Kako ste smogle hraborsti i odlučili se na drugo dijete?

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Citiraj:

---

iridana2666 prvotno napisa

Isto tako želim djeci pružiti najbolje od svega (i najbolje od sebe jer muž radi 2 posla pa njega tr. ni ne vidimo) i dvoje djece mi je taman mjera da se nikom ne treba uskratiti ništa.

---

bez ljutnje, ali ova dva dijela rečenice su mi u totalnom nesuglasju.
ali, dobro, ipak je tu bijesan auto, garderoba i najbolji frizer.
kako rekosmo na mnogim topicima, različiti su nam prioriteti...
ili na onome topicu o tempu života... svatko si život posloži kako mu najbolje odgovara.

---

istina... :/

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

cvijeta, OT:jel tebi inbox pun možda?

---

nema ni jednog pp-a.

jel to znači da sam totalni mainstream ili... :?

:mrgreen:

btw. ne kužim kad netko na topik napiše rečenicu...imaš pp. samo da izludi nas znatiželjne. pa ja kad imam pp (a desi se tu i tamo :mrgreen: ), to vidim i prije nego otvorim topik na kojem to piše... imaš pp. :?

ma meni je u outboxu neki pp za tebe od prije dva dana
neću više zachatavat :mrgreen:

Moji roditelji i njihovi roditelji su jako jako puno radili da bi došli do određenih položaja i imali bolji način života ( bolji auto, veći stan/kuću, vikendicu, ručkove po vani.... ). Taj bolji način života je bio popraćen alkoholom, cigaretama, gomilom kave, preskakanjem obroka, nespavanjem zbog briga, svađama zbog gluposti koje su ustvari bile posljedice oslobađanja stresa zbog posla.... Posljedica - srčani, moždani i sl udari neki i prije 40-te, bolesti svega i svačega, puno teških riječi koje se više ne može povući i to da smo u trećoj geeraciji samo ja i moj jedan jedini bratić. Ja bi radije da smo živjeli u miru u malom stanu, vozili lošiji auto i nemali vikendicu i da imam brata ili sestru.

Mi smo već u startu odlučili da ćemo ako bude sreće odmah ići na dvoje, maltene jedno za drugim. Tako da sad nakon jedne curice čekamo dečkića! Pauza je bila godina dana, ali nisam uopće razmišljala o tome, jednom kad je odluka bila donesena jednostavno sam se prepustila. A ako bude u budućnosti dovoljno mogućnosti željeli bi imati još bebica! :heart:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

cvijeta, OT:jel tebi inbox pun možda?

---

nema ni jednog pp-a.

jel to znači da sam totalni mainstream ili... :?

:mrgreen:

btw. ne kužim kad netko na topik napiše rečenicu...imaš pp. samo da izludi nas znatiželjne. pa ja kad imam pp (a desi se tu i tamo :mrgreen: ), to vidim i prije nego otvorim topik na kojem to piše... imaš pp. :?

---

Citiraj:

---

ma meni je u outboxu neki pp za tebe od prije dva dana
neću više zachatavat

---

Ihhhaa! Eto ti primjera kad je bolje javiti "imaš pp" :mrgreen:

:lol:

Draga Iti,
svatko sam određuje svoje prioritete, kako već napisa Anin.
Ako je tebi prvenstveno do karijere i dobre zarade i puno kredita, onda si ti takva.

Radim vrlo zahtjevan posao. Ali umjesto većeg stana i kredita i pretjeranog posla, mi smo se odlučili za drugo dijete čim smo mogli, a bilo je govora i o trećem. Dobili smo blizance. Moje srce je puno.
Nadam se da će biti i više kvadrata i novi auto s vremenom.
Bojala sam se da poslije neću moći zatrudniti, a djeca su nam bila velika želja i rodila sam bliziće s 34.

Sama moraš odlučiti i promijeniti sebe ako treba.
Sretno!

Shvaćam donekle raskorak između želja i mogućnosti Ite. Međutim, mislim da ukoliko nije spremna na promjene na svom poslu ili NJM na svom, u smislu da barem jedan od njih (ako već ne oba roditelja) bude u mogućnosti "više potegnuti", da je prilično hrabro (da ne upotrijebim jedan drugi izraz) ići na drugo dijete. Također, mi se čini Ita (i zaista bih voljela da se ne naljutiš zbog toga) da su ti živci prilično tanki i da ako su takvi i u tvom domu i obitelji, mislim da zaista nije vrijeme za drugo dijete.
Ne mislim da se treba u životu odlučiti za ILI dijete ILI karijeru. Mislim da se može jedno i drugo pomiriti, ali tada su nužni kompromisi. Primjerice, ja imam karijeru i dobro plaćen posao, ugodno živimo, ali s druge strane to znači da ponekad nosim posao doma pa radim do 1-2 iza ponoći, ponekad sam u velikom stresu, ponekad radim i 18 sati dnevno. Naglasak je na ponekad, da je stalno tako (a moglo bi biti da želim zarađivati još više i da ne kažem dosta, kad osjetim da dodatni novac nije vrijedan moje obitelji i zajedno provedenog vremena), moja obitelj bi patila, a to je za mene neprihvatljivo. Isto tako, da stalno radim toliko da vidim svoje
dijete dva sata dnevno, definitivno se ne bismo odlučili na drugo dijete.
Također, i MM bi mogao tjerati svoju karijeru puno intenzivnije, promijeniti posao i dobiti x tisuća kn mjesečno više, ali je naša zajednička odluka da nam je i ovako odlično, i da nama ništa ne znači x tis kn mjesečno više ako nismo zajedno iza 17.30 sati i ako svaki vikend netko od nas mora raditi. Dakle, u tom smislu nužni su kompromisi, ali nužno je i znati reći "dosta", kao što je lijepo napisala čokolada. Jer nakon neke svote koja pojedinoj obitelji omogućava ugodan život (što god to konkretno značilo u svakoj pojedinoj obitelji), inizistiranje na bilo čemu preko toga ili inzistiranje općenito na boljoj, intenzivnijoj karijeri, preko leđa vlastite obitelji, ide zaista na dušu tih koji to čine, a pati cijela obitelj. Ovo ne ide Ite ili bilo koga drugog, ovo je samo moje razmišljanje o nemogućnosti odnosno nedovoljnom postojanju želje da u životu napravimo određene kompromise, a da pri tome nitko ne bude (prekomjerno) zakinut.
Samo sam djelomični pobornik maksime "skočiti, pa onda reći hop".
Naime, slažem se da se u neke životne situacije treba "baciti" bez previše seciranja, ako načelno postoji želja. Primjerice, odluka ići na prvo dijete. Ali ako se vidi da su i s jednim djetetom stvari daleko od idealnih, a nema ozbiljne želje ili mogućnosti (mada mi je to manje za povjerovati - where there is a will there is a way) da se kritične okolnosti promijene, onda je naivno očekivati da će se stvari same od sebe posložiti kad dođe drugo dijete. Realnije je da će se roditelji osjećati potpuno rastrgano, frustrirano jer nemaju vremena za djecu, a kamoli za sebe. Ne treba puno mašte da se zaključi kuda vodi takav život. Sve ovo dakako pod pretpostavkom da ljudi nemaju namjeru/želju/volju mijenjati sebe i konkretne okolnosti, a to je bojim se ono što upravo proizlazi iz Itinih postova.

Ja mogu samo reći da ja nisam smogla i da mi je žao, sad sam pri kraju 37, a tebi želim da ne razmišljaš previše, samo naprijed:*

Citiraj:

---

kate prvotno napisa

Ja mogu samo reći da ja nisam smogla i da mi je žao, sad sam pri kraju 37, a tebi želim da ne razmišljaš previše, samo naprijed:*

---

Kate pa nije ti još kasno :love:

Citiraj:

---

Mercedes prvotno napisa

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

cvijeta, OT:jel tebi inbox pun možda?

---

nema ni jednog pp-a.

jel to znači da sam totalni mainstream ili... :?

:mrgreen:

btw. ne kužim kad netko na topik napiše rečenicu...imaš pp. samo da izludi nas znatiželjne. pa ja kad imam pp (a desi se tu i tamo :mrgreen: ), to vidim i prije nego otvorim topik na kojem to piše... imaš pp. :?

---

Citiraj:

---

ma meni je u outboxu neki pp za tebe od prije dva dana
neću više zachatavat

---

Ihhhaa! Eto ti primjera kad je bolje javiti "imaš pp" :mrgreen:

---

Chatanja i skretanja s teme u ovakvom obliku ce ubuduce biti brisana :x

Mi imamo baka servis.
I oboje imamo normalne poslove (mislim pod tim s ne previše prekovremenih) i normalna primanja.
I oduvijek sam zeljela više (=3) djece.

Al sad, kad imam tog svog Sina Jedinca, kojeg volim najviše na svijetu, gledam ga i mislim si, kako ću imati još djece??? S kojim dijelom srca ću to dijete voljeti? Kako ću imati vremena za drugo dijtete, kad i ovako jedva da stignem pospremiti/skuhati i imam osjecaj da sam najmanje s klincem... Imam doma projekata (nakupljenih kamencica, skupljenog i posusenog lišća, nove štambilje, neotpakiranje, itd itd) za koje nikako nemamo vremena... Ipak sam 8+2 sata dnevno na poslu, a u ostalo vrijeme treba 100 stvari obaviti (i kakanje i tuširanje, da ne spominjem ostale poslove tipa čišćenje i slično....)...

Citiraj:

---

EvaP prvotno napisa

Mi imamo baka servis.
I oboje imamo normalne poslove (mislim pod tim s ne previše prekovremenih) i normalna primanja.
I oduvijek sam zeljela više (=3) djece.

Al sad, kad imam tog svog Sina Jedinca, kojeg volim najviše na svijetu, gledam ga i mislim si, kako ću imati još djece??? S kojim dijelom srca ću to dijete voljeti? Kako ću imati vremena za drugo dijtete, kad i ovako jedva da stignem pospremiti/skuhati i imam osjecaj da sam najmanje s klincem... Imam doma projekata (nakupljenih kamencica, skupljenog i posusenog lišća, nove štambilje, neotpakiranje, itd itd) za koje nikako nemamo vremena... Ipak sam 8+2 sata dnevno na poslu, a u ostalo vrijeme treba 100 stvari obaviti (i kakanje i tuširanje, da ne spominjem ostale poslove tipa čišćenje i slično....)...

---

Ne bih ulazila u logistiku (mada ni ja nemam baka servis, a radim 9 sati), no na ovo moram reagovati...Imala sam ti i ja Tog Svog Sina Jedinca i pitala se isto sto i ti...A onda relativno neplanirana trudnoca, dosao Sin 2 i spoznaja da se - kad je u pitanju potomstvo - ljubav ne dijeli, nego umnozava sa dva (ili jos vise).
Pa sam onda shvatila da mi je to bio los izgovor za vlastiti konformizam.
Nije lako....ali kada vidim kako mali brat u velikog gleda kao u bozanstvo, a kako veliki malog "nikom ne da i voli najvise na svijetu" ili mu dodje i kaze "Luka, udario sam se ovdje, poljubi da prodje", sve dobije jedan divni smisao... I moj zivot i moj posao i sve te obaveze i svi ti strahovi...

Draga Ita,
imamo isti problem...samo kaj bi ja treće dijete!
Radim svaki dan od 7-16 sati. Muž mi ima svakakvo radno vrijeme. Baka servis ne postoji.
I ovako me peče savjetst jer sam premalo s klincima. Ali koliko vidim na njima, oni su zadovoljni i privikli se na to. Nije lako uvijek, nekada bi najradije došla doma s posla (što je oko pol 5 ), zalupila vratima i samo da me niko niš ne pita.
Starija kćer mi ide u školu. Istina, malog mi čuva svekrva, ali njega muž ostavi kod nje kad ide na posao (ima 30 km vožnje) i to nam isto nije uvijek baš na ruku. U vrtić će ići slijedeće godine. Sami kuhamo, održavamo kuću, dvorište, uz to imamo i mačke i ribice :shock:
Isuse, i onda bi ja još treće?
Ne znam , sve se to nekako ipak uskladi. Jest ponekad kaos, (govorim iz iskustva s dvoje djece, ne govorim da sebe utješim kak bi bilo s troje - za to tražim tuđa iskustva), nije baš prašina uvijek očišćena s regala, lusteri se isto uvijek ne sjaje, prozori se čiste kad se više ne vidi van kroz njih (dobro, ovi koje drugi mogu vidjeti, čiste se češće :mrgreen: ).
Ne znam, ali kad vidim svoju djecu, iako je velika razlika u godinama (6,3 godina) u igri, ili kako maleni trči seki u zagrljaj kad se ona vraća iz škole....to su neprocjenjivi trenuci i sve se isplati.... Imat ćeš vremena glancati kuću, stan ili što već kad odu iz kuće....ili budu dosta veliki da oni čiste 8) Što se financijske strane tiče, nama je jako pao standard, sretna sam ako odvedemo djecu 7 dana na more. Bojim se da li bi to mogli s troje djece?
Nemoj dugo čekati, na kraju ništa nije toliko važno kao djeca. To i je bit života, zar ne?
P.S. Ja još imam malo fore, malo sam, ali samo malo, mlađa od tebe :*

Citiraj:

---

EvaP prvotno napisa

Mi imamo baka servis.
I oboje imamo normalne poslove (mislim pod tim s ne previše prekovremenih) i normalna primanja.
I oduvijek sam zeljela više (=3) djece.

Al sad, kad imam tog svog Sina Jedinca, kojeg volim najviše na svijetu, gledam ga i mislim si, kako ću imati još djece??? S kojim dijelom srca ću to dijete voljeti? Kako ću imati vremena za drugo dijtete, kad i ovako jedva da stignem pospremiti/skuhati i imam osjecaj da sam najmanje s klincem... Imam doma projekata (nakupljenih kamencica, skupljenog i posusenog lišća, nove štambilje, neotpakiranje, itd itd) za koje nikako nemamo vremena... Ipak sam 8+2 sata dnevno na poslu, a u ostalo vrijeme treba 100 stvari obaviti (i kakanje i tuširanje, da ne spominjem ostale poslove tipa čišćenje i slično....)...

---

Nećeš vjerovati koliko je srce "rastezljiv organ" i što se tiče ljubavi rupa bez dna..ne brini s kojim dijelom srca ćeš ga voljeti...ima srca dovoljno

po tvojim postovima,meni se ita čini da se ti više u sebi brineš/propitkuješ o poslu i svojem statusu na radnom mjestu,nego o djetetu/djeci.i time zaključujem da TI nisi spremna za drugo dijete,a ne da si ne bi znala organizirati život sa njim.uostalom,ni prvo koliko sam shvatila baš i nema mame koliko bi mu bilo u toj dobi potrebno/koliko bi željelo.najiskreniji savjet:očito voliš svoj posao,ali ja bih razmišljala o promjeni posla zbog drugog ali i prvog djeteta.

Imali smo sličan "problem". Oduvijek smo pričali da želimo imati dvoje djece, ali nakon prvog nikako nije dolazio "pogodan trenutak" za drugo...MM i ja svatko sa svojim "nemilosrdnim" poslom, radom i petkom i svetkom, željom da ostvarimo "karijeru" što god to značilo, kreditima, selidbom...i na kraju smo stalno "odgađali"i nikako da se na to odlučimo jer nas je mučilo puno sličnih pitanja koja i tebe muče...
I što se dogodilo? E pa dogodilo se! :mrgreen: Neplanirano, iznenadno, u najgorem mogućem trenutku za (moj) posao i karijeru...a bome i za našu financijsku situaciju..
Osim toga, dogodio se najgori mogući scenarij: firma propala, ostali nam dužni plaće, ja s velikim dugom na Mastercardu (jer naravno nisam računala da se može dogoditi takvo što :roll: )i "prisilno" otvaranje bolovanja čija je naknada mjesecima služila isključivo podmirenju minusa na računu i saznanje da me nakon porodiljnog čeka traženje novog posla..


Međutim...malo smo sjeli, porazgovarali, reorganizirali neke stvari i prioritete i sve je savršeno! I toliko smo sretni što nam je došla još jedna mala zvjezdica u život i ne bi to mijenjali nikada, baš nikada! I sve je nekako sjelo na svoje mjesto i svi oni "problemi" koji su nas mučili na početku ove priče sada izgledaju tako beznačajno.
:love:

loonalee, :love: :heart:

Više djece - bolja organizacija.
Plus više ljubavi, smijeha i igre za svu djecu međusobno. Neprocjenjiv dar za svu trojicu. Svaki ima po dva braceka. :heart:
Ja se nikad nisam pitala kako ću i šta ću, samo sam htjela troje djece. Možda sam malo pretjerala misleći da mogu baš sve :mrgreen: , ali neka. Bit će lakše kada malo narastu. ;)
Kao i financije.. nadamo se da će se situacija popraviti.
Btw, radim zahtjevan i odgovoran posao. Ali još sam na porodiljskom. :P

Ne mislim da mi je za moje drugo dijete bila potrebna neka posebna hrabrost. Velika mi je želja bila imati prvo dijete, isto tako i drugo. Samo sam išla za svojom željom. Strahove svi možemo imati, imam ih i ja, ali ne dopuštam da mi kroje život.

ja sam isto oduvijek zelila makar troje :mrgreen:
eh sad hoce li mi godine dozvoliti, zdravlje i sl vidjet cemo ali imam u planu
za sada je drugo na putu a MMu u sali kazem da se nadam da ce iz treceg pokusaja biti blizanci :mrgreen:
ja se ne bih bunila ali mislim da bi njemu srce stalo :lol:

Mi imamo samo L i najvjerovatnije ćemo se zaustaviti samo na njemu.

Financijski bi mogli podnijeti, ni moj posao je takav da ne ostavlja puno vremena. Barem meni je vrlo teško u isto vrijeme uspješno graditi karijeru, održavati kuću, provoditi puno vremena s L i održavati brak

E ubijte me sad, ali zar uspjesna karijera ne ukljucuje automatski kucnu pomocnicu?

:roll: :saint:

kod mene uključuje gospođu koja nam pomaže u kućanstvu - no opet ne znači da ja kad dođem doma dižem sve 4 u zrak i čekam da mi se servira stol

Tako sam i mislila, ali onda ne mozemo pricati o udarnickom odrzavanju kuce koje nam krade vrijeme sa djecom ili muzem....

Uz 12h radno vrijeme, poslovna putovanja, ručkove i večere meni je puno i da na održavanje kuće utrošim 2h tjedno

icyoh, ali zakaj imaš "dvije ljubavi" u potpisu? (oprosti ako sam indiskretna, zapravo sam zbunjena)

imam muža i dijete - to su mi dvije najveće ljubavi :heart:

Jesam i ja stvarno :roll: :oops: , pa nisi ih mogla roditi dvoje unutar tri mjeseca.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

icyoh, ali zakaj imaš "dvije ljubavi" u potpisu? (oprosti ako sam indiskretna, zapravo sam zbunjena)

---

e to sam si i ja mislila
pa mi sve bilo neugodno pitati
mislila sam možda da si možda imala spontani ili tako nešto 2007. pa nisam htjela prčkati

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

imam muža i dijete - to su mi dvije najveće ljubavi :heart:

---

baš lijepo :heart:

Moj slučaj nije kao od Ite, radim od 8-16h, imam baku i dedu koji rade ali uvijek uskoče, te mislim i da ne bih pristala na duže radno vrijeme od 16h (barem sada dok su mali) i pod cijenu posla, išla bih i za manju plaću negdje drugdje, jer moje (ali moje) mišljenje je čemu imati dijete ako svakodnevno dođeš doma oko 19h, povečeraš s djetetom, otuširaš ga i staviš spavati.. :roll: a vrijeme igre....maženja.....zajedničkog druženja........naravno uz sve obiteljske dužnosti u stanu......

Moja je mama napustila posao kad smo se prvo ja a onda i moj brat rodili i nikad se više nije vratila na posao, jer je željela sama odgajati djecu, a zato nas je i imala, da podijeli svu svoju radost, sreću ponekad i tugu upravo s nama......ok prošla su ta vremena......danas žene rade.....

Živjeli smo jako skromno i kao njezina kćer nikada joj nisam predbacila da si ne mogu kupiti nešto jer ona ne radi.......NEEEE bila mi je VAŽNIJA njezina mirna i sigurna luka.................nego neka krpica........i hvala joj na tome...

Pa eto tako i ja razmišljam osim što naravno radim i uvijek sam željela dvoje djece, da samo vidite kako se zajedno igraju, kako grade bratski odnos, ma rasplačem se od sreće.....TO je za mene ŽIVOT.....a za neke je ŽIVOT njihov posao.....

Mi smo na drugo dijete išli em radi nas i većinom radi prvog djeteta jer i ja i MM imamo braću i tako je lijepo kad se od malena pomiriš s činjenicom da ne smiješ biti sebičan, da se već n apočetku socijaliziraš, itd.......

I bez obzira na bake i dede naša djeca gotovo UVIJEK idu s nama pa i ginekologu ali na naš izbor (od svadbi, kina, dućana, posla.....)
Tako koristimo vrijeme zajedno i ujedno se zabavljamo.......

Ja bih samo odgovorila Iti na postavljeno pitanje. NAdam se da će ga pročitati. Ja sam kćer jedinica samohrane majke sa istim takvim a ponekad i gorim radnim vremenom. Financijski mi ništa nije falilo, ranog djetinjstva se ne sjećam ali onog što se sjećam iz svog djetinjstva je usamljenost, grozna uvijek prisutna usamljenost. Iz škole sam uvijek dolazila u prazan san, bila sama satima, igrala se sama, pričala nisam s nikim, tada bih sve dala da imam brata ili sestru, ne mamu, ne tatu, BRATA ILI SESTRU. Zato i imam 2 djece.

Mislim da ako se odlučiš za drugo dijete, mislim da će tvoje dijete za budućnost dobiti puno više nego što mu sama možeš pružiti. Trudnoću opet možeš odraditi do kraja, porodiljski će ti biti super, a poslije češ ionako opet plaćati 800 kn da ti čuvalica kupi dvoje djece iz vrtića ili škole. Ali oni će uvijek imati jedno drugo. Za suze, za smijeh, za igru, za druženje za sve ono što će jednom jedinom djetetu faliti.

Citiraj:

---

boa prvotno napisa

Ja bih samo odgovorila Iti na postavljeno pitanje. NAdam se da će ga pročitati. Ja sam kćer jedinica samohrane majke sa istim takvim a ponekad i gorim radnim vremenom. Financijski mi ništa nije falilo, ranog djetinjstva se ne sjećam ali onog što se sjećam iz svog djetinjstva je usamljenost, grozna uvijek prisutna usamljenost. Iz škole sam uvijek dolazila u prazan san, bila sama satima, igrala se sama, pričala nisam s nikim, tada bih sve dala da imam brata ili sestru, ne mamu, ne tatu, BRATA ILI SESTRU. Zato i imam 2 djece.

Mislim da ako se odlučiš za drugo dijete, mislim da će tvoje dijete za budućnost dobiti puno više nego što mu sama možeš pružiti. Trudnoću opet možeš odraditi do kraja, porodiljski će ti biti super, a poslije češ ionako opet plaćati 800 kn da ti čuvalica kupi dvoje djece iz vrtića ili škole. Ali oni će uvijek imati jedno drugo. Za suze, za smijeh, za igru, za druženje za sve ono što će jednom jedinom djetetu faliti.

---

Baš lijepo napisano :love:

Ja nisam razmisljala .... :lol:
Deso se sam...bez ikakvih najava trudnoce...op 12 nedelja....i eto 20 meseci razlike :heart: :heart:

Citiraj:

---

kahna prvotno napisa

Citiraj:

---

boa prvotno napisa

Ali oni će uvijek imati jedno drugo. Za suze, za smijeh, za igru, za druženje za sve ono što će jednom jedinom djetetu faliti

---

Baš lijepo napisano :love:

---

Jako lijepo, evo meni je to smisao toga zašto imati drugo dijete, osim naravno da i roditelji žele, te zato što to želi i ovo prvo dijete makar to još ni ne zna. Ubrzo sazna da postoji netko tko komunicira sa svijetom na isti način kao i on. Kao ono dijete se želi uživiti u ulogu psa, mrava ili svemirca a nisu svi roditelji rođeni za glum, a djeca skoro sva jesu..........

Ja imam troje djece i svako od njih sam rodila jer sam JA TAKO ŽELJELA. Imati djecu, tako tešku i veliku odgovornost radi nekoga drugoga kao prvenstveni motiv je u startu pogrešno.

Nemojte rađati djecu za svoju drugu djecu. Nitko ne garantira da će biti prijatelji... bit će više teško, nego lako i njima i vama... sve do negdje 25.

Kako smoći snage za drugo dijete? Pogrešno pitanje. ZAŠTO smoći snage za drugo dijete ako nemaš jaku ŽELJU za njim?

Citiraj:

---

Marpesia prvotno napisa

Ja imam troje djece i svako od njih sam rodila jer sam JA TAKO ŽELJELA. Imati djecu, tako tešku i veliku odgovornost radi nekoga drugoga kao prvenstveni motiv je u startu pogrešno.

Nemojte rađati djecu za svoju drugu djecu. Nitko ne garantira da će biti prijatelji... bit će više teško, nego lako i njima i vama... sve do negdje 25.

Kako smoći snage za drugo dijete? Pogrešno pitanje. ZAŠTO smoći snage za drugo dijete ako nemaš jaku ŽELJU za njim?

---

Potpuno se slažem sa Marpesiom. I ja imam dvoje djece isključivo zato što sam to htjela. Razlika između njih u godinama je 5 godina, ne zato što sam tako htjela nego se ovo drugo nije htjelo nikako primiti. :( Ali glavno da se rodilo, živo i zdravo. :D

Ma ja u biti razumijem Itu i sto nju zapravo muci. To je strah (koji je i kod mene prisutan) da li ce financijski uspjeti sve to posloziti i UJEDNO/U ISTO VRIJEME biti dovoljno djeci na raspolaganju.
Ja sam odlucila da zelim drugo dijete, jer mislim da cu sve uciniti da bude i jedno i drugo ok. Jer uvijek postoji neki nacin. Tko zna, mozda nadjes jos bolji posao sa boljim uvijetima, ili tvoj muz...sve ce se posloziti, jer cim vise cekas, vrijeme prolazi i teze je donjeti odluku za dijete. Samo hrabro!!!