Spina bifida (meningomijelokela)

I ja...
8. je idući tjedan, četvrtak, Jelena, jel, dolaziš? Iva?
Jasper Juul je dobar, stvarno dobar, mislim da ću si je kupiti ako nije preskupa ili kopirati (tanušna je), jer bih je htjela stalno iščitavati.....

08.05. je Lauri rodjendan,ako ne budemo slavili taj dan ,vjerojatno cemo doc. Eto. Ja danas radim,al sam zato bila slobodna kad je ostali svijet radio. Ja i mala idemo na more u 5-om mj.radi disnih puteva ,veselim se tome. Prosle god. smo bile na M.Losinju,a ove god.idemo u Paklenicu.

evo me, žive smo, iako ne baš zdrave. imala sam par dana fazu onu, ne znam da li vam je poznata....kad misliš da ne možeš više... Denia ima upalu uha, i cijeli tjedan je po cijele dane samo cvilila, Laura ima isto, tako da za obadvije idem po doktorima, i luda sam...
još ne znam da li dolazimo. cijeli tjedan zovem da vidim da li Miklić radi, i nitko mi se ne javlja. a moram još provjeriti da li su mi gotove longete, po njih ćemo ići u svetu nedelju, i onda valek...bože dragi, dok sve to nađemo..
i ja stalno plačem, čak i na glupe serije, uvod u anatomiju, i slične... nekad nisam bila takva.. život nas čudnovato mijenja, i ja sam sigurna da smo sada sve puno bolje osobe nego prije!!!!
:)

O da, poznato, brrrrr.
Mogu ti reći samo za Valeka da je u samom centru, uglavnom 15tak min od naše kuće.

Mene kad stisnu problemi oko Laure i Leona,kazem da jedva cekam da odrastu, a Lauri nekad znam rec ajd kad ces se vise udat,salim se naravno,al nekak mislim da kad odraste da ce bit lakse,ak ovaj forum zazivi,zivi bili pa vidjeli...mozda cu onda rec ah..bilo je bolje kad ste bili mali..

:( ništa od Zagreba, bar za sad. Miklić sad radi ponedjeljkom, i onaj idući tjedan ga nema. Tako da ćemo doći tek 25-tog. Baš sam tužna, tako sam mislila da ću tri dana švrljati po Zagrebu, malo se maknuti od kuće i opustiti, i kvragu...a baš mi je trebalo da se malo iskuliram... :cry:

Joj, baš mi je žaoooo.

Idemo sutra u Ozanu, vrtić za djecu s PP, nemaju tepihe i gumene igračke, samo što su djeca više s mentalnim teškoćama nego fizičkim, ali mislim da će Petru biti dobro iskustvo, pogotovo ako su različitih dobi, opet će Petar moći učiti od starije djece, npr. pričati bolje, oblačenje-svlačenje, zajedničke igre, spremanje igračaka, uglavnom, sve ono što ne može ili neće naučiti kod kuće.

U Ozani je lijepo, ali kad sam došla doma i razmislila ipak mislim da bi Petru bilo bolje s djecom slične inteligencije. Jako mi se sviđa ambijent i tete, i da je Petar imao mentalnih problema, ne bih dvojila o upisu.

Makar mi je još malo prerano,i ja sam razmišljala o vrtiću. Ima u Čk Centar za odgoj i obrazovanje,ali je tak kak veliš,najveći broj djece je sa mentalnom retardacijom. Mislim da to nije okolina za mentalno zdravo dijete,jer je odnos odgajatelja Centra stvarno posebno usmjeren na potrebe mentalno retardirane djece. Imam osjećaj da bi bila zakinuta..S druge strane ima jedan "obični" vrtić u kojem ima nekoliko djece sa poteškoćama u kretanju,neke mame dolaze kateterizirati,a nemaju nijedno dijete sa mentalnom retardacijom. To mi je malo onak :/ ...baš su napravili čistu segregaciju bez da i jedna i druga djeca pokušaju odmalena steći toleranciju na različitost.

Točno si napisala ono što sam ja osjetila kad sam bila u Ozani, a to je ta segregacija. Da imaju još barem petero djece s prosječnim ment. funkcion., nebi dvojila niti trena, ne zbog toga što sam neki borac za pravdu i jednakost, nego zato što je tamo vrijeme stalo baš u onom trenutku kad je još sve bilo dobro, domaća, obiteljska atmosfera, jednostavne igračke, pjesmice, igre, jednostavna jela, tri tete koje kao da sve mogu, .....
Danas idem na razgovor u Montessori vrtić (privatni, ali na tri sata će bit izdrživa cijena, puna cijena je 2 100/2200 kn)

Moje misljenje je da djete koje je mentalno zdravo nikako ne treba dat u vrtic gdje su mentalno ostecena djeca, jer onda zdravo djete pocne njih kopirat,okrece ocima i slicno,a to nije dobro,zdrava djeca trebaju znat da postoje i ona druga djeca i da im se ne treba rugati,ali zasto mentalno ok djete,dat ispod njegove razine,sta ono moze tamo nauciti? Ja sam se isto dvoumila i vidim da bi bilo krivo da mala nije isla u zdravi vrtic. Nasa djeca nisu bolesna,imaju dijagnozu,a tko nema danas dijagnozu? Pozdrav s mora,pusa svima...

Ma ne mislim da je to neka šteta, da oponaša drugu djecu, bilo puno inteligentnija ili puno manje inteligentnija od njega, važno je da ima i djece slične njemu po inteligenciji, bilo da je u grupi s lakom mentalnom retardacijom ili s nadarenom djecom iznad 120 IQ, ovisi o njemu što će mu se više svidjeti i u kojoj dobi. Mi imamo psa doma, kojeg Petar oponaša, ali ne živi samo s njim, pa nije zlo. Jako nadarena djeca su drugačija, ali to nije toliko vidljivo izvana, većinom su ugodna ili za oči, ili za uši, a djeca s mentalnom retardacijom su isto drugačija, ali ih žalimo i ne možemo ih baš dugo gledati i ne znamo što bi im rekli, to što učimo svoju djecu da ona postoje tamo negdje i da im se ne smijemo rugati, nije niti p od prihvaćanja.

moj mali je bio "najinteligentniji" u skupini i on je uživao jer je to za razliku od redovnog vrtića bilo mjesto gdje je on bio najbolji i uvijek pohvaljivan

U susjedstvu imamo dječaka sa Down simdromom i jako se često družimo. Istina,prvenstveno iz razloga što ima i mlađu sestru koju Eni obožava,ali se svi ravnopravno igraju. Kaj da vam velim,i meni je najprije bilo neobično u njegovom društvu,i danas još znam pitati kako se moram ponašati u nekim specifičnim situacijama,ali nemam pogled žalosne sove...Zato mislim da bi barem povremeno sva djeca trebala biti skupa,otkrivati jedni druge. I da,sve je to iznjedrio strah od onog pitanja A kako će drugi prihvatiti moje dijete?...Nije da sam nekad drukčije razmišljala,nego uopće nisam razmišljala,i to jedino što zaslužuje pogled sažaljenja.

Ja sam se isto tog bojala da li ce dr.prihvatiti Lauru,al djeca su je prihvatila i u vrticu i u ulici,i bitan je stav roditelja,kako oni odgajaju svoje djete,ako oni prihvacaju vas i vase dijete,onda ce i njihovo dijete prihvatit vase dijete. Ja sam puno razgovarala s muzem kad je Lauru trebalo upisat u vrtic,bilo je suza i svacega,jer je jos tesko hodala,a mislila sam da ce je zdrava djeca zafrkavat. Vrtic s djecom s posebnim potrebama je bio odmah pokraj zdravog,i Laura bi u posebnom vrticu bila definitivno najbolja,ali bi isto tako bila pod tim nekm staklenim zvonom,ovako se morala izboriti za sebe ,dokazati da ona moze sto i dr. djeca,sto je najbolje,ona je to velikim dijelom i uspjela,imala je poticaja. Oni se svi medjusobno druze,znaci posena grupa sa zdravom grupom,Laura im zna svima imena i mislim da je svako dijete bogatije koje vidi razlicitosti. Cak je i Leon isao u taj vrtic gdje je ta integracija,zdrave i djece s pp. Bilo je nekih roditelja koji su ispisali dijete iz tog vrtica kad su saznali da ce im djeca ici pokraj djece s pp,ali ja nisam jedna od tih. Htjela sam reci da je svako dijete za sebe i da svaka mama zna sto je za njegovo dijete najbolje i da mu zeli najbolje,ja sam zadovoljna sto se tice mog izbora za Lauru,djeca znaju vidjeti i njen oziljak koji je ruzan,stvarno su je grdo zasili,ali je ne odbacuju i ne zezaju,vidjet cemo kako ce bit u skoli,mislim da je vrtic u koji ide dobra podloga za skolu i taj svijet koji je tamo ceka. Pozdrav

Iva,vaš primjer mi je stvarno prava snaga za ići dalje. Jedino sam ljubomorna što si već bila na moru........

Evo malo bedare, bila sam danas u Montessori u Malešnici, ravnateljicu nis vidla, kad je ona jako zaposlena, pa nas nije mogla ugurati u svoj raspored, pa smo razgovarali s jednom gospođom koja bi mogla biti njena tajnica. Reče žena ovako, ako i mislimo ići samo na tri sata, cijena je i dalje 1900 kn na mjesec, znači puna, a ako želimo opservaciju, a na to idu sva djeca s posebnim potrebama, da i ona koja imaju samo motoričke smetnje, to bi bilo 200 kn po satu (pričali smo o segregaciji, a evo i diskriminacije), a ako želite još i logopedske vježbe, to vam je još 80 kn ili 100 kn za vanjske klijente (to mi je rekla nakon što sam joj spomenula da sam ponjela nalaz psihologa i logopeda u kojem piše da je za redovni vrtić, ali ne i za logopedske vježbe, al nek ja znam cijenu). Rekla sam joj da je šteta što mi to nije ravnateljica rekla preko telefona kad smo bezuspješno pokušavali dogovoriti sastanak, pa me mogla poštedjeti uzaludnog dolaska. Zanima me jel' to što rade u skladu sa zakonom, ali kako je ova država svejedno Divlji zapad, ne bi niti koristilo da to znam, a i nek se time bave oni koji su plaćeni za to! Ne bi više kročila u taj vrtić da mi netko plati!
Sutra idem na Šalatu, isto Montessori, ako imaju isti sistem naplaćivanja, onda ćemo još pokušati u koji privatni vrtić časnih sestara kojih ima barem 7,8 u centru grada, a ako tamo bude previše lateksa ili čega već, našli smo igraonicu KOKO u Masarykovoj, koja ima uglavnom istu postavu djece u jutarnjim satima, 3 sata je 330 kn i čini mi se ok.

Gadi mi se kako ljudi vole zaradjivat na djeci koja imaju problema. Mi vrtic placamo 440kn,Laura ima jos popust 10 posto,tako je vrtic odredio. Ja sam zadovoljna,tete obozavaju Lauru,a i ona njih ,ide sa zadovoljstvom u vrtic. Mirjana,ja sam jos na moru,i ne brini njima treba dat vremena da se sve to oporavi,da ojacaju,bit ce sve u redu,puno vjezbajte,dr.recepta nema. I mislite pozitivno, sve ce bit u redu,malo po malo,pusa s mora. P.s. sunce przi ko ludo,lako se izgori,tko bi reko,a tek 5.mj.

ja ti mogu preporučiti naš vrtić DV Vedri dani gdje je Denis išao 4 godine. Svako jutro je imao sat vremena individualnog rada s izvrsnom defektologicom, a poslije je bio u grupi s 3. odgajateljicom.

Hvala Nadice, ali daj mi reci jel imaju tamo tepisone, spužvasti namještaj, puno gumenih igračaka?
Moram se javno ispričati Ivi, koja je bila ne samo u pravu kad me savjetovala za vrtić, već je to govorila u dobroj namjeri i iz iskustva!

gle, oni imaju nekoliko podružnica, pa ćeš sigurno naći ono što vama odgovara. Imaju fantastičan stručni tim, odgajateljice su najbolje jer ih psihologica Ana Pleša itekako educira. Ona vodi i školu roditeljstva itd.
Probaj, nećeš se razočarati.
A njihova defektologica je mrak osoba i stručnjak.

E,tak,drage moje,u ponedjeljak idemo anesteziologu,operacija se bliži. Mislim da ću usput rezervirati i mjesto na Vrapču jer ću uskoro poludjeti od zajebancija vezanih za predoperacijske pretrage. Nitko se ne drži termina,svi imaju vremena napretek,a meni je već svega preko glave....imam osjećaj da će mi bolnica doći kao godišnji odmor. A tek Toplice! Ivana,nabavila sam Ditropan za sebe i Manuelu,išla mi je seka u Mađarsku,ali svejedno hvala. I ako stigneš prije velikog putovanja,navrati do nas!

da se javim i ja malo... već dva tjedna ne stignem niti piškiti kako bi se reklo.. Predoperacijski pregledi,to smo prolazili. Laura je vadila krajnike. Mirjana, kužim te apsolutno. ja sam luda, izvozali su nas ko majmune na sve strane. I moram priznati da mi je ovo iskustvo bilo prestrašno. u biti njeno buđenje iz narkoze, kažu da je to normalno, ali ja da sam znala u naprijed šta me čeka, poštedila bi se bila toga. ona je nakon što se je doveli u sobu tako histerično urlala, maltila sve šta je stigla, izvijala se onako nenormalno,oči onako staklene i krvave, majke mi kao da gledam film egzorcist. Cijeli dan nisam mogla doći k sebi. Nitko mi nije rekao da mogu tako djeca reagirati na narkozu. i kad je zaspala, nakon sat vremena sve ok, i ničeg se ne sjeća. a sad, već dva dana scene po kuči, neće jesti, neće piti, joj, stvarno ću poluditi. Jučer me zvala bivša svekriva, i pitala me kako si, i ja sam počela plakati, ona je prva nakon dugo vremena, svi uvjek pitaju kako su djeca, a mi!? Kao nama je valjda normalo da smo mi ok i da guramo i guramo.
kad vas čujem kako je po vašim vrtičima, ovaj moj ovdje je stvarno super. normalna je cijena, za cijeli dan dođe oko 500kn mjesečno. imaju logopeda, defektologa, psihologa, fizikalnu,medicinsko osoblje, i oni stalno rade s djecom. ujutro svaka grupa radi svoj program, a poslije se svi skupa igraju, tako da i zdrava djeca imaju priliku se senzibilizirati s bolesnom, a i bolesna imaju motivaciju kad vide zdravu djecu.

Petar mi 5. dan virozan, 39, 40, temp., al sve ostalo ok, jučer se zacrvenilo i grlo, pa sam prigrlila antibiotik (Mirjana, nije nam jos suđeno). Mi bi trebali rješit misteriju alerg. rinitisa do putovanja (idemo u Izrael na mjesec dana). Moram priznat da me počela biti frka putovanja, jer si mislim, što ako mu se tamo začepi šant ili što ako ima Arnold-C., a tamo se pogorša. Jučer zvala neurokirurga, pitala za magnetnu i Arnolda i njegov odgovor me porazio, veli da su oni samo servis i da netko (kao neuroped.) trreba njega uputit na magn. rez. i da zašto spominjem Arnolda kad on ima hidrocefalus. Ja velim njemu da on ima i Spinu (prati ga 1,5 god.), a on će: a-ha, pa odite onda kod neuroped. pa ako treba, snimit će ga, i glavu i kralježnicu, buuuu, mi smo stvarno jadne. Sad ću kampirat kod Bošnjakice ne bi li se progurala što prije, jer imamo već avio karte za 14.6., a njena sestra mi rekla da nazovem 2. 6., da me naruči za 7. mjesec, joooooj. Pedijatar spominje treći krajnik, da je to možda problem, ORL alergijski rinitis, a ja pomišljam stalno da je Chiari. Gjurašin mi rekao ako se pumpica vraća, da onda nije začepljena, ja ga pitala ima li veze s praksom ono što sam pročitala da može se pumpica vraćat i kad je začepljena, on kaže da je sve moguće. E, j---i ga!
Nadice, predala sam papire u Vedri dani (samo tamo, zapravo), baš sam došla tamo s tim ciljem, nisam čak s nikim razgovarala je rse nisam niti najavila, psiholog. je bila vani s djecom, dala sam im samo tri nalaza, od psihologa, logopeda i alergologa, za početak im je to dovoljno, jel da, treba davat inf. u malim dozama, a 1. doza je najpresudnija, a ta tri nalaza su najvažnija za vrtić, možda sam mogla još ubaciti i šant, ali ne mislim da će oni skužit prije mene simptome neke u ta tri sata boravka, pa ću to u sljedećem navratu, ako će ga biti.
Jesu se vaša djeca razboljevala često kad su krenula u vrtić, Nadice, Iva, jel mi smo u čet. npr. bili u igraonici 1 sat, bilo je samo 3 djece, a on je tu većer u ponoć zakurio i povraćao u snu, i to je bio početak te viroze. Mislim si, što tek kad krene u vrtić?
Mirjana, meni su na poslu prije 6 god. poklonili neku knjigu u koju su upisali citat Sai Babe, ovak ide: "Ne možete ići svijetom i svaku stvar bojiti u ružičasto. Ali možete nataknuti ružičaste naočale". Moram ić, Petar se probudio, bome je zaružio sa spavanjem
Poizdrav Jeleni i Lauri

Vratili smo se sa Šalate,dogovorili smo termine. 4. ili 5.6.,ovisi kada upadnemo u raspored. U bolnici se ostaje 5 dana (zbogom moj povratu poreza...),ali je sad već nekak lakše razmišljati o tome. Trenutno razmišljam kako mrvici ispuniti tih par dana da malo zaboravi na gipsić i činjenicu da nije doma. Kad je bila manja bilo je lakše,spavala je od jutra do sutra.Sad ćemo vidjeti...

nove igračke uvijek upale, za svaki dan po jednu, sitničice, ništa skupo

Ivana,čula sam se sa Manuelom,Fran je dobio kozice. Jel Petru bolje?Mislim,da nije epidemija... A u vezi alergijskog rinitisa..stalno vučemo crtu između naše djece,a ja zaboravih da već godinama imam astmu nakon rinitisa i bronhitisa koji su se vukli mjesecima. Uzrok:alergija na grinje i kućnu prašinu! Nos mi i dan danas nije u redu,tj. govorim koz njega,maramice i pumpica su stalno uz mene,ništ previše lijepo i zabavno. Najgore je kaj ti se sve skupa pojača kad počinja cvatnja,trave su mi najveća boljka. Sve što si rekla,plitko disanje,pištavi zvukovi,napadaji kašlja,začepljen nos,sve su mi to bili simptomi. Da probaš najprije sa testiranjem na respiratorne alergene?

Ivana, moja ti je Laura kad je krenula u vrtić, bila svaki mjesec bar tjedan dana kući bolesna. i tako jedno godinu dana. Svaka viroza ili slično što bi se pojavilo, ona je to imala. :( A što je najgore, ja sad kad sam odrađivala praksu u vrtiću, nije prošo ni tjedan dana, a ja sam već bila bolesna. Na žalost najvjerojatnije dok mu ne ojača imunitet na te vrtićke bakterije bit će ti malićki šmrkav. Izrael??? izlet, ili ??? i ja bi tako rado išla negdje...

moji stariji klinci su prvih godinu dana boravka u kolektivu bili bolesni 1x mjesečno tj. s pijenjem atb-a.
Denis nije tako, jer pretpostavljam da je zbog pijenja aloje imunitet bio OK.
Mi smo prve 2 godine bili u podružnici Bornina, a zadnje 2 godine u Šubićevoj :D

hej bok, bila sam opet bolesna, viroza, grlo. nisu nas primili u "vedre dane" (ne živimo u kvartu, puno roditelja su navodno odbili), ali nema veze, prevruće je da bih razbijala glavu time. Ići ćemo ove godine u igraonicu, a predat ću papire u privatni vrtić Montessori, pa će nas valjda primiti do iduće godine (ovaj je na Pantovčaku i moš platit pola). Mirjana, i ja sam alergičarka (prašina, pelud, korov, pljesan), ali ne koristim ništa od ljekova, osim ventolin 1 mj. možda. Svake godine je drugačije.
Idemo još na 4 pregleda prije puta (Nadice, idem kod sestre u Izrael na mjesec dana) jedan od njih je kod okuliste na snimanje moždanog tlaka (fundus), zbog pumpice. Idemo i kod alergologa, da ga još testiraju na te inhalacijske alergene, kod dermatologa da nam da adrenalinsku injekciju i nefr. i onda baj, baj doktori, bolnice, smrdljive čekaonice, prašnjavi gradu, mi se idemo kupati na Mediteranskom moru i graditi kule na pješčanoj plaži. JAvljat ću vam se od tamo, poslat koju sličicu, idem isprati stres ove zadnje tri godine i malo se skockati.
Nadice, aloja, sad si mislim, kupila sam Petru Floradix, a nisam se sjetila te aloje, mislim da je to čak bolje.
Mirjana, skuhat ćete se na Šalati, ponesi si ventilator

Mirjana, držimo vam fige da sve prođe ok, jel vas mogu nakratko doći posjetiti u bolnicu, 3. ili 4. dan, neću dugo.

Evo,nisam htjela nikaj pisati dok sve ne riješim. U bolnicu idemo 05.,zahvat je 06.06. Po onome što je dr rekao u bolnici budemo do utorka,i zatim još dva tjedna gipsa. Danas idem još po nekakve sitnice da zvrkiću odvratim pažnju od bolnice i gipsa,kufer je manje-više spreman. Ivana,ne da možeš,nego sad već MORAŠ doći,već si to odavno guštam! O vremenu posjeta ti naknadno javim,to još neznam. Malo me počela loviti nervoza,ali joj se nedam skroz...već smo jednom to prošli,a i preživjeli smo tri mjeseca boravka u bolnici,bez ikakvih smjernica i predviđanja. Utoliko mi je sad lakše,imam bar osnovnu predodžbu o tijeku događaja.

nama pregled fundusa nikada do sada nije pokazao kakav je tlak u glavi, dapače čak. Ne znam da li je to zbog njegovog oštećenje vida ili je Denis i tu specifičan.
Ivanavu, nemrem vjerovati da vas nisu primili u Vedre dane :? kaj je takva gužva?Koliko je tvoje dijete staro?
I ideš u Izrael - moj brat je tamo bio i bio je oduševljen, nadam se da će se i vama svidjeti :D

Super Mirjana, vidimo se , hm, u nedjelju? U petak je operacija, pa je možda rano u subotu?
Nadice, tajnica mi je rekla da su odbili i roditelje iz kvarta, ja sam malo skeptična prema tome, ići ću po papire, pa ću ih još pitati, išla je gledati listu čekanja, gdje smo, a ondanije niti rekla na kojem smo mjestu, jer smo sigurno na dnu, ili niže.

kada odeš po papire, traži razgovor s psihologicom Plešom

Hoću, ali ne znam što bih joj rekla, znam već što će ona otprilike reći.

Prošla je tako dugo najavljivana bolnica,pa da,eto,sumiram..
Primljene smo u četvrtak. Administracija im nije baš najjača strana,od upisa do kreveta trebalo nam je 4 sata i posjet trima zgradama. Ali,zaista,svi ljubazni do daske....Odjelna glavna sestra nešto je indosponiranija osoba koja se baš u životu previše ne nervira sa sudbinama drugih ljudi,ali opet,ljubazna..U sobi smo najprije bile same,kao i svaka druga imala je mali tv i klimu. Dvije tinejdžerke (bože,jel se to piše sa đ ili dž??) stigle su nam u petak kad se Eni već donekle razbistrila od anestezije. Bile su ugodno društvo,da ne pričam koliko korisno kad sam otišla do kupaonice ili telefonirati. Sama operacija počela je u 08.30 i završila točno tri sata kasnije kad je Enči izašla sva jadna i zbunjena, sa gipsićima do polovice bedara. Op je prošla uredno,jedino sam ostala paf kada je dr rekao da se gips nosi 6 tjedana (a ne tri kako sam čula..). Noć nam nije bila baš najmirnija,Eni je povratila,što sam mogla i očekivati jer je stalno plakala za sokom,a baš ga i nije smjela piti. Drugi i treći dan oko tri popodne malo je zakurila uz bolove što smo riješili sa Voltaren čepićima, i to je bilo sve od medicine koju je primila. Ponedjeljak je bio miran a u utorak smo već bile spakirane. Opet administracija,od 9 do 14 smo čekali otpusno pismo. Eh,da znate,nisam istanjila nijedan živac radi toga,bilo mi je važnije da je malička dobro i da će joj doma biti još bolje. Boravak za tih 5 dana koštao me 1350 kn. Koliko god NIJE u redu da se isti plaća,mogu vam reći da je mir koji sam tim novcem dobila neprocijenjiv. Od mjerenja temp,odlučivanja kad će se krenuti sa čepićem,hranjenja, buđenja, kupanja, nitko mi nije solio pamet kako i kada to raditi. Kao što uostalom nitko nije to isto osporavao nijednoj drugoj majci na odjelu i onima koje su cijeli dan bile uz djecu. Sestre su stvarno najbolje koje sam dosad srela, a znate dobro koliko smo ih viđale na svakom odjelu Klaićeve. Ne mislim samo na ljubaznost,nego su bile baš dobre,ljudski dobre. Doktori...svaki je spreman sa tobom pričati,od pripravnika do šefa odjela i bogami šefa poliklinike na glavnoj viziti. Na viziti se informiraš a ne sjediš u hodniku kod dizala! Koja suprotnost onoj strahovaldi Profesora i Ostarjele štikle u Klaićevoj! Eto,sve u svemu, bilo je teško opet stajati pred vratima gdje ružnom zelenom bojom piše Operacijska sala - ne ulazi i strepiti za mog malog anđela,ali hvala svima koji su meni i Eni najbolje moguće olakšali svu tu agoniju. Pogotovo tebi IVANA što si nas došla posjetiti čak dva puta, što sam upoznala tvog divnog zvrkića Petra i što si razveselila Eni lijepim igračkama (još nije skužila kako se puše u one rođendanske frulice, ali je jako smiješna u pokušaju...) Ipak,najviše cijenim kofeinske napitke koje si mi donijela :mrgreen: ! Jele, Manuela,hvala što ste mislile na nas!

Bilo nam je zadovoljstvo da se napokon vidimo i upoznamo, a gdje ćemo drugdje nego u bolnici! Jedva čekam da se opet vidimo kad se Eni oporavi od nošenja gipsa (i ti), mislim da bi se ok igrali, pa onda, danas sutra, ko zna, dogovoreni brakovi još nisu izumrli, ha, ha. Želimo vam što kraćih 6 tjedana s umjerenim celzijusima. Ne daj te se!

Spakirani smo i sutra idemo, šalom svima! Drugi put se javljam iz Izaela

Cure,kako ste? Mi brojimo još 12 dana do skidanja gipsića. Sve skupa je dosta mučno,fali joj puzanje pa se zna izvaliti potrbuške i vući se rukama,samo da se kreće. Većinu vremena smo u kući,klima radi sto na sat jer i najmanju vrućinu počinje plač i vrištanje,pokušava izuti gips..Tješim se da je većina vremena iza nas,izgurati ćemo i ovo malo. Ali,svejedno,uhvati me mala depresija,nevoljkost,nekad se cijeli dan nemogu prisiliti na nekakav svakodnevni pothvat. Hm,moram potražiti one ružičaste naočale....