Izgubila sam bebicu

Bok, drage moje rodice!!
Vrijeme ne da ne liječi rane, već je s njima još i teže živjeti. Bar meni. Strašno sam ljuta i nesretna. Čitam o ženi u Njemačkoj koja je ubila svoje blizance pri porodu, o ženi u Sloveniji koja je ubila svoju djecu.. I ljuta sam. Gleda li Bog na mame malih anđela koje čekaju i čekaju i čekaju priliku da jednog dana zagrle svoje malo čedo. Tražimo li puno, ako želimo jednu malu bebicu, zdravu, slatku... Zar nismo dovoljno propatile, zar ne zaslužujemo takvu radost???

A sam vas molim za pomoć (opet)... Dakle, bila sam na pretragama, sve je ok. Mengu trebam dobiti 15.04., grudi me jako bole (toliko da ne mogu ležati na trbuhu, a i ćutim ih dok hodam), danas sam imala sluzavi iscjedak s tragovima krvi (pa se pitam što je to), stalno mi se piški... Bi li to mogao biti mali mišić??? Ili sam samo umislila????

pablo, draga naravno da bi mogao biti mali mišić! :zaljubljen:

od srca ti ~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
da je mali mišić unutra se čvrsto zalijepio!

Itekako bi mogao biti :mrgreen: vibram iz petnih žila ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ :heart:

pablo :D

Citiraj:

---

tamaris prvotno napisa

ali svaki ali bas svaki put pitaju MM,pa sta vi cekate???.

---

To i mene zna naljutiti. A u zadnje vrijeme i rastužiti. :(
Prošle godine smo imali neko obiteljsko druženje nakon sto godina i došli rođaci iz drugog kraja svijeta. I počeli njih petoro da što čekamo, kako je prekrasno imati više djece.... a oni redom svi po jedno. I to su djeca koja imaju svoju djecu.

Sad pokušavamo već neko vrijeme drugu bebicu i sad susjedi pitaju što čekamo. Više nisam znala što reći da izvalila da tko kaže da ne radimo na tome.

To su vrlo osjetljive i intimne teme, ponekad vrlo tužne. Ljuti me kad vidim da ljudi nemaju suosjećanja. I kad postavljaju takva pitanja.
Gledaj svoja posla. Tisuće je razloga zašto. I ne trebaš se nikom opravdavati ili objašnjavati.

Pozdrav svim curama i šaljem vam :love:

pablo :love: i vibram da je to trudnoća koja će do kraja biti školska!
Cure :heart:

nekako mi je ovaj naslov najviše priličio da nešto napišem iako bi i- kuća puna sreće- bila prigodna jer imam dvoje zdrave predivne djece....i ne znam zašto,ali eto imala sam potrebu da večeras napišem nešto i o mojoj bebi koju sam izgubila prije tri godine u 6-om tjednu trudnoće kad je tek počela rasti.....čudno je kako tuga zaskoči kad se najmanje nadaš,nadaš da si ipak zaboravio a nisi.....

Citiraj:

---

tamaris prvotno napisa

I ja sam jednom bila mama ,bilo je to prekrasnih 9 tjedana,kao u snu,kao u bajci.

---

:cry: :cry: :cry: :heart:
tamaris, predivno receno :love:
i ja sam bila mama svom andjelu, 11 tjedana :cry:

visibaba :love:

Citiraj:

---

lilium prvotno napisa

visibaba :love:

---

lilium, hvala ti draga :love: :heart:
tvoji postovi su mi puno pomogli u ovom teskom razdoblju.

cure drage :love: hvala vam na vasim iskrenim postovima ovdje; nazalost vidim da moja bol nije ni jedina ni najveca :(, iako je meni sada golema i teska.
docekat cemo i mi nase srecice :heart:

Iskrena sućut, i čestitke zbog bebica :) :love: ;)
Bit će bolje :heart: :heart:

Ajme, izlila sam rijeku suza čitajući ovu temu :( . Odlučila sam napisati post samo zato što ste mi pomogle da maaalo maalo bolje shvatim priče i tugu svoje mame o tome kako je prije mene ostala bez jedne bebice, na koju je čekala punih 6 godina. Ja sam živa i zdrava došla na svijet godinu dana nakon toga, u njenoj 35. godini. Eto, želim vam biti mala nit utjehe da postoje i sretni završeci. Naravno da ćete uvijek pamtiti svoje male anđelke, ali ne treba klonuti i odustati, nego se koncentrirati na svoj cilj i dostići ga!

Ljudi trudna sam!!!!!! :D

Pablo čestitam!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!tako sam se razveselila kad sam ovo pročitala :D :D !!a što da ti drugo kažem nego da uživaš..pusa!

Pablo :D
SRETNO!!!

Wow super :D nek ti bude sve školski - dosadno, tako mi je drago radi tebe :love:

Čestitam od srca!!!!
:D :D :D
:love:

sretno :heart:

:D :D :joggler: :klap: :D :D
prekrasne vijesti pablo! čestitam ti od srca i želim ti, draga naša, prekrasnih devet mjeseci! :love:

:heart:

draga pablo od srca ti zelim da uzivas u veselom gugutanju ove bebice :* :love: :heart:

joj Pablo super :D čestitam ti od srca :* i neka bude sve najbolje moguće

Čitam sve ovo i plačem. Toliko se toga dogodilo...prošla je gotovo godina dana od našeg gubitka, a ja i dalje kao da stojim na mjestu. I sad, razmišljajući unatrag, kao da prepoznajem trenutak kad nas je naša bebica napustila - sjećam se jednog grča - jedva osjetnog - bili smo u šetnji - prvoj nakon nekog vremena - ponosni - sretni - taj grč mi je bio znak da je tu - stvarna u meni....
Sada mi se čini da je to bio pozdrav.
Bol ne prestaje.
Pitanja ne nestaju.
Suze i ništa više.

Čitala sam, ali se nisam javljala.
Bili smo u novim postupcima - nadali se novoj sreći.
Mislila sam vas samo iznenaditi lijepim vijestima.
Očito još nije došao trenutak.
Svima šaljem zagrljaje i poljupce za lijepe i one tužnije vijesti.
Zapalimo ovaj vikend svijeće za naše anđele.
Pomolimo se za sve nas

tonili :love: ja cijelo vrijeme govorim curama ovdje, mora i nama zasjati sunce! Vjerujem da češ skoro opet osjetiti "ono nešto" u trbuhu, ali neče to biti za zbogom, nego za "evo me tu sam i tu ostajem" :*

Drage moje rodice, uvijek sam izbjegavala ovaj dio foruma jer bi ovakve priče silno rastužile a bilo mi je lakše vjerovati da se ove tragedije događaju nekome drugome.
Počela sam vas čitati prije tjedan dana, ali nikako nisam smogla snage javiti se. Pa, eto ni sada nisam mogla otvoriti svoj topik pod svojim nickom jer ..... :cry:
Danas je tjedan dana kako je sve pošlo krivo, dan koji me je pokosio do korijena, dan koji me je, bojim se, promijenio za cijeli život.
U meni je tuga, pregolema, otvorena rana koja krvari, steže me u prsima, .....
Izgubila sam bebicu koju smo dugo čekali i radovali joj se s 12 tjedana trudnoće. Naizgled, sve je bilo super, sve pretrage, UZV, pregledi, vrhunski doktor, sve je ukazivalo na idealan tijek trudnoće. Ušla sam u trudnoću s visokim tlakom koji je bio reguliran lijekovima, ali baš zato i pod velikom kontrolom. I najednom, .....čujem doktorove riječi "Nažalost,...".
Nikad više neće biti kako je bilo.
Imam prekrasnog sinčića od 4 godine koji ne zna što se zbiva, a ja ga gušim poljupcima i zagrljajima zahvaljujući Bogu što ga imam, gledam ga dok spava, dok se igra i priča svoje pričice a suze mi liju. Trebalo nas je biti četvero. Jedno veče prije spavanja u krevetu kaže on: "Laku noć mama, laku noć tata, laku noć beba u maminoj bušici" Kako da mu kažem da nema više braceka kojeg toliko želi?!
Jedini lijek ovoj tuzi bi bio novi pokušaj, ali se užasno bojim. Što ako se sve ovo ponovi? Nema garancija, sve je to izgleda lutrija, a trudnoća od samog začeća pa do poroda ogroman rizik ne samo za mene i bebicu nego za cijelu moju obitelj.
Danas mi je pretužan dan.

Draga lexy,
znam da te ništa na svijetu ne može sad utješiti i da moraš odtugovati ove tužne dane...
Ja ti najiskrenije želim snagu i ljubavi da kreneš dalje... :love:

ajme draga lexy, tako mi je žao :cry: :cry: :cry: . Uopće ne znam što bih ti rekla da te utješim kad sam i sama još uvijek neutješna :( . Iskreno suosjećam sa tobom i od srca ti želim da se što prije oporaviš. Meni su prekrasne cure na ovom pdf-u puno pomogle i svakim danom mi daju novu snagu da izdržim i idem dalje. Budi s nama tu, podijeli svoje misli - tu smo za tebe :love: .

Lexy..jako mi je žao što prolaziš kroz ovo teško i prebolno iskustvo.. :cry: ..ali evo sve smo tu da ti damo podršku i da ti bar malim djelićem pokušamo nekako olakšati tvoju bol koja je nemjerljiva s bilo čim..sve smo to i mi prošle, i naučiš s vremenom živiti kao mama anđela,ali hvala Bogu što imaš to malo dijete koje će ti sigurno pomoći da se izvučeš..znam da ti je užasno teško i da ti se možda čini da plač nikad neće stati, viruj mi i meni je tako već 6 miseci i ne znam da li je prošao jedan dan da nisam pustila bar jednu suzu..ali kako se već kaže..za anđelima ne treba plakati,netko gore je očito imao drugačiji plan za tvoju bebicu :saint: ..
meni je užasno teško o ovome pisati :cry: ,,svaki dan je borba i svaki dan podsjeća na to kako bi bilo da su naše bebice danas s nama..
želim ti da što prije skupiš snage za sebe i svoju obitelj :heart: ..evo veeeelikiii :love: od mene... :*

Lexy, draga :love:
Nek ti Bog da snage

Lexy :cry:
Znam da je teško misliti o novoj trudnoči, teško je misliti jer se nadvio nad svima nama sivi oblak koji zaklanja sunce. Ali ono je tu negdje i samo čeka zasjati. Vjeruj da će sljedeči put sve biti dobro, sve češ prepreke savladati i sigurno češ imat pomoč ozgore.

Mazi svojeg dečkeca i nađi novu snagu u njemu, ti si njegova hrabra mama i brzo češ mu podarit braca ili seku :heart:

Hvala vam, drage moje, majke malenih anđela na ovim toplim riječima utjehe. Znam da me vi jedine razumijete, nažalost, vi koje ste prošle ono što nijedno ljudsko biće ne bi smjelo- smrt svoga djeteta, bilo nerođenog bilo rođenog.

Oko mene su ljudi, pa i oni najbliži koji uvijek kažu nešto što mi u ovim trenucima ne bi smjeli, ali jadni su, utješili bi me a ne znaju kako. Shvaćam ih i ne zamjeram.
Ali kad mi netko kaže, to ni nije bila beba nego zametak, skup stanica, pomislim to JE BILA MOJA BEBA, OD PRVOG TRENUTKA. Dođe mi da vrištim. Ne podnosim ljude oko sebe!
Jedan dan sam pobjegla iz ambulante jer je bila hrpa ljudi oko mene, gušili su me, molila sam Boga samo da me nitko ništa ne pita.
Ne znam kako ću se uopće uključit u svakidašnji život, na posao se vratit, jer meni je život stao 6.11.
Kaže mi netko "Danas je petak 13.", a ja mislim prošli petak je meni bio 13. i svaki dan je.
Bože, ne zamjeri mi, zahvaljujem ti na svakoj minuti, satu i danu provedenom u zdravlju sa svojom obitelji!

Lexy sve što osječaš je apsolutno prirodno i opravdano. I da, užasno je kad te ljudi u najboljoj namjeri krenu tješiti sa rječima koje zapravo nama majkama nađela zvuče grozno. Oni ne znaju da riječi poput: Bolje sad nego kad bi imali 2 godine, ili još si mlada sve če bit dobro, ili ajde takve stvari se događaju moraš mislit pozitivno itd itd mogla bih sad do stura pisati te nefunkcionirajuče rečenice utjehe, nama zapravo zvuče jako nepravedno, i kao da nas karakteriziraju kao nemajke, kad zapravo sve smo mi mame, u srcuu duši i u pred Bogom, hrabre smo kad uspijemo uzdignut se iz pepela nakon takvih tragedija.

Mene dan danas guše ljudi...jel vjeruješ da odkad su Ivan i Oliver umrli ja sammožda bila 2-3 puta na kavi sa nekim tko nije moj muž. Prijateljice skoro više ni ne viđam, samo poneku tu i tamo, a šopinge, ambulante i sve to još danas ne mogu. Smetaju mi ljudi koji ne razumiju, koji gledaju kroz mene kao kroz zrak, smetaju mi govorkanja iza leđa. Jedan od razloga zašto smo se odselili iz Dubrovnika.

Drži se draga, daj si vremena i dopusti si da se osječaš kako god ti dođe. Bog razumije i tvoju ljutnju i tvoju bol, i sigurna sam da če ti u svemu ovome pomoći i da češ se malo oporaviti i dobit vjeru i snagu za dalje :love:

draga lexy, ljudi ne razmišljaju kakav efekt će na nas imati njihove riječi. Naslušala sam se svega i polako sam uvidjela što sa kime smijem razgovarati. Oni koji moje bebice doživljaju kao bebice sa njima i popričam o svemu tome (ti su naravno rijetki), a sa ovima drugima izbjegavam temu i skrenem razgovor na njihove probleme ili neke općenite teme. I mogu ti reći da mi je tako puno bolje. Još trebam u ponedjeljak, kada krećem raditi, presjeći priče na poslu...
Nažalost bol će trajati. Odtuguj svoje, potraži utjehu u vjeri i pokušaj skupiti snagu za dalje...
Mi smo tu uz tebe :love:

draga Lexy :love:
cure su stvarno divno sve napisale, pa ja mogu još samo nadodati, da ti nažalost želim dobrodošlicu u naše malo društvo, koje je stvarno svima pomoglo da ponovno pronađu smisao života!
treba vremena, ali kasnije bude drugačije! bol ostaje, ali mijenja svoj oblik!
tu smo uz tebe, piši nam kad god osjetiš potrebu! lijepo je imati mjesto gdje možeš napisati što osjećaš bez straha od komentara!
:love: :*

drage moje, evo me na žalost opet na ovoj temi, opet bez svoje male mrvice, tužna, prazna, poražena, očajna i jadna; dg missed ab, nema odjeka ploda, nema otkucaja srca, čim mi je okrenuo ekran vidila sam da nema one male vesele crne točkice, koja je zadnji put tako živo pulsirala; plod se stao razvijati prije tjedan dana (tad su mi prestale mučnine ali nisam to uopće povezala uz takvu mogućnost), 10 min je tražio otkucaje i nikako ih nije mogao naći, zvao kolegu, pa šefa, i opet ništa; poslao me doma da se vratim popodne ili ujutro na kiretažu, otišla sam po još jedno mišljenje kod privatnika, ista stvar, vratila se u bolnicu i napravili su mi kiretažu, za dva sata sam bila doma, ujutro trudna i puna nade, navečer kao da sam u drugom, mračnom svijetu; uzrok : u 50 % slučajeva kromosomske greške , ostalo prirodna selekcija; došlo mi je da kosu počupam kad je spomenuo kromosome i selekciju; a ovaj put sam pazila na sve što sam mogla, godinu dana pijem folnu, vitamine, pravilno se hranim, bježim od mikrovalne, mobitela, kompjutera, ležala sam na lijevom boku, nema na što nisam mislila; nije pošteno, nije pošteno! rađaju babe od 65, muškarci rađaju, ovisnice i tko zna tko sve ne... kaže moj doktor loša sreća, prvi put, pa drugi put opet loša sreća, do kada ?

ajme moja mandy, suze su mi sad krenule od tuge :cry: :cry: :cry: . Jako jako jako mi je žao što si to ponovo morala proći. Znam da sad nema tih riječi kojima bih te mogla utješiti, pa ti šaljem veliki virtualni zagrljaj :love2:

mandy :cry: srce mi se slama od tuge zbog tebe.. imaš pravo, zaista nije fer.. žao mi je :cry:

Draga Mandy, žao mi je. Držite se, šaljemo vam iskren, ljudski zagrljaj ... Nek vas Bog čuva

Ma stvarno nije fer!!! :cry: :cry: :cry: Draga moja Mandy plačem ko kiša, tako mi je žao, ovo je kao neka nočna mora! Tako bi te rado zagrlila i utješila, ali znam da nema toga što ti sad može značiti utjehu. Pretužno :cry: