Štetimo li im produženim dojenjem?
Mislila sam otvarat novi topic ali nakon čitanja ovog vidim da se ova moja litanija može tu nastaviti...
Moja kćer ima 16 mjeseci. Dojimo na zahtjev. Uživam u tom činu, osjećam se djelom prirode i divnog čuda. Dakle, okorjela sam dojilica da nebiste krivo tumačili naslov.
Ne spavam zadnjih 10 mjeseci, od kad je počeo strelovit razvoj s 6 mjeseci. Cica od 3 do valjda 10 puta noću kojput počevši od ponoći (zaspe oko10, i to ne doslovno na cici već završi cicanj okrene se i zaspe.). Spava s nama.
Odlučila sam se danas vama obratiti, nakon što sam svoju neispavanost prihvatila kao normalnu, međutim njenu nemogu.
Moje dijete je nakon takvih noći a njih je sigurno 99% neispavano. Sat vremena nakon buđenja je već umorna, razdražljiva, neće jesti doručak nego odluči najesti se cice, što joj ne utažuje glad pa je nervozna i tak od 9 do 11 nacicava 5 puta...i opća napetost vlada, i tada moj umor stupa na snagu kad mi živci vise o niti i suzdržavam se da preživimo u miru natezanja oko oblačenja, izlaska van itd.
E sad, dolazim do ključnog pitanja, kako nastaviti dojiti ali smanjiti noćne podoje na 0 (prvi ujutro oko 6,7 ili sl.) i dnevne recimo na 3 max?
I pitanje: štetimo li im dojenjem ako nismo u stanju regulirati broj podoja da dijete zdravo odspava noću, da pojede barem 3 zdrava pa i mala (u našem slučaju) obroka danju te time stekne jednu ravnotežu dnevnog ritma?
Molim vas da u odgovorima nastojite bit objektivne i realne i, ono što ni ja nisam do sada mogla, pogledate istini u oči.
Dakle, ponavljam, ne osporavam vrijednost i ljepotu produženog dojenja, i bila bih najsretnija da me ništa nije ni natjeralo da postavljam pitanje iz naslova :(