ne, to mi uopce nije cudno. to radimo svugdje, pa zasto bi me cudilo da radimo i ovdje.
svugdje prvo trazimo ravnu crtu pa onda mjerimo odstupanja prema njoj, sjeti se kad si ucila crtati :)
Printable View
ne, to mi uopce nije cudno. to radimo svugdje, pa zasto bi me cudilo da radimo i ovdje.
svugdje prvo trazimo ravnu crtu pa onda mjerimo odstupanja prema njoj, sjeti se kad si ucila crtati :)
Ja sve stalno preispitujem. Od katoličanstva mi je bliska duhovnost don Ivana Grubišića, ako vam je poznat.
jao topica!
ja sam na putu, i sve razmisljam i odlucujem da ovdje odradim apstinentsku krizu i po povratku se ne javljam na forum (ili se javljam manje).
I onda skicnem, i vidim ovakav teaseer!
Cekajte samo da se vratim.
Sad vec vidim da bih vas mogla bar desetak potpisati.
jao, ne želiš vidjeti moje crtanje. :mrgreen:
to sam cesto cula.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
moje je misljenje, da prenosenje zivotnih vrijednosti, humanizma i ostalog treba biti sastavni dio zivota i zivljenja. to se zivi.
svaki dan kod kuce, vani, u skoli:
- kada pri budenju zagrlis i poljubis svoje dijete, kada zajedno doruckujete i pricate.
- kada njegujes prijateljstva i dijete to vidi
- kada pomazes slabijima da ih jaci ne zgaze
- kada dijete podjeli svoju japuku sa prijateljem
- kada uciteljica svaki dan u svakodnevnim skolskim situacijama reagira ispravno
- kada je dijete sretno sto zna citati, ali ne pomislja da je zato vise vrijedno, vec rado cita price drugima koji to jos sami ne mogu
- kada dode nesretno kuci, jer se upravo posvadalo sa prijateljicom u klupi..
- ...
strana mi je ideja da za prenosenje tih vrijednosti trebas "separirani" predmet bilo etike, bilo vjeronauaka.
etika mi kao predmet ima smisla od 5 razreda na dalje. jer je prije preapstraktno.
pored toga, ono malo biblije sto sam procitala, nisu price koje bih ja rado svom djetetu citala u smislu zivotnih vrijednosti. poradi uloge zene, prica kao o josipu, gdje je kao normalno da otac njega voli vise od ostalih sinova, a nije normalno da oni zbog toga budu ljubomorni...
ovo je samo primjer, nisam strucna u pogledu biblije.
druzba pere kvrzice je super stivo za prenosenje vrijednosti. i mnoga druga literatura naravno.
ja ću rado odgovoriti (mada nema tu puno toga za reći), samo tek večeras, sad žurim iz kuće.Citiraj:
Gemini prvotno napisa
Evo i mene. Uvjerena ateistica zadnjih otprilike petnaestak godina, iako sam po "konstituciji" oduvijek naginjala nečem takvom. Al trebalo se otrgnut. Roditelji uglavnom nevjernici (tata isto bio ministrant kad je bio mali :mrgreen: ), ali odrasla sam s bakom i dedom, miješani brak, obilježavali smo i katoličke i pravoslavne i komunističke. A najbolje se pamti papica :) Crkva fakultativno, božić, uskrs. Poimanje vjere moje bake je "ja se držim božjih zapovijedi, odlasci u crkvu su manje više suvišni" - moja baka je duboko moralna i praktična osoba :)
Krštena, do faksa povremeni pokušaji koketiranja s vjerom, ali odgovor u meni nije bio kako treba pa sam odustala.
Dugo sam bila manje više apsolutni nevjernik, al u zadnje vrijeme se nešto u meni mijenja, još je nedefinirano, ali tu je. Starim, valjda. ne mislim da će se to pretvoriti u neki oblik "organiziranog vjerovanja", ali recimo da sam "duhovnija" nego prije, iako je to kod mene dosta povezano s majčinstvom, rađanjem, ljubavi i sličnim mističnim silama.
Što se djece tiče, obilježavamo neke blagdane kao tradicionalne, ali zadnje vrijeme i to nekako smanjujem. Uskrs sam ove godine posve bila preskočila, klinci su bili kod tate.
Oni nisu kršteni, ne vodim ih u crkvu (osim turistički), ali ne branim drugima da ih vode. Jan zadnje vrijeme govori da vjeruje u boga i da je bog duh (riječi prijateljamu iz vrtića).
Ne mogu reći da se zbog ateizma osjećam nešto posebno drukčije ili da imam bilo kakav problem zbog toga, bilo u komunikaciji s drugima, bilo u odgoju djece.
naravno da se ne radi o naslovu topika :P :lol: a za ostatak - seni, nisi u pravu, jer nisi dobro pročitala moj uvodni post. baš sam izričito navela da su svi dobro došli! što se i podrazumijeva na forumima, al fokus same teme je na životu nas roditelja ateista/agnostičara u svijetu teista, kako se mi sami nosimo s tim (jer mislim da to nije zanemarivo), a onda kako odgajamo našu djecu, ako tko od vjernika ima savjet na ovu temu, itekako je dobro došao.Citiraj:
dakle ne radi se o naslovu ili temi topika, radi se o tome, da se podrazumjeva da neki ljudi zbog svoje boje koze, religije, nacionalnosti.... ne bi se trebali javljati na neke teme.
ja to ne simpatizitram.
ja to globalno.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
ako je razlika u odgoju djece ateista i vjernika takvog stupnja, da o tom odgoju trebaju posebne elaboracije, u odnosu na ono drugacije, onda nesto ne stima ili u odgoju ili u ateizmu ili u vjeri.
ja toliko imam dragih prijateljica totalnih nevjernica da cu se zabrinuti :mrgreen:
nikakvih problema nemam s tim nit racunam tko vjeruje a tko ne, cak sam s nekim nevjernicama i jako bliska...kuzimo se i postujemo se u razlicitosti, dapace, mislim da time mozemo jedni drugima obogatiti iskustva....
nemam poriv popovati im
:mrgreen:
i slazem se sa seni ....
:)
ja duhovnost nikada nisam vezivala za religiju. svaka slika van goga je duhovna, dobra arhitektura, dobra knjiga.Citiraj:
Maja prvotno napisa
religija je za mene, onako kako se institucionalno upraznjava sa svim dogmama, ritualima , zabranama, upraznjavanju moci i snage, bas kao sto si rekla "organizirano vjerovanje".
kao koorporacija microsofta. kao ministarstavo vanjskih poslova. sa svojim budetima, hijerarhijama, politickim igrama i slicno.
duhovnost je kvaliteta duha. koju sam stvaras.
Ina, i ja bih rekla da je I. Grubisic vrijedan i slusanja i citanja. :heart:
nemoj, nemoj :lol:Citiraj:
zrinka prvotno napisa
i ja imam dragih prijateljica totalnih vjernica. :)
Pročitala sam topic, vrlo su mi lijepe misli nekih od vas, npr drugarice Marte o reinkarnaciji po zasluzi :), pa blagi i ugodni ton Ajvičinog glasa tijekom čitavog topica :), moram spomenuti Flowerinu prekrasnu Do :heart: , Flo,zaista su me dirnuli vaši razgovori na temu ne/vjere, zatim seni :), poslovično dragu azakajicu koja, doduše ništa još nije napisala, ali ja to bjanko u njenom slučaju :lol: ...
Sudionike topica koje nisam posebno spomenula lijepo pozdravljam :) i čitam vas.
Ono što bih još za kraj (ovog javljanja :mrgreen: ) posebno istaknula, je ova, vrlo, vrlo lijepa iako zapovjedna rečenica:
Ajvice :heart: :mrgreen: :*Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
nda, kužim, ali nekako zadnje vrijeme odbijam reći "nikad" i prvi put osjećam neku vrstu vjerovanja. Čudno mi to i još nedefinirano pa se ograđujem. Al rekla bih da ipak po pravici spadam na ovaj topic.Citiraj:
seni prvotno napisa
Kad ja krenem muzu pricati ovakve price tipa Majine, mene muz onda pocne uvjeravati kako se radi iskljucivo o strahu od smrti. :saint:
da, da a taj strah raste s godina
sta ce tek bit kad maja bude imala 35.
srest cu je u medjugorju :mrgreen:
Ne, strah od smrti mi je baš ono skroz nepoznata varijabla, nikad ga nisam osjećala, ako u nekom smjeru ide onda na manje.
Ne mislim da ima išta poslije, veselim se zapravo konačnosti. Tjera me da više toga zguram u ovo ograničeno vrijeme.
Ideja besmrtnosti me puno više plaši.
Zrinka, u međugorje idem samo ako ti nemaš nikoga da ode s tobom :love:
I, strah od smrti je mnogomoćna stvar, ali meni se osobno ne čini da nužno tjera u vjerovanje.
nemojte me ismijati ali nek mi netko nabrzaka odgovori tko je agnostik :oops: ak sam dobro skužila čitajući to su oni koji vjeruju u Boga ali ne i u Crkvu :oops:
Ja sam odgajana katolički, ali kako rastem :P sve manje to osjećam, ne vjerujem u Crkvu a niti u takvoga Boga kakvog oni predstavljaju.
Vjerujem u tu neku karmu, višu silu, to "nešto" što osjećam da postoji, ali kažem, na početku sam, pa često premišljam hoću li vjerovati u to i za desetak godina. Ja sam se uvijek pitala u što ateisti vjeruju, nekako si mislim, pa moraju u nešto? ili se varam ?
evo anima
s wikipedieCitiraj:
Agnosticizam je filozofsko, idealističko učenje, koje poriče mogućnost spoznaje objektivno postojećeg svijeta. Riječ je grčkog porijekla.
Agnosticizam za razliku od ateizma ne kaže da Boga ili Smisla nema, već da on možda i postoji, ali ga na ovom stepenu razvoja ne možemo dokučiti. Agnosticizam je negdje na pola puta između deizma i ateizma: s jedne strane nije opterećen vjerskim dogmama, a s druge strane nije ograničen isključivošću ateizma pošto dopušta mogućnost da ipak postoji neki viši entitet nego što je to čovjek. Zbog gore navedenoga smatra se glavnim takmacem deizma i ateizma.
hvala sun sviđa mi se, malo ću prosurfati ;)
a i na ovom topicu ću sigurno puno naučiti :)
ostaje još da mi netko odgovori na ovo pitanje što sam postavila
e to će ti morati neki okorjeli ateist odgovoriti :)
ja vjerujem u sunce, vjerujem da će sutra opet izaći 8)
Seni, zanimljivo razmišljaš i blisko mi je to - naravno da je u življenju vrijednosti ključ. Meni je zanimljiv aspekt roditeljskog stava prema katoličanstvu i religiji općenito, kojoj će dijete u velikoj mjeri biti izloženo tj. u njega uronjeno samom činjenicom življenja u Hrv. Zanimaju me kreativni odgovori na dječja, sasvim konkretna pitanja, pitanja. I je i nije mi daleko razmišljanje o pitanjima mog djeteta o religiji, jer sam svjedok pitanja starijih nećakinja MM-a i mene o religiji koja legitimno postavljaju i onda dolazi do nama smiješnih (ali trudnimo se ne smijati) kurzschlussa kao što je nećakinja sve fino povezala - i Boga, Adama i Evu kao prve ljude - tj. majmune. I načina na koji se mogu dati odgovori na ta pitanja a da se sve nekako posloži - taj dio mi je poglavito zanimljiv.
Jer, realno gledano, vjerojatno će i naše dijete iz logističkih razloga (kuda s jednim djetetom u razredu, šestogodišnjakom, dok su svi drugi na vjeronauku koji je usred školske satnice, izdvajanje jednog bidnog đaka, a osim toga - zašto da ne čuje neke osnove iako se MM s time ne slaže i to nam je već sad big issue) ići na školski vjeronauk, biti izloženo religioznim sadržajima, imati prijatelje koji idu u Crkvu, ići u Crkvu po običajima - vjenčanja, krštenja...
Mene, anima, zanima, prije nego odgovorim u što vjerujem, na kkavu vrstu vjerovanja misliš? Zašto misliš da ateisti moraju u nešto vjerovati?
A propos straha od smrti, to je za mene nekako isto ne neko pitanje jednom i za svagda riješeno. To je nešto čemu se vraćam, ali u ovom trenutku mog života religija i zagrobni život na način katoličanstva ili reinkarnacija na način istočnjačkih religija nisu za mene odgovori. Nikad ne reci nikad, u mom slučaju, i ne mogu garantirati da se u nekoj za mene teškoj situaciji, tragediji, starosti itd. ne bih okrenula nekoj religiji. Ja uopće ne znam definitirati svoj stav - jesam li ja ateist, agnostik ili nešto treće. Iskreno, meni to nije važno, važno mi je da sama sa sobom i okolinom sa svojim stavovima u ovom trenutku (dobro, koji traje nekih 38 godina mog života) dobro i koherentno živim.
A propos animinog pitanja - ja vjerujem da svako vjeruje u nešto - ili u Boga ili u neku višu silu ili u neke svoje osobne vrijednosti. Svako se ponaša po nekom svom sustvau vrijednosti. Meni osobno čak i nije toliko bitno da ja to kod sebe raščlanim i vidim u kojoj sam "grupi". Stavovi o raznim stvarima su meni samoj jasni (iako možda djeluju konfuzno i proturječno), ali ne mogu se svest pod neku grupu, a, iskreno, nije mi to niti cilj. Ako već moram, najbolje pod, što je ovdje neko rekao, "nesvrstane" :*.
Maslačkica je načela temu ponašanja u Crkvi. Ja ustajem i sjedam sa svima drugima, prekrižim se kad se drugi križaju, izmolim Oče naš i Zdravo Marijo jer znam te tekstove, govorim "usliši nas" kad se nekom želi sretan i blagoslovljen ulazak u brak ili miran odlazak u zagrobni život, dam drugima mir (to mi je najdraže), ali se ne lupam u prsi za moj grijeh (to mi nikako nije drago i okajavam se na neke druge načine). Opet napravim tu neki svoj "miks" - a razlozi su da se pridružim na neki načim željama svih drugih, a i nekako - zašto ne bih izmolila molitve koje znam. MM ustaje i sjeda, ali ne govori molitve i ne križa se. Mise i obrede koje vodi don Ivan u Splitu mi je gušt poslušat jer se ima dosta toga zanimljivog i poticajnog za čuti pa se rado priključuje prijateljima vjernicima. A naša splitska nećakinjica, to mi je posebno drago, je u nekom kontekstu njenog razmišljanja u stilu tko ide u Crkvu i tko ne, i tko je dobar čovjek i tko ne, baš MM-a uzela kao primjer dobrog čovjeka koji ne ide u Crkvu :heart: !
O, i Maju na način koji je gore opisala bih skroz potpisala - nekako tako slično razmišljam/osjećam i ja.
preuzeto iz Jutarnjeg neki dan
Sudac, intervju
Što mislite o ateizmu?
Kad govorim o ateizmu razlikujem dvije kategorije. Razlikujem agresivnog ateistu, koji pošto-poto pljuje po svemu što je religiozno i onog ateistu koji je dobar, dobronamjeran, moralan, ali mu nije dano da vjeruje, pošto je vjera dar. Ja sada posebno govorim o ovoj drugoj kategoriji normalnih, običnih ljudi, jer sam se uvjerio, pošto i oni dolaze na duhovne programe, koliko ti ljudi žive po Božjim, moralnim, prirodnim zakonima. Uvjeravam vas da su mi draži od nekih naših vjernika, koji tobože sve obrede ritualno obave, a susjeda mrze zbog dva metra zemlje.
Ateisti koji žive po prirodnim zakonima spašavaju se svojim djelima. Oni ne moraju uopće vjerovati, ali ako žive po prirodnim zakonima ne mogu biti protiv Božjih zakona te se po tome i spašavaju.
Meni je ovo baš okej, i dala sam sinu da isto pročita, jer ima vjeronauk u školi, a mi smo u obitelji po uvjerenju ateisti.
taj je vec citiran na ovom topiku, negdje na prvoj stranici
ja sam ga parafrazirala u svom prvom postu :mrgreen:
i bas nimalo mi nije ok
Zašto ne?
Inače sorry kaj te ponavljam, nisam sve iščitala.
Pa ne znam uopće što bih mislila, zato i pitam...Citiraj:
Maja prvotno napisa
Ako netko kaže da je ateist pretpostavljam da to znači da ne vjeruje u Boga ili što već.. ja eto ne kažem Bože pomozi (dobro kažem nekad :P ) ali uglavnom se nekako obračam i zahvaljujem Svemiru, tome što me okružuje...pa nekako ne znam kako bi da se ne zahvaljujem/ne molim nikome... Zato me zanima kako to ide kod ateista? Imam kuma koji je ateist pa sam njega pitala isto, on je rekao da ne vjeruje u ništa i da uopće ne razmišlja o tome ni na koji način... To mi je bio ok odgovor ali me zanima još
A propos citata vlč. Suca i ja sam se u prvi mah pitala i nije mi bilo jasno jer zvuči sasvim OK. Vjerojatno je ivarica mislila na kategorizacije ljudi koje podsjećaju na "nezadrti vjernik", "dobar ateist" koje su gore spomenute, ali neka ona kaže. Ja se istinski trudim poštovati svačija uvjerenja, neka su mi bliža, neka su mi manje bliska... Ovo gore što je Maja spomenula za svoju baku, ako se ne varam, mi je jako blisko i tome nekako težim, a užasno je teško postići - spregu moralnosti i pragmatičnosti.
Meni se te njegove riječi čine kao jako dobra podloga za razgovor sa sinom koji ima 8 godina, a već sam rekla nismo vjernici, mada on ide na školski vjeronauk i jako mu se sviđa.
Dakle, ne mora se krstiti da bi bio dobar čovjek, kako to već i neka djeca od 8 godina tvrde (npr. "joj, nisi kršten, pa ti nećeš vjerovati u Boga niti u ništa kad budeš velik").
I meni se čini tako za tu dob pa bih se složila s tobom.
Citiraj:
seni prvotno napisa
Daaaa.. ovo bi bila prava riječ kako se možda osjećam u crkvi + strahopoštovanje i nekada znam osjećati mir. Čak nekada poželim u teškim trenucima otići u crkvu i tamo sjediti i nadati se boljemu. E sada... razlog? - zato što je tamo tišina, nema mobitela, niko te ne smeta, možeš u miru razmišljati, a mislim da bi mogla i sa svećenikom popričati - bez obaveze, je li...
E sada, otići u crkvu i misliti i tražiti od "nekoga" da mi pomogne :/ mislim da nema fajde, jer mi neće pomoći, jer nema ko da mi pomogne. Mogu tražiti nadu i vjeru u sebe i to je to...
Zaboravila sam reći da ne križam se (ili sam možda i rekla) ni grupno ni pojedničano, slušam svećenika i neki znaju biti JAKO zanimljivi, a opet neki jako teški, tmurni i dosadni.
Ukoliko ste u Zg preporučujem vam da odete u crkvu (ne znam ni kako se zove) u Sigetu. Imaju tamo 2-3 svećenika koji se bave mladima i njihove mise su super - zanimljive, pričaju normalnim glasom itd. (pa ko voli, nek izvoli).
Moram priznati da sam tek ovdje saznala da sam agnostik, jer mi je bio pojam stran, nego sam uvijek objašnjavala da sam ateist, ali ne baš pravi... tj. baš mi je legla definicija agnostika.
Zaboravila sam reći ono najbitnije, a to je različitosti i odgoj djece.... Mm želi da nam se djeca krste itd, ja se tomu neću protiviti, jer time ih neće napraviti vjernicima, a osiguravam da ako ja nisam upravu, pa Isus postoji, mjesto kod njega! :mrgreen:
Nisam baš protiv toga, ali nisam ni za, jer smatram da ako dođem u crkvu i križam se i klečim, a ne vjerujem u to što radim da varam i sebe, i Boga i narod i da nema svrhe.
Kada sam ja bila mala komšinica mi je pričala priče o Isusu, ali sam ja brzo izgubila interes o njima, jer mi se baš i nisu sviđale - ne znam zašto.. nekako su mi bile nerealne (možda je i mama imala utjecaj, jer je rekla da ona ne vjeruje u to, pa sam se ja time povodila).
Pa mislim da mi djeca mogu odabrati sama i na kraju krajeva, zar nisu djeca koja su odgajana u katolicizmu prešla na drugu vjeru, ili nisu nikakvi vjernici ili obrnuto za ateiste? Tako da možda mi i nemamo BAŠ JAKO VELIKI bitni utjecaj u tome - kod neke djece.
Božić i ostali vjerski praznici mislim da se trebaju nekako objasniti djeci da je npr. za tatu Isus rođen i da se slavi rođenje njegovo, a za mene da je to običaj i da samo pratim tradiciju (neku) - da li bi to bilo prihvatljivo? Ali u svakom slučaju, djeca čija su djeca vjernici susreću se sa biologijom, postankom svijeta itd. i uvjerenjima koja su drugačija od onoga što su već naučena. Pa imaju pitanja, pa se zbune, pa na kraju prihvate to sve bez problema...
Za mene je bitno da kada ja kažem djetetu da za mene bog ne postoji da mm drži jezik za zubima i da ne viče iz druge sobe da su to gluposti da bog postoji...
(uh raspisah se...i ništa ne rekoh)