Printable View
Nemam (pred)pubertetliju pa ne znam kako to izgleda... Ali sada moja dvogodišnja M. voli čuti da je lijepa (i pametna i dobra i vrijedna...). Kad joj kupimo neki novi komad robe, voli to isprobavati, vrti se pred ogledalom i govori "lijepa" (moje žensko :) ).
Stvarno ne vidim razloga zašto joj ja (a još češće i drugi) ne bi govorili da je lijepa. Jer jest - i lijepa i pametna i dobra i vrijedna... i ja ću joj to uvijek govoriti.
Ovisi kako ko odluči da će postupati. Moja je isto ljepuškasta, no od mene čuje da je draga, dobra, slatka i zgodnička. :mrgreen: Nikad joj nisam govorila da je lijepa. Ljepota može biti prednost, ali ja ne bih da je koristi kao prednost, pa je i ne ističem. A s druge strane, može biti veliko opterećenje, pogotovu djetetu. :)Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
Ja kažem Korini da je lijepa, ali ovisno na čemu baziram tu svoju konstataciju.
Recimo, reći ću joj da mi je prelijepa ( :mrgreen: ) kad skupi kosu u rep jer mi nije jasno zašto nikad ne želi tako, a jako joj lijepo stoji; no, očito ona ne misli tako. :mrgreen:
Kužim šta misli Zdenka i slažem se s njom.
Ne toliko da ću baš zazirati od svakog sličnog komentara, ali isto sam sklona ne pridavati važnost lijepoj vanjštini u smislu da ću hvaliti nečije lijepe crte lica.
No, ako mi je jedan način ljepši od drugoga, dakako da ću ga pohvaliti jer i iza njega stoji trud, pa makar i tako površnog motiva :mrgreen: , da čovjek izgleda bolje nego inače.
Ono što sam napisala ne znači da ne treba djetetu nikada reći da je lijepo. I ja svojoj kćeri kažem da je lijepa kad se lijepo počešlja i kad se sredi u neku haljinicu ili suknjicu. I sinu kažem da je zgodan, kad mi se onako lijepo nasmije i baš mi je zgodan. Kažem to i ponekoj drugoj, posebno meni bliskoj djeci. Nije stvar u tome. Problem nastupa kad se prosuđuje djetetov tjelesni izgled i kad se kroz to prosuđuje dijete. Za dijete nije zdravo da ga se prosuđuje ni kao lijepo ni kao ružno i da to postane neka njegova karakteristika koju odrasli komentiraju. Mislim da bismo barem u odnosu prema djeci trebali odbaciti te sulude diktate našeg vremena i gledati na njih kao na djecu, bez tih epiteta vezanih uz tjelesni izgled.
Razumijemo se mi, naravno :)
I ja se s ovim jaaaako slažem.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Evo, objasnile ste sve, a meni se ionako nije dalo komentirati i objašnjavati kako mi je najnormalnija stvar reći mojoj M. da je lijepa. I naravno, najčešće joj to kažem kad mi dopustim da joj napravim frizuru ili izaberem robu (jer ona već s 2 godine zna odbijati dodijeljenu joj kombinaciju odjevnih predmeta, ili inzistirati na vunenoj kapi koju je odnekud iskopala usred ljeta). Neki dan je pala i nije mi dala da joj namažem ranu pa sam joj i tad rekla da ćemo namazati čelo pa će biti lijepa. A nekad je gledam dok spava i divim se, više za sebe, kako si lijepa. I što sad?
Uopće mi nije jasna poanta rasprave o tome govorimo li svojoj djeci da su lijepa.
Kao što mi nije jasna ni ovaj citat, a odnosio se na moj post :?
Koja je to bitna razlika između npr. lijepa i zgodnička (zgodna) i kakve to veze ima s ičim?Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Mislim, znam da smo na filozofskom, ali opet...
Mislim, znam da smo na filozofskom, ali opet...Citiraj:
Koja je to bitna razlika između npr. lijepa i zgodnička (zgodna) i kakve to veze ima s ičim?
Ma zapravo nikakve, zaboravi..Nisam ništa loše mislila, to sigurno. :)
Ja svojima stalno govorim da su lijepi. Jer jesu :mrgreen: I ne vidim ništa štetno u tome nego im podižem samopouzdanje kad je fizički izgled u pitanju, što nije mala stavka. Želim da steknu sigurnost kad im je izgled u pitanju a ne da se nakrcaju kompleksima jer u životu nisu čuli da su lijepi. Ali isto tako im stalno tupim kako je izgled najmanje bitna stavka u životu (iako, iskreno, ne mislim da je to tako. Nažalost) nego ono što se ne vidi. I da je ljepota u očima promatrača, nije sve lijepo nekom drugom što je nekom trećem itd. .
Evo, samo da potpišem Trinu. Osim što ja mojoj M. još ništa ne tupim jer je mala, ali sigurno ću je učiti da nikoga ne cijeni prema izgledu i da je ljepota u različitosti.
Dijana, sve OK, nego nekako sam ispala u najmanju ruku nemajka jer koristim riječ "lijepa". Evo ti za tvoju malu zgodničku :*
ja kazem da je lijep kad da da mu se opere kosa ili opere ruke, 'vidi kako si sad lijep i cist', kad se da pocesljat, kad ga presvucem za van nakon dugog natezanja...
ovako iz cista mira izbjegavam mu govorit da je lijep, zelim da se osjeca dobro u svojoj kozi, al ne zato sto je lijep, nego zato sto....nemam pojma, postoji :)
ni drugi mu ne govore cesto da je lijep, nego obicno kazu da je prelijep ili prekrasan :saint:
Ovo je jako lijepo!Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Jer već sam primjetila da i jako mala djeca komentirau ova mi je curica lijepa-ova ružna. Već su navikli da se komentira tuđi izgled!I
zgled je najmanje bitan i to treba usađivati od malena u male glave!
A to je teško uz crtiće kao Bratz, Winx--
Pa što da im je izgled bitan? Tebi tvoj nije? Važno im je usaditi da se osoba ne procjenjuje kroz fizički izgled nego kroz ono iznutra. A to se ne radi tako što izbjegavaš vlastitom djetetu reći da je lijepo.
A kad odgajaš dijete na normalan način, onda nikakve Barbie ni Bratz nemaju apsolutno nikakve veze s djetetovom percepcijom života, ljepote ili ružnoće.
da bi dijete bilo lijepo, moraš ga obući u najnovije Najkice i neku dizajnersku odjeću... ;)
Pa tko je rekao da izbjegavam?! Naravno da ju hvalim jer i je, stvarno je lijepa, Kakav je to normalan način odgoja, a kakav je nenormalan?!Citiraj:
Trina prvotno napisa
za tebe znam da se šališ (je l da?), ali nažalost ima ljudi i djecu procjenjuju na taj način.Citiraj:
Moover prvotno napisa
ja bih prije krepala nego za sebe izjavila da sam lijepa
to nije na meni da procjenjujem ;)
ali sam si ok
sa 38 hodam ponosno bez trunke sminke, a odnedavno i bez ofarbane kose (sve sam odrezala jer nemam sijedih pa je steta propustiti priliku i njegovati iskonsku mene dok se jos moze)
kako jos nitko nije vrisnuo od uzasa kad me ugledao, rekla bih da sam prosjecna
a takva sam bila i kao dijete (osim od recimo osme do 15te, bas sam si nekak ruznjikava u toj fazi i kad bolje promislim rijetko koje dijete mi je ok u tim godinama, dok im se zubi ne smjeste gdje trebaju i ceone i lične kosti ne namjeste, fakat budu klinci nekako drukciji)
a dijete mi je naravno najljepse na svijetu, o tome uopce ne dvojim (a i onak objektivno je prije slatkica, sva je skladna)
meni je ljepota zbroj karakternih i intelektualnih osobina, ono kako zrace i znam nekoliko najnosatijih zena koje su mi super lijepe, kao sto znam hrpu napuhanih koje ulazu silni trud i novac u svoju pojavnost pa me svejedno ostavljaju ravnodusnom (ili tjeraju u onaj gore spomenuti vrisak)
i kako mi je zao ljudi kojima fali samopouzdanja, tako mi je zao i onih kojiu u zrelim godinama jos uvijek nisu prepoznali svoj odraz u spiglu pa se vrednuju previsoko (stvarno su jako, jako rijetki oni koji imaju neku univerzalnu ljepotu, zar ne)
Pročitala sam većinu postova, ali mene intrigira nešto drugo. Tko je Vašoj djeci lijep. Recimo, kod E u vrtiću je jedna curica u koju su svi zatreskani. E sad, mala baš i nije ljepotica po mjerilima odraslih, a dečki lude za njom uključujući i mog E, koji je i izjavio da će se vjenčati s njome.
Neki dan je MM-u jedna druga mama rekla kako je njezina curica zatreskana u E. Curica je predivna. Visoka, vitka, lijepo ju oblače, predivna duga plava kosa, okece, ma bombonček, a E veli da mu je ružna, pa si ti sad misli.
Mom sinu su lijepe pametne i markantne djevojčice, one koje zbilja odskaču. I meni se te curice sviđaju, kao kompletne osobe. Kći uopće ne razmišlja o tjelesnom izgledu ljudi. Njoj su lijepi oni koji su joj prijatelji i dobri su.
Lei su, bojim se, zgodni i zanimljivi dečkići koji su, onako, baš pravi frajerčići.
ivaru sam jos uvijek lijepa samo ja :shock: cekam jos godinu dvije pa da cu se brinuti
nedavno me htio poslat na miss universe, kaze treba ti samo malo mejkapa, malo labela :lol:
u markovom vrtiću ima jedna preprepreprelijepa djevojčica l.
ona je luda za njim, a on je ne gleda. veli da je zločesta.
druži se sa curicom koja je slatka i draga, ali prema ovoj prvoj je da prostite kao lada prema ferariju ;)
marko je relativno proprocionalno dijete sa lijepim osmjehom i velikim smeđim očima.u biti prosječan.
u vrtiću, po meni ima bar 5 dečkića koji su po nekim vanjskim kriterijima ljepši od njega, ali ta L. gleda samo u marka.
sve je to relativno
Citiraj:
bajadera prvotno napisa
A it o je relativno. I MM i ja smo bili i lijepe bebe i sada samo lijepi... :P
moj stariji se ne izjasnjava, mladji se ne zaljubljuje na temelju izgleda, ali vidim da je skloniji tamnijim curama. i nekako bira cure koje se prema njemu odnose majcinski. ne brinem se jos. :mrgreen:
A moj Filip voli gledati Winxice jer su mu lijepe 8)
Moj sin se zaljubljuje u tihe i plahe djevojčice. Sve su dosad bile smeđokose i dugokose, nježne i povučenije. Kaže da ne podnosi nametljive, glasne, nekulturne i glupe cure-on ih zove kokoše :mrgreen: I da, uvijek naglašava kako je (njegova trenutna simpatije u koju je zatreskan ko veliki) ona pametna i sve zna, baš cijeni inteligenciju i zainteresiranost za znanje. Kćer je totalno površna što se toga tiče, svakih deset dana luudo je zaljubljena u drugoga a sviđaju joj se isključivo na temelju izgleda. Mlađi sin je još premali. On je zaljubljen u mene