba, samo da naš svijet bude sretan! Elem, nema predaje! velika :*

prekrasno :love:
cestitam na bebici sta raste u tebi :heart:

Evo da se i ja pridružim svim samostalnim mama. MM je je vojsci ( profesionalnoj) pa često izbiva. Tereni, straže, vježbe itd Često smo sami moj bebač i ja. Teško mi je jer nisam zamišljala svoj bračni život ovako ali što bi...najgore mi je što će u 8 mjesecu u mirovnu misiju pa ću tih 6 mjeseci neprestano biti u strahu da mu se što ne dogodi. Naravno i Božić ćemo provest sami :cry: . Ja sam jako razočarana i ogorčena na sve to- tako kad dođe ja sam ljuta i onda i to vrijeme provedemo svađajući se i raspravljajući. Ja neprestano govorim kako mi je teško, usamljena sam,umorna itd Njemu vjerojato to moje kukanje ide na živce jer nije on kriv što ga nema, mora tako biti...I u vezi smo dosta vremena provodili odvojeno no tada je moj način života bio drugačiji pa nisam bila ogorčena kao sad. Zbog te razdvojenosti njegova uloga oca je jako mala i to mi je krivo radi mog sina. Smatram da je uloga oca jako bitna pogotovo kod muške djece. Vjerojatno će biti lakše kad ja pođem radit i kretat se. Sad sam većinom doma i to me ubija. S malom bebom i sama :( dok snesem kolica s 3 kata nije mi do ničega, pa vuci kese iz trgovine,gdje god pođem moram bebu spremat nosit sa sobom...luda sam više najgore je što znam da će tako biti cijeli život :cry: :cry:

luce23, :love: . Znam da ti je teško, neko vrijeme sam i ja bila u tom điru, ali me brzo pustilo kad sam se osvrnula oko sebe i shvatila da takvi brakovi teško opstaju. MM ima uglavnom prijatelje koji su u sličnoj situaciji i mahom se svi razvode. Ženama je teško (bit će ti još teže kad kreneš raditi), njih nikad nema da pomognu, ali ni da sa njima podijelimo one teške i sretne trenutke. Ni MM nema ovaj Božić, nije bio doma ni lani...i žao mi je, naravno, jer nijedan dan bez njega nije potpun. Ali...ne znam, meni stalno svi moji govore kako sam hrabra i kako ja to sve sama. Što ću, kad moram. Mi smo shvatili da moramo biti tolerantni i kad je MM doma, onda on preuzme dio onih svakodnevnih obaveza i pomaže mi oko klinca. Naizmjenice idemo u teretanu (to je meni čista privilegija kad je MM doma, inače mjesecima ne idem), priuštimo se koje kino ili tihu večer i vrijeme samo za nas dvoje (u sred noći kad malo slatko čudovište spava). I onda smo svi :mrgreen: Razgovarajte bez optuživanja, dogovorite se. Druge nema. ;)

Citiraj:

---

vcruicks prvotno napisa

luce23, :love: . Znam da ti je teško, neko vrijeme sam i ja bila u tom điru, ali me brzo pustilo kad sam se osvrnula oko sebe i shvatila da takvi brakovi teško opstaju. MM ima uglavnom prijatelje koji su u sličnoj situaciji i mahom se svi razvode. Ženama je teško (bit će ti još teže kad kreneš raditi), njih nikad nema da pomognu, ali ni da sa njima podijelimo one teške i sretne trenutke. Ni MM nema ovaj Božić, nije bio doma ni lani...i žao mi je, naravno, jer nijedan dan bez njega nije potpun. Ali...ne znam, meni stalno svi moji govore kako sam hrabra i kako ja to sve sama. Što ću, kad moram. Mi smo shvatili da moramo biti tolerantni i kad je MM doma, onda on preuzme dio onih svakodnevnih obaveza i pomaže mi oko klinca. Naizmjenice idemo u teretanu (to je meni čista privilegija kad je MM doma, inače mjesecima ne idem), priuštimo se koje kino ili tihu večer i vrijeme samo za nas dvoje (u sred noći kad malo slatko čudovište spava). I onda smo svi :mrgreen: Razgovarajte bez optuživanja, dogovorite se. Druge nema. ;)

---

Ma znam da imaš pravo -moram malo poradit na sebi i to prihvatit! Nema ništa od svađanja, ljutnje i zamjeranja.Nije da mi je drago ali...drago mi je što nisam jedina koja će Božić provest sama s bebicom.Budući da on doji ja nisam neki sladokusac...neda mi se spremt ništa božićno..kome? a onda božić kao da nije božić :cry: baš me opucala neka tuga radi ovih blagdana :(

luce23 jedna tebi :* i jedna bebici :*

nemam ti što pametno reći, zapravo sve i sama znaš i što bi trebala i što ne bi trebala. ako ti išta znači eto 100% te razumijem i sama sam milijun puta prolazila i prolazim kroz iste osjećaje. a što se tiče blagdana ni ja ih iz istog razloga ne volim ,ali oni prođu. malo te bace u očaj no skoro već dan-dva poslije kao da nisu ni bili. nema druge nego naći snage u sebi, pokušati posložiti misli i život da ipak ne bude sve tako tužno. mene isto trenutno "pere" više ljutnja i nezadovoljstvo nego tuga, ali nastojim se srediti. drži se :heart:

Imam 11 godina staza samoce, dvoje djece, nikog svog u gradu gdje zivim.. Vjeruj mi, bez obzira na krize izgradila sam sebi ugodan zivot , a vrijeme koje provodimo skupa trudimo se da bude kvalitetno. Temperamentni smo oboje , pravi dalmatinci, pa malo zesce raspravljamo , ali zivot nije bajka. Svjesna sam da se mm zrtvuje da bi priustio meni i djeci lagodan zivot pa se svaki put pokusam postaviti u njegovu kozu prije nego pocnem grintat. Znam da ti Bozic bez njega nije pravi , ako ne jedes kolace napravi ukrase , okiti bor , nauci djete carima Bozica... I imas jednu veeliku :* i drzi se , sve ce to proci! :love:

mog mm nema sad već 2,5 mjeseca sa eventualnim pauzama za vikend,znači 5-6 dana ga nema 1-2 je doma i tako već 2,5mj...TO mi toliko ide na živce da opistai ne mogu.Ne da to nije nešto što ja želim,ili što on želi,već ja definitivno NEĆU i nastavi li to tako nešto će se morat mijenjat definitivno.
Moj (sad pokojni)otac je cijeli život izbivao valjda od mojih 19g(kad je umro-pogodite-na putu) bio je u mom životu prisutan sve skupa možda 10g ako i toliko.I to je kad se sve zbroji.A zadnjih godina nije ga bilo uopće.
Nije sve u novcu,stisnut ćemo se i za manje samo da nismo odvojeni.Kad ga nema i kad dođe svađamo se zbog svega što on misli da ne treba a ja sam čekala da dođe i pomogne/shvati/napravi.
Sad sam krenula raditi,mala je bolesna.....Oću poludjeti.
Prije nije toliko putovao...ali u firmi sad valjda krenulo i nema ga i nema... :cry:

Citiraj:

---

Ja imama nešto manje staža od bebeline, ali isti pogled na odvojen život.
Baš sam danas s mm razgovarala o tome kako sam ustvari zadovoljna svojim životom. Ponekad je stvarno teško kad ga nema po 4 mjeseca, ali super je kad možeš kao mi danas potrošiti 1000 kn bez puno razmišljanja.
Sve što imaš u životu moraš platiti ne ovaj ili na onaj način.
Bitno je kako stvari postaviš u glavi...

---

luce :love2:


Meni se osjećaji dosta izmjenjuju, nekad i prečesto. Onak kao da sam dvolična osoba. u jednom trenu sam jako jako, ljuta, depresivna itd, udavila bi i njega i njegovog šefa i sve po spisku...
Nisam očekivala takav život, žao mi je što više ne sudjeluje u odgoju, što ne dijelimo doslovno sve obaveze, brige, zajedno rješavamo tekuće probleme

A onda si skockam, pokušavam voditi život kak meni odgovora, pomirim se s tim, gledam ljepšu stranu, tj. kak ja mogu krojit po svom dok ga nema

Ma naravno da je teško, inače sve više brakova propada. Ja sam milijun puta na rubu da i ja kažem da je gotovo. Onako želim sve ili ništa, ne želim se više mrvice...

Pred blagadane je najgore jer onako sve je u ozračju obitelji, zajedništva, a ti znaš da to ne možeš priuštiti svojoj djeci, da niste normalna obitelj... Da nećete zajedno kititi bor, da se neće djeca ušuljati mami i tati u krevet, da nećete zajedno otvarati poklone...
I onda svi susjedi krenu u obiteljsku šetnju- mama, tata, djeca, a ti možeš samo sanjat o takvim danima i :cry: