kako i kada reći djetetu da je nastalo uz pomoć MPO-a?

Ja sam odgajana bez predrasuda i bez razmišljanja o tome "šta će susedi reči" i tako ću nastojat odgojiti našu kćer. Nemam joj zašto tajiti kako je nastala. Naravno , objašnjavat čemo joj sukladno njenim godinama. Ne namjeravam se previše pripremati za taj dan jer znam da će on doći kad tad i da će ovisiti o situaciji na koji način joj predočiti. U svakom slučaju, mm i ja pišemo dnevnik od dana kad smo saznali da nam je uspjelo i da sam trudna. taj dnevnik je njen i u njemu su naši osjećaji, događaji, i sve što smatramo bitnim da naša V. sazna jednog dana!

ovisno o dobu kada se mu hoće reći...

hm... kada razmislim, ja bih to napravila kao priču, kao bajku... sa sretnim krajem gdje je rođen baš on/ona

Rekla bih da su mama i tata tako željeli baš njega/nju .. da je mami i tati dolazio u snovima i da je striček doktor od svih spermića uzeo baš njega/nju :)

I da je mama bila 9 mjeseci trudna i znala je da je on/ona ta prava bebica na koju se je isplatilo tako dugo dugo čekati :)

Ispričala bih mu bajku... predivnu, sa tako sretnim završetkom.. zagrlila bih ga/nju i rekla po ne znam koji put da ga volim više od svega na ovom svijetu.

I rekla bih da me može sve pitati o tome, da ćemo razgovarati kao dva frenda/frendice o tome ako želi :)

S ponosom!

Ne mogu tocno objasniti zasto, ali uvijek svima s posebnim ponosom pricam kako smo uz pomoc MPO-a, iz cak 8. pokusaja, dobili nasu djecicu. Kao da to znaci da su vise zeljeni nego druga djeca, i prava su mala cuda zbog toga. I tako ispredem pravu legendu :):). Tako cu pretpostavljam pricati i njima kad porastu.

A kada, ne znam. Znam samo da ce prva fotka u njihovim foto albumima biti slikica dva kruzica-zametka koju su mi nakon ET-a dali u Mariboru. Jedan zametak cak ima 'mašnicu' kako je rekla sestra Jasna, i to je mala Ramona. A zametak bez mašnice je mali Leon... Pa tko ne bi s ponosom i ljubavlju pricao o tome s kakvom smo mukom dosli do nasih bubica?

:heart: :heart:

Citiraj:

---

sky prvotno napisa

S ponosom!

Ne mogu tocno objasniti zasto, ali uvijek svima s posebnim ponosom pricam kako smo uz pomoc MPO-a, iz cak 8. pokusaja, dobili nasu djecicu. Kao da to znaci da su vise zeljeni nego druga djeca, i prava su mala cuda zbog toga. I tako ispredem pravu legendu :):). Tako cu pretpostavljam pricati i njima kad porastu.

A kada, ne znam. Znam samo da ce prva fotka u njihovim foto albumima biti slikica dva kruzica-zametka koju su mi nakon ET-a dali u Mariboru. Jedan zametak cak ima 'mašnicu' kako je rekla sestra Jasna, i to je mala Ramona. A zametak bez mašnice je mali Leon... Pa tko ne bi s ponosom i ljubavlju pricao o tome s kakvom smo mukom dosli do nasih bubica?

:heart: :heart:

---

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX