Kako ono veli narodna poslovica - svak' se češe gdje ga svrbi :mrgreen:
Printable View
Kako ono veli narodna poslovica - svak' se češe gdje ga svrbi :mrgreen:
Ja se još jednom moram ispričati. Prenijela sam neke diskusije s živim ženama ovdje, van konteksta, besmisleno, glupo i užasno mi je žao.
Vertex me podsjetila na neke diskusije (bezazlene i prijateljske, iako to ovdje nema baš taj ton) u rl-u, i onda sam odgovorila nešto što nema veze s ovom temom.
Cure, naravno da nisam mislila to što sam rekla, i totalno sam fulala diskusiju ovdje.
Fakat se ispričavam!
Što hoću reći? Počelo je s pitanjem koliko idete van samo za sebe. I o tome sam htjela. I onda sam zaključila da one žene koje rade (kao što sam i sama radila, i možda ću i opet na taj način ići raditi, sad radim od doma) više žele obitelj jer su imale odmak, one koje ne idu raditi očito trebaju više - jer isto trebaju odmak. I isto tako nije svakome isto. A ja uživam kad mogu otić na par sati van i luftat mozak, i to je sve što se ima za reć.
Ovo ostalo baljezganje je van konteksta, i ne ide nikoga na forumu.
Isprika prihvaćena, što se mene tiče.
XCitiraj:
vertex prvotno napisa
no, dobro.
mislim da nema potrebe da sada svaka poimence prihvaća ili odbija ispriku.
nastavite diskusiju...
Ali treba razlikovati "odmak" koji se sastoji u (često napornom, stresnom, užurbanom, preopterećujućem) radu i privređivanju i odmak koji dolazi u obliku kazališta, opere, izložbe ili barem listanja Glorije uz pivu (referiram se na prvi post).Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Ipak to nisu jednakovrijedni odmaci, ni na kojoj razini (osim na jednoj jedinoj razini tjelesne odvojenosti od obitelji), pa ih je apsurdno dovoditi u ovakvu vrstu veze.
eh, ja sam babyboysina susjeda :/Citiraj:
babyboys prvotno napisa
hm, ne bih se baš s ovim složila.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
i mislim, iz osobnog iskustva, da je taj odmak u obliku listanja glorije stvarno potrebniji ženama koje su cijeli dan s djecom.
uzimajući u obzir da posao koji radim volim, što ne znači da koji put nije stresan i naporan, ali nije ni da radim u rudniku baš, ja sam stvarno imala veću potrebu naći se s prijateljicama na kavi dok sam bila na porodiljnom, nego što to imam sad kad radim.
mislim, imam i sad tu potrebu...mah, kužite što hoću reći. :mrgreen:
Cvijeta, to je individualno. Recimo, ja imam veće društvene potrebe kad radim, nego kad sam s djecom kod kuće (a bila sam duže od godine dana po djetetu). Različiti smo i vrlo je nezahvalno donositi opće zaključke poput "ženama koje su kod kuće više treba..." ili "ženama koje rade potrebnije je..."
Bez obzira na međusobne razlike, i grupne i individualne, i dalje smatram da je odlazak na posao "odmak" pod vrlo debelim navodnicima u odnosu na odmak koji ti omogućava da opušteno uživaš u kazališnoj predstavi.
Ti odmaci nisu ni kvalitativno ni kvantitativno jednaki.
Zašto umjesto dva sata provedenih u kazalištu i pića nakon predstave kao odmak ne bi bio izabran trosatni rad izvan kuće? Mislim, kad već razonodu i rad promatramo kao ravnopravne odmake. ( :mrgreen: )
Sve se u teoriji može relativizirati, ali postoji i granica kad relativiziranje postane, jednostavno rečeno, neukusno. ;)
je, ipak dobro zboriš :mrgreen: , ne mogu se nego složiti s tobom.
8)
:mrgreen:
:*
Moj muž bi prije išao radit neg čitati gloriju uz pivu u kafiću... eto, on pobija tu teoriju... :lol:
Jooj, kud li ode ova tema...
Evo mene danas doma s djetetom (crijevna viroza) i baš si mislim da li bih radije bila na poslu ili se "odmarala" doma. Mhm, ne samo da je to individualno, nego se i ja ne osjećam u svakoj situaciji individualno. Trenutno bih radije bila na poslu. Nema veze, bit ću sutra.
Isprobala sam sve, slično kako je i yaya napisala i iz tih cipela. Posao nikad nisam smatrala bijegom od djece i obveza, ali mi je svojevremeno bilo stvarno dosta da sam nakon 2 porodiljna u komadu jedva dočekala posao (donijelo je to i brzo otrežnjenje, ali to je druga priča)
Zasićenje znam osjetiti i na poslu (naročito pred godišnji, pa čak i petkom :mrgreen: ) pa je zaključak da je zaista sve individualno...
Ono što je mene spašavalo, a i danas je tako, je stremljenje DOBROJ ORGANIZACIJI. Ne kažem da sam potpuno zadovoljna, ali ide... Zna se koje su nam obveze (posao, djeca, stariji članovi obitelji...), zna se koje su nam mogućnosti uz razna financijska i vremenska ograničenja (teta čuvalica, dani godišnjega i slično) i u sklopu toga se mm i ja snalazimo kako znamo... Za mene to znači 2xtjedno yoga, za njega otprilike ista količina vremena koju potroši na svoje želje i aktivnosti koje ga opuštaju, a ostane još dosta i za sve drugo...
Davno sam primijetila da mi je potreban predah/odmak kad se dugo bavim istim stvarima (bio to posao, vrt, kkuhinja... svejedno) ali ako je sve to dobro umreženo, frustracija se može svesti na minimum.
Istina, to u OVOM trenutku znači da već duuuugo nismo bili na nekom koncertu (ali si priuštimo izložbe, jer za njih možemo birati vrijeme), da od obilaska rodbine često napravimo izlete itd.
A kad pomislim jesam li u čemu prikraćena, sjetim se muževe priče o njegovoj baki (umrla prije nekih 15 godina) kojoj se u 94 godine života nije ispunila želja da vidi more. Pa si ipak priuštim stvari do kojih mi je stalo da mi poslije ne bude krivo... :mrgreen:
A da sam danas na poslu recimo i netko gleda sa strane - sjedila bih zavaljena u nekakvu finu foteljicu i razgovarala s kolegama, puno bi se smijali i zabavljali, onda bih sjela za telefon i brbljala, nešto zapisivala pa bih nešto pisala po kompu, pa bih nešto šarala po papiru, otišla na kavu s klijenticom, pokazivala joj nekakve slike, pa bih obišla kolege s početka priče i malo gledala što su oni napravili, komentirala to s njima...taj netko bi me pitao što je tu zahtjevno, ali nikad to ne bih očekivala od kolege koji radi isti posao (samo recimo u drugom dobu dana) jer bi on trebao znati da je zahtjevno. Tako me iznenadilo da me ti pitaš što ima zahtjevno u bivanju s djetetom. Uzmi za primjer samo ovaj forum krcat temama o tome kako mu staviti kapu, kako se nositi sa ispadom bjesa, kako ga nagovoriti na izlazak u park, kako ga spriječiti da izleti pod auto, kako ga uspavati, što mu sve pripremiti za jelo, kako postići da to i pojede, s čime ga zabaviti, što ga učiti... A ne mislim niti da je igra zato što je zabavna nezahtjevna. Nije da ti mora bit loše da bi se nešto zvalo posao.Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Nikako ne uspjevam shvatiti zašto se moje inzistiranje na tome da žena koja je doma s djetetom nema 8-10 sati više vremena, tumači kao izjavu da je onima koje rade super lako. O tome kome je teže ili lakše mi je bespredmetno raspravljati jer svakome je kako mu je. Imamo različite poslove, različitu djecu, broj djece, kvadrate stane, i mi smo različite. Meni bi osobno bilo puno teže da sada radim. Odlučila sam ostati doma dok B ne navrši 3 i to je moj izbor. Iduće godine idem raditi i ne mislim da će mi biti lako. Ali ne mislim niti da ću imati 8-10 sati manje vremena za sebe.Citiraj:
sofke prvotno napisa
Ja sam gore već napisla da sam u prednosti jer dio kućanskih poslova odradim usput pa mi manje navečer ostane. Ali to je puno manje nego misliš jer dvogodišnjak nema vremena sudjelovati u ničemu duže od 15 minuta, niti se duže od toga zabaviti sam. Dovoljno je to što nam pripremam obroke koje jedemo dok smo doma. Spava u prosjeku 1 sat pa za to vrijeme skuham ručak (koji dijelom pripremim navečer jer mi je premalo vremena). Pospremam u hodu, ono što razbacamo, operem i stavim sušiti turu veša, posložimo skupa ono što ne peglam, obiršemo prašinu i usisamo dvije prostorije. Razlika je jer bi me da radim apsolutno sve čekalo, ali moraš se složiti da mi baš ne ostane 8-10 sati više. Ostala sam doma da se posvetim njemu, a ne da radim po kući kako bih navečer odmarala. Da ga netko drugi čuva, također bi mu se posvetio, a ne glancao okolo.Citiraj:
yaya prvotno napisa
Bespredmento je raspravljati kome je lakse a kome teze, jer je nekima puno lakse, a nekima puno teze, i tocka. A kada pocnes opet raditi puno radno vrijeme, jedva cekam da se javis. Jer mislis krivo.Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Nisam ja tvrdila da majkama koje su doma imaju 8 ili 10 sati više za sebe...ali moraš priznati da ipak imaju više vremena od zaposlenih majki...Bila sam i sama doma do djetetove 3. godine i znam kako mi je bilo tada a kako mi je sad...pa iako mi je radno vrijeme 7 a ne 8 sati i taj sat kojeg sam nam poklonila stvarno zlata vrijedi.... opet sam razapeta oko 100 stvari koje me čekaju doma...Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Još jednom da probam - priznajem (niti sam ikad tvrdila drukčije) da imam više vremena, nego što bih imala da radim. Priznajem (niti sam ikad tvrdila drukčije) da bi meni bilo teže da radim i očekujem da će mi biti teže kad počnem raditi i razumijem da je teško balansirati između posla i obitelji i biti razapeta na 100 strana. Ali se iskreno nadam da zbog toga nikad neću postati toliko ogorčena da ću tvrditi da onaj koji je za to vrijeme s djetetom odmara. Da yaya, nisi ti govorila o 8-10 sati mog odmora (a to je ono što me smeta), govorila je Deaedi, i ostaje pri tome, a ja sam naivno mislila da će reći da nije mislila baš tako.
Gdje sam rekla da se odmara? Rekla sam da ima 8-10 vise vremena. A kako ce ga tko upotrijebiti, ovisi o osobi: netko ce kuhati 5 obroka, netko 1, netko ce usisavati 1x dnevno, netko 1 tjedno, netko gleda TV, netko se igra s djetetom...ali tih 8-10 nije nestalo u vakumu.Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
mislim da sam procitala na nekom starom topiku da je Deaedi napisala da se ona stvarno jest odmarala kad je bila doma sa djetetom. to i ja recimo mogu reci kad sam bila sama sa f, da mi je bilo lako. ali onda je dosla k, a s njom bi bilo dovoljno tesko i da mi je jedina, a kamoli ovako, kad sam sama s njih dvoje. dosta ovisi i o djetetu.
Mene i dalje zanima kamo ode onih 8-10h koje provedemo radeci van kuce i onda jos po kuci. Zivo me zanima sta se radi doma 10h? Ako uzmemo pretpostavku da je u oba slucaja je kuca pospremljena, rucak skuhan.
To me zanima mikka i u slucaju zaposlene mame sa 2 djece-broj djece je potpuno irelevantan, ovdje govorimo o 8-10h radnog vremena van kuce.
Meni je bilo puno napornije s jednim djetetom nego s dvoje.Citiraj:
mikka prvotno napisa
:? :mrgreen:
(Ne zezam i ne provociram. :* )
I meni isto.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Nije to 8 do 10 sati, ode tu i cca 3 sata na spavanje. :mrgreen:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Ovo isto nije provokacija, ali ako si doma ne dižeš se obično u 6.
:mrgreen: Ovo je otprilike kao kad bi netko izjavio da nije diplomirao naprimjer u lipnju, jer je išao na godišnji na more već u svibnju i onda tamo ostao do listopada. Stvarno, fizički je bilo neizvedivo, pa je, eto, bio spriječen.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
:mrgreen:Citiraj:
Danka_ prvotno napisa
Sori ako sam zazvučala cinično, pretpostavila sam da se šališ, samo sam malo podcrtala point. :)
U stvari sam htjela ozbiljno razmišljati kako sam provodila vrijeme s djetetom dok nisam radila.
Krenula sam naravno "od jutra", pa mi se više nije činilo naporno čim sam se sjetila da sam se dosta kasnije dizala. :mrgreen:
Htjela sam reči da je večina dana s djetetom stvarno bila uživancija, ali bilo je i napornih, naravno ako je bio bolestan, ili ako je bio u nekoj "fazi". Nakon takvih dana stvarno sam vapila za "svojih sat vremena". Tako da mogu razumjeti da je ponekad stvarno naporno brinuti za dijete.
Imam jedno dijete, ali velik dio vremena sa mnom provode i bratova djeca, ako sam doma. Tako da dobar dio vremena imam troje.
Kad bih mogla birati, meni bi najdraža opcija bila 4 sata rada, ostalo doma. :mrgreen: A rado bih i cijelo vrijeme bila s djetetom.
Nisi mi zazvučala cinično. Tvoj odgovor sam shvatila kao "šalu na šalu".Citiraj:
Danka_ prvotno napisa
Ja se dižem oko 6:30. A idem leći oko 23, nekad malo ranije, nekda malo kasnije.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Deadi je pitala što mi radimo svih tih 8-10 sati dok su neke mame na poslu. Ja nikad ne stajem. Moja jedina pauza je ovaj forum, što je uvijek u letu i na brzinu. Djeca su mi otišla u školu, ostajem s najmanjim. Otići ćemo u dućan pa na plažu. Tamo ćemo biti jedno dva sata, dok ne dođe vrijeme kuhanja ručka. Onda ću skuhati, doći će djeca iz škole, ručat ćemo, oprat ću suđe i malo pospremiti..nakon toga planiramo opet na plažu (imamo raznorazne rekvizite, ljuljačke isl tamo+oooogroman prostor za trčanje). Na plaži ja ne meditiram niti odmaram nego moram biti u blizini malog pa mu pomoći kad gdje zapne, igramo se u pijesku itd..(kad nije plaža u điru onda je nešto drugo)Kad se vratimo djeca pišu domaći. Opet ne mogu odmarati nego na bilo koji način biti uključena u taj domaći, provjeriti, pomoći ako što treba...Nakon toga dati im večeru, spremati za leći..Kad zaspu, oko 9, 10, ja sam mrtva. A u toku dana sam napravila još mali milijun stvari po kući, tipa usisala, oprala wc, obrisala prašinu i sl. Normalno da se sve mi razikujemo i da nije svima isto. Ali isto tako znam da većina mojih prijateljica koje rade spavaju kad dođu s posla jer im je to "dozvoljeno", umorne su došle s posla ( na kojem sjede 8 sati i tipkaju po forumu). Ja ne spavam nikad.
Netko je isto tako pitao što je to toliko naporno biti s djecom? Taj ili ima jedno dijete (jer, ruku na srce, imati jedno dijete je pi.zdarija, samo što ti roditelji to ne znaju jer nisu nikad imali više ) ili toliko malo vremena provodi u kući da ni ne zna što je to. Biti s djecom nije kopanje kanala ili kvantna fizika. Ali ipak zahtjeva oogroman psihički i malo manje, ali opet nije zanemarivo,fizički napor. U tom poslu, jer to je ogroman posao, nema vremena za mentalni odmak. Ti si tu, daješ se cijeli, često puta imaš osjećaj da sve radiš krivo ali se nadaš da će bar nešto pozitivnoga ostati. I nitko ti ne plaća za to :mrgreen:
Ja ne funkcioniram isto kad sam doma bila s djetetom po cijele dane i sada kada radim. Kad sam bila s djetetom isprva sam imala više vremena i sve pet, ali ništa nisam mogla raditi u kontinuitetu i ta rascjepkanost svega (i vlastitih misli) me strašno iscrpljivala (naravno, toga tada nisam bila svjesna).
Sad kad radim i nema me doma 9 sati stižem obaviti više stvari nego kad sam bila s djetetom doma. Isto ih većinu obavljam usput te rano ujutro prije posla ili navečer kad on zaspi, te vikendom u istom terminu (rano ujutro i kasnije navečer).
Trina potpisujem drugi odlomak... :) ma cak i prvi jer sam s obojicom cijeli dan maksimalno angazirana plus svaki dan kuhanje i kucanski poslovi, ali ne bunim se, uzivam...je da ima i onih dana kada stariji divlja, ali sve je to dio djetinjstva, ma bas uzivam s njima koliko god to zaista zna biti iscrpljujuce.
evo mene opet s: ja imam dvoje, iskreno mislim da mi je trenutno isto jedno ili dvoje jer je mala razlika izmedju njih. kad tusiram jednog tusiram i drugog. kad idem van idem s oboje.
dakle to o cemu ti pises trina ja nisam dozivjela jer tvoji klinci su razliciti, odnosno imas i skolarce i ove sitnije. pa ih ne mozes grupirati kao ja.
ali ajmo sad realno. svi imamo isti obim posla doma. samo ovisi koliko mu se posvecujemo.
ja recimo ne peglam. ali ima cura na forumu koje peglaju i carape i to same, ne tete peglalice. dakle ona svojih 24 sata po meni trosi jednim djelom na gluposti. ali to je njoj bitno. vrijeme koje ona potrosi na peglanje bi mogla potrositi na sebe.
ima cura koje paze na prehranu pa nece svojim klincima dati nista podgrijano. kuhaju i rucak i veceru. ja svojim klincima ponekad dam ono sto sam smrznula ili dam skuhan rucak za dva dana.
i mozemo ovako do prekosutra.
bit je da je samo stvar na sto trosimo vrijeme. bilo da radimo bilo da smo stalno doma. vrijeme brzo leti i jednostavno iscuri.
tako da iskreno ne kuzim vise ovo ja zaposlena pa mi je teze, a ja sam doma pa mi je teze. recimo ima ovdje cura kojie rade, a muzevi su im non stop na terenu/pomorci. sigurna sam da ponekad nadju vrijeme za sebe jer mislim da bi inace prosvikale.
ono0 sto je ifi pitala je bilo koliko vremena provodimo vani?
ja cu ponviti uz moj obim posla doma i na mjestu na kojem zaradjujem: prisutim si jednom tjedno s MM 3-4 sata, tad platim tetu igralicu i jednom u mjesec dva odem u kino, bilo sama bilo s frendicama.
Nije svejedno sa koliko djece ostaješ doma, meni je npr. samo sa bebom laganini, ali kada su svi troje cijeli dan kući umorim se ko pas.
Mene sa djecom najviše iscrpljuju njihovesvađe i mirenja, u koje uvijek mene uključuju: mama on me gurnuo, a on je meni uzeo omnitrix, mama reci mu, mamaaa, aaaaaaaaaa...pa se pomlate, pa ih razdvajam i mirim
sa bebom na sisi.
I tako prekonekoliko puta, kažu da si sa jednim djetetom majka, a sa dvoje i majka i sudac... :mrgreen:
toga npr. na poslu nema, obavljam svoj posao i koncentrirana sam samo na njega, ne rasipam pažnju na sto strana.
Veliki problem ove teme je što dobar dio sudionika stvari koje su njima osobno zahtijevne proglašava radom po nekakvim objektivnim kriterijima, dok stvarima kojim se sami ne bave umanjuju vrijednost - odnosno, tvrde da je nemaju po nekim objektivnim kriterijima.
Tako jednima broj djece postaje irelevantan. Oni koji ne rade pojma nemaju kad pričaju o poslu jer ne rade, ali oni sami itekako znaju što znači imati više djece nego što sami imaju.
Drugima je lakše s dvoje nego s jednim, pa onda više nije važna kvalitativna razlika između odgovornosti za jedan život i odgovornosti za dva života (i cijelog angažmana, tehničkog, mentalnog, fizičkog i svakog drugog), dok je kvalitativna razlika u nekim drugim stvarima bila bitna, a vlastiti doživljaj irelevantan.
Nadalje, potpuno se zanemaruju iskustva koja se ne uklapaju u tezu koju netko želi progurati.
Rad van kuće se proglašava za 8-10 sati čistog rada, što je besmislica. Jer tako je počelo, mame koje rade van kuće rade 8 do 10 sati više. U rad se, dakle, računa i prijevoz (što je meni smiješno), ali se istovremeno u rad ne računa nikakav angažman oko djece. Forumiranje s radnog mjesta isto spada u čisti rad, kao i pauze i zujanje u prazno (koje imaju svi živi, osim valjda nekih s ove teme).
Nadalje, osim što mi se negiranje rada koji je uložen u odgajanje i brigu o djeci osam do dest sati dnevno čini upravo nakardnim (al naravno, kako tu postaviti objektivne kriterije što rad jest i što nije) jednostavno ne znam što da mislim o tome da se uporno ignorira činjenica da kad je dijete u vrtiću osam sati, da tamo, samo primjerice, pojede tri obroka i da roditelj ta tri obroka ne priprema i ne čisti nakon njihove pripreme. Ne znam, možda netko kad dođe s posla ponovo djetetu napravi doručak, ručak i užinu. Također, vjerojatno raspremite sve igračke kojima se dijete moglo tokom dana igrati da biste ih mogli ponovno spremiti i za svaki slučaj isprolivate malo čaja po podu kako biste ga oprali. Usput dijete presvučete u pidžamu za dnevno spavanje i natrag u dnevnu odjeću, čisto vježbe radi, a i obavite dvije šetnje, jutarnju i popodnevnu, skupa sa spremanjem djeteta i potrepština. Naravno, ovdje sam nabrojila samo neke fizičke aspekte rada dok se boravi s djecom. Jer rekli smo, angažman oko odgoja je nepostojeći, ili, u najmanju ruku, irelevantan.
Lakše s dvoje? Je, i meni je lakše s dvoje, jer je takav moj doživljaj, jer nam je takva dinamika obitelji da su se stvari ljepše posložile otkad nas je četvero i da smo se uravnotežili na neki način. Manje posla? Naravno da je objektivno više posla. Osim posla oko odgoja (ah, to nije posao, sori) kuha se za osobu više, pere se za osobu više, kupuje se za osobu više, čisti se za osobom više. Dakle, svaki put kad sjeckam luk, sjeckam ga 33.3 % više nego prije drugog djeteta. Ako ćemo objektivno :roll:
A kad je meni, dakle meni, zaposlenoj van doma ( da mi se ne napiše da ću vidjet kad se zaposlim) bilo najteže? Kad sam imala samo jedno dijete i bila godinu i po doma. Bila sam skoro deset kila mršavija nego ikad i umorna kao nikad u životu. Zaspala bih bez večere istog momenta kad bih uspavala dijete. Jer je to bilo takvo dijete. I to je dijete, usput, sisalo školski, spavalo cijelu noć od 1.5 mjeseca i fenomenalno prihvatilo dohranu. Bilo mi je divno, ali sam se naradila. Sve od odmaranja pri odgoju i brizi za dijete. Kad sam se zaposlila, dio mog mozga je opet bio moj, i to mi je život činilo subjektivno lakšim. Kad sam dobila drugo dijete, postalo je ljepše i od te ljepote mi je onda bilo i lakše.
nakon klasičnog i očekivanog prepucavanja tko više radi i tko je veća faca :mrgreen: , mogli bi na temu, a to je tko si (uspije) priuštiti i koliko vremena za sebe
ja sam si priuštila jedan hobi/školovanje koje mi povremeno zna uzeti cijeli vikend - jednom mjesečno, pa čak i cijeli tjedan - dva puta godišnje
kad mala legne spavati, uvijek postoji opcija da se zaletim do frendice na pivo doma (u trenirci :mrgreen: kome se da spremati)
povremeno izađem van na dernek, ali to mi se ne da previše
ode se na koncerte, zajedno i odvojeno, bili i na VIP Music-u, i na Harteri u Rijeci, i ne mogu se sjetiti gdje još (mislim, na puno stvari idemo s malom, ali se to pretpostavljam ne ubraja u vrijeme za sebe)
kućanski poslovi o kojima su ispisani cijeli tomovi po ovom forumu su mi posve izvan fokusa..mislim, ima ih, ali kad se razmašemo MM i ja, obave se začas
ali zato mi manjka vremena za otići frizeru, kupiti si zimsku jaknu (to zahtijeva vrijeme za lunjanje po dućanima bez dva daveža) i odnijeti hlače na skraćivanje šnajderici..
što se tiče jednoroditeljskih obitelji, razumijem da vremena nema..ali ako u toj zajednici obitava i otac, ne razumijem kako majka ne bi imala vremena za sebe, pa barem dva puta tjedno po koji sat..navodno i očevi znaju kako se čuva dijete...
točno ovakoCitiraj:
vertex prvotno napisa
pojavila se neka nova energija i ništa mi nije bilo teško
sad mi je opet sve teško
dok ne počnem raditi izvan kuće
Super mi je post od vertex!
Je, i stvarno stavlja neke stvari na mjesto. :)Citiraj:
ina33 prvotno napisa