ne
nije pošteno ni prema meni, ni prema partneru, ni prema djeci
Printable View
ne
nije pošteno ni prema meni, ni prema partneru, ni prema djeci
Može bedasto pitanje?
Ako su bračni partneri samo prijatelji, zakaj to ne bi ostali i nakon rastave, pa tako pružili svaki sebi (i onom drugom) priliku da si izgrade novi život?
Takve poznajem i takav princip mi se čini u redu, i prema sebi i prema partneru.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Pa zbog djece, jasno. Djeca ostaju kod jednog roditelja, dobivaju još jednu mamu, pa tatu, pa polubraću, polusestre..pa kako se tko u svemu tome snađe.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Meni to nije jasno niti se podrazumijeva. Ja sam dijete iz takve obitelji. I nije mi se svidjelo. Trebalo mi je duuuugo godina da shvatim da moji roditelji nisu u svom braku ostali zbog nas, djece, nego zato jer nisu imali petlje/hrabrosti/snage tražiti bolje. Ne zamjeram im to. Zamjeram im to što su su nam govorili da su ostali u braku zbog djece. Nisam bila spremna nositi tu odgovornost kao dijete (niti mi je pripadala). Nisam spremna nositi takvu odgovornost ni sada. NIKADA mi ne bi na pamet palo svojoj djeci takvu odgovornost natandrkati na vrat. Tko nije probao, nema pojma kako to izgleda iz dječjih cipela...Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Za dobrobit djece najbolja su poštena rješenja. Kakva god bila. Amen.
Obitelj na koju sam mislio u mom prethodnom postu ima troje djece u rasponu od 8-20 godina, u trenutku razvoda su imali 5 godina manje.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Njihov odnos nakon razvoda doživljavam kao skoro pa idealan što se tiče brige oko djece, komunikacije, prava i obaveza. Inače razvod nije prouzročila neka treća osoba već razlike u karakterima odnosno gledanju na dalji život. i razvoju njih kao osoba.
Tatek, znači li to, po tebi, da oni koju ne uspiju zadržati taj prijateljski odnos, a ne radi se o netrpeljivosti, u stvari još uvijek mare jedno za drugo i žele se kao muž i žena?
Niti u braku ne mogu reći da imam prijateljski odnos s MM koji je ovdje rado spominjan.
On je meni uvijek bio i ostao poseban, posebniji od svih prijatelja, zapravo, ne vidim nikakvih sličnosti u ovom i ovim odnosima, za njega oduvijek vrijede druga pravila.
Hm, ovo baš nisam skužio ...Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Po meni je partnerski odnos jednak prijateljskom + ljubav odnosno vrlo bliska emocionalna povezanost koja uključuje i brigu/nježnost/veselje itd. Toga ima ponekad i među prijateljima, ali je ipak, rekao bih, tipična za partnerske odnose.
Ja ipak više gledam na prijateljske odnose u svjetlu nekakvog uobičajenog prijateljstva - s tim ljudima se često čujemo, raspravljamo i o privatnim stvarima, pomažemo si itd, ali se ipak ne vidimo svaki dan s njiam, ne rješavamo u pravilu s njima probleme egzistencijalne prirode niti roditeljske ili slične (diskutiramo da, ali ne rješavamo!).
E sad, ako nestane ljubavi i te emocionalne blizine (po meni je to povezano) tad je tu vezi kraj (opet, prema mom osobnom tumačenju i shvaćanju).
A sad, da li je moguće da partneri ne budu i prijatelji ...? Hm ... ma, mislim da zanm na što si ciljala, ali je i meni to teško opiati. Ajde ti to malo pojasni da ja sad ne interpretiram tvoj misli. ;)
Adio mare i tatek :)
Ja se nekako vidim u ovome što piše Adio mare, o tom prijateljsvu i posebnim pravilima :mrgreen:
Ne znam jesam li sve pohvatala jer nisam baš forumirala zadnjih dana: bi li pitanje povjeravanje djece na skrb određenom roditelju utjecalo na eventualnu odluku?
Vjerojatno bi.Citiraj:
Anci prvotno napisa
U ovoj razvedenoj vezi koju sam maloprije spominjao sjeca su u teoriji kod majke, međutim u praksi su ona vrlo često i kod oca - toem pomaže i to što oni stanuju na cca 2 km jedno od drugog tako da su djeca vrlo mobilna i čas su tu, čas tamo (recimo imaju krevet i u jednom i u drugom stanu, najmlađeg sina voze na aktivnosti malo jedan malo drugi itd).
Ta vrlo bliska emocionalna povezanost koju netko zove prijateljstvo meni nikako ne sjeda pod tu kapu, ne poznajem ga kao takvo u odnosu s bilo kime s kim imam prijateljski odnos. To je, po meni, vrlo specifično i neponovljivo kod bračnih partnera, rekla bih.Citiraj:
tatek prvotno napisa
Tako da bih ja, u slučaju rastave s mužem, morala izgraditi jedan novi odnos između nas (zbog djece i ne samo zbog njih), jer nisam sigurna što bi nam ostalo.
Poštovanje?
Ali to je osnov bilo kojeg odnosa.
Jest, to bio neki odnos baziran na poštovanju i razumijevanju, no opet "manje blizak" od prijateljstva, jer pretpostavljam da se ipak ne bi baš čuli i vidjeli svako malo, razglabali o novim životima itd.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ne znam ni ja kako to imenovati - "ekspartnerski" odnos? :?
Kada se čini da više nema ljubavi, a to što je ostalo od braka (zasigurno) nije prijateljstvo, rekla bih da je to osjećaj pripadnosti bračnom partneru, i to mi je, do nekog novog trenutka u braku (ili izvan) sasvim ok, a da ne bude nazvano stend bajem ili čekaonicom, što misliš, tatek?
Zašto kažem da se zasigurno ne radi o prijateljstvu?
Zato što jedan ljubavni odnos započinje iz ljubavi i završava s njenim nestankom, jedino ako nije započeo iz prijateljstva, što onda otvara sasvim neke druge vidike i mogućnosti za krajnji ishod. Tu ja nisam doma. :mrgreen:
Tu sam zato ja doma. ;)Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Meni su skoro sve cure prvo bile prijateljice, a zatim i nešto više.
No, mislim da to za odnos nakon ljubavi nije uopće važno, ljubav/partnerstvo umnogome briše prethodne odnose i mislim da nije moguće kad završi ljubav prešaltati se nazad na prijateljstvo, samo stisneš "back" i sad smo prijatelji - ne bi išlo ... :mrgreen:
Po meni je osjećaj pripadnosti partneru jednak emocionanoj povezanosti - sve dok osjećaš pripadnost ne želiš izaći iz te zajednice (ili si bar ja tako mislim?), kad je više nema ... a onda više nemaš što ni raditi u toj zajednici, imao djecu ili nemao.
Ja živim od ljubavi... one intenzivne, magnetske prema osobi koja, kad me zagrli, shvatim da do maloprije nisam zapravo disala....
Pa i sad, kad je na putu ili kad smo u nekoj krizi, pa se od ljutnje udaljimo.... jedva preživim dan znajući da živim primajući i dajući ...malo. Takav život ne mogu zamisliti.
Meni je ljubav hrana, temelj, smisao, put, cilj, sve!
Radi djece sam već pogazila tisuće mišljenja, stavova, obećanja.. pa tko zaista može tvrditi da bi učinio ovako ili onako.
Mogu reci samo da se nadam da ne bi ostala zivjeti ikada i igdje i s ikim i na način koji me trajno ne može činiti sretnom. Radi djece? Hm. Dječjim srcima trebaju sretni roditelji, koji im trebaju pokazati da od sreće ne treba odustati i da se odrastajući ne prestaje biti sretan.
Možda je svačijem (pa i dječjem) komoditetu lakše živjeti po starom i svi na okupu, čak i kad stvari ne štimaju, ali odlučila bi se za kratkotrajne suze radije nego da živim mrtva, a to zapravo znači život bez ljubavi.
Pristajati na nešto što me ne ispunjava, radi ikoga i ičega, govori o tome da sam odustala i da ne vjerujem u veličinu života.
Uh, kako se nadam da mi se to nikada neće dogoditi. Ili bar ne prije 76. Ne, nikad radije...
__________
Ovo sad sa kategorijama i vrstama prijateljstava je nebitno. Jedino pitanje je da li je to odnos koji nas ispunjava ili ne.
Teško da bih išta mogla tako žestoko podijeliti na lijevu ili desnu stranu, posebno ne brak. A brak mi je puno kompleksnija pojava od same ljubavne veze između partnera. Govorim o sebi, ja sam inače takva, rijetko na nešto gledam sa "ili je ili nije", po meni uvijek ima nešto neutralno, po sredini, sjeveroistočno ili jugozapadno....Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
Tako da, važne su i podkategorije, ali ne prijateljstva, već pripadnosti partneru na ovaj ili onaj način.
Kužim da tebi to znači jedino ono s početka posta. :)
Meni je fenomenalan odnos Anite i njenog muža. Ali ja se u tako eksplozivnoj vezi pogubim. Imala sam jednom takvu sličnu vezu, ali ja brate mili nit sam učila, nit sam spavala, nit sam jela, ništa.
Brak mi je ipak mirnije mjesto.
isto tako.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
čini mi se da s AM dijelim pogled na brak.
ajd' barem nešto, kad se već ne možemo složiti oko mesa :mrgreen:
:lol:Citiraj:
Dijana prvotno napisa
I ja sam na listi kod Adio mare.
Ni mi nismo prijateljevali. :mrgreen:
Ali baš da smo mirni :/ i nismo- tu sam u a zakajinom taboru :mrgreen:
Ja nekako ko Anita, bez tog nekakvog osjećaja ne mogu funkcionirati. Zato sam i postavila ovu anketu jer me zanimalo kako vi stojite s tim. A kad malo pogledam oko sebe tuga me hvata, koji put pomislim da uopće nije moguć brak koji traje a kvalitetan je, da se ljudi baš iskreno vole i da su ispunjeni.
A vidim da se postotak drugog odgovora ipak približava prvom, za razliku od početka, kad su daleko u prednosti bili oni sa odgovorom "Da".
Trina, je li tebe muči dilema brak bez strasti vs brak u kojem je ok, ali nema strasti? Tj. vrijedi li ovo drugo, zajednički život s djecom žrtvovati u korist onog prvog?
Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Brak bez strasti, bez bliskosti, bez osjećaja da si sretan s tom osobom ali opet ne mrziš ga, nje ti gadljiv, poštuješ ga kao osobu, lijepo ti je s njim..eto ko sa frendom.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Teška situacija, budući da su tu i djeca. Ako su veća, onda se lakše razići, ali ako su mala, ha, ipak ih se zakida za konstantnu zajednicu s oba roditelja. Ja bih čekala, pa s vremenom bi se iskristaliziralo i rješenje, ono da si sa odlukom sto posto siguran. A u međuvremenu bih pokušala potpiriti nestalu strast. Samo, je li ovakvo stanje obostrano ili jednostrano?
To znači da smo dobro "reklamirali" ovaj drugi odgovor. ;)Citiraj:
Trina prvotno napisa
Znate kaj, cure, meni se čini da je dosta nesporazuma ovdje došlo iz različitog poimanja riječi "ljubav" i "strast", ljudi, u skladu sa različitim svojim temperamentima, različito poimaju te riječi.
Ja osobno dosta rijetko upotrebljavam riječ strast i da me sad netko iznebuha pita da li je moj brak pun strasti, zaista ne zanm što bih mu rekao. Vjerojatno bih rekao da nije jako strastven, ali da je pun ljubavi. Za mene se dosta toga što je tu napisano podrazumijeva pod rječju "ljubav", a strast obično upotrebljavam vezano uz razgovore kao što je ona tema o orgazmu.
A prijateljstvo ... to mi je nešto što razlikuje naš odnos i recimo odnos supružnika koji imaju zajedničke teme kućanstvo, djecu i seks i ništa više (dakle, u slobodno vrijeme se svak bavi svojim stvarima, jer imaju različite interese), dok se naši interesi, načini provođenja slobodnog vremena itd u mnomogome preklapaju i to je taj neki "prijateljski" odnos.
Ako možemo napraviti neku podjelu između braka baziranih na strasti (seks i to) i onih baziranih na prijateljstvu (ovo što sam upravo nabrojao), tad smo onda mi u ovoj drugoj kategoriji ... no, sve to mi je malo kao zbrajanje krušaka i jabuka, niti jedan brak/veza ne može funkcionirati niti kao samo strastvena veza niti samo kao prijateljska (zato sam i glasao sa "ne" i zagovarao tu opciju), već kao kombinacija obje.
Kako se TM osjeca u cijeloj toj prici???Citiraj:
Trina prvotno napisa
I dalje - jeste li probali probuditi strasti?
Mislim da Trina ne priča o sebi :)
Zar zaista misliš da, uz uzajaman angažman oboje partnera, ta iskra ponovno ne može zaiskriti?Citiraj:
Trina prvotno napisa
Postoji li ipak nešto u tebi, makar dobro začahureno, a za čiju bi aktivaciju mogao biti zaslužan on?
Naravno, zanemari ako zabadam.
E da, još nešto - vidim da se ovdje često pojavljuje i slijedeća teza: "strast" = "sreća"
Hmmm ...
Istina je da je to čest slučaj, osobito ako iza strasti leži još nešto (prijateljstvo :lol: ), dakle ljubav, bliskost itd itd itd.
A strast sama po sebi može biti itekako daleko od sreće odnosno može značiti samo sreću na kratke staze.
(znam da ne mislite u tom smjeru, ali vidim da se ta misao stalno mota tu negdje ... )
Znaš, znam neke koji kažu, ako ima strasti ima i svega drugog, i ljubavi i prijateljstva, sve se posloži. A ako nema, ništa je ne može zamijeniti.Citiraj:
tatek prvotno napisa
Moje je mišljenje da ako OBOJE partnera zaista žele probuditi strast među njima da nema šanse da ne uspiju.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
No, često je slučaj da je tako samo na riječima, a u sebi boga mole da ne upsije i da naiđe netko treći koji će samom svojom pojavom izazvati iskrenje (umjesto da se sami potrude da izazovu iskru) .
Peterlin, mislim da se ne radi tu o Trini osobno već se pitanje odnosi na pojašnjavanje njene ankete. :)
Trina?
tatek i njegovo prijateljstvo :lol:
A nama često kažu da izgledamo ko brat i sestra :mrgreen:
Meni je važan faktor bliskost.
Prijateljstvo :/ Ne znam, mi stvarno nikad nismo bili prijatelji :mrgreen:
I ja mislim da se može probuditi strast, ako se ima volje.
Jedino je pitanje je li strasti ikada bilo, ako je nije ni bilo, možda je ništa ne može ni probuditi.
hm, ne mora biti - ja se sjetim picassa ili fride kahlo i njihovih ludih, bezumnih ljubavi - nema tamo nikakvog prijateljstva samo strast.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
nice, but not for me :mrgreen:
U to ne vjerujem, potpuno sam uvjeren da to nije istina.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
(također doživljeno na vlastitoj koži)
U ovo sam pak potpuno uvjeren da je istina - ako strasti zaista nema, tada čitava veza zaista nema smisla. No, prema mojoj "teoriji" strast nije dovoljna za uspjeh veze i čak bih rekao da nije ni dobar temelj veze ... ali je zato jaaaaako dobar i nužan začin (svi znamo kako su začini ključni za dobro jelo ;) ).Citiraj:
Dijana prvotno napisa
[/quote]Citiraj:
[hm, ne mora biti - ja se sjetim picassa ili fride kahlo i njihovih ludih, bezumnih ljubavi - nema tamo nikakvog prijateljstva samo strast.
nice, but not for me :mrgreen:
Ajde nećemo u ekstreme. :mrgreen:
Inače, mislim da nije fer propitivati trinu je li ova dilema njena ili nečija druga. Situacija je zapravo univerzalna.
ma znate što ja mislim - da se većina brakova ipak raspada posredstvom treće osobe. i onda se, naravno, ta treća osoba marginalizira i ispada da brak više nije što je nekad bio, da se više ne komunicira dovoljno, da niti seks nije neki...
jedino što, obično, jedan partner ostane malkice iznenađen takvim, suprotnim gledanjem iste bračne zajednice od strane onog drugog partnera.
:oops:
ovo se odnosi na dijanin postCitiraj:
fegusti prvotno napisa