Ovo me ostavlja bez daha :heart: !Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Printable View
Ovo me ostavlja bez daha :heart: !Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Veselim se vašoj sreći! :heart: :heart:
:love: :heart:Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Čestitam, čestitam i još jednom čestitam!!! :heart: :heart: :heart: :heart:
Zasluženo ste pobijedili u toj borbi. Toliko sam sretna zbog tebe i TM-a, a najviše zbog tvog M. Znam koliko mu znači što je dobio sestru. :love:
Veselim se svakom novom detalju iz tvoje priče.
Iako te ne poznajem osjećam ljubav iz tvojih postova. Pravo si nadahnuće. Hvala ti
Samo mogu potpisati sve cure ovdje, od čestitanja do svega o tebi i tvojoj obitelji. Vaš M. ni ne može biti drugačiji nego što je. Tako volim što vas, barem virtualno, znam :heart:
Potpisujem!Citiraj:
Balarosa prvotno napisa
Ja vjerujem da je Božiji blagoslov dobiti priliku poznavati (na bilo koji način) dušu poput tvoje :*
Rastapam se dok ovo citam!
Prekrasan je tvoj djecak, toliko topline i emocija izlazi iz njega. S mamom kao sto si ti i nije moglo biti drugacije. Vjerujem da ce sve to vrlo brzo prenijeti na svoju seku! :heart:
:heart: :love:Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
:heart:
Zdenka, prekrasno! M-ove riječi su me jako dirnule.
I ne mogu ti opisati koliko mi je drago kad čujem da je neko domsko dijete udomljeno, a još kad dobije ovakvu obitelj... :heart:
Draga Zdenka, od srca čestitam tebi i tvojoj obitelji!
:heart:
Cure, hvala vam na komplimentima, ali, vjerujte, ja sam samo obična smrtnica sa mnogo ljudskih slabosti. Ono u čemu ipak pogađate jest moja strastvena ustrajnost u svemu uz što prionem. Takva sam u svemu, a kad se radi o djeci to dobiva jednu novu dimenziju, to su ljudi, mali ljudi uz koje se ja osjećam mnogo više živa nego bez njih. Bez njih mi je bilo tijesno, a s njima mi je široko i vedro. Ali ja u tome nisam usamljena - upoznala sam mnogo žena koje su svašta podnijele i svašta prošle da bi ostvarile svoje majčinstvo. I koje su potpuno predane svojoj djeci. Nisam u tome ništa posebno.
Inače, sredili smo ormariće za B. Nisam htjela kupovati nove ormariće nego smo napravili reviziju stvari. M. je oslobodio polovicu prostora za seku i posložili smo unutra njezinu odjeću i posteljinu. M. je sudjelovao u svim nabavkama, davao savjete, birao odjeću - uglavnom mu se sve to jako sviđa. Sutra idemo posjetiti B., posljednji put je ostavljamo u domu, jer sljedeći put kad dođemo idemo svi zajedno kući.
Mnogi me pitaju kako je to sve teklo i kako smo uspjeli, pa ću pokušati to opisati. Evo prvog nastavka priče o našem drugom posvojenju.
Sve je počelo na dan kad smo posvojili M., kad smo došli po njega prije više od 6 godina. Tada je počelo naše razmišljanje o drugom djetetu i to vrlo konkretno - radilo se o konkretnom djetetu koje smo željeli posvojiti. Nažalost, to se nije realiziralo i tu činjenicu je bilo teško preboljeti. U tome je prošlo doslovno nekoliko godina. Kad smo konačno prihvatili da to nije moguće dali smo molbu. Bilo je to na samom početku 2005. godine, dakle prije skoro tri godine. Iskušenja su nas čekala već na samom početku - obrada je trajala puno predugo, a u njoj smo se naslušali svakakvih komentara i pitanja - od onog: "Pa što to vama treba?" do "vi ste sebični, jer želite dobiti još jedno dijete, dok drugi čekaju prvo dijete". Ponekad mislim da nas u početku nisu ni shvatili ozbiljno, čini mi se da su mislili da je to neki prolazni hir, pa što nam je, imamo jedno prekrasno dijete, zašto želimo "čačkati mečku". Ja sam ispočetka tiho i pristojno čekala da se obrada završi. Na primjedbu o sebičnosti sam odgovorila i požalila sam se na to. Mislim da je željeti dijete, pa makar i drugo dijete i u takvoj konkurenciji posvojitelja, nešto što je suprotno sebičnosti. To znači doživotno preuzeti svaku vrstu odgovornosti i brige za jedno malo ljudsko stvorenje. To se nikako ne može nazvati sebičnošću. Što se tiče konkurencije posvojitelja, moje je razmišljanje bilo ovakvo: ja to želim, ja to silno želim, to je više od želje, to je potreba. Zakon mi omogućuje da dam molbu, da sudjelujem u borbi, da otvorim put djeteta prema sebi. Zašto ne bih sudjelovala? Svi smo u tome načelno ravnopravni, svi imamo priliku pokazati svoju motivaciju i boriti se, pa imam i ja. Drugo dijete željeli su i MM i naš sin i smatrali smo da imamo ne samo zakonsko nego i moralno pravo boriti se za to.
Kako smo formulirali molbu? Za razliku od prve molbe u kojoj nismo naveli spol djeteta, u drugoj smo naveli da želimo djevojčicu. Ja sam ispočetka bila zato da ništa ne uvjetujemo, no MM i M. su jako željeli djevojčicu. MM i ja smo o tome puno razgovarali i ja sam pristala uz njegovu želju i uz njegovo mišljenje da će se M. daleko bolje prilagoditi sestri i prihvatiti je nego što bi se bratu. M. je, naime, uvijek bio posesivan prema meni i mnogo teže je podnosio konkurenciju muške nego ženske djece. Osim toga, u odnosu s dječacima kod njega uvijek postoji izražena kompeticija, dok je s djevojčicama vrlo opušten i blag. Drugo, definirali smo i dob. Uvjet nam je bio da djevojčica bude mlađa od M., jer je to prirodno i on sam to doživljava prirodnim. Kad smo s njim razgovarali o tome uvijek je inzistirao da dijete bude mlađe od njega: "Mama, molim te da bude barem jednu sekundu mlađa od mene!; Mama, prvi sin mora biti najstariji". Dakle, htjeli smo dijete mlađe od M., ali ipak veće dijete. Naveli smo da bismo željeli djevojčicu mlađu godinu, dvije od M. Izričito smo htjeli starije dijete iz više razloga. Na prvom mjestu su naši obiteljski razlozi - htjeli smo djevojčicu kojoj nećemo biti prestari roditelji i koja će biti po dobi bliska M. da se mogu u potpunosti zbližiti i biti jedno drugom potpora u djetinjstvu i u odrasloj dobi. Drugi razlog je bio obazrivost prema ostalim posvojiteljima. Kad smo se već upuštali u borbu za taj "luksuz" drugog posvojenog djeteta, smatrali smo da male bebe trebamo prepustiti mlađim ljudima koji još nemaju djece. Mi smo svoju bebu dobili, to smo prošli, a sada smo htjeli pomoći jednom većem djetetu. Osjećali smo se spremnima na to i smatrali smo da je to prednost i za naše buduće dijete, jer smo mi baš htjeli da bude starije.
Obrada se vukla mjesecima, ja sam nakon pristojnog čekanja da nam se smiluju počela nazivati. I dalje se nije ništa događalo. Jedno jutro sam se raspalila, uzela dijete za ruku, otišla tamo i rekla: "Mi vas već jako dugo i predugo čekamo". Nakon toga, obrada je bila gotova za tjedan dana. Tada sam poslala molbe na stotinjak adresa.
Zdenka,
Ja bas nisam neka placljiva, ali toliko su me dirnuli tvoji opisi susreta izmedu tvog sina i tvoje novodosle kceri, da si me rasplakale. Jako mi je drago za tebe i cestitam ti od srca. Obradovala si citav forum sa svojom vijesti.
I ja si toliko zelim stariju curicu za mog sina i sve sto si napisala je bas onako kako si zamisljam da ce se mozda i nama desiti jednog dana.
eva
svaka čast Zdenka2 na upornosti i na tvojim postovima...hvala ti... :shykiss:
:*
Ajmeeee, Zdenka, ovo je preeeedivno :D
Uživam čitajući ove tvoje postove, a OSOBITO riječi tvog sina. Predivan je dječak i predivan brat :heart:
Želim ti da i B. bude jednako divna i pametna osoba :heart:
Sretna je što vas je našla :heart: :heart: :heart:
Zdenka preprekrasno sve opisuješ (naravno da sam se pretvorila u potočić :cry: ali od sreće ), neka Bog čuva vas i vašu djecu :heart: :heart: :heart: :heart: .
Zdenka, svaka čast na upornosti, i mislim da si bila potpuno u pravu kada si se borila za dijete jer kao što kažeš imala si na to pravo po zakonu kao i svi drugi. A pružiti toliko ljubavi još jednom malom biću je nešto najdivnije što se može. :heart:
wau, zdenka, kakve novosti! :love:
tebi, tm-u i m.-u cestitam od srca! :heart:
zelim vam puno ljubavi, uzivanja i srece u vasem zajednistvu.
oprosti, :oops: naravno cestitam i b.-u.
i njoj posebno zelim svu srecu svijeta.
o draga, draga zdenka :heart: :heart:
najiskrenije čestitke tebi i tvojoj obitelji. :D
Tek sad vidim. Zapravo sam zanijemila od vaše sreće...Najrađe bih da vas poznajem i dijelim ovo s vama.
Poljubi djecu!
Zdenka :heart: ,
dok te čitam, sjetim se svog Abdulnasira(topic o posvojenju),kad je rekao u školi(tema je bila-moja mama )
"ja sam se rodio iz srca moje mame u koje me donio jedan mali leptirić i ja nisam bio u stomaku, ali sam rastao u njenom srcu i ona je uvijek zanala da sam ja njeno dijete"
neko djete je reko:pa kad te rodila?
a on je rekao:kad me je vidjela :heart:
Zdenka, mislim da ste to stvarno divno i logično posložili i da je vaša kćerkica i sestrica zaista ona magična spona koja vas čini vašom obitelji iz snova :heart:. I sama imam slične osjećaje a propos "utrke" za drugo dijete, tj. MM i ja bismo u nekoj perspektivi željeli dvoje djece ako bude sve OK, premda je i ova trudnoća koja nam se dogodila prekrasan i ustinu neočekivani blagoslov. Nismo odustali od posvojenja. Naša obrada je taman započela u početnim stadijima moje trudnoće koju još tada nismo bili objelodanili djelatnicima Centra jer smo bili u fazi da nije prošlo još niti 3 mjeseca i bilo je upitno hoće li se održati, odradili smo posjet kući i razgovor sa soc. radnicima i to je proteklo OK, preostala je psihoobrada koju čekamo od 9. mjeseca. Ne želimo (još) odustati, nekako vjerujem da ima mjesta za sve naše želje :love:. Oprosti ako sam ovime "privatizirala" tvoj topic, ali nekako mislim da su nam te dvojbe slične - o tome je li vis-a-vis drugih potencijalnih posvojitelja "pošteno" i dalje imati tu želju, što me koji put muči.
joooj, kako je ovo lijepo :heart:Citiraj:
white_musk prvotno napisa
Zdenka, cestitam od srca i zelim vam sve najbolje!
:heart:
:heart:Citiraj:
white_musk prvotno napisa
:heart: Zdenka, divno je i toliko ohrabrujuće čitati tvoje postove. Tvoja mi je priča dala novu snagu u potrazi za mojim drugim djetetom.
Ajme ,sad tek vidim ljepote koje su se događale ovih dana dok nisam bila u stanju sjesti za comp zbog neke viroze koja me doslovno bacila u krevet.
Zdenkić nemrem ti opisat koliko sam sretna zbog vas ČETVERO!!!!!
Čovjeće, ludilo , mrak.....uspjela si!!!!!! Znaš kak se osjećam? Pa to se neda rječima opisati, bar ja neznam,ti bi to super napisala. Ne, ne mogu ništa pametno sroćiti,ali pokušat ću ovako: :dancingfever: :dancingfever: :sing: :dancingfever: :dancingfever: :sing: sva sreća da sam sama doma pa ne trpe ničije uši.
Čestitke cijeloj obitelji od mene i MM .
:* :heart: :* :heart: :* :heart: :* :heart:
Zdenkić sječaš se one rode i što će se dogoditi kada ona sleti k nama?
Vidiš da nisu sve otišle u toplije krajeve, ostale su neke kao dežurci za hitne intervencije koje će se događati tokom zime. :lol: Želim im što više tih intervencija kako nebi imale vremena razmišljati da im je zima. :lol:
Pusa i svim čekalicama, jošššššš maaaalooo pa i vas možda uskoro posjeti roda! :*
Zdenka, presretna sam zbog vas! :heart:
Prekrasno i dirljivo!!!! :heart:
Drago mi je zbog Vas! Stvarno jedan lijepi isječak iz nečijeg života kojeg sam spremila u svoje srce jer ispunjava toplinom i ljubavlju.
Hvala ti na tome. :*
Citiraj:
"Ja tebi nisam prijatelj, ja sam ti brat
:cry: :cry:Citiraj:
Mama, i je vrlo važno, i znači da smo mi zajedno, a ne ... pored. Mi smo brat i sestra".
:heart: :heart: :heart: :heart: :heart:
Izmedju svih lijepih forumskih prica koje ispunjavaju dusu, povremeno se pojavi poneka koja me posebno dirne, razmisljam zahvaljujuci (i) njoj kako je zivot zaista lijep. Ovo je jedna takva prica i zaista sam prosla citav spektar emocija citajuci sve do sada napisano. Tvoj prekrasni sin i njegova reakcija na sestru su posebno dirljivi, a od tebe se kao i toliko puta moze jako puno uciti o zivotu opcenito.
Put do vase kcerkice koji si opisala je cini mi se materijal za knjigu, a ne "samo" za jedan forumski post. Nacin na koji ste donijeli odluku, svi troje, kad, kako i kakvo drugo dijete traziti, vasa zrelost i iskrenost u suprostavljanju besmislenim argumentima koje ste dobijali, ustrajnost... ma, mogla bih kompletan tvoj zadnji post secirati red po red, jer je svaki edukativan, inspirativan i napokon velicanstven, jer odrazava divljenja vrijednu snagu i ustrajnost koja vas je dovela do zeljenog cilja. Duboko, duboko vjerujem da kada covjek nesto iskreno i ciste duse zeli, stvari se posloze da se to i ostvari - u pravom trenutku. Ova prica samo je dokaz tome.
Sve je toliko lijepo i zaista sam pocascena sto bar ovako imam uvid u jednu prekrasnu epizodu iz vasih zivota. Ceka vas prvi od vasih posebnih zajednickih Bozica i zelim vam svu srecu svijeta, sada i uvijek.
Tek sad vidim...Divno, predivno! :heart: Čestitam i uživajte!
pa draga Zdenka, skoro da ništa ljepše od ovoga nisam pročitala :love: :heart:
Koja prekrasna vijest, sretna sam radi vas, uživajte. :heart: :heart:
....
Kad smo donijeli odluku i krenuli u obradu razgovarali smo s našim roditeljima, sestrama, braćom, šogorima i šogoricama i drugim rođacima. Moram reći da su nam oni svi pružili razumijevanje i podršku. Išli bismo mi za svojim ciljem i bez toga, ali ipak je mnogo ljepše i lakše kad te tvoji najbliži razumiju i stoje uz tebe. Moji roditelji su malo brinuli kako će sve to doživjeti njihov ljubljeni unučić i nije li to previše za njega, no, kad su se osvjedočili da on želi sestru, umirili su se. Moja mama je bila malo zabrinuta i zbog naše želje da posvojimo starije dijete zbog toga što ga nećemo mi odgajati od najranije dobi i što će imati tko zna kakva sjećanja i kontakte s članovima biološke obitelji. Ja sam joj objasnila svoje razloge i da to zbilja želim, da se osjećam emotivno i racionalno spremnom. Jedna draga forumašica mi je u pp napisala da je "posvojenje starijeg djeteta više od ljubavi". To je jako lijepo rečeno, a mislim da je i u srž pogođeno. Pod time mislim da se u posvojenje općenito, a pogotovo u posvojenje starijeg djeteta ne bi smjelo ulijetati samo srcem nego čovjek mora zaista neke stvari znati i biti siguran u svoje postupke. Ja sam taj osjećaj imala - bila sam sigurna da se želim i mogu nositi sa svim problemima koje donosi posvojenje većeg djeteta. Meni je taj osjećaj sigurnosti ulilo iskustvo odgajanja mog M., mog predivnog, ali izuzetno odgojno zahtjevnog sina. Druga stvar koja mi je pružala sigurnost bila je Škola za posvojitelje sa svim znanjem, tuđim iskustvima i prijateljstvima koja sam tamo stekla. U tome smo se MM i ja potpuno složili - i on je bio za veće dijete.
Svojima smo odmah objasnili i kakva je situacija s posvojenjima te da nema puno nade, ali da mi ipak ulazimo u to. Ne damo li molbu sigurno nećemo dobiti dijete, damo li molbu, upuštamo se u neizvjesnu borbu, ali sa šansom da ipak dobijemo dijete. Tata mi je rekao da mu već sama naša namjera da posvojimo još jedno dijete grije srce i da misli da će se Bog pobrinuti da dijete i stigne k nama, jer smo dobri roditelji.
Kad smo predali molbu o tome smo razgovarali i s M. On se oduševio s mogućnošću da će dobiti sestru, s time da se je odmah odredio što se tiče dobi: "Mama, idemo se pomoliti da ne bude mala beba"! Nikako mu nije išlo u glavu to da ljudima ne daju dijete zato što već imaju jedno dijete. Njegove su riječi: "Mama, zašto? Pa dijete treba drugo dijete. Ja ću im reći da ste vi najbolji roditelji". S njim smo kasnije povremeno razgovarali o tome tek toliko da vidimo razmišlja li o sestri i je li možda promijenio mišljenje. Ali, on nije mijenjao mišljenje. Ostao je kod toga da želi sestru - kad je imao 6 godina, želio je da ona ima 5, a kad je navršio 7, 5 mu je postalo premalo i želio je šestogodišnjakinju. U mjesecima što su slijedili nastojali smo ne opterećivati ga previše s time da se ne bi uljuljkivao u lažne nade.
I tako je počelo čekanje na početku kojeg nismo znali da će se mjeseci pretvoriti u godine...
:heart:
zdenka, suze mi naviru dok čitam ovu tvoju bajku s sretnim završetkom. :love2: .prekrasna priča :heart:
i na ovo sam se rascmoljila.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Zdenka, ovo je divno.
:love: