:shock: :shock: :shock: Nakon tri mjeseca forumarenja jos uvijek sam Alisa u zemlji cudesa. Priznajem da sam se nakratko osjetila odvojeno od vas – Maria71, ovo me ponovo zblizilo s vama i odmah mi je lakse :love: . Nakon prospavane noci vidim da se ono sto sam napisla, izvadeno iz konteksta onoga sto sam mislila da se podrazumijeva, moze dozivjeti kao prepotentno preke***vanje. Da ne bi bilo nikakvog daljnjeg nesporazuma: svakom roditelju kojeg znam (u zivo ili s ovog foruma) mogu samo iskreno i od srca zapljeskati.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Zorana, tvoj sam post vidjela nakon sto sam poslala svoj prethodni (trebalo mi je vremena da ga srocim – jer, da, bio je u meni prisutan strah od toga da cu biti pogresno shvacena). Osjetila sam u tvom postu dobru volju da razumijes moju reakciju i to mi je puno znacilo. Poznata mi je zamka roditeljskog perfekcionizma koju si spomenula i za koju si jako mudro rekla da vodi u slijepu ulicu (bila sam tamo vise puta). Mislim da se ovaj put radi o necem drugom. Razlika je u tome sto sad ne stremim tome da popravim i kontroliram ponasanja sebe ili drugih, samo otkrivam sto se nalazi u meni. I tu (za sad) izlazim samo kao pobjednik. Vidim da to “radi” (a mene prvenstveno zanimaju rjesenja koja rade), ali jos sam daleko od suverene sigurnosti. Samo zbog te nesigurnosti pojavio se moj otpor prema necemu sto sam ja dozivjela kao slijepu ulicu. Moja reakcija ima veze samo s tim, nikako s bilo cim sto je itko napisao na ovoj temi.
Moram priznati – tesko mi je otici: "navukla sam se" na Lorryblue :lol: (puno toga o cemu pise imam doma!). Lorry, skupi te postove, objavi knjigu i obogati se, a onda lijepo plati tri bejbisiterice i uzivaj sa svojom princezom!
:)
