mene se isto etiketira u "nasilnika" pa se nadam da vas je ovaj moj komentar malo osvijestio u tome kako zna bilo kakva etiketa ruzno zazvucati, kamoli kad je bas promasena...Citiraj:
Anci prvotno napisa
Printable View
mene se isto etiketira u "nasilnika" pa se nadam da vas je ovaj moj komentar malo osvijestio u tome kako zna bilo kakva etiketa ruzno zazvucati, kamoli kad je bas promasena...Citiraj:
Anci prvotno napisa
zapravo ne. ne mislim da drukcije gledate na stvari zato sto imate manje djece, ali ipak mislim da velik broj djece donosi odredjeni kredibilitet, kao i godine majcinstva, uostalom. pa mi je zato bezveze pravdati se nekome ko prakticira metodu "razgovor razgovor i opet razgovor" kad ima jedno dijete i svo vrijeme svijeta.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
OT ali, u zemlji gdje ja zivim isto postoji zakon koji zabranjuje zlostavljanje djece. ali bome po guzi ne ulazi u njega. 8)Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
moja baba je odgojila 4-ero djece bez batina, bez pomoći muža, bez pomoći kućanskih aparata
razgovor, razgovoro, razgovor, a ona može pričati beskonačno
Stijena, to sa objasnjavanjem i pregovorima je ok, ali ne uvijek. Ti si ta koja mora podvuci i objaviti svoje granice. U nekim situacijama jednostavno nema pregovora i objasnjavanja. Tako je kako je i tocka. Svaka osoba, svako dijete ce pokazati kad je i da je frustrirano zato sto nesto nije po njegovom. Ali, Boze moj, i to je dio procesa ucenja, nosenje sa frustracijama.
I ja sam se prije znala uvuci u te beskrajne pregovore oko sitnica.I vidjela da to nicemu ne vodi. Sad kad vidim da je na pomolu neko moljakanje, nagovaranje na nesto, zicanje necega sto se ne moze dobiti itd. odmah u startu sasijecem, uz popratni pogled i ton. :mrgreen: I tako je ok. Naravno da bude nekad suza i protesta. Ali, skakanje po glavi ne dozvoljavam.
ah te babe :lol:Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
btw MGrubi, super me ignoriras :P
jep, dijete ne zna gdje su tvoje granice i kad ih gazi ako ti ne reagirašCitiraj:
Zorana prvotno napisa
frustracija je dio života, odrastanje je i učenje kako se nositi sa frustracijom
Zorana 8)Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Ajde, priznaj, kako je kod tebe? :mrgreen:
pa isto kao i kod tebe :love:
:heart: :)
zorana-potpis :*
zorana :love:
tvoj post mogla sam i sama napisati
nisma htjela da ovo bude "ja sam tebi ovo, ti si meni ono..."Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
mada, očekivala sam to
Back on topic :)
I potpisujem Zoranu.
Moja L ne spava više po danu. Mlađa spava i to vrijeme i ja želim malo odmoriti, bez plesanja i skakanja po stanu i sl. Ne 2 sata, naravno. Mi bojamo, čitamo i igramo se, ali pola sata želim samo sjediti i čitati, a ona se pored mene igra ili pogleda crtić ili gleda slikovnice.
Prvo se malo čudila kad sam joj rekla da mi se sad ne igra već da bi sad odmorila, ali prihvatila je to. I to sad poštuje.
Mora i mama nekad reći NE :mrgreen:
A u tome NE se krije puno ljubavi ,koliko god se mi ponekad zbog toga grizli :)Citiraj:
Anci prvotno napisa
hvala za ovo, mislim da će biti zanimljivo pročitati, pogotovo zato jer se u ovim izvađenim dijelovima itekako počinjem prepoznavati.Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
I da, možda si u pravu da mu možda fali vrijeme sa mnom, dakako - moja greška, ali mučnine i umor me popodne toliko svladaju da mi nije ni do čega i sasvim sigurno on to osjeća i na sve moguće načine pokušava skrenuti pažnju na sebe. To odgovorno tvrdim jer prije ove trudnoće nije bio takav, uvijek smo mogli naći neki zajednički jezik koliko god se to u pojedinim trenucima činilo nemogućim.
Jučer sam čak i nesvjesno (doduše ležećki :mrgreen: ) počela igru s autićima i dijete je bilo oduševeljeno. Jest da niti jedna igra ne potraje dugo jer on uvijek nakon nekog vremena počne divljati, ali nakon igre sve se je nekako lakše bilo dogovoriti.
I sama stalno (pokušavam i) dolazim do nekih odgovora, ali kojiput upale, a kojiput je još gore i to me uvijek još jače dotuče.
Zapravo, mislim da je najveći problem uvijek negdje izvan našeg odnosa - umor, odnosi s drugim ljudima, usklađenje svih mojih obveza i želja s njegovim željama...............
I ja bih potpisala Zoranu, ni ja ne bih bolje sročila jer upravo tako mislim i nastojim se ponašati, ali kad dođe do provedbe u praksi, označavanje granica je uvijek nekako problem. Zapravo, ne toliko označavanje, koliko nastojanje da to uđe u malu glavicu i po mogućnosti tamo, na neki način i ostane.
Ovo možda nema neke direktne veze s kažnjavanjem.........ili možda ima jer ja se ipak trudim ne kažanjavati koliko god mi često dođe da bih, ali znam da nešto ne štima...........
MGrubi, Zorana, super su vam postovi. tako lijepo napišete i objasnite ono što i ja mislim, ali, vjerojatno zbog nečitanja literatura o odgoju djece ne znam formulirati i prepoznati kao neke situacije (nikad nije kasno...).
jedna stvar me muči u cijeloj toj priči - a ta je, da ipak nema neke garancije u svemu tome, odnosno možemo napraviti onako kako mislimo da je najbolje i onda se nadati da u kombinaciji s genetikom, djeca izrastu u samosvjesne, zadovoljne ljude koji će poštivati sebe, okolinu i znati se izboriti za sebe.
u stvari, najviše me je zabrinula baš tvoja baba o kojoj pišeš. kažeš da je ona odgajala djecu s razgovorom, objašnjavanjima, bez kazna i batina...a ipak je odgojila ili roditelja koji je kažnjavao tebe ili drugog roditelja koji se nije uspio oduprijeti takvoj vrsti odgoja. a ti si, čini mi se, sasvim ok ispala na kraju - imaš sretnu obitelj, kako sam iščitala dobrog muža i jasne, ispravne stavove o životu. znam da te ne poznajem za ovakve izjave (iako koliko čitam ovaj forum...) i ako je pitanje preintimno, oprosti i ne moraš odgovoriti.
moja baba ima manu, favoriziranje jednog djeteta, koje nije moja mama već njena sestra
meni shvatljivo jer joj je teta rođena nakon što joj je 3. sin umro od SIDS-a :/
zašto je moja mama primjenjivala batine? ne znam, valjda zato jer je tad to bilo normalno, a ona prati te "in" stvari, a i moj tata je dobio brdo batina .. tako da je imala njegovu "podršku" , shvaćanje .. tata je imao nadimak kao dijete: "7 paklenih grijeha" , svojeglav do boli i inatan
... znam da je mislila najbolje, da nije znala drukčije
jer kad je 12g nakon mene rodila moju sestru nije primjenjivala batine, samo kazne tipa u kut itd..
vjerujem da nije znala bolje
ispala sam relatvino dobro, no ne bez posljedica:
- autodestruktivnost,
- cenzurirana komunikacija sa mamom, postoji zid između nas
- dugo mi je trebalo da počnem braniti vlasitite granice, bila sam žrtva bullinga, pravo značenje imanja prava obraniti svoj integritet sam shvatila tek nedavno zahvaljujući knjizi o odgoju
nadam se da neću puno griješiti u odgoju
e da, baba je odgajala i nas , čuvala bi nas po mjesec dana,
nikad nas nije udarila
mahala bi šibom, pa bi to pretvorila u igru, jer bi mi prestali raditi štetu i usmjerili se na nalaženje i kršenje šibe, pa bi ona uzela drugu .. i tako nas zabavljala neko vrijeme
i kad bi mama došla kući, na pitanje "kakvi su bili", baba bi rekla da smo bili dobri, bez obzira šta je stvarno bilo
zorana, dušo... svakim danom u svakom pogledu.... :mrgreen: :heart: zašto je bitan tvoj post, jer mi se čini da se roditelji ponekad malo pogube u silnim knjigama o odgoju gdje se teoretski tupi po jednom, a (kao što vidimo kod stijene koja je to odlično opisala) praksa ipak zna izgledati malo drugačije. i onda je bitno i znati da se može i treba reći ne - bez straha da će djetetu pasti kruna s glave.
zorana, dušo... svakim danom u svakom pogledu.... :mrgreen: :heart: zašto je bitan tvoj post, jer mi se čini da se roditelji ponekad malo pogube u silnim knjigama o odgoju gdje se teoretski tupi po jednom, a (kao što vidimo kod stijene koja je to odlično opisala) praksa ipak zna izgledati malo drugačije. i onda je bitno i znati da se može i treba reći ne - bez straha da će djetetu pasti kruna s glave.
u knjigama (npr. juul) i piše da treba reći NE
i mislim da moja L nekad odahne kad joj kažem za nešto NE
ona se više pogubi ako je stalno po njenom
pukne :mrgreen:
po meni nije problem reći NE, puno je veći problem ono što tome NE uslijedi!
Dok god ja ne kažem NE, kod nas gotovo da problema niti nema. Problem je nastao kada sam bila primorana sve češće to NE i izgovarati, a njemu se to nije svidjelo.
E taj postNE dio mene zapravo muči.
Najlakše je reći NE (ako to i misliš i ako je potrebno), a što dalje?
savršen naslov za sljedeću Juulovu knjigu :mrgreen: :lol: :lol: :lol:
Ok,kod mene slijede sankcije
no zanima ne ,jer nisam čitala Juulovu NE knjigu,što on predlaže kad se taj NE prečuje?
ovisi o situaciji, ne postoje univerzalna riješenja, svaki put je jedinstveno, samo smjerniceCitiraj:
ronin prvotno napisa
imaš koji primjer?
ja ih imam 100, otkud da počnem:Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
"Patrik znaš da NE smiješ skakati po mami (razgovarali i objašnjavali zašto 55 puta), NE skači po meni!"
(još mu je zanimljivije i ulaže dodatan napor da uspije skočiti)
jede pecivo i drobi po stolu, odjedanput počne bacati na pod. "Patrik NE bacaj mrvice po podu, tata je upravo usisao, lijepo jedi kao i do sada!"
opet isti scenarij, počinje bacati još vatrenije.
Isti scenarij i s polijevanjem cijele kupaonice dok se kupa.
"Patrik NE bacaj igračke, osim što ćeš ih uništiti i nećeš se više imati čime igrati, ispod nas su ljudi koji spavaju!" baca ih još žešće.
...........treba još?
taman sam krenula pisati kad me mgrubi pretekla :)
ja bih rekla: nedam da skačeš po meni. to me boli.Citiraj:
Patrik znaš da NE smiješ skakati po mami (razgovarali i objašnjavali zašto 55 puta), NE skači po meni!"
(još mu je zanimljivije i ulaže dodatan napor da uspije skočiti)
ako ne prestane, maknula bih se.
a stvarno, nedaj da sad skače po tebi :)
isto kažem: ne volim/ ne želim da bacaš i slCitiraj:
počne bacati na pod...
...polijevanjem cijele kupaonice dok se kupa
možda pretjerujem, ali ja bi ga nakon toga izvadila iz kade :/
ako više nije zainteresirana za jelo, ne mora sjediti za stolom
ili ako nije gladna
i moja to zna raditi, zbog nečega privlači pozornost :/
i ona baca igračke (možda ti je lakše kad znaš da nije jedini)
moja se smiri kad ja sjednem kraj nje, uzmem je na krilo i malo popričamo
Kad me maltretira na način koji nije više zezancija, nakon tri upozorenja dignem se i odem u sobu, zatvorim vrata i nema me. Ona se rasplače, ja izađem uskoro, ona prestane urlati i više me ne maltretira.
Ako zaljeva kupaonu ide van iz kade (nakon famozna tri upozorenja). Tu se ne računa bezazleno prskanje.
Ako baca hranu po podu, nakon upozorenja uzimam hranu-valjda nije gladna kad baca.
Ako se jako i uporno dere nakon npr. oduzimanja hrane, vratim joj tanjur. Nekada nastavi jesti, a nekada nastavi bacati. Kad joj opet uzmem tanjur dere se. Onda ide objašnjavanje da se hrana ne baca po podu i ako joj je dosadno idemo raditi nešto drugo. Nekad se smiri brzo nekad joj treba duže, ali tanjur ne vraćam.
U principu i ja tako postupam, ali on se tako razbjesni i rasplače.
Ne znam što mi je gore: da bijesni i lupa glavom o pločice :shock: ili da plače kao da sam mu stvarno uzela/onemogućila nešto od posebne važnosti.......znam da je u većini slučajeva to manipulacija, koliko god se mnogi neće složiti sa mnom, i da se jednom učinjenom ne smije popustiti, pa makar bila i najgora prosudba i postupak na svijetu, ali kad mi dijete počne ridati (doslovce) ko mali magarac (glumi preočajan plač) jedino ga mogu pustiti da "otplače" i nadati se da neće imati prevelikih trauma iz djetinjstva :/ .
e vidis a ja se ne bih maknula. zašto da se ja mičem ?! i nisam se maknula (a mogla sam, al nisam htjela). ležala je s dvije, dvije i pol, na krevetu, ja sjedila pored nje, i ona me nogicama udarala po bubrezima. 3-4 puta sam je zamolila, čak je uhvatila za nogicu i spustila je na kreveet i rekla fino gledajući je u oči: nemoj, to mamu boli, nemoj... nemoj, to boli.... nisam ništa drugo radila (čitala il što ja znam da bi ona sada meni tim načinom paznju skretala na sebe) i ona meni gleda ravno u oči i bub još jednom.Citiraj:
ako ne prestane, maknula bih se.
učinila sam nešto što ni u jednoj juulovoj knjizi ne piše, pa onda ovdje nastupa cenzura.
kupatilo - izvadila bih ga iz kade
za stolom - poslala bih ga u svoju sobu.
bacanje igračaka - igračka bi letila u smeće.
drugu i treću varijantu sam već prakticirala (treću samo jednom), tako da ne lupam nešto teoretski. npr. za stol: ako vidim da se počne vrpoljiti il da postaje nesnosna il što već znam joj reći: jesi li gotova, hoćeš li ići ? tj. i inače kod bilo koje situacije gdje vidim da se ne ponaša po mom ps-u, znam joj prvo reći: pa to si mogla i fino mi reći, pa ne mora se odmah tako ponašati i vrištati (il što ti ja znam), tako da onda već često nastupi bolje ponašanje... recimo: čim, al čim sjedne za stol gurne prstiće u hranu i veli: ovo ne volim, ovo ne volim i ovo... ja ću samo meso. il tako nekako... i onda joj ja velim: prvo sjedni, smiri se, i onda probaj i ako ti se ne svidi, ne moraš jesti. il uvijek koristim riječ s kojom nije povezala "ne" i velim: okej, dobit ćeš meso, a ovo drugo malo probaj... i sl. al da mi sad i nakon toga nastavi przniti, samo bih prstom pokazala vrata od sobe.
uvijek ali uvijek nastojim shvatiti u kojem je mood-u, i uvijek joj nastojim dati vremena da se promjeni i skulira, al kad vidim da je vrag odnio šalu, odlučno velim: soba! (naša spavaća) il je odvučem do tamo. velim joj da se smiri i prestane plakati (u posljednje vrijeme govorim da trebam se i ja smirit) il joj velim da se "mi" u nasoj obitelji tako ne ponasamo il nesto u tom fazonu. ona naravno odmah krene s "opoti, mama neću nikad više" :roll: :mrgreen: ... nakon tri-četiri sekunde kad se smirim, zagrlimo se, popričamo (jako, jako kratko! ionako smatram da previše tupim) i vratimo se na mjesto zločina. sve to ne traje više od minute i nije se ovih posljednjih tri godine dogodilo možda 4-5 puta, al je tako kod nas.
inače potpuno razumijem što je stijena napisala... čovjek s njima svima sve u lijepo i sve im ispuni i pomisli sad su stariji, sad kuze tu interakciju, kuze igru "dogovora", sad će sve biti lakše, al eto, kad se najmanje nadaš onda nastupi raspašojs.
ovaj post nije savjet kako postupiti, nego samo primjer kako ja postupam, pa tko se može pronaći u mojim riječima - bujrum.
potpuno te razumijem. neće imati velike traumčice, ne brigaj, ako ti možeš izdržati tu dreku, pusti ga da otplače. možda je i faza (dum spiro, spero). jedno je kad padne na pod pa počne plakati, al se dere iz sveg glasa, a suza nigdje, il suze i frcaju, al nakon sekunde znaju prestati... eh... tko to ne zna. :mrgreen:Citiraj:
Stijena prvotno napisa
naravno da ga i ja "pošaljem" od stola kad vidim da više nije zainteresiran za jelo, ali to njemu nije fora jer onda ne bi mogao razbacivati hranu
iz kade ga vadim van svaki put kad u kadi radi što smo nekoliko puta rekli da ne, ali svaki se put raspašou nastavi izvan kade, dakle potpuno je neučinkovito. Probala sam mu i ugasiti svjetlo u kupaoni :lol: :mrgreen: :roll: - jedna vrsta time outa, da ga smetem, pa da zaboravi što mu je bila namjera time što jako dobro zna da ne smije močiti, ali upalilo je par puta, onda je skužio da bi ja malo preuzela kontrolu, i opet ispočetka.
kod ovog "otplakivanja" naravno ne mislim da ga zatvorim u sobu pa da plače sam - zagrlim ga i utješim, prestane, za par minuta ko da se ništa nije dogodilo, pa ispočetka :roll:
I za sve on to jako dobro zna da se ne radi jer u "mirnodopsko" vrijeme uvijek će reći: mama nisam lupio vratima, mama nisam popicao kupaonu, mama nisam bacao igračke, na što ja uvijek odreagiram pohvalom, dakle zaista ne vidim što radim krivo, ali sam sigurna da nešto radim krivo!
ja razlikujem kod Nere kad plače stvarno, a kad pokušava koristiti plač
kad je pravi tad ima moju pozornost i utjehu
kad pokušava plakati bezveze ignoriram to ponašanje, nastavim po svom
i ona skuži da ne pali i traži drugi način
Frustracija je bitan dio odrastanja i razvitka osobe ;)Citiraj:
Stijena prvotno napisa
MC, piknula si me s onim "necu". Ja apsolutno dozvoljavam da on kaze meni "necu" - apsolutno pravo ima izreci da nesto nece sad raditi ili nekud ici. Na meni je onda da vidim koliko je meni bitno da se to provede, i ak mi je bitno onda je na meni da ispregovaram i "nagovorim" da predje svoje granice i udovolji mojoj zelji. Nekad je bitno da to bude napravljeno ASAP jer nema vremena za dogovore i pregovore, i onda bude tak kak bude - napravljeno uz suze al hebat ga.
Ali isto tako i SEBI dozvoljavam NECU. X puta sam mu do sada rekla da se necu igrati ili da mu necu citati jer sam umorna/nemam zelje sada/ poslije cu itd. Ako stvarno nesto ne zelim raditi s njim, otvoreno mu to kazem - preferiramo to vise nego da ipak pristanem pa onda to odradjujem preko ***. I isto tako zelim da iz mog primjera pokupi nacin postavljanje vlastitih granica. Uvjerenja sam da dijete mora vjezbati reci ne u najblizoj okolini da bude jednog dana u stanju reci drugima ne (npr. kad nazovu gosti a njemu nije na kraj pameti da dodju, da im ipak kaze "ne" umjesto "dodjite" i onda lupa glavom u zid kad spusti slusalicu :mrgreen: - karikiram naravno )
jap, anchie... da bi riječ dodala il oduzela. :mrgreen: tako je i kod mene. na kraju krajeva, što to znači: dozvoljavam (pogrešno sam se izrazila, a i moj komentar se više odnosio na sustavno i bezobrazno neću čisto neću radi, kad vidiš da je svaka druga neću i bez da razmisli)... tko me pita, kad veli neću onda postupam isto kao i ti... hebiga. :mrgreen:
u stvari ja sam fino odgajana, kod nas se ne veli neću nego: ne mogu. :lol:
moja zxuja zna kako treba pristupiti (ludoj) materi, pa veli: "mama (gleda me u oči, čak me zna zagrliti) (stanka) ja tebe jako (stanka) jako volim. (stanka).... al ja stvarno (stanka) na žalost (stanka) ne mogu (stanka) pospremiti sobu." trep-trep okicama.... :roll:
xCitiraj:
Ali isto tako i SEBI dozvoljavam NECU. X puta sam mu do sada rekla da se necu igrati ili da mu necu citati jer sam umorna/nemam zelje sada/ poslije cu itd. Ako stvarno nesto ne zelim raditi s njim, otvoreno mu to kazem - preferiramo to vise nego da ipak pristanem pa onda to odradjujem preko ***. I isto tako zelim da iz mog primjera pokupi nacin postavljanje vlastitih granica. Uvjerenja sam da dijete mora vjezbati reci ne u najblizoj okolini da bude jednog dana u stanju reci drugima ne (npr. kad nazovu gosti a njemu nije na kraj pameti da dodju, da im ipak kaze "ne" umjesto "dodjite" i onda lupa glavom u zid kad spusti slusalicu Grin - karikiram naravno )
Kod nas bi dobila odgovor: "Mozes, mozes, samo ti se ne da:"Citiraj:
ne mogu
Anchie, potpis. :)
ne smiješ - to ti je preopćenito, nije "opipljivo", puno je bolje koristiti osobne zahtijeve tipa: JA neću, JA ne dam da skačeš po meni ...Citiraj:
Stijena prvotno napisa
kad N dođe pa me lupa, ja joj prvo kažem da me neće lupati, ako to ne upali onda primjenim fizičku blokadu tj. uhvatim joj ruke i naljutim se (faca u skladu sa osječajima) i ponovim da neću da to boli
ako treba maknem se od nje ... onda bude ona ljuta/tužna mix i kad vidim da ju je prošlo i da je spremna na miranje dođem do nje i "pomirimo" se, tj. nastavimo gdje smo stale , uz zagrljaj i sl.
"ako nisi gladan ne moraš jesti, i uzela kruh i sl. "Citiraj:
Stijena prvotno napisa
"tata, Patrik baca mrvice na pod" i onda bi se on trebao ubaciti i reći "neću da bacaš mrvice na pod, ja sam ga lijepo usisao i potrudio se da izgleda lijepo, a sad mi ti radiš smeće" - tužni đir , ali treba biti iskren ...
ili ideš direkt: Ja neću da bacaš mrvice na pod! pa pogledaj kak je sad ružni ...
ja ne udaljavam sa stola, uzmem "oružje" tj. kruh
Ja ne želim da to radiš, pogle kak je sad kupaona mokra, i sad ja moram brisati kupaonu, a mislila sam se sa tobom igrati dok se kupaš ,.. a šta ću sad, sad moram prati pod, i brisati svu ovu vodu, a htjela sam se s tobom igrati .."Citiraj:
Stijena prvotno napisa
to pali kod Nere , no kad pobrišem pod malo se i igram sa nom ako je prekinula polijevati
ti neki nepoznati ljudi... to ti nije argument, ko su šta su, zašto bi bili bitni ...Citiraj:
Stijena prvotno napisa
ja sam Neri uzela igračke sa poda, rekla joj: a dobro, kad ih ne trebaš više, onda ću ih baciti u smeće (ko fol bih bacila)
djelovalo bi
imam još nešto za reći, kasnije ću se javiti