ostala sam bez teksta, imam potrebu nesto reci a svaka rijec mi tako prazno zvuci prema ovoj prici
:heart:
Printable View
ostala sam bez teksta, imam potrebu nesto reci a svaka rijec mi tako prazno zvuci prema ovoj prici
:heart:
koji savršen omjer snage žene, ljubavi i prirode....predivno :heart:
prekrasno :saint:
Ohrabrujuće, iskreno, duboko prirodno ljudski, iz nutrine, onako kako jest...tako sam doživjela. S prisutnošću ovakvih riječi i iskustava život postaje ŽIVOT. Hvala ti.Citiraj:
tweety prvotno napisa
Klia pa to je ta rijec...ja sam rekla preeeepustajuce tiskanje, a ti si to nazvala prooopustanje. Pa to je to, bravo..
PROPUSTANJE!
Predivno, toliko snage u prirodi i neometanom radanju. Moja velika zelja je uspjeti sljedece dijete roditi kod svoje kuce. Kao i mnogima drugima, ove price su mi inspiracija i daju nadu da i ja mogu u sebi pronaci snagu za prepustanje novom zivotu.
Hvala ti. :heart:
Prekrasno :heart: .
zao mi je sto ovu pricu nisam procitala prije svog prvog poroda. no, cvrsto vjerujem da cu dobiti i drugu sansu :heart:
Predivno :zaljubljen: , unijela sam se u samu srž zbivanja i osjetila miris, pogotovo miris njihove sveprisutnosti!!!!! :*
predivno :*
jedna riječ:priroda :love:
plakala sam od sreće i radosti
hvala ti na priči; osjećam se kao da sam bila nazočna tom velikom događaju
Ne znam što bih rekla, a da već nije rečeno.
Jednostavno prekrasno. Stvarno ste posebna obitelj. :heart:
Mene su se tako dojmile obje priče da sam sinoć sanjala Saradevii kako drži tek rođenu bebu u rukama i blaženo se smiješi :D
Prekrasno iskustvo, bez daljnjega. Šteta što ovdje u HR nema uvjeta za takav način poroda. Ili ima, prosvijetlite me :?
Odlogiralo me s foruma koliko sam se zamislila nad tvojim pričama :mrgreen:
Predivno, inspirativno, svakako snažno, moćno i božanstveno ispričani doživljaji.
:heart:
S obzirom da je sve ovo vrlo inspirativno....i zaista snažno jer je potpuno prirodno... porođaj se dogodio na način na koji je to Saradadevii željela i u prostoru kojeg si je ona željela....u kojem je sama izabrala mirise, poze i ljude....
apelirala bih na buduće mame da i same pokrenu inicijativu za porođajem kakve one i samo ONE žele....a našla sam i jedan ulomak iz knjige "Yoga" J.Puljo:
KALI ASANA
" U tantričkoj tradiciji kali asana se smatra kao poza, stav tijela u kojem se šakti najmoćnije ostvaruje. To je, u stvari, polu - čućeći stav u kojem žena bez teškoća podnosi trudove i bez napora donosi dijete na svijet. Ovaj način porađanja, kao i u klečećem stavu i danas se primijenjuje u mnogim krajevima svijeta, naročito po selima i u manjim plemenskim zajednicama.
Dok se u suvremenoj općeusvojenoj praksi porađanje vrši iz tzv. lihotomnog položaja u kojem su noge izdignute i osolonjene na specijalne držače, iz KALI ASANE se to odvija sasvim prirodno. Žena nije prinuđena da se napinje potiskivanjem ploda naprijed i na gore, već sam proces teče spontano, potpomognut snagom zemljine teže uz sinkronizirano disanje.
Onim ženama koje prethodno nisu prakticirale vježbe čiji je zadatak da povećaju raspon nogu i ojačaju zglobove koljena, ovaj način neće odgovarati. Međutim, svaka žena koja se bavi jogom, ovladala je osnovnim asanama, tehnikama disanja i relaksacije; ona je spremna da, s lakoćom, za najkraće vrijeme i bez puno pomoći, sprovede ovaj prirodan čin.
(U okviru trenda vraćanja prirodi, posljednjih godina se u nekim modernim bolnicama primjenjuje ovaj prirodni i davno zaboravljani način porađanja. najprije u Sovjetskom savezu a zatim i u drugim zemljama, počinje se primjenjivati tzv. podvodni porođaj u kojem dijete dolazi na svijet u vodi temperature tijela. Ovo se obrazlaže time što je, po mišljenju mnogih znanstvenika, život nastao u moru i da su naši pra - preci bili vodozemci. Kao potvrda tome, uzima se činjenica da embrij nastaje i da se razvija devet mjeseci u "moru" majčine utrobe. Na osnovu nekih pretpostavki, rađanje i treniranje beba pod vodom može dovesti do ubrzanja evolucije čovječanstva i do stvaranja "supermena" koji će se u budućnosti moći, bez teškoća, adaptirati na bestežinske uvjete života u svemiru.)"
:heart: [/b]
Priča je napisana s toliko iskrenosti, žara i duha, a opet smirenosti i ljubavi.
Predivno :heart: :heart:
Vjerujem da si i ti takva.
:heart:
Nikada mi ne bi ta inspirativna i tako precizna riječ pala na pamet da nisam prošla iskustvo propuštanja. I svo to vrijeme razmišljam kako nekome tko to nije iskusio, a sprema se roditi, prenijeti iskustvo nenasilnog poroda (iz onog aspekta koliko sami možemo pridonijeti njegovu "nenasilju", čitavoj okolini usprkos).
I to je to - propustiti dijete kroz tijelo, odnosno dopustiti tijelu da se otvori. A to možeš samo ako ti je duša prethodno otvorena. (Oprostite što ovo sad zvuči kao mistifikacija, no drukčije se ne znam izraziti. :) )
Saradadevii, tvoja prica je jedna od onih fantasticnih koje bi me pre godinu dana inspirisale. Citajuci je sada, nakon sopstvenog iskustva, budi zelju za jos jednim radjanjem. Isti osecaj kao u prvim trenucima nakon poroda "ovo je fantasticno, mogla bih opet, zelim opet". Toliko poznatih momenata prepoznajem u tvojoj prici. Iznova mi se budi zelja za razmenom iskustava. Mozda se jednom i upoznamo :mrgreen:
Uvjeti....Citiraj:
la_mama prvotno napisa
Nedavno sam bila na jednoj Homebirth konferenciji (program je na http://www.chichesterhomebirth.org.uk/conf.htm) i zadnji session je bila prezentacija profesorice Marvis Kirkham, koja predaje primaljstvo na University of Sheffield (sjever Engleske) pod nazivom Stroppy Women.
Bilo je jako zanimljivo i poucno.
Situacija s porodom kod kuce je u Engleskoj, a osobito u nekim dijelovima kraljevstva (npr. Skotska ili Sjeverna Irska) jako tricky.
Na prosloj konferenciji je pricala o tome kao o post code lottery, dakle, ovisi na kojem si postanskom broju, tako ces proci; u nekim dijelovima zemlje ima oko 11 posto poroda koji se dogode kod kuce, a u nekima niti 0.5 posto. Premda postoje "uvjeti" da se porodi odvijaju kod kuce, nesto ne stima, ili zene ne zele ili kada zele, puno ih zavrsi na kraju u bolnici (skoro 40ak posto prvorotki).
Od ozujka 2006 kada je Royal College of Midwives izdalo neku proklamaciju o pravu svake zene na HB i kako svaka ustanova mora omoguciti sprovodjenje tog prava, preko ovogodisnje vladine direktive Maternity Matters, sve puse u tom smjeru da HB postane cesca opcija.
Rekla bih da postoji, sto bi Englezi rekli, lip service za HB; dakle deklarativno se zeli emancipirati kao sigurna i dobra opcija za nerizicne trudnoce, ali u praksi cijeli projekt nailazi na nagazne mine, od samih pocetaka trudnoce pa doslovno do izgona ( moju prijateljicu se transferirali u bolnicu na sam izgon, "za svaki slucaj").
Dakle, donose se kuci bolnicke procedure i bolnicki mentalni sklop, a buduci da kod kuce nema operacijske dvorane i neonatoloske sluzbe pri ruci, koja ustreba, izmedju ostalog, i kada se previse intervenira procedurama, na kraju je najsigurnije prebaciti zenu u bolnicu.
Da bi se izaslo iz tog kruga (bolnickog), kazu da je potrebno imati drugaciji pristup i da je to najteze postici, sto se uvjeta tice. Ako si educiran unutar jednog sustava, najbolje funkcioniras unutar takvog sustava. Izlet negdje drugdje je kompliciran, riskantan, a i opasan po karijeru.
Ipak, kaze Marvis Kirkham, sustav se mijenjao zahvaljujuci takvima, ili bolje receno, takvim zenama, babicama i rodiljama koje su bile stroppy (valjda bi se to prevelo s teska, problematicna baba ili tako nesto, ona koja nesto izvoljeva ili radi izvan ustaljenih nacela...).
Napravila je pregled nekih takvih stropica medju primaljama koje su krsile procedure i pravila i pomicale granice onoga sto se moze.
Govorila je i o stropicama medju zenama koje su radjale, koje su trazile ono sto se nije smjelo (npr da nisu prikopcane za ctg i stol satima ili da ne radjaju u polu/lezecem polozaju) i bile ponekada militantne u tome (a valjda se svaka zena koja nesto radikalno uporno i principjelno tvrdi u javnosti se proziva militantnom).
Kaze da su takve doprinjele najvise promijeni i da su pomaci koji su se dogodili plodovi njihovog rada koji se u dobu kada se odvijao, nije cinio nesto previse utjecajan.
So, the sky is our limit!
:)
Andrea Robertson je jednom prilikom rekla da ,s obzirom kakva je situacija u Hrvatskoj, glede osposobljenosti primalja da asistiraju porodima kod kuce, da je bolje da ih ne rade.
Ne bih se s njom slozila. Mislim da se u svakom obespravljenom i autorikratskom opstretickom sustavu koji potire primaljski model skrbi nadje onih koje su sposobne da budu nositeljice takvog modela.
Jer on se temelji samo jednim dijelom na edukaciji (a samoedukacija je isto oblik edukacije); drugim dijelovima se temelji na drugacijem mentalnom sklopu i pristupu, a takvi se ne postizu sami od sebe nikakvom eksternom edukacijom, i temelje se na iskustvu.
Tko asistira kao primalja desetku poroda kod kuce (uspjesnih :) ), nauci nesto sto nikada ne moze u bolnici nauciti.
Michel Odent je rekao da je poceo razumijevati fiziologiju poroda tek kada je poceo asistirati porodima kod kuce, dakle, kada je otisao u francusku penziju i doselio u London; imao je tada 55 godina, dakle, nikad nije kasno....
Tantra mi je draga :)Citiraj:
abonjeko prvotno napisa
Ina May Gaskin, americka primalja koja je "ozivjela" americko primaljstvo u sedamdesetima proslog stoljeca (a koja krajem studenog gostuje u Ljubljani, ), govori o nekim pretkrscanskim zenskim figuricama koje su razasute po Irskoj, a prikazuju zenu u slicnom polozaju, otvorenih ustiju i jako izduzene celjusti.
Osim polozaja tijela, smatra da i taj polozaj ustiju je znakovit, usporedjuje otvorenost ustiju (kao da se hoce izgovoriti slovo a u polozaju za izgovor slova o) s otvaranjem cerviksa.
Zanimljivo je to da su i te figurine i tantricka Kali (a poslije i hinduisticka Kali), zenski aspekti moci (Kali je razoriteljica, zenski pandan Shive).
Porod je moc, zenska moc.
Radjati lezeci na ledjima je nesto sasvim drugo.
Kada su proucavalji zivotinje, taj "mehanizam" su nazvali "fetus ejection reflex"Citiraj:
samaritanka prvotno napisa
Iako zvuci tehnicki, meni se svidja ovo "refleks".
Nesto sto ne mozes planirati niti kontrolirati, nije voljno.
Ono poznato "kontrolirano tiskanje" zvuci smijesno.
Ina May Gaskin je formulirala svoj "sfinkterov zakon". Sfinkteri u tijelu se ne otvaraju voljom. I jako su sramezljivi pa se zbune ako ih se ometa.
Ona smatra grlic maternice jednim takvim sfinkterom.
Ne propusta ako ga se uznemiruje.
gdje si rodila?Citiraj:
Shakti prvotno napisa
Zeljela bih se zahvaliti svima na komentarima i lijepim rijeciima.
Drago mi je da prenosim inspiraciju koju su meni neki drugi prenijeli; sto je se vise daje, to je se vise ima :)
Hvala vam!
sjećam se da je meni netko od vas nakon drugog poroda rekao da takve nazivaju stroppy women, nisam znala što bih si mislila ...
Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
sjećam se kako sam se "stiskala" jer sam imala nagon za mokrenje, a babica je rekla nemate sigurno ništa, nedavno ste bili i izašla van, a ja sam pomislila ma neću se ja stiskati zbog vas, ja sam ta kojoj treba udovoljiti i sada ću se prepustiti pa kaj god bilo ako je vama tako lakše - i odjednom beba je krenula van.Citiraj:
Propuštanje umjesto tiskanje - potpisujem.
Sva je "filozofija" fiziološkog poroda i njegove duhovno-tjelesne dimenzije u ovome.
Znam da je to općepoznati nagon za tiskanjem, ali stvar je i u tome da beba vjerojatno ne bi krenula još neko vrijeme van da ja nisam odlučila pustiti, propustiti sve što me tiska, opustiti se bez obzira na norme, pristojnost, urednost, neurednost, svjetlost, buku ... odlučila sam sama sebi biti prva, ako me drugi tako ne drže.
Meni je moj treci porod bas bio specifican po tome sto nista nisam morala odluciti, pustiti, propustiti itd.Nagon za tiskanjem kakav znam od prije uopce nisam osjetila. Jednostavno ga nije bilo. Dobila sam lagani osjecaj da moram na wc i beba je odjednom izasla van. Bez ikakvog tiskanja ili napora s moje strane.
I meni sve tako. Samo sto nisam imala neki izrazeni wc nagon nego je samo izasao.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Sada mi se vise ne cine mitoloskima price o zenama koje rade u polju pa cucnu i rode dijete :)
Ne znam hoću li uspjeti napisati što želim, hoću li znati, jer kad sam sada pročitala ove dvije krasne priče, tako lijepo napisane, tako pune emocija, tako snažne, mislim da nema šanse da se dovoljno jako izrazim a da kažem što želim. Probati ću.
Dakle, ja sam rađala tri puta, sva tri u bolnici.
Prvi put su me porodili, doslovno. Od početka je sve krenulo onako kako ne bi nitko htio; nenamjerno prokinuće vodenjaka, bez trudova, zatvorena do kraja. Sati i sati, točnije 27 sati od kad su me polegli ma stol, klistiranu i obrijanu, rodila se Ema, istisnuta je težinom doktora iz mene, izgurana, istrgnuta i odnešena. Bila sam drogirana, drip i epiduralna su me slomili, čekanje iscrpilo, deseci sestara i doktora izmorili... MM je bio samnom, i tada sam, kad je sve bilo gotovo, znala da će i sljedeće pute on biti samnom, ali ostali ne, ućiniti ću sve da ne budu.
Drugi put sam išla roditi, ja i MM išli smo u bolnicu da ja rodim. I bilo je tako. Hodala sam do samoga kraja, pregled prije odvođenja u boks bio je u tenutku puknuća vodenjaka i tada je taj divni dr. rekao "vidimo sa za 2,5 sata." MM i ja smo pjevali, ležala sam prikopćana na ctg, ali sam se vrtila, okretala, sjela, legla, a kada bi sestra ušla u sobu trudili smo se da što prije izađe. I jesu, shvatili su i ostavili nas na miru. A mi smo pjevali. Pila sam vode, smijala se, sjela, legla. Bila u transu, svom, prirodnom. Bila sam " u oceanu trudova, nošena njihovim valovima". Netom prije nego će proći 2,5 sata dr. je došao, nježno me pregledao i pitao da li sam spremna, da li sam ja spremna. Bila sam. Bila je i beba. "Kad osjetite da možete, samo lagano tisnite, ne se naprezati". To neću nikada zaboraviti, nikada. A kad mi je došlo ja sam samo lagano stisnula, vizualizirala sam si bebu kako se plivajući probija prema van, čak sam se lagano uspravila, ustala, uprla sam noge u dno kreveta (tada to nije više bio krevet nego kao stolica) i ona je tako nježno izašla iz mene. U tom trenutku samo me MM držao za leđa, nitko me nije dodirivao. Bilo je veličanstveno. Iva je samo rekla kme-kme, babica koju do tada nisam ni primjetila zadigla mi je majicu i na golo tijelo stavila bebu, na prsa. Pustili su nas par minuta da uživamo. Onda je nažalost usljedila procedura i odvojili su me od bebe. Nakon toga popapala nas bolnička rutina. Ali sam čin poroda bi je tako poseban, nestvaran, toliko prirodan da je bio neprirodan zbog mjesta na kojem se dogodio. Adrenalin mi je bio na maximumu, morali su mi dati nešto za smirenje jer bih odskakutala s krevetom van na ulicu.
Treći porod bio je još nevjerojatniji, jer sam znala kakvu navalu emocija očekujem i da ja imam snagu sve to izgurati sama. Na moju žalost bila je gužva u bolnici pa nisam naišla na nerazumijevanje za mirom i samoćom kao kod prijašnjeg poroda. Čak su mi i dali malu količinu dripa da ubrzaju porod jer su žene rađale na hodniku, ipak sam se potrudila i MM i ja smo većinu vremena bili sami jer smo to tako htjeli. Od trenutka ulaska u boks do poroda prošlo je sat i petnaest minuta. Možda sam došla u bolnicu malo na knap, ali ja sam tako htjela. A kada je ovaj dr. rekao da tiskam, odgovorila sam da malo pričeka jer da nisam baš sad spremna. Kod njega i babice je to izazvalo navalu smijeha jer kako nisam spremna kad sam došla roditi, ali oni jednostavno nisu shavćali finese tog trenutka, i da to "nisam spremna" je značilo samo da pričekamo da se beba i ja izkoordiniramo, a ne da se silimo. I opet je bilo po mome. Kad samosjetila da je to to samo sam tisnula, i opet me nije nitko dodirivao osim MM, a to je tako lijepo. Andrija je odmah zaplakao, kratko, slatko, a moje riječi u tom trenutku su bile moja molitva " Hvala ti Bože, Hvala ti Bože...".
Nažalost, pošto se sve opet događalo u bolnici ( a ne kao u ovim lijepim pričama Saredadevii doma) popapala nas bolnička rutina.
Eto, do sad nisam pisala svoje priče s poroda, ali potaknuta ovim prekrasnim pričama htjela sam napisati da sam i ja bila "korak do zvijeza" u svoja druga dva poroda :*
Saradadevii, porodila sam se kod kuce. Inspiracija i podrska su mi bili brojni Clanci, sajtovi i par knjiga, nazalost, nekako sam preskocila Rodu.
Citala sam J.Balaskas, Gurmukh, J.Parvati Baker, Laura Shanley..
Radila sam yogu svakodnevno.. Pripremala se kako sam najbolje mogla..
S., stvarno si me zadivila ovim pričama..toliko su čudesne ! :heart:
Hvala ti što si jedna od onih što pomičeš granice !
Molim te samo mi odgovori na još nekoliko pitanja, pojasni mi neke detalje. (Btw, osjećam se ko nekada u školi kada su nam solazili omiljeni pisci, a ja bih uvijek imala širom otvorenih očiju..upijajući svaki riječ, još nešto za pitati..)
Već su neke forumašice pitale šta vam znače imena, na kojem si jeziku govorila djeci, što bi da je nešto ne daj Bože pošlo po zlu i sl.
Mene zanima zašto si se u drugom porodu odlučila za različit porod (ne u kadi)..? oprosti ako sam propustila negdje.. :oops:
I koja opasnost je ako se dijete rodi u posteljici ?
Naime, moja mama je također rođena u posteljici i prema nekim starinskim vjerovanjima zbog toga je blagoslovljena i sretna. Međutim, kada bude umirala, jako će joj nedostajati posteljica..a naravno da je nema ni sačuvanu niti "pohranjenu".
Taj dio mi je jako zanimljiv i s mamom sam puno puta razgovarala o tome. Ona zaista vjeruje u tu priču.
je li mislis na to da se dijete rodi u vodenjaku?Citiraj:
I koja opasnost je ako se dijete rodi u posteljici ?
ili na to da se pupcana vrpca ne reze nego se ostavi povezana s posteljicom?
Voda je, cini se, dobra za uspostavu snaznih trudova i otvaranje cerviksa, ali meni je pri prvom porodu usporila samo radjanje i onemogucila ili omela (uz nekoliko ostalih stvari, pricanje babica, mjerenja i prisutnost muza) snazan refleks istiskivanja fetusa. Previse opusta i to je dobro neko vrijeme, ali za finis nije bas pogodno.
A kada se taj RIF zezne, onda su vece sanse da dodje do nekog problema, npr. meni je bilo relevantno PPH.
Voda bi se trebala gledati kao jedno od sredstava za ublazavanje boli a ne nacin radjanja.
Meni prvi puta nije trebala za ovu prvu svrhu, nego sam je zeljela kao nacin radjanja, a oni koji su bili oko mene zeljeli su mi tu zelju ispuniti
Michel Odent govori i o "testu kade"; njegovo je iskustvo da kada zene dodje do kojih 5-6 cm dilatacije cerviksa, da tada uranjanje u toplu vodu, ako je sve u redu, ce najvjerojatnije uzrokovati potpunu dilataciju u sljedecih sat ili sat i pol.
ako se to ne dogodi, kaze on, najvjerojatnije postoji neki problem i vrlo vjerojatno je bolje odmah napraviti nehitni in-labour carski, nego pokusavati potaknuti dilataciju umjetnim oksitocinom.
Svjedocila sam to u oba smjera na primjerima mojih dviju prijateljica.
ovo se naravno odnosi samo na situaciju kada istovremeno postoji i visoki stupanj privatnosti.Citiraj:
da tada uranjanje u toplu vodu, ako je sve u redu, ce najvjerojatnije uzrokovati potpunu dilataciju u sljedecih sat ili sat i pol.
tako da to ne bi mogao biti standardni bolnicki "test".
Jos jedna stvar, meni je nakon poroda u vodi, bilo malo hladno. Nista strasno, ali voda je vec bila mlaka, a kada sam izasla soba nije bila dovoljno topla. Sto nije bilo bas pogodno kao prevencija za PPH.
Dakle, voda povecava mogucnost pothladjivanja nakon poroda, koje se ionako cesto dogadja ( u obliku drhtavice) i kada se rada na suhom jer temperatura prostorije nije ni izdaleka takva da pogoduje rodilji (trebala bi biti tropska, kakva mi je bila drugi put :) )
Mislila sam na rođenje u vodenjaku. Pretpostavljam prema tvojim pričama s rođenja da neprerezivanje pupkovine ne predstavlja problem.Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
ne znam za ikakve opasnosti radjanja djeteta u vodenjaku.
kada se rode pod vodom, znam da mogu tamo neko vrijeme i biti, ne trebaju isti cas isplivati na povrsinu; rodjenje u vodenjaku mi je pomalo slicno tome.
u engleskoj tradiciji je to rodjenje "pod sretnom zvijezdom", osobito za mornare (obiteljska lijecnica je rekla: Lucky one, he would make a good sailor! )
renci, hvala ti na pricama; dobro oslikavaju to koliko je priroda mocna pa zena nadvlada i najgore okolnosti u kojima radja i dotakne zvijezde...Citiraj:
renci prvotno napisa
Ima nekoliko stvari koje cine porod kod kuce posebnim i to odsutstvo bolnicke rutine je zacijelo jedna od njih.
Svaka zena je posebna i dijete koje radja je posebno tako da je svaki cin radjanja jedinstven i poseban. Nikako ne moze biti usporedjen s proizvodnom trakom i sveden na kalkulacije efikasnosti, uguran u neke standardne parametre i biti dio rutine.
Naravno, ako oni koji asistiraju porodu dovedu sa sobom bolnicku rutinu, onda to ometa porod i kada se odvija kod kuce.
Zato su nezavnisne primalje, koje su istinski samostalne i ne podlijezu autoritetu institucija, toliko dragocijene za razvoj dobre skrbi koja zenama nece omesti zvijezdane porode.
kako je bilo?Citiraj:
Shakti prvotno napisa
Malo je reci koliko sam dirnuta i fascinirana obema pricama! :heart:
saradadevi, nije me bilo dugo na forumu i tek sam nedavno procitala tvoje fascinantne price. zaista pomices granice, a tvojom zaslugom bi mogao i naglo narasti natalitet medu rodama. :mrgreen:
daj boze da se to dogodi i da bude puuuuuno takvih prica!
imam pitanje - da li se nakon ovog iskustva osjecas drukcije, da li si dozivjela neku vrstu transformacije? :mrgreen:
i jos bih ti htjela reci: zadivljujes me svojom nesebicnoscu i beskrajnom zeljom da pomognes - prosipas bisere i pri tom ni ne brines gdje ce zavrsiti - i zaista, nitko se ne usuduje gaziti po njima... :naklon: