A šta kad mama mora dugo izbivati?

Vještice, nisam sve čitala ali bi ti samo ispričala svoje iskustvo.
Prvu godinu sam bila samo sa mamom, tata je bio u inozemstvu...toga se uopće ne sjećam i nemam trauma zbog toga. No poslije, imala sam nekih 6 godina, znam da je to velika razlika od tvog djeteta ali ipak, kad mi je mama počela raditi po cjele dane, bila sam užasno ljuta, usamljena iako sam bila s ljudima koje poznam i koji me vole. Tu traumu osjećam i dan danas.
Žao mi je što si se našla u takvoj situaciji, ali ako je ikako moguće povedi djete sa sobom. Poslije će trebati puuuuno vremena dok se ponovno ne zbližiš sa malom. Vjeruj mi, znam.

Mene mama ostavljala kod bake preko tjedna, a petkom bi dolazila po mene. Imala sam 2 godine. Ne sjećam se puno iz tog razdoblja, ali pamtim topao odnos koji sam imala sa bakom koja mi je i kasnije u životu neizmjerno puno značila. :heart:
Kao posljedicu takvog "aranžmana" ne vidim nikakve loše odnose u obitelji, nego samo bolju i dublju povezanost sa bakom.

Jako mi se sviđa Litalin prvi post na ovoj temi. Baš nekako opušta napetost, uklanja stres i otvara pogled na neku drugu perspektivu.

Ne sviđa mi se kad jedni druge sudimo.... ni u stvarnom životu, a posebice ovdje gdje znamo toliko (pre)malo elemenata za prosudbu, da bi zaista najpravednije bilo imati, ako ikakvu, onda POZITIVNU predrasudu.

Ovo je prestrašno teška odluka.
Ja sam odbila jako velik posao (i lova i referenca i .....) iz snova kad je Li još bio beba jer nisam mogla odletjeti na 3 mjeseca. I zaista ne žalim i odluka je bila 100% jednostavna. Ali ipak gotovo da ne prođe dan, a da me ne štrecne u plexusu spoznaja da sam tom odlukom profućkala karijeru na malo višoj razini, jer takvih prilika nema na svakom koraku....
Nije mi žao, samo sam ipak još malčice ljuta na Murphy-ev zakon i znam da ću opet morati bjesomučno i puno raditi da bi došla tamo gdje sam već bila.
Ali to mi je kad hoću sve! Pa ok, ali korak po korak.

Još samo jedno pitanjce.... samo se isto pitaj nekoliko puta...i nemoj nam reći odgovor.

DA LI SI APSOLUTNO SIGURNA DA JE ISTINA da to moraš upravo sada učiniti?

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

ono sto mi je isto upalo u oko je to da su vecina roditelja "ostavljaca" svoju djecu ostavljali jer su to smatrali najboljom opcijom za dijete, v. zna da to nije najbolja opcija, odnosno ti rod. vjerujem da su imali jos takvih repertuara ponasanja i da samo ostavljanje nije jedino sto im se moze zamjeriti.

---

eto, ovakvo nesto sam ja htjela reci, al nisam elokventna ko flower :mrgreen:

Vještičice, bila bih neopisivo sretna da ti mogu reći "To je samo godinu dana, preživjet ćete". Ali ne mogu :cry:
I ja sam bila dijete ostavljeno baki i dedi u najboljoj namjeri tj. iz njihovog uvjerenja da drugačije nije bilo moguće. Jedina dobra i korisna posljedica toga je što sam naučila pisati sa četiri godine kako bi im mogla pisati pisma u kojima ih preklinjem da živimo zajedno jer mi silno fale :cry:

Kad sam porasla, moja tuga za njiam pretvorila se u jad i otuđenost, naročito prema mami jer mi je očito više falila. Politički korektno ili ne, nije me briga, mama je mama.

A ima li dijete traume ili ne, zaista se izvana ne može prosuditi. Meni su moji cijeli život stavljali pod nos sestričnu koja je bila u istoj situaciji ali koja "obožava svoje starce i ništa im ne zamjera". I ja sam vjerovala u to sve dok mi ona prije par godina, kao odrasla žena i majka nije ispričala sve o tome kako se zapravo jadno osjeća.

Vještičice, nitko od nas te nema pravo osuđivati, niti to čini, a i da čini, s tim se bez pol frke da živjeti! Ali silno je važno da budeš jako svjesna kako bi te tvoje dijete moglo jednog dana osuđivati, a s tim je prokleto teško živjeti. Pitaj moju mamu :cry:

Znaš koliko si mi draga i stvarno me boli što te moram žalostiti i zabijati nož u srce, ali kao i cure gore, preteške su mi rane iz mog djetinjstva, preteško mi je gledati moju mamu koja snosi tako teške posljedice svoje odluke i ne želim da se tebi i tvojoj bubici dogodi nešto slično.

Ako moraš ići, moraš ići, no, pretresi još jednom sve i pokušaj naći načina da dijete ide s tobom :heart:

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

ono sto mi je isto upalo u oko je to da su vecina roditelja "ostavljaca" svoju djecu ostavljali jer su to smatrali najboljom opcijom za dijete, v. zna da to nije najbolja opcija, odnosno ti rod. vjerujem da su imali jos takvih repertuara ponasanja i da samo ostavljanje nije jedino sto im se moze zamjeriti.

---

meni su jasne tuge i frustracije djece koji su godinama (ako sam dobro iscitala razna iskustav i po 6,7 i vise godina) bili bez oba ili jednog roditelja.
i danas se sjecam neke djece koje je mama ucila a oni su zivjeli sa bakama i djedama dok su roditelji bili u njemackoj.
medutim, ova situacija koju ima vjestica mi se ne cini identicna tim pricama.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

ono sto mi je isto upalo u oko je to da su vecina roditelja "ostavljaca" svoju djecu ostavljali jer su to smatrali najboljom opcijom za dijete, v. zna da to nije najbolja opcija, odnosno ti rod. vjerujem da su imali jos takvih repertuara ponasanja i da samo ostavljanje nije jedino sto im se moze zamjeriti.

---

meni su jasne tuge i frustracije djece koji su godinama (ako sam dobro iscitala razna iskustav i po 6,7 i vise godina) bili bez oba ili jednog roditelja.
i danas se sjecam neke djece koje je mama ucila a oni su zivjeli sa bakama i djedama dok su roditelji bili u njemackoj.
medutim, ova situacija koju ima vjestica mi se ne cini identicna tim pricama.

---

da, ovdje se radi tjedno o pet dana razdvojenosti u razdoblju od godinu dana. i dijete će biti s tatom. i čak ne znači da u tom periodu od godinu dana neće biti perioda u kojem će biti s mamom. to jednostavno nikako ne može biti isto, niti približno, situaciji u kojoj su oba roditelja odsutna i u kojem djeca moraju pisati roditeljima da im fale. smizla će svoju mamu imati u najmanju ruku svaki vikend :/

vještičice, kako stojite sa praznicima, spajanjima praznika, slobodnim danima, raspustima...
možda tih "godinu dana" i nije cijela godina dana?

Dok sam ja otišla da se upišem (i vratila se bez daha natrag) ovdje se razvila živa diskusija. Nisam očekivala ignorisanje, ali pune tri strane :shock: .
Ako nekome od vas znači, Milica je moje odsustvo od 24h podnijela sasvim fino. Kad sam došla obradovala se, nije me ignorisala. Dan joj je bio ispunjen kao i svaki drugi, jela spavala, išla u park, igrala se...

A sad na temu :)

Kao što neko negdje oko druge strane primjeti, nisam tražila iskustva "ostavljene djece", tražila sam iskustvo mama koje su iz ovog ili onog razloga na određeno vrijeme otišle iz porodice. Svima koje su takvo iskustvo napisale mnogo hvala. Drugima, onima sa traumom odvajanja iz ranog djetinjstva, takođe hvala, ali to nije ono što sam tražila. Znam šta je odvajanje, iz profesionalnog i ličnog iskustva. Dodavanje na moj lični teret nije bilo neophodno. Svejedno, šaljem veliki :love:

Takođe nisam tražila uvjeravanje da je najbolje za dijete (i mene kao mamu) povesti nju sa sobom. Ja znam šta bi učinila kad bi bilo izvodljivo. Svi bi se preselili na godinu dana i čiča-miča-gotova priča :) Preseljenje ne dolazi u obzir. Tačka.
U obzir dolazi da ja putujem svaki vikend, ili MM pokupi nju, uzme koji dan godišnjeg i dođu kod mene na kratko. Stan u kojem ću biti je malen i nezgodan sam po sebi, a povoljan cijenom i lokacijom (svi koji su se školovali "iz tuđe kuće" znaju koliko je blizina "škole" bitna stvar, a Boga mi, i koja para više u novčaniku). Ako ne bude moglo drugačije, ako dijete ne bude moglo durati ono što je mama predvidjela da će moći, stvari će se rješavati u hodu, u korist djeteta (a kako drugačije :?)
Da se razumijemo, iridana ima pravo, ja moram mnogo, mnogo učiti, i moj mir u kasnonoćnim satima mi je neophodan za brže završavanje ispita. Ako ne mogne tako, moći će kako mora.
Čuvalica/vrtić nije nikad bila opcija, baš zbog "čupanja" djeteta iz poznatog okruženja. Ne zbog teškog nalaska osobe od povjerenja/mjesta u vrtiću (što je samo po sebi isto tako jedan veliki problem). Ne zbog finansija, jer ja ne bi jela, ali ona bi imala sve što joj treba. Baka ne može s njom. Jedini ko bi možda mogao je moj tata, ali i on samo kratko. Ako bude trebalo, povešćemo dedu, ja ću spavati na podu, i (na kratko) riješen problem :)

Usavršavanje ne mogu (i neću) da odbijem, mada me od učenja bole i leđa i stražnji kraj ;) i moram uzeti veću dioptriju jer ne mogu više da fokusiram ono što čitam... Nisam u prilici da kažem baš me briga, i nema te edukacije zbog koje bi ostavila dijete... Mada bi to bilo lijepo da si mogu priuštiti da budem WAHM, radim kod kuće iz ćeifa (svoj ili neki treći posao), bez zabrinutosti za zaradu. I bez osvrtanja ostavim za sobom godine školovanja, kao da su ništa :/ To nisam ja. Nisam neka žena od ambicije, karijere, ganjanja posla. Ali sam (bar sa trudim biti) odgovorna odrasla osoba. Neodgovorno je vlastito dijete ostaviti baz finansijske podrške, pritom se pravdajući mogućim djetetovim zamjeranjem u kasnijim godinama.
Već sam napisala, ja sam pratila i dočekivala svoju mamu, a kasnije i tatu svaki vikend. Istina bila sam starija, išla sam već u školu. Nije mi bilo drago što idu, ali sam se veselila vikendu. Ništa mi (nam) nije nedostajalo tokom odsustva, jer se drugi, prisutni, roditelj trudio da omogući sve što treba. Nismo imali ni bake ni djedove da uskaču i pomažu. Bili smo sami u drugom gradu. Iako sam klasično dijete iz vrtiča i produćenog boravka, ono što nosi ključ oko vrata i sendvič u torbi, ništa im nikad nisam zamjerala. Činili su ono što je bilo neophodno. Kako su se pritom oni osjećali, oni če najbolje znati reći. A meni je, npr., od tog "odsustva u komadu i viđanja vikendom" mnogo teže padalo što mi je tata terenac i što ga godišnje viđam mnogo manje nego moji drugari :( ali to je već za onu drugu temu, o tatama kojih nema kod kuće... (što je izgleda socijalno prihvatljivije odsustvo)

Svima koji su odgovorili na temu i onima koji su poslali pp još jednom puno hvala.

Sve vas vole vještičica, šmizla i čarobnjak :love: :*

P.S. sad vidim apricot - godina=akademska godina, postoji zimski i ljetni raspust i svi praznici koji se praznuju na teritoriji Republike Srbije, tako da to nije "godina u komadu" nego prije "razvagana na manje porcije" ;)

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

mislim, nisam umrla niti mi se desilo nešto strašno, ali se još dan danas sjećam tog osjećaja koji sam imala...napuštenosti

---

Ovo je grozno iskustvo ali ima toliko drugih načina da djetetu priuštiš osjećaj napuštenosti. Dovoljno je da ga ignorišeš, da "gledaš kroz njega" i kad ste svi na okupu i na broju. Ne mora biti nikakve fizičke udaljenosti...

vještičica, pregurat ćete vi to za čas :love:

Ja ću iskreno.

Ne možeš reći da si odgovorna odrasla osoba koja ostavlja jednogodišnje dijete da bi se educirala. Današnji svijet je usmjeren na materijalno u tolikoj mjeri da je ljudima sasvim ok učiniti gotovo bilo što (legalno) radi novca! I sve (loše) što radimo djeci, ako radimo radi novca, ostaje opravdano! E, pa nije!

NE! ODgovorna odrasla osoba si ako uspiješ hendlati odgovornost obiteljsku koliko i financijsku, pa makar radila kao konobarica godinama, dok nekako ne uspiješ organizirati školovanje u nekom jednostavnijem obliku i bliže.

Iskreno me zanima koji je to faks ili edukacija koje ima u Beogradu, a nema u Zagrebu i zašto je to toliko jedinstveno i važno i da će ti zaista omogućiti neki bolji život. Tko ti to garantira? A na kocku stavljaš odnos sa svojim djetetom.
Ne mora dijete imati traume i možda zaista bude sasvim ok, ali odnos tebe i nje ne može biti ok, jer tvoj postupak jednostavno NIJE OK!

Sorry, ali sasvim je jasno u kojem se smjeru ovakva tema može razviti. Ili si očekivala savjete poput:"Stavi joj malo lavande pomiješane sa svojim parfemom i pramenom kose pored glavice svaku noć kad će poželjeti toplinu i miris svoje mame.... i sve će biti u redu."
Što si očekivala čuti od nas?

Da je u redu ono što nije? Pa zato si i otvorila topic. Da te odgovorimo jer to znaš i sama.

:love:

p.s. NE, ne vjerujem da nemaš drugog izbora. Ima tisuće poslova koje mžeš raditi upravo sada i prehraniti obitelj!¨I TOCKA!

Hoćeš joj ti poslat 50 eura mjesečno ?

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Hoćeš joj ti poslat 50 eura mjesečno ?

---

X

ajme marpesia pa zena je sve lipo objasnila sta joj jos sipas soli?

vjesticice :love: da godina sto brze i sa sto manje stresa prodje! :love:

a meni je baš drago da u vjestičicinom postu prevladavaju veseli smajlići. :*

marpesia, tvoj post je baš nepravedan, zar nisi ti svojevremeno otvorila temu o traumama djece u vrtiću. ako se varam, zanemari onda.
djeci je bolje s mamom doma nego u jaslicama. ti lijepo daj otkaz i ostani s djetetom kući. nemoj reći da se to ne može. vidiš one u šumi. :roll:

vještičice :love:

marpesia :roll: no comment

vještičice, :love: i tebi i šmizli

@ marpesia
Ne, nisam tražila da me niko odgovara od odluke. Niti bi to mogao.
Nisam tražila ni tapšanje po ramenu, a Boga mi nisam očekivala ni toliko ogorčenja, osuđivanja i prijekora.
Edukacija ima u ZG, ali moja firma sarađuje isključivo sa Bgd. To ti dođe isto kao i da nema.
Moje moranje nije isto što i nečije tuđe.
Nikad nisam radila kao konobarica, niti mislim. Bez želje da ponižavam one koje rade ili su radile taj posao. Moja plata sa 20 godina škole nije ista kao njihova. Sad se opet vraćamo materijalo i njegovu vrijednost... ali to nije tema ove emisije :)

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Hoćeš joj ti poslat 50 eura mjesečno ?

---

Zašto bi?
Mogu joj pomoći naći posao ako ga želi! Ako je ne zadovoljava plaća od 4000 kn (od koje ni ti, kao učiteljica, nemaš puno višu...) to je već drugi par rukavica, zar ne?
Ali ako će joj 50E mjesečno u životu pomoći, hoću! :)

Znam da si ti u onoj grupi "mi smo slobodnjakinje i radimo što hoćemo iako imamo dijete", ali daaaaj pogledaj malo da li bi ti tako što mogla napraviti svojem djetetu i vidjet ćeš da ne bi. :*

cvijeta - pa da, zamisli razliku između vrtića i ostavljanja djeteta na punih godinu dana?!!! To je usporedivo tebi? Huh, huh..
I ne! Ja ne mislim da treba ostati s djetetom doma i ne raditi! Već samo da barem ŽIVI sa vlastitim djetetom! :/ Zar je to postalo neobično? PAtrijarhalno? Da smatram da majka treba ŽIVJETI sa svojim djetetom u istom domu?

Ne moze me uvjeriti da nema drugog izbora. I u svojem postu nije objasnila da nema, vec samo da na zeli.

Ali dobro, ok, odlazim s teme.

marpesia - moj muz kaze - lako je tudjim k. po koprivi mahat
vjesticice :love:

ja nisam ni u kakvoj grupi, užasavam se grupiranja i ne želim biti s nikim u grupi....

ni na forumu ni u RL

nadam se da je sad svima jasno

Drugi (i treći i deseti) izbor uvijek postoji. Bog nam dade tu mogućnost, da biramo i tako upravljamo vlastitom sudbinom.
Jedino bitno pitanje je: Koji izbor daje jednako dobre rezultate?

O tome imam/o li izbora ili ne, draga Marpesia, raspravljam samo sa svojim mužem. Sori, ali ne trebaš i ne moraš znati detalje mog života. Slobodno me i dalje osuđuj na osnovu svega do sada napisanog i/ili svojih pretpostavki o meni :)

ljudi božji što je vama :?
je nešto divlje u zraku?
gdje god odem fajt
vještčica znam da si u teškoj situaciji, i radiš ono što je najbolje za tebe i tvoju obitelj
ali otvorila si temu
i valjda ljudi imaju pravo napisati što misle

ja nisam primjetila da je tu itko osuđivao
svi su dapače pokazali razumijevanje, ali su iskazali i svoje mišljenje
i što je tu loše?
meni su mišljenja suprotna mom, dragocjena, naravno ako nisu napadanje i vrijeđanje

onda ćemo ubuduće otvoriti temu, ali odmah napisati moj stav je takav i takav, i molim da mi se jave samo istomišljenici
i molim lijepo što više tapšajućih smajlića
i svi sretni i zadovoljni :roll:

Vještičice, uopće te ne kužim. Svi smo sudjelovali na ovoj temi jer nam te žao što moraš proći kroz sve to i pisali smo svoja iskustva da ti kristaliziramo čitavu stvar. Mogli smo i malo izmišljati, ubaciti koju laž da bi se ti osjećala bolje. Da si sama načisto sa tom svojom odlukom, nebi ni otvorila temu, pa smo mislile da tražiš različita mišljenja i iskustva. Kad ono, ti tražila one mile i drage smajliće. Hebiga, mogla si nas upozoriti

ja pak vas ne kužim. :?
svatko ima pravo reći svoj stav, ali ako taj stav nekoga povrijedi ili ako se s njim ne slaže ili mu na bilo koji način zasmeta - zar je zabranjeno to i javno kazati? i raspravljati o tom stavu? :?

Citiraj:

---

cvijeta - pa da, zamisli razliku između vrtića i ostavljanja djeteta na punih godinu dana?!!! To je usporedivo tebi? Huh, huh..

---

a ne znam, po nekima i jedno i drugo može ostaviti trajne posljedice na dijete, pa ti vidi...

jedino kaj sam ja naučila iz ove teme je da ovdje neću raspravljati o svojim obiteljskim problemima

i da me treba klepit po glavi kad napišem nešto preosobno

Istina je - nije isto rješenje primjenjivo za svako dijete ni svaku obitelj. Istina je i da svatko od nas radi kako najbolje zna i umije.

Od vrtića se može odustati, a ne znam kako je sa ovom vrstom školovanja.... No, ako Vještičica ustanovi da nije dobro (za dijete, za nju, za sve zainteresirane) mislit će što i kako dalje i eventualno nešto mijenjati.

Istina je i da se propuštena prilika za roditelja može kasnije pokazati dugoročno lošim odabirom za dijete. Nemamo kristalnu kuglu. No, dobro je ako se kasnije možemo predomisliti (jer ovakve odluke nisu uklesane u kamen kao 10 zapovijedi) i nešto poboljšati - smisliti drugačiju logistiku, eventualno čak i odustati - ali to je na zadnjem mjestu; prema potrebi (ali o tome ćemo tek AKO bude trebalo). Za sada se možemo samo nadati najboljem.

Vještičice - sretno!

vještičice,
ti si već odlučila, čini mi se, imaš svoje razloge i ja to poštujem i slažem se s tobom.
Možete me sad linčovati, ali , ja ne mislim da je žena samo mama. Postoje i druge sfere života i tek kad su sve u skladu, mi smo OK. Makar ja lično sam takva.
Ako se dobro organizuješ, vidjaš redovno svoju princezu, a uz to si i profesionalno ispunjena, biće sve OK. Ono što mislim da je najvažnije u tvojoj situaciji: pripremi dete na vreme, pričajte joj svi o maminoj školi, o i to u na najpozitivniji način. Oni si pametnice, i sve mogu lepo prihvatiti ako im se fino predstavi. Kad ne osećaju našu tenziju i paniku, i njima je dobro. Radujte se susretima i uživajte u vikendima.

PS: Ja sam u Beogradu, ako ikako mogu pomoći, tu sam svim srcem. Piši na pp ako ti nešto zatreba. Mislim da nije neizvodivo, makar u moje perspektive, iznajmiti garsonjeru i upisati dete u dobar državni vrtić, ako ne bude išlo ovako kako ti planiraš. Oko upisa u centru grada ja bih ti mogla pomoći.

Pusa

Možeš ti to, treba gledati dugoročne koristi. :love:

1. Marpesia, mogu ja ovaj tvoj način obraćanja primjenit na tebe?
Ti, draga, nemaš pojma o v. životu i njezinom imanju ili neimanju izbora, pa mislim da baš i nije u redu da je ovako popljuješ je ne znaš šta tebe čeka i s kakvim ćeš se ti izborima u životu susresti.

2. ne , nisu svi koji su napisali post podržali v. i nečemo se lagat.
neki su je i ranije popljuvali i uvjeravali da će njezino dijete biti emocionalno osakaćeno njezinom krivicom, a bez da znaju kakva je ona, njezino dijete, njm, kako sve sad funkcionira.
Možda će njezina djevojčica ispast divna bez obzira na ovo odvajanje jer se s njom bave, jer joj mama posvećuje pažnju, ljubav i sve ostalo kad je s njom? kao što netko reče, nije nužno otići da bi napustio dijete.
A v. svoje dijete ne napušta, ona fizički odlazi i svim će se silama truditi da se što ćešće vraća da bude sa svojim djetetom.

3. ako njezina firma radi samo sa sveučilištem u BG, onda ona ne može izvoljevati.
Blago svima vama koje radite u firmama di ste bogom dane i svi vam se podređuju samo zato što imate i svetu ulogu Majke.
Onda valjda pola vas radi u istoj firmi jer takvih firmi ima dve u HR.
a Osim toga, žena ne živi u HR nego u zemlji u kojoj svašta treba srediti i u kojoj posao naći nije baš tako jednostavno, pogotovo ako si u školovanje uložio pola života.

Uglavnom, ona mora sama odlučiti i odraditi to uz pomoć njm i familije, a onda i znati živjeti s tim, posvjestiti si da je za veće dobro.
Pretpostavljam da joj neće ovo nuditi opet za 10 godina, a za deset godina će još uvijek biti mama, i ja sam sigurna da će biti najbolja što može.

Osim toga, koliko vas može garantirat da bi odbilo i nikad požalilo.
Kako bi se to onda odrazilo na vaš odnos s djetetom, ako u sebi nosite vječno pitanje šta je moglo biti?

Vještičice, sretno :love: :heart:

U mojoj struci, koja je većinom ženska, zbog bog te pitaj kakvog centralizma svi dolaze na minimalno godinu dana školovanja u Zg.
Neodgovorno je u situaciji u kojoj živimo, a pretpostavljam da u RS sigurno nije bolje, banalizirati nečiju potrebu za većom plaćom i uzdržavanjem obitelji.
Da je lako, nije. Nije moje iskustvo ali razgovarala sam s dosta mama putnica. Djeca se vesele vikendu, teško te u nedjelju puste nazad.
Neka to manifestiraju na svakakve načine (nejedenje, problemi u vrtiću...) A neka nikako. Imaju oca. Većinom i bake i djedove, a majke dolaze. Kod nas putnice imaju petak slobodan.
I za godinu dana imaju cijelu obitelj, financijski sigurniju i profesionalno ispunjeniju.
Ono što ja osobno mogu podijeliti s tobom je mjesec dana razdvojenosti preko ljeta sa jednim vikendom između.
J je imala 2 godine i bila je na moru sa bakom i djedom. Nismo bježali, uvijek mahnula bi nam na odlasku i rekla: "Ja idem plivati, vi donesite kune".
I sad se toga sjeća kao nečeg lijepog, pita kad će opet na more...
Nisu sva iskustva crna, a moj ti je savjet da trenutnu zabrinutost probaš što manje prenijeti na dijete.
:love:

Koja trakavica :roll: .
Vještičice :love: i da čim prije prođe godina i da čim češće budu praznici.
:*

Vještičice nije ti lako :love: . Nadam se da će vam vrijeme razdvojenosti proletjeti i da se tvoja beba toga neće sjećati na duge staze.
Ti si "žrtva" današnjice. Na neki način smo to same tražile... kroz zadnjih par stoljeća. Karijeru i posao jer smo mi jednako sposobne kao i muškarci. I jesmo, ali muškarci nisu sposobni roditi, a neki ni prolaziti ovo što ti sad prolaziš suočena s razdvajanjem.
Čitala sam na faksu knjigu "Stoljeće djeteta" i još u prošlom stoljeću, tj. pretprošlom, je autorica ukazala na posljedice koje će nas čekati zbog "odlaska" majke iz doma. Činjenica je da nitko ne može biti 100 % predan dvjema stvarima. Uvijek žrtvuješ jednu ili drugu. Znam nije to sve crno-bijelo i puno puta si složimo život puno prije nego postanemo roditelji, ali kad tad majka bude rastrgana (upravo kao i ti sada).
Znam da nije isto, ali meni je isto tako i kad majke već male bebe moraju ostaviti da bi se vratile na posao.
Ja sam vječni volonter :lol: , pa mi je s tog aspekta lakše, ali isto me rastrgalo u par navrata kad se pokazala prilika za posao koji bih JAKO voljela raditi, a dijete mi malo. Mene drži vjera da Bog kojem sam povjerila svoj život neće dozvoliti da propustim išta važno za mene i moju obitelj, a za ostalo me nije briga.
Samo vam želim da vam Bog učini ovo iskustvo što bezbolnijim i da ti sačuvaš ovaj vedri i blagi pogled koji pokazuješ u svojim postovima :love: :heart:

Vještičice, tražila si tips&tricks, pa evo- kakav će ti biti pristup internetu u Bg-u? Sa Šmizlom možeš razgovarati preko web kamere. Ako voli da joj čitaš priče možeš ih snimiti, na kazetu ili video kamerom. Jel te Šmizla voli gledati kako šiješ, kuhaš, pospremaš...neka te TM snimi pa umjesto crtanih neka gleda tebe. Zasad mi samo ovo pada na pamet!
Sretno :love:

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

i da me treba klepit po glavi kad napišem nešto preosobno

---

Nema straha za tebe, ne pišeš ništa ni osobno o sebi a kamoli preosobno :mrgreen:

Citiraj:

---

katajina prvotno napisa

Vještičice, tražila si tips&tricks, pa evo- kakav će ti biti pristup internetu u Bg-u? Sa Šmizlom možeš razgovarati preko web kamere. Ako voli da joj čitaš priče možeš ih snimiti, na kazetu ili video kamerom. Jel te Šmizla voli gledati kako šiješ, kuhaš, pospremaš...neka te TM snimi pa umjesto crtanih neka gleda tebe. Zasad mi samo ovo pada na pamet!
Sretno :love:

---

Napokon nešto konkretno (bilo je idrugih, ali ovo mi se jako sviđa).

Drage žene, ne zaboravite tatu. Ja sam bila dijete koje je bilo više vezano za tatu (i to punoo prije 3 god i falusne faze) do te mjere da sam ga (pored žive mame) znala zvati i "tata" i "mama". On je bio topliji i prisutniji (emocionalno, ponekad i fizički, mama je u par navrata bila u bolnici). Posljedica imam, naravno, ali nisu grozne. Naprosto se lakše upoznam s muškarcima nego s ženama i više ih volim (što i nije loše, posebno u mojoj negdašnjoj single karijeri). Moj stariji brat je bio s njom non-stop, vodila ga sa sobom na predavanja s 2 godine (naučio je biti miran da bude s njom), a tata mu je dolazio vikendima (studirao u ZG, živjeli u BL). Definitivno gore prošao nego ja, jel zbog toga ili svega drugog...

Ne mora biti katastrofa, bit će teže za sve, moguće da će se odnos promijeniti, ali...i inače se mijenja. Ima i prisutnih majki koje zeznu 100%, a i manje prisutnih koje naprave dobro svoj posao. Važno je da malu pokušaš pripremiti, da mm postane (ako već nije) važan i prisutan prije nego odeš i da si što redovitija u odlascima i dolascima te da iskoristiš vrijeme kad jesi s njom. I da prihvatiš njenu tugu/ljutnju (i svoju) i boriš se za nju cijelo vrijeme i po povratku.

Citiraj:

---

Mercedes prvotno napisa

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

i da me treba klepit po glavi kad napišem nešto preosobno

---

Nema straha za tebe, ne pišeš ništa ni osobno o sebi a kamoli preosobno :mrgreen:

---

pišem, pišem, imam jaaaaaako puno postova u protekle 4 godine ;)

vještičice, još jednom, nemam pametan savjet, niti priču iz vlastitog iskustva ,samo vam svima želim puno sreće da pregrmite tu godinu, tko zna što nam svima donosi ne baš blistava budućnost................

Citiraj:

---

štrigica prvotno napisa

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

rodeni otac je za neke ocito nebitna kategorija. :mrgreen: sto je otac nebitniji, to je ocito majka bitnija. mnogima to treba. sto je sasvim legitimno.

---

do djetetove treće godine majka ima glavnu ulogu kod djeteta... negdje u 4. godini kada nastupi falusna faza dijete otkriva i oca...
ovo je meni rekla logopedica kada mi je objašnjavala uzroke zbog kojih B ne može izgovoriti slova L i R u dobi od 5 godina...

Naime mm je godinu i pol radio vani a to se poklopilo u period kada je B imao tri godine....

---

stvarno :roll:

što sve mogu očekivati - bolje da odmah krenem logopedu preventivno jer je drugih 6mj mališu čuvao tata na porodiljskom, a ja se nemajka vratila na posao da možemo preživjeti...
a sad kad ima 2,5 tata je otišao radit, a ja sama čuvam mališu...

koje ćemo mu traume priskrbiti...
bolje da se idem odmah ubit

Ali, nije isto tata kuci na porodiljnom i tata na poslu, mama nije tu, dijete cuva netko treci.

Citiraj:

---

Marpesia prvotno napisa

Ja ću iskreno.

Ne možeš reći da si odgovorna odrasla osoba koja ostavlja jednogodišnje dijete da bi se educirala. Današnji svijet je usmjeren na materijalno u tolikoj mjeri da je ljudima sasvim ok učiniti gotovo bilo što (legalno) radi novca! I sve (loše) što radimo djeci, ako radimo radi novca, ostaje opravdano! E, pa nije!

NE! ODgovorna odrasla osoba si ako uspiješ hendlati odgovornost obiteljsku koliko i financijsku, pa makar radila kao konobarica godinama, dok nekako ne uspiješ organizirati školovanje u nekom jednostavnijem obliku i bliže.

Iskreno me zanima koji je to faks ili edukacija koje ima u Beogradu, a nema u Zagrebu i zašto je to toliko jedinstveno i važno i da će ti zaista omogućiti neki bolji život. Tko ti to garantira? A na kocku stavljaš odnos sa svojim djetetom.
Ne mora dijete imati traume i možda zaista bude sasvim ok, ali odnos tebe i nje ne može biti ok, jer tvoj postupak jednostavno NIJE OK!

Sorry, ali sasvim je jasno u kojem se smjeru ovakva tema može razviti. Ili si očekivala savjete poput:"Stavi joj malo lavande pomiješane sa svojim parfemom i pramenom kose pored glavice svaku noć kad će poželjeti toplinu i miris svoje mame.... i sve će biti u redu."
Što si očekivala čuti od nas?

Da je u redu ono što nije? Pa zato si i otvorila topic. Da te odgovorimo jer to znaš i sama.

:love:

p.s. NE, ne vjerujem da nemaš drugog izbora. Ima tisuće poslova koje mžeš raditi upravo sada i prehraniti obitelj!¨I TOCKA!

---

a i ja ću iskreno - ti si izuzetno NEODGOVORNA osoba, koja nema niti trunke obazrivosti, empatije, humanosti u sebi jer bez poznavanja pljuješ po drugima i namećeš im svoje viđenje i svoj sustav vrijednosti