Printable View
ajmo zaboravit ovog svećenika... ja sigurno hoću... za nedjelju ću im isplanirat nešto drugo što moraju radit dok sam ja na poslu (moja stara majka je na godišnjem pa mogu otić na kupanje ili nešto slično), a u slijedeću smo na moru... do tada će mladi gospodin otić...
ne želim trošit svoju energiju na takve ljude...
štrigica nemoj se naljutiti na ovo što ću te pitati, i to samo tebe, ne želim ovdje raspravljati na tu temu :)
Ne znam na koji je način taj svečenik propovjedao i je li s mržnjom govorio...pa o njemu neću i imaš pravo što se ljutiš...ali ne razumijem što si htijela reći rečenicom, da svome sinu ne želiš o nikome pričati loše?
Ovdje se radi o ratu i zločinu koji se dogodio, o tome će tvoji sinovi učiti iz povjesti u školi, gledati na Dnevniku i TV-u itd. što ćeš im tada reći, da je to laž i nije istina, ili si ti ipak mislila da su oni za sada mali da bi shvatili neke stvari? :? ;)
Djeca će kada tada saznati da je na ovom području bio rat, tko ga je započeo itd. i moje je mišljenje, ako ne želiš da tvoja djeca osjete zbog toga jedan dan mržnju prema bilo kojoj naciji, sama im objasniš što se dogodilo i svoje stajalište spram toga, jer je tvoje stajalište kao njihove majke za sada najbitnije, a kada odrastu i tako će formirati svoje mišljenje i viđenje svega....i tada nećeš imati strah od toga što će jedan svečenik pričati u Crkvi na tu temu ili profesor u školi, ili djete izbjeglica pogunulog branitelja u Hrvatskoj ili BiH itd. :love: :* :heart: :saint:
ovo ću ti na pp da tema ne ode u zatvaranje
Cure, drage, da čujete koje sam ja priče čula od svoje kćeri. Moj tata ateist je izvor, ali njezina je zbunjena verzija. Kaže meni moja Di od tri godine: Znaš da svaki čovjek ima svojeg Boga, a oni u engleskoj imaju sve zločeste bogove i ostanu u zemlji kad umru i ne idu u nebo kao mi. Ja sam se skoro rasplakala. Znam da to vjerojatno nije baš ono što je moj tata rekao, ali tko zna što je on njoj išao objašnjavati. Bože, pomozi. Pokušala sam joj razjasniti da mi vjerujemo u jednog Boga za sve ljude i da je on dobar i da nas voli, ali ovaj vikend će ih moji starci čuvati puna tri dana i već imam grč u želucu - što ću čuti kad dođem :( Što je najgore ne smiju pričati da su bili na Mariji Bsitrici prošli vikend, a odlično su se proveli s ekipom. Znam, ne daj Bože većeg zla, ali morala sam ovo podijeliti svama. :*
http://medjugorje.hr.nt4.ims.hr/News.aspx
Eto ako koga zanima :heart:Citiraj:
9. MEĐUNARODNI SEMINAR ZA BRAČNE PAROVE
Deveti međunarodni seminar za bračne parove održat će se
u Međugorju od 5. do 8. studenoga 2008. godine.
Tema seminara je;
«Problemi braka i obitelji i njihovo rješavanje»
Program:
Srijeda, 5. studenoga 2008.
13. 00 Registracija sudionika
16. 00 Uvod u seminar
17. 00 Večernji molitveni program u crkvi (krunica, sv. misa)
21.00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
Četvrtak, 6. studenoga 2008.
9. 00 Jutarnja molitva
9. 30 Predavanje, razgovor
12.00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu u tišini
15. 00 Predavanje, razgovor
17. 00 Večernji molitveni program u crkvi (krunica, sv. misa, klanjanje)
Petak, 7. studenoga 2008.
6. 30 Molitva na Križevcu
10. 00 Predavanje, razgovor
12. 00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu u tišini
14. 00 Predavanje, razgovor
16. 00 Priprava za ispovijed pred Presvetim
17. 00 Večernji molitveni program u crkvi (krunica, sv. misa, čašćenje Kristova križa)
Subota, 8. studenoga 2008.
7. 00 Molitva na Brdu ukazanja
9. 30 Jutarnja molitva
10. 00 Predavanje, razgovor
12. 00 Završna sv. misa
Koordinator seminara je fra Miljenko Šteko
Seminar će se održati u dvorani iza crkve. Prilog za troškove seminara 40 € za jedan bračni par. Prijave možete izvršiti putem e-maila: seminar.marija@medjugorje.hr, ili putem faxa na broj: 00387 36 651 999 (za Mariju Dugandzic). Broj sudionika je ograničen zbog prostora, stoga vas molimo da svoje prijave izvršite što prije, a najkasnije do konca rujna. Isto tako molimo sve bračne parove sudionike seminara da sami osiguraju smještaj u Međugorju.
Predavač na seminaru je prof. dr. Vlado Jukić, psihijatar, rođen 1951., oženjen, otac troje djece. Medicinski fakultet završio je u Zagrebu 1976.g. Specijalistički ispit iz psihijatrije položio je 1982., magistrirao 1989.g., a primarijus je postao 1993. Doktorsku disertaciju obranio je 1997. godine. Od 1978. do 1986. radio je u psihijatrijskoj bolnici u Popovači, a od 1986. do 1994. u Klinici za psihijatriju KBC Rebro, Zagreb. Od 1994.g. do sada ravnatelj je Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu. Od 1990. radi na Medicinskom fakultetu u Zagrebu na katedri za psihijatriju: kao asistent od 1990. do 1998., kao docent od 1998. do 2004. i od 2004. izvanredni je profesor psihijatrije na tom fakultetu. Profesor je psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Mostaru i na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Prošao je edukaciju iz bračne i obiteljske psihoterapije. Sudjelovao je u nizu drugih edukativnih programa. Subspecijalist je iz socijalne i forenzične psihijatrije. Aktivan je sudionik mnogobrojnih domaćih i stranih stručnih skupova. Objavio je oko 150 stručnih i znanstvenih radova, a urednik je osam knjiga. Voditelj je više stručnih i znanstvenih projekata. Član uredništva dva časopisa. Član je niza stručnih društava. Radio je i radi u mnogim stručnim povjerenstvima. Stručni je konzultant HZMO. Stalni je sudski vještak. Često nastupa u medijima temama vezanim uz psihijatriju. Za svoj rad u više je navrata odlikovan, između ostalog i ordenom predsjednika Republike Hrvatske.
25.7.2008
Poruka, 25. srpnja 2008.
“Draga djeco! U ovom vremenu, kad mislite na tjelesni odmor, ja vas pozivam na obraćenje. Molite i radite tako da vaše srce žudi za Bogom Stvoriteljem koji je pravi odmor vaše duše i vašeg tijela. Neka vam on otkrije svoje lice i neka vam on da svoj mir. Ja sam s vama i zagovaram pred Bogom za svakog od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
http://www.ofm.hr/tabor/index.php?op...d=26&Itemid=43
svjedočanstvo o New Age-u...ako koga zanima, ima 6 dijelova, ja ću samo staviti link za prvi, pa koga zanima neka klikne na ovaj prvi link iznad i otvorit će mu se svih 6 dijelova, ili neka samo na kraju teksta prvog dijela stisne "slijedeća"..... stranica
http://www.ofm.hr/tabor/index.php?
option=com_content&task=view&id=27&Itemid/=
evo i drugi dio kojemu je baš naslov New Age
http://www.ofm.hr/tabor/index.php?op...&id=28&Itemid=
ovdje je bilten s rasporedima za seminare na Taboru u Samoboru, za skinut...evo vam link
http://www.ofm.hr/tabor/index.php?op...d=39&Itemid=57
Pikula što da ti kažem nego da znaš oruđa - molitva, post i dobra djela. Ne izgubi iz vida da svog oca voliš. Razlikujete se u stavovima, OK, ali ti imaš uza sebe Onoga koji je svojom mukom i smrću na križu odnio sve naše opačine, odnijet će i nesuglasice između tebe i tvog oca.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Ivana zg, super linkovi, moram reći da je za većinu kršćana svjedočanstvo bližnjeg mnogo jače u stvaranju vlastitih uvjerenja od bilo kakvog službenog stava Crkve (pogotovo ako ga i nema).
www.luznica.com
evo još jedan link za DUHOVNI CENTAR
ljljana :heart: :* :love:
Ispričavam se ako ponavljam nešto o čemu ste raspravljale, ali mene zanima odgovor tj pojašnjenje molitve Tajna vjere, dio "Tvoj slavni povratak iščekujemo!" ?
Unaprijed zahvaljujem
od 5.09.08-07.09.08 u Domu sportova u Zagrebu, održat će se seminar duhovne obnove, pod vodstvom fra. Zvijezdana Linića
Isus je uskrsnuoCitiraj:
bubica27 prvotno napisa
Na nebo uzašao
Sjedi o desnu Boga Oca svemogućega
I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve
Pikula, mislim da ti imam još nešto nadovezati na prethodni post. Naš Bog je vrlo djelotvoran i zainteresiran za naš život. I ispunit će nam želju koja je u skladu s njegovim naumom spasenja za nas.
U ljeti 2004. godine počela sam svakodnevno moliti krunicu i petkom postiti za istinsko obraćenje svog oca i za živu vjeru svoje majke, a i za svoju vjeru. Prinosila sam to svoje trpljenje posta Bogu kao žrtvu da vidi i osjeti koliko mi je stalo da mi usliši molitve.
U proljeće 2005. godine prvi puta sam sa svojim roditeljima prisustvovala Svetoj misi.
U jesen 2005. godine moji roditelji i ja zajedno smo hodočastili u Međugorje.
Nijedna nedjelja ne prođe bez Svete mise u široj obitelji.
Hvala ti moj Bože!
http://www.samoborskiglasnik.net/kol...108&tempg=2008
http://www.veritas.com.hr/dokumenti/...ajna_vjere.php
http://rktkarizma.blog.hr/2006/06/index.html
tvoj slavni dolazak išćekujemo, za mene ima značenje upravo ono što "rečenica" i kaže............Isus je živo na Zemlji, došao je samo zato da bi umro za nas i Uskrsnuo i nas spasio od vječne smrti...Isus je rekao da će doći opet...rekao je ; zato bdijte, jer ne znate ni dana ni časa......"kraj svijeta će doći", ali pod to kraj ja ne mislim samo na smak Svijeta, već na to da svaki čovjek od nas će umrijeti i ima svoj kraj nitko ne živi vječno na Zemlji, ali u onome trenutku kada Isus ponovno dođe, biti će i živih i onih koji su već odavno umrli, ali Isus će suditi i onima živima koji neće doživjeti, dočekati ljudsku smrt, kao i mrtvima...........a kada će doći, to samo Bog zna.............ali ne zavaravajte se, svakom će se suditi, umro ili ostao živ..zato bdijte nad svojom dušom, srcem i životom.
Toliko od mene bubica 27
Drage mame vjernice, nisam se dosad javljala, a sada bih s vama podijelila jedno lijepo iskustvo vjerskog odgoja, a možda nekome bude i korisno :) .
Kao što neke od vas možda znaju, M je bio dosta živo dijete i kao takav "nemoguć" u crkvi. Sve ono što sam ja do njegove otprilike 5. godine mogla raditi bilo je: molitva prije spavanja, pričanje dječje Biblije sa slikama i odlazak na misu u crkvu koja ima veliki klaustar (vanjski) namijenjen upravo djeci i njihovu divljanju koje tada ne smeta ljudima unutar crkve.
Dakle, najprije bismo ušli u crkvu, nakon 5 minuta van, a nekad bismo odmah otišli u klaustar.
Međutim, moram vam priznati da se meni (a i mm-u još više) malo po malo prestala sviđati činjenica da M povezuje službu Božju sa skakanjem (makar je u toj crkvi jedan sjajan svećenik koji razumije potrebe obitelji s djecom i čak potiče dječju igru u tom prostoru). I nekako sam se osjećala prazno, pa sam odlučila M-a početi voditi u našu župnu crkvu gdje nema klaustra i mora se biti "na miru".
Ali s M-om sam napravila dogovor - budi dobar dokle možeš, nakon toga ćemo izaći s mise.
Zbog ove sam odluke doživjela kritike nekih bliskih mi vjernika (da time učim dijete kako je boravak na službi Božjoj proizvoljan), ali ja sam im odgovarala da mi je draže da dijete bude 10 minuta na misi, pa me nakon toga nešto pita o onome što je čuo ili vidio, nego da ga potkupljujem grickalicama i činim mu taj prostor mjestom dosade.
Gotovo godinu dana smo tako išli na misu. Malo po malo, vrijeme ostanka M-a na misi se produžavalo (ponekad bih i ja sugerirala npr. ajmo još samo dok se ne preočita Evanđelje ili sl.).
S 5 godina doživjela sam veliko iznenađenje - M je počeo sudjelovati na misi (koliko može i želi, npr. moli Očenaš, odlazi po križić kad je pričest, stavlja kune za lemozinu...). Kad se umori, nasloni se na mene, ja ga mazim, ali - ljudi su ga počeli hvaliti kako je dobar (što njemu strašno imponira jer se osjeća velik).
I dalje me pita o onome što na misi vidi. Nakon mise obično ga povedem na sok ili sladoled, ali mu to ne govorim prije radi nekakve motivacije, već ga nagradim na kraju i pohvalim ponašanje.
Da smo ostali u spomenutom klaustru, on bi i danas skakao (da i danas odemo tamo, vjerojatno bi se poveo za ostalim klincima :) )
Ovako je naučio razliku između sakralnog i profanog prostora i ponašanja u jednom i drugom. :heart:
Hvala puno :love:Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Korisno je :love:Citiraj:
klia prvotno napisa
Znači s 5 godina...primljeno na znanje :)
klia, hvala za opisano iskustvo! :)
Naime, K. je iz kolica ili u mome krilu ili u klokanici mogla biti od početka do kraja na misi kad je bila beba, a i danas je s gotovo 5 god. dobra i mirna, ima puno pitanja poslije mise, itd.
P. koji ima 2 god., bude miran 10-15 minuta i nakon toga trčanje, veranje, odlazi k ljudima, gleda ih, pokazuje na raspelo prstićem i kaže: "Isus", itd.
S njim je misa ponekad naporna, tj. ne mogu se usredotočiti, postanem nervozna, jer moram gledati gdje je P. ili što radi ili ako glasno negoduje.
Također budemo u klaustru ili MM ih uzme da malo prošetaju pa se vrate.
U svakom slučaju, ne odustajem od želje da djeca prisustvuju misi, ali ne inzistiram kad su nemirni ili su u nekoj od svojih faza. :roll:
ljiljan@, hvala, mudro zboriš :heart:
Kod nas je isto tako, Sara jednostavno nemože tako dugo biti mirna... probali smo i sjesti u klupu i stajati iza da može ipak malo hodati ali ona bi pričala naglas i hoda okolo, čak je jednom pokušala sama izaći iz crkve a nebi se nimalo iznenadila da ode skroz do svećenika ...Citiraj:
Marna prvotno napisa
njoj je to strašno dosadno i predugo joj misa traje...
ja je shvaćam i nemam volju ići s njom na misu jer se onda više naživciram nego što ima koristi od mise.
išli smo nekoliko puta radnim danom kad je misa kraća, to je još nekako izdržljivo ali ako češće zaredamo onda joj brže postane dosadno.
sad rijetko idemo na misu ali nadam se da će ona uskoro postati razumnija pa ćemo bar nekada ići a onda kada bude starija se nadam da ćemo svaku nedjelju zajedno odlaziti na misu
Drago mi je što vam naše iskustvo daje nadu :)
Ni ja D-a još ne vodim na misu, pratit ću njegov razvoj i probati kad mi se učini mrvicu spremnijim.
Jako mi se sviđa što su svećenici u Zadru počeli za vrijeme podjele pričesti ozbiljno shvaćati i naše malene te ih "pričešćati" znakom križa na čelu. M to već sada doživljava vrhuncem sv. mise. Ako ja nisam spremna za pričest, on sam ode i vrati se nasmijan. :saint:
Vidjela sam ja "dobru" djecu i ispod 5 godina, ali, eto, nisam te sreće.
Mislim da je najbitnije kako im (koliko nježno, ali dosljedno) kod kuće prenosimo svoju vjeru. Zapravo, koliko oni vide da je nama stalo do svega toga.
klia, upravo tako, važno je kako živimo vjeru. :)
Djeca promatraju roditelje, gledaju ih kao uzore.
I u svemu treba imati mjeru, naravno.
Tako i ja.Citiraj:
klia prvotno napisa
Dječačić iz naše župe koji je rođen isti dan kad i moj Ivan, dakle dijete od dvadeset mjeseci, cijelu Misu stoji uza svoju mamu (ponekad ga mama malo podigne) i ne izusti niti riječ.
Moj Ivan dobar je jako rijetko, uglavnom ako nije pospan, ali i tada dobar samo u smislu da ne ometa druge.
Međutim, meni je u ovom trenutku puno važnije da moji šesnaestogodišnjaci idu na Misu. Mnogi njihovi vršnjaci i prijatelji nemaju uopće takve navike niti potrebe.
http://www.katolicki-odgoj.com/
kad je Emanuela imala 5,6,7 mjeseci mogli smo komotno ići s njom na misu, ona bi ili spavala u kolicima ili slušala zbor mladih kako pjeva, mahala im, igrala se igračkom, sada nema šanse, prošlu Nedilju je MM išao sam, A predprošlu je morao izaći s njom izvan crkve, trčala je, smijala se, i vrištanjem dozivala ljude koje je nisu gledali i tome se smijala..U Međugorju nije izdržala ni oko Crkve.Ali zato poslije mise, ona voli gledati kipove, križ, ljubi Bogu, u Među. je išla do onog križa koji plače.obožava ljude, svima se smije, maše, pruža ruke, tko da smo u Među. upoznali pola Svijeta zahvaljujući njoj :lol: :saint: :heart:
Većenom ja ne idem na misu, iako ima 16 mjeseci, još je dojim, pa i kada je misa uvečer njoj se tada spava a bez sike neće spavati...do kada ćemo tako ne znam???????
U jesen opet poćinju mladi svirat većernju misu, a ona obožava mlade, ples i pjevanje, pa ćemo ponovno pokušati ( pjeva Amen, Aleluja :lol: slatkica), amožda joj bude zanimljivo ako se ja ponovno vratim u zbor, mada ne vjerujem da bi ona sjedila u Crkvi i gledala mene kako pjevam :/
Od 8 godina pjevam gotovo neprestano u Crkvi ili u Duhovnim bendovima i otkada sam rodila to mi jaakoooo nedostaje :cry: , nekad mi bude tako teško kada ih čujem da pjevaju, da se rasplačem, jesam li sebična???? :cry:
Nisi. Čini se užasno dugo, ali taj dio kad ti se čini da nikud ne možeš bez svoje pikulice ni ona bez tebe -tako brzo prođe i tek kad prođe skužiš kakav si bitan posao odradio. Ako si ga odradio, ako ne - mnogi postanu ogorčeni i svima sole pamet "praktičnim savjetima" o treniranju djece. Kad nisu imali prilike skužiti kakav je to gušt.
Možeš probati ponovno pjevati, pa nek malo muž bejbisita, ali ako radiš vjerojtno ti je sve to skupa previše. Razumijem te. Slušaj svoj osjećaj. Ja vjerujem da Bog s mamama komunicira blisko kroz bliskost s bebom i tek kad prestaneš biti tako posvećen bezrezervno drugom (i fizički i psihički) zapravo shvatiš da se javlja opet neka praznina i da semoraš posvetiti jače svojoj duhovnosti. Sve u svoje vrijeme. Kod muslimana i židova (načuh) mame sa smatraju blagoslovljenima samim majčinstvom i ne moraju vršiti moge vjerske dužnosti pogotovo dok doje, a po starom zavjetu i kuranu to je minimum dvije godine. :mrgreen:
pikula hvala, u pravu si
a sada ako želite moliti dok ste na pslu za kompijutorom, ili doma, evo vam jedan link, uživaj te, ja ga obožavam;
http://www.isusovci.hr/prostorduha/
http://www.sacredspace.ie/?lang=hr#advice
Evo pošto je danas sv.Monika majka "najvećeg"grešnika i sveca možda nekoga inspirira ovaj tekst, nadam se da se ne ljutite što ću ga prenjeti u cijelosti;
http://www.katolici.org/naslov.phpCitiraj:
Augustinova mama - Sv.Monika
Kao majka moliteljica za drugoga, dostigla je savršenstvo u ljubavi, pokornosti, poslušnosti - jednom riječju do potpunog predanja nebeskom Ocu.
Čitamo u tisku, saznajemo preko svih sredstava informiranja o sve večim problemima, s kojima se suočavaju majke našeg vremena. I uvijek ostaje otvoreno ono prešućeno pitanje TKO je kriv za ovo što se dešava? Naći ćemo mnoštvo odgovora, mnoge ponuditi i sami, ali se stanje neće bitno promijeniti.
Pušenje, rasne ovisnosti, neposluh, razilaženje u mišljenju sa roditeljima, težnja za što većom samostalnosti, sve je to, kao rezultat našeg ubrzanog, nekako i napuhanog tempa života, zar ne? Uz to smo ubijeđeni da prije NIJE bilo problema te vrste. Kad bismo pročitali životopis sv.Monike, shvatili bismo mnogo toga i možda čak uzdahnuli: "Pa moj problem i nije toliko velik"! Monika je, naime, majka dobro poznatog, prvo velikog grješnika, a kasnije još većeg sveca, sv. Augustuna. Moleći za njegovo obraćenje, Monika postiže i svoju svetost.
Kolike supruge imaju problema sa muževima? U starom sustavu je to bilo još izražajnije: on "ateista", tj. komunista ona vjernica i kako odgajati dijecu? To je bio i Monikin problem: dijete je raslo nekršteno. Sv. Monika ja govorila sinu o dobrom nebeskom Ocu u kojeg treba imati povjerenja, ali Augistin nije bio glup: ako je njegov otac zao, možda su svi očevi takvi? - pitao se - i mrzio je obojicu.
Uzalud majčini savjeti. Sv. Monika je posegnula za jedinim, i odavno uskušanim kao djelotvornim sredstvom,kad se čovjek osjeća bespomoćnim: POČELA JE MOLITI, ŽARKO, iz srca. Samo Bog joj je ostao...Pri teškoj bolesti, Augustin je ipak bio kršten ali, ako se sjećamo Voltera, koji je nakon bolesti, čim je ozdravio, ponovo krenuo svojim putem bez Boga - ni Augustin nije bio bolji.
Monika počinje moliti za obraćenje sina intenzivno, ali se činilo da što ona više moli da njezin sin upada u sve teže i teže grijehe: nekadašnji nestašan učenik postaje izvrstan student, koji upija sve "kao spužva ". Ali ne samo znanje na studiju. Kao da je želio upiti sve načine na koje se mode uživati i griješiti. Udaljuje se od majke, ali ona ne prestaje moliti. Dapače, što je Augustin dublje ili niže padao, njena je molitva bila žarča, snažnije, sa sve većim pouzdanjem u Boga, znajući da Bog NIJE bez razloga stvorio to pametno dijete. Vjerovala je u Božje Milosrđe i u vrijednost uporne molitve.
Draga majko, zamisli da 18 godina moliš svom dušom i srcem. I - ništa! Odjednom, Bog uslišava tvoje molitve. I tog bi trena shvatila Ivančićevu poruku: "Nije problem u ocu koji pije, ili sinu koji je razuzdan. Problem je u tebi koji ili koja ne činiš ono što jedino TREBAŠ. Bog dopušta neku poteškoću, napast ili zlo u tvojoj obitelji, ali ne da bi se očajavalo, nego MOLILO! Moleći za drugoga, da bi ON bio ozdravio(i od grijeha!)i ti sam, ili sama ozdravljaš sebe: moliš li za drugoga, moliš i za sebe; sebe liječiš, učiš se pouzdanju u Boga, a time privodiš i onoga za koga moliš - k Bogu".
Koje li radosti za majku Moniku, kad joj sin postaje svećenikom! Milanski je biskup često tješio Moniku riječima: "Nije moguće da tolike prolivene suze majke ne budu uslišane".
Uz to, Bog je "radio" tiho i na svoj način. Željan znanja, Augustin se nekako sprijateljio baš s tim biskupom. Preko njega, kao Božjom produženom rukom, Augustin dolazi do životopisa sv. Antuna Pustinjaka. Zašto baš TOG SVECA - zna samo Bog. Bog je VJERAN onima koji su vjerni njemu.
Monika je najbolji primjer vjernosti: nikada nije posumnjala u Božju dobrotu. Moleći za obraćenje svoga sina, sama sebe je dovodila do onih stupnjeva, o kojima je govorio i Isus. Kao majka moliteljica za drugoga, dostigla je savršenstvo u ljubavi, pokornosti, poslušnosti - jednom riječju do potpunog predanja nebeskom Ocu. I SVETOSTI.
Težnja za svetosti nije trka oko oltara, već skrušeno povlačenju od buke svijeta i u tišini susretanje s Isusom. Tolikim ucviljenim roditeljima Isus želi pomoći, da im usadi pouzdanje u svoje Milosrđe, jer ono što nitko ne može, može On, Isus.
Ali ga prvo treba zamoliti, pa ako treba i kao Monika: moliti, moliti….moliti, jer to je i Isus činio, povlačeći se u osamu.
ovo mi je malo...
to je znak dobrog odgoja, dijete je samostalna jedinstvena ličnost sa svojim stavomCitiraj:
razilaženje u mišljenju sa roditeljima
ne problem
i opet: žena je kriva za sve
nemoj tako :heart: malo izvlačiš iz konteksta, je da je pisano muškom rukom i u onom "turbo" kršćanskom duhu, ali nije pisac htio reći da je majka kriva...po meni je možda mislio reći da na žalost društvo i danas, bezobzira što to prešućuje i što kao više nije kozervativno, ipak svi i dalje negdje u sebi se pitaju TKO JE KRIV, i da mnogi i danas i ako to ne žele priznati krive majku.........Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
Uglavnom ovdje je tema žena, majka i molitva, ( a ne tko je kriv, šovinizam, feminizam, bla, bla- nemoj te izokretat pouku ove istinite priče :* :love: ) zato sam je stavila, pošto je ovdje već bilo nekih savjete i primjera koliko molitva može biti plodna mada se nekada i čini uzaludna......
I nemoj te ono pokora, poniznost shvatiti kao nešto nametnuto ženam, tu se radi o vjerskom obliku tih pojmova ( a ne klanjanjau, pokoravanj mužu ili sinu)
Ovdje je riječ o jednoj majci, vjernici, koji je na ovaj način željela pomoći svome sinu, i to tako da mu ne nameće svoju volju i želje...i bila je ustrajna u tome..........( htijela sam se nadovezati na LJILJANU, kada je svjedočila svoju vjeru PIKULI, promjene u svojoj obitelji, gdje su se svi promjenili a ona im nije ništa nametala, nego je molila i postila u tišini svoga srca - u kršćanstvu se to kaže= činila je "pokoru" )
I kao drugo, sjetimo se da je to bilo jedno sasvim drugo vrijeme, od ovaga u kojemu mi živimo.
mislila sam da je autor teksta iz sadašnjice
ispričavam se
malo sam osjetljiva na taj dio prema ženskom rodu....
"autor" je iz ovoga doba ali priča i događaji nisu.....ali bez obzira poanta priče nema veze s "krivnjom" žena i majki za sve nedaće svijeta, već ljubav prema dijeci i sve na što su spremne učiniti za svoju djecuCitiraj:
MGrubi prvotno napisa
:*
O.T.i ja sam osjetljiva na pitanja ženskog roda, ne znam je li to feminizam ili normalna reakcija na nepravdu prema svim živim bićima tako i ženama ( ako ne postoji ovaj pojam onda je izmišljen samo za mene "katolička feministica" :lol: )
:*
kako je moguće da itko posumnja u toCitiraj:
Monika je najbolji primjer vjernosti: nikada nije posumnjala u Božju dobrotu
Mc Grubi, s tvojim se rečenicama mogu složiti, ali me zanima kako si tako sigurna da neki tebi nepoznat npr. bioenergetičar svoj dar stavlja baš potpuno u službu dobra?
A ipak se u takvom liječenju izlažeš njegovom duhu (koji možemo shvatiti kao nekakav prijenosnik dara). Ni jedan čovjek nije posve čist, najveći sveci i monasi (koji su ponekad imali ove darove i služili se njima po potrebi) govore o vlastitim grijesima.
Možeš li vjerovati čovjeku koji naplaćuje darove?
(Nemojte sada usporedbu s liječnicima, nije isto.)
Inače, Isus je zapravo vrlo rijetko iscjeljivao, u nekim Evanđeljima možete vidjeti kako to čini prilično nevoljko. Imao je jako dobar razlog za to.
Oprostite, internet mi je zaštekao i moj zadnji post je poslan na krivi topic. Molim brisanje :(
poznavala sam bioenergetičara, pomogao je nekim ljudima koje znam, ja sam odbila njegovu pomoć , svoju "moć", "sposobnost" je izgubio kad je poćeo naplaćivati svoj dar (zanimljivo, zar ne?)Citiraj:
klia prvotno napisa
ja sam ti protiv reikija (rođakinja se time full bavila, pa sam i nešto upoznata) jer se bioenergija koristi kroz drugog grešnog čovjeka, time je podložna zlouporabi
bioenergija je tu, kao činjenica
kad se energetski prolazi kroz naše tijelo zablokiraju , krenu bolesti napadati organizam
postoje vježbe (thai chi) ili yoga (vježbe ne teorija) koje pomažu pokretanju zablokirane energije, dovode sustav u ravnotežu
pa to može biti i hobi vrtlarstvo
kad naplačuješ darove onda si trgovac, a trgovcu nije za vjerovati
ne mogu sad puno se javljati , kasnije
MGrubi, svašta se nudi, svašta prodaje, po principu "ko voli, nek' izvoli".
Mi biramo, komentiramo, ali na ovom pdf-u, ipak, na jedan drugi način.
Ovo je pdf o odgoju u vjeri, pustimo hobije i vrtlarstvo.
Btw. ti napiši svoje mišljenje o temi, ali trošimo postove na prepucavanja, a bitna nit se negdje zapetlja, pa se pdf na kraju zaključa.
oprosti,
prvo sam odgovorilana post, pa primjetila drugi
nema edita :oops:
Crtica sa Obiteljske škole.
Bijah na predavanju "Odgovornost u svijetu Objave" (dr. Niko Bilić). Govorio je o odgovornosti u obitelji i objašnjavao na primjerima iz Biblije. Spomenuo je Adama i Evu, Nou, Anu (Samuela)... Neću prepričavati sadržaj. Samo ću se osvrnuti na jedan detalj koji mi se jako svidio, pogotovo što dolazi iz usta katoličkog svećenika. Jer mnogi smatraju da oni ne razumiju današnje odnose i sve objašnjavaju na način kao da živimo u društvu od prije 2000 godina.
Komentirao je redak "Žene budite podložne svojim muževima."
Kaže on (dr. Niko Bilić), muževi nemojte od žene očekivati da vam bude mamica koja će vas tetošiti, nemojte dozvoliti da o svemu (unutar obitelji) brine i odlučuje žena, nemojte na trosjedu s daljinskim u ruci čekati smrt, preuzmite svoj dio odgovornosti.
Netko možda smatra da to jedno s drugim nema veze, jer u vrijeme kada je to pisano bili su posve drugačiji međuljudski, a pogotovo muško ženski odnosi. Međutim meni se sviđa da netko i za takve izjave pronalazi poruku za današnje vrijeme.
NetkoMON, hvala ti da si podijelila ovu crticu s nama! :)
Čini se da se povijest ponavlja na brdovitom Balkanu, ali se i polagano mijenja. Muškarci su sve više svjesni da moraju sudjelovati u mnogim obiteljskim obvezama, a ne samo s novčanikom.
U obitelji svatko ima svoju ulogu.
Ne možemo samo govoriti cijelo vrijeme o patrijarhatu i da ga Biblija potiče.
Nije li upravo Isus stao u obranu žene i istaknuo njenu ulogu u društvu?
Klia, a crkva ne naplacuje darove?
kao prvo kada kažeš Crkva, misliš li na vjernike jer oni čine Crkvu il na instituciju i svečenike?Citiraj:
Zorana prvotno napisa
drugo kakve darove Crkva naplaćuje, pojasni, jer mislim da te nisam razumjela?
Ako misliš na darove koje vjernici ostavljaju za vrijeme mise oni koji to žele, ne vidim tu ništa sporno, ako tko hoće pomoći Crkvenoj zajednici, meni je sporno npr. to što u inozemstvu svatko tko se naziva katolikom i želi biti dionikom Crkve i koristiti njene "usluge" krštenja, sprovoda, vjenjčanja, mora mjesčno ili godišnje odvajati određeni iznos...meni je to koma , mada znam dosta ljudi i i dobrih razloga koji to podržavaju, i možda su u pravu ( jer tako rade protestanti i baptisti itd.....) ali eto ja imam vlastite razloge protiv toga!!!!!
ako misliš na nplaćivanje krštenja, vjenčanja i sprovoda...ja eto nisam ni jedno platila....ali to nisu darovi Crkve....vidjela sam kako Crkva puno i daje.....naravno vidjela sam i obrnuto............
ako misliš na seminare oni su većinom besplatni, ako se nešto i plaća to je onda gradska dvorana, ili hrana i ljudi koji je kuhaju, tko će ti dati besplatnu hranu i radnike??????
I O.T. živjela sam 1g od Božije providnosti i nikada mi nije ništa falilo, Bog se uvijek nekako pobrinuo preko dobrih ljudi da sve imam....to ne bi mogla ponovno jer to predpostavlja potpuno 100% predanje Bogu.....a o vjeri da ne govorim.....
Inače mislim da ljudi ne mogu živjeti od zraka tako i oni koji se bave bioenergijom, ali zato mislim da bi možda trebali imati dobrotvornr priloge, tko može neka da, a ne cijenik!!!!!!!
Više ne vladaju feudalni odnosi, pa crkvi pripada desetina.
Nikad svećenik od nas nije potraživao novac za bilo koji sakrament.
Možda iznimke postoje.
Meni je u redu ako neki ljudi žele donirati sredstva crkvi ili nekome tko je u potrebi.
ivana zg, imala sam slično iskustvo.
I kad mi se činilo, da su mi sve lađe potonule, s pouzdanjem i vjerom sam pobijedila. :heart:
Nisam zaboravila dobrotu i ljubav koja mi je darovana i to mi je i danas putokaz u mom životu i djelovanju.