Ajme meni :( Meni su se kod vrtića najmanje svidjela tužna lica kakva su sva djeca imala :/ I kako se produciraju, lijepe na tete, traže komadićke pažnje :(
Printable View
Ajme meni :( Meni su se kod vrtića najmanje svidjela tužna lica kakva su sva djeca imala :/ I kako se produciraju, lijepe na tete, traže komadićke pažnje :(
ja sam se nekoliko puta na ovo skoro rasplakala :cry:Citiraj:
Mima prvotno napisa
ovo mi je bas tuzno citati. a jel mislis da bi tako bilo u svakom vrticu, jer je ona takvo dijete, ili je stvar u bas ovim tetama/djeci/vrticu?Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
moje dijete vrišti od sreće kad ulazi u vrtić, a o tetama priča kao o najrođenijima.
na osnovu takvog iskustva sam postavila svoje parametre i nadam se da i neću imati drugačijih iskustava.
:lol: moram ovo napisati. u trenutku kad sam procitala zadnji mail od Marije71 i napisala joj odgovor, prekinula mi se veza (stvarno ne znam zasto), pa sam zakljucila da mora da sam u time-outu (ili potpunom izgonu s foruma).
osjecala sam se prije svega neshvaceno, ali i grozno. NIKAD, ali NIKAD necu svoje dijete staviti u time-out... :)
sto se tice 'tuznih lica', to je stvarno grozan prizor.
u najmladjim jaslickim grupama su ona vrlo cesta (i vlada tisina), kasnije ih je manje, ali zapravo, mislim da sam ih povremeno vidjala i kod djece u predskolskim grupama. ne mislim na neku povremenu tugu, nego na ionaj izraz po kojem znas da bi za to dijete bilo bolje danije tu.
ali, vec u starijim jaslickim grupama u nasem vrticu prevladava smijeh i radost, kod gotovo sve djece.
a zakaj, kako znaš? Mislim, koliko prilike imaš boraviti u vrtiću?
Naša iskustva s vrtićem su prije dobra nego loša.
Jedina zamjerka koju imam za vrtić je - šmrkavost. E sad, tu imamo sreće, pa mi je dijete relativno otporno i nismo imali težih bolesti ili duljih bolovanja (jer da jesmo, vjerojatno bih drugačije razmišljala).
Bilo je malo tuge (zapravo, više zbunjenosti) u početku, ali sad, kad ga vidim kako se ujutro zatrči teti i baci joj se u zagrljaj, uopće nemam nikakvih dilema.
I kako smo jučer popodne ostali 10 minuta dulje jer smo čekali mamu od drugog dečkića da oni mogu zajedno trčati do izlaza.
I kako je konačno počeo percipirati i drugu djecu (to još ne znači da se igra s njima, ali bar svima zna ime :) )
Ne znam, i mene je nekad (naročito dok nisam imala dijete) bilo strah tog hipotetskog Vrtića (naročito prisjećajući se vlastitih iskustava), ali s Andrejevim polaskom, strahovi su se rasplinuli...
(eh da, jaslice smo ipak preskočili)
zapravo, nemam puno.Citiraj:
Mima prvotno napisa
zakljucujem po onom sto vidim ujutro i popodne, eventualno prizorima iz dvorista koje vidim ako prolazim blizu, a i po onome kako djeca reagiraju i sto pricaju (a tonka je prava tuzibaba i voli pricati).
jednostavno, imam toliko povjerenja u nju da ona zna prepoznati je li neka sredina za nju ok ili nije, pa ako je ona svako jutro sretna sto ide u vrtic, onda je valjda ok.
tuzna lica sam vidjala prilikom adaptacije, ali i kasnije, ako dolazis svaki dan i zadrzis se 5 min. na vratima, mozes stosta usnimiti.
Hm, da, ja se stalno nadam da je moje loše iskustvo posljedica određenog vrtića ili lošeg perioda u vrtiću - jesen, adaptacija. Šogorica koja je odgajateljica mi je rekla da je to teško vrijeme u svakom vrtiću.
Opet ne mogu da se ne pitam zašto je teško ako starija djeca vole ići u vrtić. Uglavnom, sjećam se da sam govorila MM-u kako se u vrtiću nitko nije smijao, niti djeca, niti tete nego da je vladala komorna atmosfera.
MM je vodio Leu na upoznavanje na proljeće i imao je drugačije dojmove.
Ja sam bila dosta velika zagovornica vrtića, prije svega radi druženja, jer Lei toga fali - i vidjela sam da je u vrtiću dok bi se igrali neke organizirane igre bila sretna (no ja sam bila tamo čitavo vrijeme). Mi smo odustali radi bolesti, ali mi je to iskustvo ostavilo stvarno loš dojam o vrtiću (u mnogim stvarima), toliko loš da razmišljam da li da uopće više ikad pokušavamo.
A ne bi da je ijednom osjetila da ti imas podozriv stav prema tetama ili vrticu kao instituciji. Cinjenica da je ti saljes u vrtic, a ne u mucionu ili neko sivo, tuzno, sumorno mjesto prepuno djecice sa maskom tuige na licu - sigurno doprinosi i njenom pozitivnom stavu.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Ja sad ne znam jesam li negdje nesto fulila, ali npr. jasno mi je da LR ima stav kakav ima o vrticu i stoga je K kod kuce, ali mi ne bi bilo jasno da zadrzava takav stav, a nastavlja dijete slati u mrsku instituciju...
E sad - da se vratim temi
Ne mogu sebe uopste zamisliti kako ne radim 3 godine. Jezim se od takve mogucnosti mada si je mogu finansijski priustiti.
V ne ide u vrtic jer si mozemo priustiti tetu koja ga cuva u nasoj kuci, ali ja vrtic ne smatram mracnom institucijom, samo jednim rjesenjem koje nikada nije usavrseno, a osmisljeno je kad su zene pocele ostvarivati svoja prava. Ono sto mi se u vrticima ne svidja jeste losa higijena, losa hrana i prevelik broj djece u odnosu na broj odgajateljica.
@lutonjice, meni ova Zarina tuga lici na nesto drugo...ona je ipak godinama bila s tobom doma i jedna ste drugoj bile centar svijeta. Onda dodje mala sestra, ostaje s tobom kuci, a Zara ide u vrtic. I ja bih bila tuzna na njenom mjestu i shvatala taj vrtic ko kaznu....Zasto je ne vratis doma?
ako sam dobro izracunala, ti si vodila leu na adaptaciju s 3 godine. trogodisnjaci nakon ljetnih praznika u pravilu (znaci vecina njih po mojoj procjeni) jos prolaze kroz readaptaciju, a nelagoda u vrticu se povecava ako ima i nove djece koja mozda placu ili su jednostavno neprilagodjena.Citiraj:
Mima prvotno napisa
antun je prvi put s 4 i pol dosao na jesen u vrtic veselo, bez perioda readaptacije.
tonka je vec sad u toj fazi, da i nakon mjesec dana izostanka opet veselo krene.
Da, ali to je bila mješovita grupa, od malih do predškolaraca, i svi su bili nesretni, prve dane su svi redom plakali, a kasnije su svi imali tužne i ozbiljne face. Sigurno da i ovu stariju djecu destabilizira to što imaju nove i neadaptirane u grupi, oni su stalno protiv toga rogoborili (da im idu na živce bebe), zato sam izgubila i uvjerenje da su mješovite grupe bolje.
slazem se da je bolje da ostane dijete kod kuce do 3 god. uz stalnu osobu, meni nije nuzno da je to majka - majka kao prvi izbor, ako ona to zeli, ta osoba koja je uz dijete treba zeljeti biti uz to dijete, samo forsiranje da to bude majka mi nema bas nesto smisla, pa cak i antropoloski je utvrdjeno da je majka najcesce isla raditi a neka starija zena (ne nuzno rod) je brinula o potomcima, ne prihvacam price o raju proslih vremena i idealnom rod. svako vrijeme ima svoje breme.
ako nije moguce da dijete ima tu stalnu osobu do 3 god. onda mi je opcija jaslice, no nisam njihov ljubitelj i vise na njih gledam kao na potrebu rod. i nuzno zlo.
a iznad tri god. imam sivu zonu za tro i cetvorogodisnjake, tu ne znam, ovisi o djetetu i obitelji.
za petogodisnjake nalazim mnogo vise za nego protiv vrtica, pogotovo za jedince, njih bi od 4 god. (kompliciram :P)
inace sva istr. koja su se bavila ovom temom kazu da je presudan stav majke, ako ona silno zeli ostati s djetetom kod kuce, odlazak na posao rezultirat ce teskom adapt. djeteta i nesretnom majkom, a obrnuto kad majka zeli raditi a mora biti kod kuce, a to dozivljava negat. rezultirat ce agresijom i nezadovoljstvom i majke i djeteta. tada to nije dobro po dijete. znaci formula nije jednostavna.
Ja sivu zonu imam namjeru rijesiti tako da cu V sa 4,5 ili pet godina dati u vrtic (ali neki smisleni poput Waldorfskog) bar na 4 sata dnevnoCitiraj:
flower prvotno napisa
Kaj se ovo zahuktalo!!!
Ja još uvijek nisam sama sa sobom načisto što je najpametnije i najbolje za moje dijete a probali smo doslovno sve opcije.
Počela sam raditi kad je Zara napunila 11 mj.Do tada mi je karijera bila jako važna, imala sam dobar posao i primanja a i već mi je bilo dosta 24/7 boravka u kući.Osjećala sam se totalno "zatupljeno" s rutinskim kućnim poslovima a Zarino traženje pažnje 1000% na dan me ponekad izluđivalo.
Pa sam tako odlučila vratiti se na posao ranije.Zaru sam vozila svojoj mami prije posla i to je funkcioniralo 3 mjeseca.Onda se posao "zahuktao" i moji poslodavci (naviknuti na 10 godina mog rada prije djeteta) su i dalje očekivali da sam na poslu 10 a nekad i 12 sati dnevno a kad nisam da posao nosim doma i radim od doma.Naravno da taj tempo nisam ni mogla a ni željela pratiti.A nisam ni mogla svoje djete ostaviti (pa čak ni svojoj mami na 10-11 sati) nakon toga je strpati u auto, odvesti doma i staviti je na spavanje jer je djete umorno i ima svoj ritam.
Znači ja s djetetom ne bi provodila više od 1-2 dnevno (uključujući)putovanje na posao i s posla.
Probala sam raditi i od doma ali ni to nije funkcioniralo.
Kad je imala 18 mjeseci je krenula u vrtić, nakon faze adaptacije se super uklopila i baš je voljela ići u vrtić ali onda su je poharale sve moguće boleštine tako da smo više bili doma na bolovanju i po bolnicama nego u vrtiću.
I onda mi se jednostavno dogodio "klik" u glavi a s njim mi se ostvarila i druga trudnoća.
Moje djete je jednostavno premaleno da ga svaki dan "vučem" na čuvanje kod bake u Zg, da je po čitav dan s nekim drugim, da samnom provede 1-2 dnevno prije spavanja, da ide u vrtić i od toga dobije samo razne bolesti (ima vremena za socijalizaciju).
Ja sam sad od početka trudnoće doma, Zara je samnom, prekrasno nam je skupa, to vrijeme je jednostavno nemjerljivo bilo čim.
I kad se seka rodi stvarno namjeravam ostati 3 godine doma.
Financijski bi se i snašli te tri godine(morali bi puno toga nategnuti ali išlo bi), ali sad znam da niti jedan posao, karijera i novac mi ne vrijede koliko sretno odrastanje moje djece.
I preporučam svakome tko može da bude s djecom doma.
Slažem se. Nisam ostala dugo doma sa H, pocela sam polako raditi vec kada je H imala 5 mjeseci. Morala sam, radi financija (stambeni i ini krediti), jer si nismo mogi priustiti da ostanem doma.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Vrtic - sve do nedavno sam bila opterecena socijalizacijom, odnosno bojala sam se da se nece biti "socijalizirana". Nakon sto sam s njom prosla kroz nekoliko igraonica, poticala druzenje sa djecom koja inace idu u vrtic, mogu samo reci da sam pocela potpuno drugacije razmisljati.
Nista njoj ne fali. Drustvena je, pristojna, neagresivna. Puno je vise socijalizirana i od neke vrticke djece.
A igraonice i privatni vrtici :roll: Stvarno sam zapazila neke stvari nakon kojih sam odlucila da nema sanse da je ostavim samu u nekoj igraonici.
na ovo mogu reći da onda neko drugo dijete, tvoje ili ne, ima čamiti s majkom, jesti kad majka skuha i što skuha, igrati se s igračkama koje su mu tamo na raspolaganju...Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
dakle, sve ovisi o karakteru djeteta i karakteru roditelja.
Sve potpisujem!Citiraj:
apricot prvotno napisa
I, Luna Rocco: apsolutna sloboda za jednoga istovremeno može značiti uskraćivanje te iste slobode nekome drugome; ne treba biti sebičan u životu. Djeca su, uostalom, kao i mi odrasli, različita i različito reagiraju na poticaje iz okoline, na situacije, na drugu djecu, ljude... Ima djece kojima je vrtić (tu podrazumijevam društvo, tete, organizaciju u vrtiću općenito) veselje (kao što je bio slučaj s mojom kćeri, dok je sve to isto nekoj drugoj djeci tlaka i gnjavaža. Nismo svi isti i ne moramo pristajati bezuvjetno na sve. Zato i postoji kategorija koja se zove "mogućnost izbora"!
Eto , ja sam doživjela da mi dijete veselo prepričava događaje iz vrtića, jučer sam doživjela da mi kaže (nakon što je netom došla iz vrtića): "Mama, meni je tako dosadno bez mojih prijatelja". :heart: Vrtić je za nju drugi dom, u kojem vrijede drugačija pravila, ali gdje se definitivno ne "čami", već s veseljem igra i uči.
A da je drugačije, tj. da vidim da je nesretna , ne bih je više slala u vrtić, makar mi to pojelo pola plaće.
i ne moramo, ja sam samo napisala svoja razmišljanja i stavove, donekle kao bazu za daljnja razmišljanja i kao dokaz da se može imati drugačiji stav od vašeg. najmanje očekujem da ću se sa sugovornikom složiti, više da će se netko još pronaći u mojim riječima.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
prvo - bespredmetno je govoriti o ostavljanju djece u vrtićima po 8 sati kad druge solucije nema, kad roditelji moraju raditi i kad je život takav kakav je. nitko ne misli da je to idealno, pa ni ja. također mojim stavom uopće ne zanemarujem probleme koji se mogu pojaviti u vrtiću - počev od šmrkavosti, do teške adaptacije, problematične djece, neempatičnih teta i sl. također ne zanemarujem probleme u školskom sustavu, potrebe reformi i mijenjanja puno toga u njima i sl. govorim uopćeno o stavu vrtić/škola, jer sam po vašim postovima (posebice lutonjičinom) shvatila da vi uopćeno ne vidite svrhu tih institucija.
također - da moje dijete pokazuje tugu u očima zato jer je ostavljam u vrtiću isti tren bi je uzela doma, al moje dijete mene preklinje kad dođem po nju da i ona ostane tako dugo (do pola 5) kao i njene frendice.
e ovo sam upravo ja uradila. moje dijete svako jutro se budi s majkom (koliko nasmješenom u to doba jutra je sad diskutabilno :lol: ), u zadnji tren upadamo u vrtić (9h).Citiraj:
da sam doma i da ne radim, ja bih upisala dijete u nekakav skraceni nekolikosatni program s oko 3 godine (ovisno o djetetu), i onda s vremenom produzivala taj boravak u skladu sa zeljama djeteta. to bi po meni bilo idealno.
"guram" je u zajednicu, jer u protivnom i pored fantastičnih roditelja kakvi jesmo :mrgreen: - moje dijete je bilo usamljeno i stalno željno igre s djecom, s kojima se, naravno u prvim godinama svog života i nije znala igrati (jaslička djeca se igraju sama sa sobom, al opet je ona u periodu od 17 mjeseci znala čekati pored vrata da konačno krenemo u jaslice), to je došlo vremenom. da si mogu priuštiti život u komuni il na selu - priuštila bih joj to - al to su prošla vremena, pa je o tome bespotrebno razgovarati. da mogu roditi - rodila bih još čopor djece, ovako sam tražila načina da mi se dijete igra (a ne toliko da uči obrasce ponašanja u zajednici) - dovodim stalno rođake i drugu djecu, al sve je to na sat-dva, nedovoljno.Citiraj:
tako bih i ja mogla pitati čega se vi bojite gurajući malo dijete u zajednicu - pomisli da bi dijete - oh, užasa - moglo biti "previše" vezano za svoje roditelje?
ona ovako ne samo da se igra s brojnim igračkama i djecom, gradi prijateljstva, nego se igra i smisleno više glava, posebice stručnih (tu mislim na tete, osim na mene) - to moraš priznati - može uvijek smisliti više igara. koliko je samo krcat program (barem u našoj vrtičkoj skupini) - nema tu mjesta da dijete čami. a to što ona pored sve igre nauči još da se prilikom pranja ruku pipa ne treba držati stalno otvorena, jer se treba voda čuvati, i da djeca u australiji (mislila je na afriku, op.a.) nemaju za igranje i dovoljno hrane - to mi je samo još jedan dodatan plus, kad mi je sva važna prepričavala ono što nije čula od mene, nego je naučila od drugih autoriteta i mene "podučavala" znanju.
meni je recimo fantastično bilo što je moja zxuja prošle godine bila u prilici igrati se u švicarskoj igraonici (zato jer je opet i tamo bila usamljena, izrazito), gdje je osim nje bilo još 2-3 crnačke djece, pa onda nekoliko mulata i azijata. što je zahvaljujući tome imala prilike upoznati i druge rase. :mrgreen:
inače bih još rado potpisala apricot i a zakaj, a kangi poslala :*
A ja tebi :love:Citiraj:
inače bih još rado potpisala apricot i a zakaj, a kangi poslala Kiss
Nemam što napisati na ovaj zadnji post, izgleda se se u bitnim stvarima gotovo svi slažemo:
1. jaslice su najčešće nužno zlo
2. nisu sva djeca ista - neka uživaju u vrtiću dok neka pate i na roditelju je da prepozna u kojoj mu je skupini dijete (iako se meni čini da ih je velika većina u nekoj sredini između ta dva kraja)
3. puno toga ovisi o vrtiću
Ja ne mogu znati kakva će biti situacija za par godina, ali za sad mi vrtić nije ni u peti. Poznajem si dijete i mogu odgovorno tvrditi da bi njemu tamo bilo užasno. Ako se to promijeni, rado ću ga za koju godinu voditi na par sati dnevno u vrtić.
Potpis. Razmisljamo identicno. Posebno ovaj dio:Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Citiraj:
Poznajem si dijete i mogu odgovorno tvrditi da bi njemu tamo bilo užasno. Ako se to promijeni, rado ću ga za koju godinu voditi na par sati dnevno u vrtić
damn, sad bih trebala potpisati lunu :mrgreen:
naravno, tu slobodu koju uživa kod tebe rijetko će sresti negdje drugdje. al već prva ulica, već prvi pješački prijelaz u stvari pokazuje koliko je ta sloboda prividna... /uj, patetike/Citiraj:
Poznajem si dijete i mogu odgovorno tvrditi da bi njemu tamo bilo užasno.
Da ne pričamo o tome kako ga nisam ni pitala za ukidanje dnevnih dojenja. :mrgreen:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
MC, ideš mi na živce ovako blaga. :*
da sam mogla, ostala bih i do škole ako treba, ali želje i mogućnosti u većini su slučajeva različite.
I ja sam jedna od onih koja sad više uopće ne može zamisliti koliko bi toga moje dijete manje naučilo, manje se družilo i manje igralo da ne ide u vrtić (nikada mu doma ne bi dala da se "igra" vodenim bojicama ili temperama, a u vrtiću skoro svakodnevno crtaju/slikaju/bojaju od jeseni, božićnih čizmica, maski, pa do zime, srca za valentinovo.... - banalan primjer) - nešto takvo, jednostavno ne mogu promišljati kao nužno zlo za svoje dijete!
Da vidim da mi je dijete nesretno radi odlaska u vrtić, sigurno bih razmišljala o alternativi, ali ovako zaista nemam razloga, a a priori krenuti sa stavom da je vrtić nešto najlošije što se mom djetetu može dogoditi - a da uopće nisam ni vidjela kako moje dijete na to reagira, smatram potpuno bespredmetnim.
[quote="Stijena"]nikada mu doma ne bi dala da se "igra" vodenim bojicama ili temperama/quote]
Zašto? :?
[quote="Luna Rocco"]zato jer bi mi trebao najlon veličine bar 5x5 (koji nemam) da prekrijem (bar) boravak (a za zidove ni nemam neku ideju :/ ) jer poznam svoje dijete i znam da ne bi odolio šaranju (pogotovo) po površinama koje nisu za to predviđene (pa bi se nepotrebno svađali - govori iskustvo s playdoh plastelinom :mrgreen: ), a ovako još k tome nemam niti potrebe jer se zgušta u vrtiću (i to bez ijedne mrlje po sebi :shock: :shock: :shock: vječna enigma )..............Citiraj:
Stijena prvotno napisa
to bih eventualno uglazbila po ljetu negdje na nekakvoj terasi koja se poslije može ovlaš oprati miniwashom :mrgreen: :lol:
Ma sjedni ga za stol, neće packati. Ja sam čak kupila plastični stolnjak (ali fora je, u fensi dućanu u Avenue Mallu :mrgreen: ) jer imam novi stol pa neću da se zamaže.
uhhhhhhhhh, za moje dijete preoptimistično :lol: stolnjak bi nestao prije nego ga stavim, a scenarij bi bio sličniji opisanom u gornjem postu - u spavaćoj još uvijek imam crtariju po zidu lakom za nokte (prenaivno od mene što sam pomislila da je tišina zato jer gleda crtić :roll: :raspa: , a ono frajer se igra picassa) - toliko o mojoj fobiji prema toj vrsti bojica - vjerujte, potpuno opravdano!Citiraj:
Mima prvotno napisa
zbog mene nikad nećeš dobiti time out ili ne daj Bože izgon s forumaCitiraj:
Kanga prvotno napisa
ja sam ti ovdje manjina :mrgreen:
a i sasvim normalno je da se ne slažemo, niti ja pokušavam preodgojiti tebe ,a nemoj ni ti mene i sve 5.....
ipak je iza mene neko 16 godišnje iskustvo pa imam i određene povratne informacije kako su djelovale moje odgojne metode
5 god instrukcija i 11 godina škole tj predavanja u razredu....nitko se nije žalio, a bogme i na forumu ima mama čijoj djeci predajem, nešto se ni one ne žale nit me ganjaju sa heklerima
eto to toliko
Staljinka je rekla svoje :mrgreen:
btw i ja se tebi ispričavam ako sam zvučala nabrijano, vjerujem da bi se do sita ispričale u RL
peace :)
Maria71 :bye:
Baš se zakuhalo u jednom danu (internet mi nije radio). Pa kad se več okrenulo na vrtić, osobno nisam protiv njega, ali nakon cca 3. godine. Naravno, ako mogu birati.
A u vezi socijalizacije, ne smatram da je tu vrtić presudan, ali dobro dođe.
joj, moje 20-mjesečno dijete ide u jaslice.i danas ujutro ja kažem: ajde dođi da se obučemo, odeš u vrtić.
a on će: Matija, Nika, Una, Lena, Andrija, Borna!
sve njegovi "frendovi" iz grupe.
kad je došao iz vrtića, pitam ga s kim se igrao. kaže on: Matijom!
moje dijete koristi padeže!!!
moje starije dijete je doma već treći tjedan jer je bolesna. ovaj tjedan me već sto puta upitala kad će ona u vrtić. jednostavno voli ići u vrtić. oduvijek.
mi imamo predivne tete i predivan vrtić kao takav. ne znam što bi bilo da tomu nije tako, ali valjda baš zato ne mogu shvatiti zaziranje od institucije vrtića.
zaru je imala tetu čuvalicu od svog 11. mjeseca do 3. godine, dakle nije bila sama sa mnom godinama ;)Citiraj:
@lutonjice, meni ova Zarina tuga lici na nesto drugo...ona je ipak godinama bila s tobom doma i jedna ste drugoj bile centar svijeta. Onda dodje mala sestra, ostaje s tobom kuci, a Zara ide u vrtic. I ja bih bila tuzna na njenom mjestu i shvatala taj vrtic ko kaznu....Zasto je ne vratis doma?
također, po margitinom rođenju nije išla odmah u vrtić nego smo nas 3 bile doma jedno vrijeme. planirala sam tako dugo, ali je meni u u jednom momentu bilo užasno teško, postala sam nervozna i ljuta i činilo mi se da je bolje da ide u vrtić nego da to doživljava po cijele dane :( pa sam napravila neke prilagodbe, npr. u vrtiću je maximalno 6 sati i petkom ne ide vrtić (tako da je 3 dana doma, 4 dana vrtića). ovo zapravo ok funkcionira, ali čim vidim da upada u neku lošu fazu i da je tužna, onda ju ostavim doma.
sad recimo ne ide u vrtić već skoro mjesec dana i super nam je :D , uspjela sam se baš dobro organizirati, i sve 3 uživamo.
nakon 3dana boravka doma na bolovanju (zbog nike) mislim da bi ispalila na zivce da sam ostala do njene 3. godine doma!! :/
znaš kaj, drukčije ti je kad si na bolovanju. i ja ispalim kad je zara doma jer je bolesna - onda ne možemo ići van, ne možemo se družiti s nikim, a biti zatvoren s jednim (ili dvoje djece) doma cijele dane je stvarno užasno užasno teško.Citiraj:
bucka prvotno napisa
ali ovako, kad smo svi zdravi i veseli, pa pičimo kud god nam se sprdne, družimo se s ekipom, pečemo palačinke svaki dan, e to je gušt :D
Ja sam majka curice od 6 mj. Mislila sam da ću u životu imati samo jedno dijete. Sad sve više padam u napast da rodim još dvoje i to zaredom pa da ostanem doma nekih 4-5 godina u komadu i posvetim se majčinstvu, a onda se vratim na posao i gulim do mirovine. Pretraumatično mi izgleda shema: na posao, porodiljni, na posao porodiljni, na posao porodiljni! Čim nešto postignem na poslu, povlačim se s "tržišta", konkurencija me gazi i gdje si bio i što radio?!? Pa tako par puta!