Na rubu živčanog sloma-teško odgojivo dijete

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Evo ja malo podizem temu jer mi treba podrske :/
Iz faze u fazu - nikad nismo bili u goroj, cini mi se. Sve je necu, uz plac. Ludi smo svi, cak je i MM dva puta izgubio zivce (ko ga zna misli da je to potpuno nemoguce) i dreknuo na nju.
Evo jedna situacija:
ja: hocemo li u setnju?
N: da
ja: obuj carape i patike, ja se obuvam i idemo
n: necu
ja: dobro, hoces onda nesto da se igramo
n: ne
ja: mogu ja onda da perem sudove
n: da
pocinjem da perem sudove, ona place, hoce napolje, hoce bosa, nece da se obuje.... pola sata ubedjivanja, moze da izabere sta god hoce da obuje, bira cizme, obuje, ja na vrata ona nece da ide, stojim na hodniku i luuuuudim.... jos pola sata ubedjivanja hoce-nece, ponece ovo, ponece ono i na kraju nece da ide.
ja se skinem i izujem i tu krece plac od pola sata jer ona hoce napolje, kad god kazem idemo, ona kaze necu...
Jel ona sad mene za.ebava? Jesam ja mnogo naivna?
Tako nam je svaki dan i za sve, jelo, spavanje, oblacenje. Vec godinu i po dana ona svaki put kod oblacenja - nece :cry:
Kako da pomognem i njoj i sebi?

---

i mi smo imali jednu fazu, trajala je godinu i nesto pa tesko da se moze nazvati faza :mrgreen: , kad nije htio van, ni pod kojim uvjetima. nije htio ni pelene presvlacit, to je uvijek bilo cirkus, a sad kad ne nosi vise pelene nema problema da mu ih stavim (na primjer, ako idemo u goste a da ne popiski krevet po noci) :?
ko bi ih znao :lol:

jedino, meni se cini da ti nju malo previse zapitkujes sto bi ona. nemoj ju pitat, najavi joj da sad idete malo van ili sto vec treba. mozes joj objasnjavat da je to dobro za nju, da ti zelis ici malo van, da trebas nesto obavit, da znas da ona sad ne bi, al vi ipak idete van, i ne odustaj.

ako ces poslusat svako njeno necu, samo ce to i govorit i nikad na zelenu granu.

ok, poslusam ja nekad i njega kad nesto nece, i pitam ga sto bi zelio, al kad mi pocne s tim hocu, necu onda ga vise nista ne pitam i onda je kak ja kazem i nema tu rasprave

Citiraj:

---

srecica prvotno napisa

... ovako bih to opisala: nenavodeni projektil, kad je pustis ne znas gdje ce zavrsiti i blizanac po horoskopu nikad ne znas koja ce strana izviriti. Pred kraj me tako izludila da sam sjela i plakala pored nje, a ona je misica dosla k meni u krilo i pocela brisati suze prsticima 'Mama nemoj plakati.' i ljubi me, i sto cu ...

Ah proci se :mrgreen:

---

A joj ovako i moj blizanac...ludnica!

Citiraj:

---

srecica prvotno napisa

ovako bih to opisala: nenavodeni projektil, kad je pustis ne znas gdje ce zavrsiti i blizanac po horoskopu nikad ne znas koja ce strana izviriti. Pred kraj me tako izludila da sam sjela i plakala pored nje, a ona je misica dosla k meni u krilo i pocela brisati suze prsticima 'Mama nemoj plakati.' i ljubi me, i sto cu ...

Ah proci se :mrgreen:

---

Kad smo kod horoskopa, ovako i moja vaga!
Čudno da nema dječice rakova i ribica na ovoj temi! :mrgreen:

monax cak su i istog datuma :)

Mene zanima kako im objasniti da se posudena igracka mora vratiti ... naime mogu ja ponijeti u park sve njene igracke ali tude su naravno zanimljiviji, sad imas djece koja su voljna napraviti razmjenu, a imas one koja i nisu (ali ta su nam manji problem).
Situacija danas iz parka, cura starija godinu dana od nje posudila joj je malo za igranje traktor i naravno nakon nekog vremena dosla po to natrag, nikakvo uvjeravanje da vrati nije upalilo sto je rezultiralo placom obadvije. Na kraju pristane vratiti i bam na pod, ok morala je tu svoju frustraciju izbaciti ali ja je nikad nisam vidjela takvu, valjala se po travi, mazala zemlju po licu, bjezala od mene, bijes samo takav ... na kraju dode k meni u zagrljaj ali i dalje me vuce da neka idemo posuditi/uzeti tog traktora, nije bilo druge nego da je odnesem kuci. Plakala je ko kisna godina i na kraju je jos urlala kad smo usli u stan jer je htjela i tati pokazati sto joj se desilo.
Zao mi je, ali kako im objasniti?

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Evo ja malo podizem temu jer mi treba podrske :/
Iz faze u fazu - nikad nismo bili u goroj, cini mi se. Sve je necu, uz plac. Ludi smo svi, cak je i MM dva puta izgubio zivce (ko ga zna misli da je to potpuno nemoguce) i dreknuo na nju.
Evo jedna situacija:
ja: hocemo li u setnju?
N: da
ja: obuj carape i patike, ja se obuvam i idemo
n: necu
ja: dobro, hoces onda nesto da se igramo
n: ne
ja: mogu ja onda da perem sudove
n: da
pocinjem da perem sudove, ona place, hoce napolje, hoce bosa, nece da se obuje.... pola sata ubedjivanja, moze da izabere sta god hoce da obuje, bira cizme, obuje, ja na vrata ona nece da ide, stojim na hodniku i luuuuudim.... jos pola sata ubedjivanja hoce-nece, ponece ovo, ponece ono i na kraju nece da ide.
ja se skinem i izujem i tu krece plac od pola sata jer ona hoce napolje, kad god kazem idemo, ona kaze necu...
Jel ona sad mene za.ebava? Jesam ja mnogo naivna?
Tako nam je svaki dan i za sve, jelo, spavanje, oblacenje. Vec godinu i po dana ona svaki put kod oblacenja - nece :cry:
Kako da pomognem i njoj i sebi?

---

pa kad je tlaka oblačiti se :mrgreen:
ni meni se neda.
hoću reći, ja se smatram jako popustljivom majkom :mrgreen: , ali ovako nešto ipak je previše i za mene. da ostanem doma jer gospojica neće obući čarape.

mi ako idemo vani, onda idemo vani. obučemo se pa makar i uz dernjavu, ako baš vidim da ništa ne pali, neke igre i sl. a to je u principu rijetko. uspijem ju uglavnom smutiti na neki način.

a ako ona u taj tren sebi stavi u glavu da se baš neće obući, onda će plakati. meni je to normalno, čak ne razumijem kako vi mislite da tako malo dijete može shvatiti da se vani ne može ići bos? i u piđami. a to bi bilo baš kul i super, odmah iz kreveta u šetnju. :mrgreen:

zašto bi ona trebala shvatiti da se to ne smije? i prihvatiti našu odluku da se mora obući?

ja mislim da previše očekujemo od te svoje malene djece, ma kako ona kompetentna bila. ;)

da, i tomu ima kraj, naravno - u nekoj dobi, vrlo brzo, shvate da ne mogu vani ako nisu obučeni. :mrgreen:

e da, kad bi im baš sve uspjeli objasniti - i da se posuđeno mora vratiti, i da se prije izlaska mora obući, kakva bi to onda ozbiljni dvogodišnjaci bili? brrrr. bolje da plaču i negoduju još malo...

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

I ja se draga nadam da nećeš.
Ovo gore napisano vrijedi za većinu, ali postoje zaista teškoodgojiva djeca kojima nije dovoljno jednostavno im posvetiti pažnju, oni zahtjevaju konstantan i potpun angažman, uglavnom stalno oko istih stvari...

---

da..

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

zašto bi ona trebala shvatiti da se to ne smije? i prihvatiti našu odluku da se mora obući?

ja mislim da previše očekujemo od te svoje malene djece, ma kako ona kompetentna bila. ;)

da, i tomu ima kraj, naravno - u nekoj dobi, vrlo brzo, shvate da ne mogu vani ako nisu obučeni. :mrgreen:

e da, kad bi im baš sve uspjeli objasniti - i da se posuđeno mora vratiti, i da se prije izlaska mora obući, kakva bi to onda ozbiljni dvogodišnjaci bili? brrrr. bolje da plaču i negoduju još malo...

---

OVako i ja mislim.
Vissnja, mislim da je ustvari previše ispituješ :mrgreen: , ono jel da ideš prati suđe i to...
Pa se onda ona ljuti jer niste izašli, a ti misliš kako si joj dala da odluči. A ne može ustvari.
Nemoj sad krivo shvatiti, i ja se trudim osluškivati svoju djecu i to :mrgreen: , ali nekad oni trebaju poslušati mene.
Ja ko cvijeta, kad idemo van, idemo van.
Ustvari, ja znam da se npr. njoj ide van, samo joj se neda obuvati. Pa to onda nabrzinu riješimo i vani smo.

Možda sam se ja već nekako naučila tako... ja imam dvije. Koje nisu uvijek u suglasju, jelte? :mrgreen: Pa onda moraš negdje presjeći.

Nakon nekog vremena ta dernjava stvarno prestane i normalno se i obuvaju i oblače.
Jakne po zimi npr. :mrgreen:

A ja mislim da vi nemate vissnjinu malu.. :mrgreen: , svako dijete je specifikum za sebe, što kod jednog pali, kod drugog ne pali..

Jedina utjeha je da će STVARNO proći, i da će čak izgledati i smiješno..

mislim da je cvijeta pogodila bit.

kad roditelj ne vodi, onda dijete pokusava na sve nacine, time da postane "nemoguce" osvijestiti roditelje da oni trebaju ponovo preuzeti ulogu vodenja.

djeca u toj dobi neke stavri ne shavcaju, niti ih trebaju moci shvacati. zato "promatraju" nas i mi smo im "posrednici" u prvom razumjevanju svijeta. "razumiju" ga preko nas.
kompetentnost toga da dijete zna i osjeca da li je gladno, da li mu je hladno, je jedna prica, jer se tu radi o primarnim instiktima.

da li cu ja prati sude, ili raditi nesto drugo, odnosno kako cemo organizirati dan, nije instinkt, to je socijala kategorija, o kojoj dijete nije sposobno odlucivatii. odnosno jest na onoj razini na kojoj ga je visnja opisala: da, ne, da....
prema tome ocekivati da ona "razumije" tu pricu da jedno iskljucuje drugo je iluzorno.
bez obzira na to sto su djeca razlicita.
isto tako mislim da posudivanje i vracanje jos uvijk nije nesto sto malo dijte razumije na isti nacin na koji mi to razumijemo.

ali ako nase bice (roditeljsko) govorom, te govorom tijela, te ostalim neverbalnim nacinima, te nasom apsolutnom sigurnoscu da se posudena stvar mora vratiti, daje tu poruku djetetu, ono ce je puno prije prihvatiti, nego kroz polusatno objasnajvanje koje je za njega u toj dobi preapstraktno.

Baš ovih dana gledam, skoro pa svaki dan, na Travel and Living (od Discoveryja) zanimljiv reality baš o odgoju djece. Ne znam jel gledate Take home Nanny. Nije ono da padneš u nesvjest kako je odličan, ima i navučene spike da prevrneš očima, ipak je to tv, ali može se pokupiti fora za odgoj. Spika je da dođe dadilja (Ema Jenner ili tako nekako) u kuću kod neke nemoguće djece i onda prati što se događa pa daje savjete roditeljima gdje griješe i što bi trebalo promijeniti.

Mene šokira, ali doista šokira kad vidim kakve djece ima. Nikad tako što nisam vidjela... nemoguća za komunikaciju, neće te slušati, histeriziraju, djeca potpuno preuzimaju kontrolu nad situacijom i roditeljima, "tuku" roditelje i/ili braću/sestre, roditelji bespomoćni, pljuju, neće se obući, neće ići spavati, na javnim mjestima prave grozne scene, neće biti u time out-u, roditelji odustaju od pokušaja promjene jer vide da ne mogu, sve daju toj djeci samo da ušute malo... a djeca na mahove tako nervozna, agresivna, frustrirana...

Vidiš nezadovoljni svi! Onak' tužno i za jedne i za druge... Onda kao ta dadilja ide korak po korak, kako primorati dijete da te prvo sasluša i ne ignorira pa kako postupno korigirati djetetovo ponašanje, kako primijeniti učinkovite sankcije radi discipliniranja (naravno apsolunto protiv fizičkih) itd. Kako rekoh, zanimljivo za gledati obitelji i takvu djecu, a i sigurno se mogu pokupiti neki praktični savjeti...

bila sam pogledala par epizoda te serije na bbc-u prije par godina...
Tada još nisam ni imala svoje dijete

Jedino što pamtim je da se uvijek, ali uvijek bez greške radilo o istom uzročniku takvog ponašanja djeteta - majke nisu pokazivale ljubav, emocije, razumijevanje za dijete/djecu.
Baš uvijek (bar u tih par epizoda) se radilo i o fizičkom nedostatku kontakata koje bi "nanny" primjetila i majka bi "skrušeno" priznala da nema običaj ljubiti dijete i to od najmanje dobi, da nije taj tip osobe i truć, bla

Poboljšanje je uvijek nastupalo nakon što bi majka svjesno počela grliti, nositi, ljubiti, umirivati to svoje "podivljalo" dijete.. I djeca su ih tako počela zahvalno gledati i počela bi surađivati

Ne mislim da netko ovdje ima taj problem, tj, da ne pruža/pokazuje dovoljno ljubavi svome djetetu nego sam čisto htjela prokomentirati karmazonkin post

Malo da se ubacim. Ja sam primjetila da je korisno govoriti im događaje jedan po jedan. Zvuči glupo, ali da pojasnim. MM npr. kaže malom jučer: idemo sad na sladoled, pa idemo kod bake. Mali uporno govori, ali ja hoću sladoooled. I opet on njemu: idemo sad na sladoled, pa onda kod bake. Mali opet: ja hoću sladoled,... :roll:
Ja imam običaj malom reči: sad idemo na sladoled, e onda kad čovjek več ima sladoled u ruci, onda tek: sad idemo kod bake. Nekak je djetetu mam sve razumljivije, dok več liže sladoled. :lol:

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

ali ako nase bice (roditeljsko) govorom, te govorom tijela, te ostalim neverbalnim nacinima, te nasom apsolutnom sigurnoscu da se posudena stvar mora vratiti, daje tu poruku djetetu, ono ce je puno prije prihvatiti, nego kroz polusatno objasnajvanje koje je za njega u toj dobi preapstraktno.

---

vidim da ste se dotakli objasnjavanja, ja sam ga isto spomenula...pa se sad imam potrebu objasniti :mrgreen:

ja objasnjavam zasto nesto radim da dijete ipak nakon nekog vremena shvati, da ne misli da sam zla vjestica jer ga sad tu oblacim, nosim van, ljutim se, povisujem glas, uzimam mu nesto...a ne zato da bi dijete instant shvatilo i poslusalo me, u to ne vjerujem, ima djece kod koje je i to dovoljno, al to je nek druga vrsta :mrgreen:
druga svrha objasnjavanja mi je tipicno zasprehavanje, odvlacenje paznje, nekad upali, nekad ne. vecinom ne, al zato su tu druge, neverbalne metode.

roditelji danas stalno nesto zapitkuju djecu, a onda ta djeca kasnije izrastaju u nesigurne ljude. to kaze i steiner. i juul stavlja naglasak na vodstvo, a djecja kompetencija je najzloupotrebljavaniji pojam u zadnjih pola stoljeca. ja ju definiram kao sposobnost djeteta da nam da do znanja kad su prekoracene njegove granice, zanemarene njegove potrebe, a u konkretnom primjeru je potreba za vodstvom vrlo jasno izrazena od strane djeteta

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Malo da se ubacim. Ja sam primjetila da je korisno govoriti im događaje jedan po jedan. Zvuči glupo, ali da pojasnim. MM npr. kaže malom jučer: idemo sad na sladoled, pa idemo kod bake. Mali uporno govori, ali ja hoću sladoooled. I opet on njemu: idemo sad na sladoled, pa onda kod bake. Mali opet: ja hoću sladoled,... :roll:
Ja imam običaj malom reči: sad idemo na sladoled, e onda kad čovjek več ima sladoled u ruci, onda tek: sad idemo kod bake. Nekak je djetetu mam sve razumljivije, dok več liže sladoled. :lol:

---

je, oni shvacaju sve tako doslovno. i pamte samo ono zadnje receno, ko ovo da ide kod bake :mrgreen:

nasa savjetnica uvijek govori da djeca, a opcenito i ljudi, ne cuju ne u recenici. ti mu kazes 'ne kopat nos', on cuje 'kopat nos'

meda, a kako onda reći "ne"?

Imam i ja jednog tvrdoglavca...
nekad nam je bolje, nekad gore....
Uglavnom, hoće to, pa neće to, pa ipak hoće, pa možda nebi i tako u krugu bar nekoliko puta.
legne kao spavati nakon rituala, pa za par minuta zove , ja bi vode. Ja donesem u maloj bočici, on neće, ja u čaši, on neće. Ja izađem, on ipak bi, ja mu opet ponudim, popije gutljaj, nekad jedva da ovlaži usta, i vrati. Za minutu on bi medu, ja mu pružim, on ne bi već bi zeku, pa bi neznam što....
Objašnjavanje, pričanje, maženje, ignoriranje...nije našlo ploda....tražim dalje....jer mi se ne sviđa metoda koja jedina pali - ako ga malo udarim po guzi (kad stvarno pretjera), zaspi za minutu...malo kao zaplače, bez suza naravno, i spava.

Mi pokusavamo negativnu recenicu pretvoriti u pozitivnu kao npr.
'pazi da ne padnes' -- 'drzi se cvrsto'
'ne prolijevaj vodu po podu' -- 'izli vodu u cvijece/kadu/wc'

A za spavanje, ako trazi vode donesem i kazem 'evo izvoli vodu, sad se napijes, legnes i spavas' ... onda trazi igracku, donesem i kazem 'Sad legni i spavaj' ... ne objasnjavam previse jer to preraste u raspravu koja nema kraja, ako se rasplace pitam je zeli li da je zagrlim dok zaspe, ali uglavnom puno ne pricamo nakon ispricane price i prepricavanja dnevnih dogadanja ... ako vidim da odugovlaci kazem joj da idem otusirati se/pospremiti sude/staviti ves (nesto sto zaista i odem napraviti), neka ostane u krevetu, neka samo lezi i da cu doci cim zavrsim ... nekad zaspe u tom razdoblju, nekad me doceka sa okama na pola koplja, a nekad mi pokaze rukicom neka idem.

Citiraj:

---

Majuška prvotno napisa

Jedino što pamtim je da se uvijek, ali uvijek bez greške radilo o istom uzročniku takvog ponašanja djeteta - majke nisu pokazivale ljubav, emocije, razumijevanje za dijete/djecu. Baš uvijek (bar u tih par epizoda) se radilo i o fizičkom nedostatku kontakata koje bi "nanny" primjetila i majka bi "skrušeno" priznala da nema običaj ljubiti dijete i to od najmanje dobi, da nije taj tip osobe i truć, bla

---

Hm, ne znam, malo mi je prepojednostavljeno to objašnjenje da roditelji tu (problematičnu?) djecu ne ljube dovoljno ili ne pokazuju otvoreno sovju ljubav pa su (djeca) zato tako teškog karaktera. Djeca na manjak fizičkog kontakta i otvorenog pokazivanja ljubavi različito reagiraju i, sigurna sam, ima djece koju roditelji vole i to pokazuju pa su djeca, opet, nemoguća. Ima djece koja se zbog manjka ljubavi duboko povlače u sebe i introvertirana su, a kamoli da bi se usudila otvoreno pokazati svoje nezadovoljstvo odnosima u obitelji...

Baš zadnja epizoda te Nanny, jučer-prekjučer, samohrana majka i dvoje djece (3 i 5), a djeca mila majko... :shock: Ja tako što nisam vidjela ni čula. Neće jesti kad im daš, čak pljuju u hranu, tuku se međusobno, nenormalno trče i vrište u stanu, uspavljivanje traje sat vremena minimum, uopće je ne slušaju, kad ih stavi u time-out ne tepu uopće, a tek kad su vani - koma od neugode! Ona očajna. Popustiljiva. Nema snage se s njima objašnjavati. Umorna. No, s druge strane, ti isti klinci znaju bit tako umiljati, odmah su se mazili i s dadiljom, rado prilaze nepoznatim, otvoreni, radoznali, sve super ako su u fazi dobre volje. Vidiš da se i toj istoj mami umiljavaju, ljube se s njom bez beda, žena nježna i strpljiva, no, nema kontrolu nad djecom itd.

Eto, ne reklamiram seriju, ima i u njoj patetičnih stvari, ali može se pokupiti različitih situacija i vidjeti eventualno kako bi se trebalo reagirati, neke od načina rješavanja zamršenih karaktera, stanja i odnosa... :)

vidim još uvijek je ovaj topic aktualan :(
ni kod nas nije bolje
E. je tvrdoglava za poluditi
evo neki dan dođemo u park i ona se izuva... i ja joj kažem ajde da se obujemo ,hladno je i nitko nije bos
a ona bježi,bosa naravno
nakon navlačenja i kada sam joj na silu probala obuti čarape i tenisice( ja oblačim jednu,ona skida drugu ) kažem ok,ajmo doma,ne ponašaš se lijepo
i krenem,ona ne ide,primim ju za ruku,ona samo digne noge i ostane visiti u zraku...katastrofa
a najgore je što u svemu tome kažnjavam i dijete koje nije ni krivo.I J. tada mora ići doma :cry:
ok,nekada to riješimo da njega ostavim sa frendicom čiji sin ide s njim u vrtić ali nije ona uvijek tamo.

ili događaj od dan prije
E. se penje po onom drvenom toboganu u suprotnom smijeru...to bi još i preživjela ali se odozgora naginje.u struku.
pola je visi van.
tri puta sam se penjala i skidala ju odozgora..ali ne, ona samo gleda kako će zbrisati...i to završi tako da doma vodim dva uplakana djeteta.

A uspavljivanje da i ne spominjem...totalni stres svaku večer..uvlači se j.u krevet,baca se po njemu ,škaklja ga...kad on na koncu zaspi ona još divlja barem pola sata ...to su dobri dani.
I probala sam sve,
Solo u sobi.Ja s njom u sobi.Ona samnom u krevetu.Ona i J. u bračnom....ništa ne pali.ako se odlučila dići ona ide,prebaci se preko mene i bježi.Kada kažem ajde u krevet ona kaže neću.
Bdw time out joj ništa ne znači,spremno ide i vrati se kao da ništa nije ni bilo....nadam se samo da će biti lakše kada odraste

Kod nas se slicne stvari desavaju u zadnje vrijeme...Napunio malac nedavno 19. meseci.
Zna se desiti da se ujutro probudi i odmah pocne kenkati, cviliti, plakati...i tako cijeeeeeli dan...
Kako sam ja trudna vec 4. mjeces pocela sam kontati da se definitivno nesto mojih hormona izlucuje u mlijeko...kontam dijete mi se ponasa kao da ima PMS! :lol:
Poceo je i sa tantrumima...sa vristanjem...alionda ga odjednom prebaci i cijeli dan bude suuuuper!
Ja mislim da su sve to neke faze u pitanju...a neka djeca jednostavno imaju zeznutu narav...i ako su dva djeteta tako razlicita- i roditelj mora koristiti skroz razlicite metode u odgoju. Prema nekoj djeci treba biti i strog (bez batina i drekke- naravno) ali neka djeca jednostavno zahtjevaju strogost...ja ih nativam malim vojnicima...jer fakat traze neka pravila koja MORAJU da postuju...
Vidis kako je mala u vrticu mnogo mirnija?
Jesi li kontala da je upises na neki sport? Cim dijete ima viska energije- odmah mu ukljuciti jos jednu dodatnu aktivnost i obavezu.
To ja sada teoretski...ali kako ce biti kod mene- ne znam.
Ovo gore pisem jer MM radi dosta s djecom i zakljucio je da ona najnemirnija i "najzlocestija" djeca- zaista imaju potrebu za malo "cvrscom rukom" i da su tako mnogo sretnija.

mona :love2:
biti će bolje, odrasti će ona - vjerujem da će onda sav tvoj uloženi trud konačno biti "naplaćen" :*

Ne mogu odoliti da nešto ne napišem. Pokušajte sve to zamisliti x2.Ja imam doma dvije od 23 mjeseca. E sad, situacija izgleda ovako. Njih dvije su totalno različitog karaktera a opet-istog. To izgleda najčešće strašno. One su non stop u sukobu jedna s drugom i sa svima nama, a jedna bez druge ne mogu izdržati ni minutu. Dakle, igračaka je puna kuća a one se non stop tuku jer obje žele istu. Kad idemo jesti obje hoće u istu stolicu, to ne znači da vole određenu stolicu nego ona na koju je krenila jedna odmah u nju hoće i druga i onda ova koju ne staviš u nju se baca po podu i vrišti iz petnih žila. U kolicima obje hoće u istu košaru i opet vrišti... hoće obuć iste cipelice... Sve igračke imaju iste x2, tako i stolice... ali ne. Uvijek je zanimljiva ona koja je kod seke. I znam ja da one dokazuju jedna drugoj moć ali pokušajte zamisliti kako to nama izgleda. Sve šta se radi s njima je popraćeno borbom. Sve šta žele moraju dobiti ODMAH. i to znači kad jedna hoće vode odmah trči i druga i ona koja dobije druga po redu se odmah baci i vrišti.
Netko će se vjerovatno nasmijati i reći:"Pa one to dokazuju koja je jača" ali vjerujte da nama najčešće nije do smjeha.
POkušali smo mi objašnjavati, pričati... ali ništa. One nas "treniraju"

E sad. Ujutro ih čuva moja mama koja je daleko veći autoritet od mene i MM i nećete vjerovati. One se cijelu jutro igraju s igračkama, smiju se a ona može raditi sve po kući šta treba, čak i uče pjevati pjesmice s njom i jednostavno je obožavaju ali kod nje NE znači NE i ona ne popušta. Čim mi dođemo na vrata one se počinju vješati po nama i počinju raznorazni zahtjevi, ne možete ni zamisliti čega se sve dvije glavice od 2 god. mogu dosjetiti.

Dakle, one očito vole red i autoritet koji mi nemamo, mi im stalno pokušavamo ugoditi, sjediti s njima, pričati, igrati se... a one su najbolje kad moja mama gleda seriju na TV a one se igraju. I sad ti to razumi.

baka ima čvrste granice

Garfy mogu li ja na instrukcije kod bake ?!??? :D

Garfy i kod nas je situacija slična, samo je jedna cura u pitanju (rođena na isti datum).

Ne bih rekla da se radi samo o čvrstim granicama. A kad se i radi onda je baki te granice lakše postaviti. Npr. moja cura kad je s bakom vani i hoće se nositi, baka joj veli da je ona velika cura i nek hoda i uopće nema problema. Kad je sa mnom pošizi kad ju neću dići jer nije stvar u tome da se hoće nositi nego joj falim kad me nema pa se zapravo hoće maziti. Ista stvar je kad idem jesti kad dođem s posla, poludi kad sjednem za stol iako smo se već mazile, cicala je itd. Sjediti sa mnom neće nego urla da se dignem, hoće da se idemo igrati.
Mislim da je stvar u tome da traži pažnju pa se ponekad ponaša neuračunljivo.
I P je nama u centru pažnje kad dođemo doma i isto se s njom igramo i pričamo i trudimo se da to vrijeme slobodno koje imamo posvetimo njoj, ali baš onda izmišlja gluposti. Ponekad se smiri i sama igra kad se mi zapričamo i ne posvećujemo njoj toliku pažnju. Ko da joj smeta i nervira ju kad se sve vrti oko nje, a opet često izgleda kao da baš to traži.

Inače, moja cura je šopingholičarka. To je totalno drugo dijete kad smo u dućanu. Nevjerojatno je smirena, pristojna, nema ispada bijesa, ne traži da ju se nosi, lijepo hoda između polica i "pomaže" stavljati stvari u kolica. Bili smo neki dan u lesnini, razgledavali namještaj i madrace i bila je ko bubica. Već je bila i gladna, ali ništ se nije bunila. Ni vode nije tražila, pila je kad sam joj dala jer je bila žedna. Doma bi već šizila odavno. Kad ju doma primi kriza, mm veli odi idemo nas dvoje u pekaru po kruh ili u dućan po nekaj i odmah je ko da ju je neko ištekal, doma se vrati s osmijehom na licu.

Sirius Black, odmah sam se prepoznala u jednoj tvojoj rečenici. NJih dvije ako se mi slučajno nešto zapričamo odmah vrište u duetu tako da se mi više ne čujemo jer im očito smeta ako mi razgovaramo a ne vrtimo se oko njih tako da smo i od toga odustali. Sve razgovore vodimo kada one odu spavat koje je srećom u 20,30h jer je to jedino vrijeme kada ja usisavam, perem robu...

Da se pojadam - jučer sam umalo dobila infarkt.
Išli i shopping u Peek & Clop. i L, po običaju, hiperaktivan.

Trči naokolo kao muha bez glave (ne možete ga nositi ili staviti u kolica jer urla i bacaka se), ruši sve pred sobom, baca stvari s polica.
Muž isprobava hlače, a ja trčim za njim.

Pokušavam mu smireno objasniti NE, no čim ga uhvatim za ruku kreće urlanje i udaranje mene. I dograbi vješalicu pa krene vitlati s njom po zraku - pokušam mu ju oteti, no ne ide (zvuči smiješno, znam, no s mojim sinom je to itekako moguće). I zakači vestu s vješalicom i raspara ju. Ja ga uhvatim, podignem u ruke i on krene u urlanje i počne me tući po licu (danas me opet svi sumnjičavo mjerkaju jel' me muž tuče). Spustim ga da mi ne iskopa oko i držim za ruku. On se krene bacati po podu, urlati, mlatiti nogama.
Ako ga nisam tada opalila po guzici, neću nikad.
I dođe MM, pogleda ga i mirno kaže "Lovre dosta", ovaj prestane u sekundi, ustane, rasplače se i trči da ga dignem.

Aha, i keširali smo 899kn za M. Polo crvenu vestu S.


Ovo je zbilja najgori primjer - znam da mi pokazuje da je ljut na mene (prošli tjedan sam bila na sl. putu), no ja sam izbezumljena. Ne znam kako ćemo kad dođe drugo dijete - ne trpi kad se ja bavim ičime osim s njim i da nisam s njim.

icyoh - sad sam se sjetila sto mi je jedna zena u TL rekla. Lovro je bio jos mali (cca 4mj), i ja mu nesto pricam dok cekamo na blagajni (i spomenem njegovo ime). a zena ce meni na to: imat cete pune ruke posla s njim, svi Lovre koje ja znam (ukljucujuci i njenog muza) su zivi, nedokazani...

tada sam joj se na to samo nasmijala, al kako vrijeme prolazi, sve vise si mislim da je ipak bila u pravu.

i to se i nama znalo dogadjati (sva sreca, pa smo obilazili jeftinije ducane :mrgreen: ).

ignoriranje je majka mudrosti. cim oni kuze da se previse emocionalno unosis u "okrsaj", postaju jos gori. kad dode do situacije da klinci povampire i pocnu raditi stvari potencijalno opasne za moj novcanik, bez puno price ih nosim (ko vrece krumpira, tako da me ne mogu ozlijediti) na mjesto gdje se mogu malo izdivljati dok im ne objasnim da se takvo ponasanje u principu ne tolerira, pa se dogovorimo nes drugo.

ako ja slucajno krenem inzistirati na tome da se smire--jao meni.

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

ignoriranje je majka mudrosti. cim oni kuze da se previse emocionalno unosis u "okrsaj", postaju jos gori.

---

Ovo je ziva istina.

Inace, da li je netko ikad spomenuo terminologiju- zlostavljanje roditelja? Moderan odgoj donosi mnogo toga dobroga u odnosu na ono kako je vecina nas bila odgajana, ali nista na svijetu nije savrseno, pa tako niti ovaj danasnja, moderna psihologija koja se toliko forsira kod odgoja djece.

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

ignoriranje je majka mudrosti. cim oni kuze da se previse emocionalno unosis u "okrsaj", postaju jos gori. kad dode do situacije da klinci povampire i pocnu raditi stvari potencijalno opasne za moj novcanik, bez puno price ih nosim (ko vrece krumpira, tako da me ne mogu ozlijediti) na mjesto gdje se mogu malo izdivljati dok im ne objasnim da se takvo ponasanje u principu ne tolerira, pa se dogovorimo nes drugo.

---

Ja sam očito loš autoritet svom djetetu (što je inače vrlo nevjerojatno uzevši u obzir da me se većina nepoznatih lagano pribojava).


No, mog Lovru ne možeš ignorirati - znam, smiješno zvuči.
Ako se npr. baca po podu i urla, a ja ignoriram, on nastavlja sve glasnije i uz to i udara glavom po podu. Ako već ne može udarati glavom onda urla toliko glasno da me strah da ne dobije infarkt.
Na silu ga ne mogu odnijeti ako neće - ili me tuče rukama ili udara glavom. Ne kažem da ga ne mogu zauzdati nasilu, no to ne pokušavam jer me strah da ga ne povrijedim ako ga stisnem prejako.

ustvari nisam mislila da ti npr. stojis kraj njega i pravis se da se nis ne dogada, ne pali to kod sve djece :mrgreen:. ja imam dvoje, kod jednog pali, kod drugog ne, i to ne uvijek :/

ja bi ga na tvom mjestu stisla. mislim da u takvim situacijama moze biti djelotvorna sok terapija--ono sto se uglavnom vidi u reklamama, da se odjednom i mama pocne tako derati i bacati po podu. to stvarno djeluje, klinci instant prestaju sa svojim tantrumom. e sad, ako ti je to neugodno :mrgreen: , preostaje da ga stisnes dovoljno jako da te nemre ozlijediti i otfuras na neko drugo mjesto.

kak se ti osjecas u trenucima kad on ima te svoje seanse?

Mogu li ja odgovoriti? :mrgreen:
Ivan ima svoje trenutke ne toliko u shoppingu, nego najčešće kod kuće, ali kad se desi u javnosti (a desi se), ja se tad osjećam:
1) jadno
2) nervozno
3) neugodno mi je
4) mogla bih zaplakati od nemoći da to ikako riješim

A jel mogu ja?
Meni ako instant ne padne mrak na oci znam sto napraviti I super sve smireno shendlam I brzo je gotovo padne instant mrak.

Problem je jedino u tome sto mi najcesce padne instant mrak na oci I onda nit mogu pomoc njemu, dan mi je nakon toga unisten I sve duze traje.

E da, I jos jedna sitnica, takve se stvari najcesce dogadaju ujutro. Veselo!

Moj obicno nema takve fizicke manifestacije, samo place, vristi I lupa nogama. Ii to mogu podnijet. Al on ima neke verbalne tantrume,raspravlja se tj. Govori mi sto bi ja trebala rec ili napravit, I to u do detalja mi daje zapovjedi , jos bi ja ponekad I napravila kaj trazi, mm pogotovo, al nis ga ne razumijes u tim trenucima


I najbolje je uz to sto najedamput. Odustane od svih zahtjeva I pocne vikat mami a ja bi ga najradije bacila krooz prozor a ne da ga jos grlim. Al ipak ga uzmem, naravno

ja mogu samo potpisati icyoh (na zalost).

citam knjigu najsretnije dijete u kvartu, mislila sam da cu naci neke dobre nacine smirivanja djeteta, al nista. sve sto tamo pise sam radila i radim, jedino nisam bila probala pricati na djecjem jeziku u tim situacijama. kad sam to procitala, pokusala sam i to, al ne pali.

u zadnje vrijeme mi kod Lovre pali da ga ignoriram do trenutka kad 2sekunde ne vristi i u te 2 sekunde ga moram jako zagrliti i uzeti k sebi i onda je sve ok. ako slucajno propustim te 2 sekunde, urlanje se nastavlja.

eto, icyoh, mozda pomogne.

a sto se tice ducana, mi vec neko vrijeme, kad idemo u ducan, Lorenu vozimo u kolicima, a Lovru u kolicima od ducana (kad pocne cendrati da bi on dolje, damo mu bananko i to nam da taman dovoljno vremena da izadjemo van bez veceg urlanja). samo sto nam je to pocelo paliti tek od kad se Lorena rodila (kazemo mu, pa seka se vozi u kolicima, pa i ti se vozis u kolicima, kaj nije to super :mrgreen: jer imamo srecu pa hoce raditi sve sto i seka radi - zato jos i ima pelene).

Citiraj:

---

L&L0809 prvotno napisa

u zadnje vrijeme mi kod Lovre pali da ga ignoriram do trenutka kad 2sekunde ne vristi i u te 2 sekunde ga moram jako zagrliti i uzeti k sebi i onda je sve ok. ako slucajno propustim te 2 sekunde, urlanje se nastavlja.

eto, icyoh, mozda pomogne.

---

Ne pomaže nažalost. Probala i završila s par šavova na bradi jer me svom snagom opalio glavom.

Citiraj:

---

kak se ti osjecas u trenucima kad on ima te svoje seanse?

---

U principu se najviše brinem da mu se nešto ne desi od silnog urlanja i bacanja. Pa popustim. Pa on navikne na to i zna da je to odlična metoda da dobije što hoće.
I tako se vrtimo u krug.

Napominjem da je L divno dijete, no kad nešto hoće onda je navikao da to i dobije (tu sam opet uglavnom ja kriva). I, opet moja krivica - mamu viđa malo rijeđe nego tatu tako da onda sve vrijeme kad sam doma provodim samo s njim. Pa je navikao na moju 100%-tnu pažnju i onda kad me nema par dana ili kad pričam s nekim drugim radi scene.

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

I, opet moja krivica - mamu viđa malo rijeđe nego tatu tako da onda sve vrijeme kad sam doma provodim samo s njim. Pa je navikao na moju 100%-tnu pažnju i onda kad me nema par dana ili kad pričam s nekim drugim radi scene.

---

Kod nas je situacija da je mama stalno s njom, a svejedno kad pokušam s nekim razgovarati bjesni i očekuje moju 100%-tnu pažnju 24 sata na dan, 7 dana tjedno :/

Inače, kod nas su najveći problemi u AS, neće se vezat, izvija se kad je pokušavamo staviti u AS, tijekom vožnje kuka, kmeči, traži ciku. I tako od rođenja. Naravno, kad mene nema sve je OK. Jedno vrijeme sam se u vožnji doslovno skrivala na prednjem sicu i cijelo vrijeme šutala da ne zna da sam u autu.
Sad imam taktiku, ako se neće vezat i ne želi u AS, ja sjednem, upalim auto i pravim se da ću je ostaviti. Pa da vidiš kako trči u sjedalicu. Nezgodno je jedino ako smo na nekom baš prometnom mjestu. A onda dalje kako kad - nekad ignoriram (dok mogu), nekad je vičem (pa mi poslije žao). Ma užas. A što je najgore, svugdje ide s nama i uglavnom nam svaka vožnja prisjedne.

Inače, ja se uvijek tješim da ne lupa glavom o pod (pi pi, da se ne ureknem). To je radila moja nepuča i bilo je prestrašno. Ono, šetamo Stradunom, ona hoće u neku butigu, mi kažemo ne može, a ona na pod i udri. Baš smo neki dan o tome pričali (njoj, sada velikoj curi, je to sad jako smiješno) i kažem ja "ajde, bar nije dugo trajala ta faza", a njena mama će na to "kako kome, meni je to bila cijela vječnost".

ja ne znam zašto, i nije da se bunim, ali moji oboje tantrume imaju/imali su samo doma.

s time da kod J nisam znala da se to zove tantrum jer sam bila jedna skroz neinformirana mama, neforumašica.
sad znam da se to zove tantrum i to je jedina razlika :mrgreen:

no, jedino što sam mogla je pustiti ga i ignorirati ga, i tada bi se najprije desio taj famozni klik u glavi kad opet postaju divna djeca. svaka intervencija samo produžava agoniju.
iako M nema takve tantrume kao J, barem za sad.

a ako bi se previše bacao ili npr po zimi ležao na podu, onda bih ga stvarno čvrsto uhvatila i prebacila na krevet ili na neko drugo mjesto na kojemu je nastavio s urlanjem.

icy, ako se to desi u dućanu npr. pa ne moraš sto posto snage upotrijebiti da svladaš dvogodišnjaka, čini mi se da ovo od mikke jedino pali:

Citiraj:

---

preostaje da ga stisnes dovoljno jako da te nemre ozlijediti i otfuras na neko drugo mjesto.

---

joj, moja ima 7 godina i nemoguća je! Sluušam od njene druge od drugih kak će sa 3. pa sa 4, pa sa 5 biti bolja!Ma moš mislit. Drugo dvoje djece mi je kruh dok ona ne dođe doma iz vrtića. Maltretira ih po cijele dane, počkaljuje ih, pali im kvrge, otima im igračke.I tak, veselo nam je.Al kad odem s njom van, super dijete. Ima velik utjecaj na dijete kako su roditelji raspoloženi, vika sve čini nervoznim al po meni je karaker u genima i moš se slikat

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

icy, ako se to desi u dućanu npr. pa ne moraš sto posto snage upotrijebiti da svladaš dvogodišnjaka, čini mi se da ovo od mikke jedino pali:

---

o, za svladavanje 2godisnjaka je ponekad potrebno i puno vise - moj L. je necakinji pomaknuo fiksni aparatic na zubima, koliko ju je jako s glavom u glavu pogodio. a to je bilo kroz igru, kad je ljut, ima jos vise snage.

icyoh, mogu ti samo pozeljeti srecu, i drzati fige da sada dobijete jednu prekrasnu, slatku, malu curicu, koja nece znati sto su to ispadi bijesa :)

Citiraj:

---

L&L0809 prvotno napisa

icyoh, mogu ti samo pozeljeti srecu, i drzati fige da sada dobijete jednu prekrasnu, slatku, malu curicu, koja nece znati sto su to ispadi bijesa :)

---

Da, to i mene drži :mrgreen:
Imam traume da će za par godina po nama moći snimati seriju tipa Malcom u sredini - ludi roditelji i četiri nemoguća sina.