hvala probat cu.
Printable View
hvala probat cu.
potpisujem tateka :)
Ovisno o dobi klinaca ja bih jos dodao (svakome na njegovom jeziku) objasnjenje da onaj drugi govori taj-i-taj jezik i ne govori njegov pa da se mogu sporazumjeti rukama ili nekim rijecima iz svog jezika koje bi onaj drugi mogao razumjeti (npr. Nindja, supermen itd :lol:).Quote:
Originally Posted by tamy
Ne sjecam se koliko je tvoj decko star - ako je jako mali tad mozda ta prica nema puno smisla, ali zasto ne objasniti, jer ce mu se to ocito jos cesto desavati.
moji blizanci su oni sa "The Terrible Twos Are Here!" topica (2.g i 1mj). fond rijeci kojima se koriste je relativno veliki ali na hr.
i da malac koji nam je prisao je htjeo da se igra nindji sa R. (koji btw nikada nije niti vidio taj crtani)
Ajd me malo podsjeti u kojoj ste vi zemlji ...Quote:
Originally Posted by tamy
... a ti mozes klincima objasniti da su Nindje policajci/cuvari/striceki/whatever ... i da se brinu da u svijetu bude mir i da uhvate sve zloceste koji eventualno pozele poremetiti svjetsku idilu ... :P
Moj Vedran je sa 2,5 - 3 g u takvim slucajevima vec postavljao stotinu "sto ako ..." pitanja, no mozda su tvoji jos malo premali za takvu kanonadu pa se izvuces s kratkim objasnjenjem i pustis ih igrati se.
Ja sam bilingvalno dijete. Odrasla sam u Kanadi i vratila se u Hrvatsku tek u srednjoj školi. Moji su doma govorili hrvatski a okolina i škola su bili na engleskom.
Pitanje je sad voljela bih da naša Ema također govori oba jezika (hrv i eng). Da li da ja s njom pričam isključivo engleski? Pokušavam ali to mi je teško. Da li netko ima kakav prijedlog Obzirom da živimo u hrvatskoj i da u kući govorimo hrvatski. Kako da se točno organiziramo?
ksprljan, nasa je familija tocno kao tvoja samo obrnuto s jezicima. Zivimo u engleskom govornom podrucju i sve se odvija na engleskom osim komunikacije izmedu mene i klinaca, koja je uvijek na hrvatskom (i doma i vani).
U pocetku je bilo tesko, najvise meni, jer sam se morala ful koncentrirati da svaki put kad se obratim Petri da joj se obratim na hrvatskom, a kasnije kad je ona pocela govoriti, da inzistiram da mi se obraca na hrvatskom. S Robijem je bilo malo lakse jer smo se vec uhodali.
Sad postaje opet malo teze jer je Petra u skoli i veci dio dana joj je u engleskoj okolini pa joj je po defaultu lakse govorit engleski i cesto se zaleti a ja moram biti dosljedna i strpljiva i podsjecat je da se nas dvije razgovaramo na hrvatskom.
Ako zelis da se taj engleski duboko "ukorijeni", tad ti nema druge nego pricati engleski, jer netko to mora redovno ciniti kako bi taj engleski zazivio kod nje.Quote:
Originally Posted by ksprljan
Da, tesko je, ali samo na pocetku - poslije je sve lakse i lakse, a obzirom da je tebi engleski drugi materinji jezik vjerujem da ces se brzo snaci. Drzim fige! :)
Potpisujem ancicu i tateka makar sam primjer nedosljednosti, ali trudim se.
Imam nekoliko pitanja i bila bi zahvalna ako mi netko moze odgovoriti.Zivimo u Svedskoj.Djecak ima 2 godine i 2 mjeseca.Razumije i prica hrvatski i svedski.Njegov fond hrvatskih rijeci je obimniji od fonda svedskog,ali su njegove svedske recenice duze od hrvatskih.Kad se sam igra prica na svedskom,rijetko na hrvatskom.I muz i ja smo Hrvati.Muz zivi dugo godina u svedskoj tako da je njegov svedski izuzetno kvalitetan.Nekoliko mjeseci prije nego ce djecak krenuti u vrtic(krenuo na prilagodbu sa 16 mjeseci,a poceo redovno ici s 18 ) muz je poceo pricati s njim svedski,jer je meni bilo izuzetno bitno da prilagodba u vrtic bude sto manje stresna(njegova prva godina zivota je bila jako stresna za sve nas iz zdravstvenih razloga).Cijelo vrijeme mazne i lijepe rijeci muz mu govori na hrvatskom i to djecak akceptira.Ali kad je u nekoliko navrata rekao nesto na hrvatskom sto nisu rijeci od milja djecak ga je ispravio i preveo to na svedski.Djecaku sam ja gotovo jedini izvor hrvatskog jezika.Kad smo vani cijelo vrijeme pricam hrvatski i objasnjavam i ono sto bi inace slucajno cuo od drugih da je u hrvatskom okruzenju.On zna da s tatom prica svedski,a s mamom hrvatski i bez problema odgovara muzu na svedskom a meni na hrvatskom kad ga nesto istovremeno pitamo.
E sad ono sto mene muci je to da ja zelim da on i s tatom prica hrvatski.Ne znam kako izvesti taj prijelaz najbezbolnije i tu mi treba vase znanje i/ili iskustvo.Za nekoliko dana idemo u Hrvatsku.Mozda to moze pomoci.Da li je sad pravo vrijeme za prijelaz?Kad muz prijede na hrvatski treba li u tom slucaju cijelo vrijeme pricati hrvatski ili mozda hrvatski u kuci,a u parku svedski?Ili u kad smo u posjeti gdje ljudi razumiju samo svedski.Hoce li muz pricati s njim svedski tada?Neizmjerno mi je vazno da moj sin prica hrvatski!
Zahvaljujem za svaki savjet.
Pravila kazu kako je do 3-4 godine zivota najbolje dosljedno provoditi podjelu po jezicima - to bi kod vas znacilo da tata govori sa deckom svedski i u Hrvatskoj, a ti sa njim hrvatski i u Svedskoj. Mislim da je to kombinacija koja malome u najvecoj mjeri olaksava situaciju sa jezicima i njihovom podjelom. Znam, bit ce neobicno kad ti muz progovori sa malim svedski recimo negdje sa rodbinom, prijateljima ili u gradu, no recite da je tako najbolje za dijete. I mene cudno gledaju kad sa Zrinkom pricam esperanto, a hrvat sam i zivim u HR, no na to se covjek navikne.Sto se hrvatskog tice, mislim da nije uopce u pitanju njegovo znanje jezika obzirom da ti stalno pricas hrvatski sa njim ... jasno da ce svedski sad biti sve jaci zbog vrtica i okoline opcenito, no hrvatski ce sigurno opstati ako ti ustrajes.Quote:
Originally Posted by pliskavica
Strucnjaci kazu da nakon 3-4-5 godina djeca nauce razlikovati jezike i da se tad moze prekinuti sa tim pravilom "jedna osoba - jedan jezik".
Tatek hvala ti na odgovoru.Tako sam nekako i mislila da moramo jos sacekat s prijelazom.Ali opet zeljela sam to cuti od nekog ko zna vise o tome.A pomisao da bi i tata s njim poceo pricati hrvatski mi je bila privlacna,moram priznati.
Mislim da ce malo strpljenja sada donijeti u buducnosti puno plodova - ustrajte, drzim vam fige!Quote:
Originally Posted by pliskavica
(i pozdravite mi Svedsku, ostala mi je u lijepoj uspomeni - u kojem ste gradu, ako smijem pitati?)
Kada su progovorila vaša dvojezična djeca? J. razumije oba jezika, ali već mjesecima stagnira. Govori nekoliko riječi i još nije počela slagati rečenice, a riječi koje je prije ispravno izgovarala zna preokrenuti, npr. beba je postala babi. Inače, počela je rano gugutati, zvati tata i mama s razumijevanjem pa me čudi zašto već dugo ne uvodi nove riječi... Ne pitam to jer sam zabrinuta, nego zbog znatiželje. Jedva čekam da počne pričati! I još jedno pitanje glede jezične dosljednosti. Smijem li s njom pjevati njemačke pjesmice (imamo jako zgodne CD-ove), iako sam ja 'zadužena' za hrvatski? Tnx na iskustvima i odgovorima! :)
Moji su progovorili vrlo kratko prije druge godine života.
Anna sa 22 mjeseca Karlo s 23 mjeseca. Tada su počele rečenice.
S Annom sam uz njemački kojim je okružena od rođenja govorila hrvatski i ona je startala s hrvatskim jer smo bili na moru, međutim kad smo se vratili prebacila se na njemački. Njen jači jezik je njemački, hrvatski je slabiji, a prebacuje se na hrvatski odmah čim se je nešto pitaš na hrvatskom. Danas ima 7 godina i treba joj kad dođemo u Hrvatsku da malo izbrusi uspavani hrvatski jer naš familijarni jezik je njemački.
S Karlo koji će za mjesec dana navršiti 4 godine je stvar bitno drugačija. S njim nisam pričala hrvatski od rođenja, ali sam imala babysitericu koja je znala samo hrvatski. Rezultat je bio da je Karlo progovorio neposredno nakon njegove druge godine naravno njemački, makar je razumio i hrvatski. Karlo nije govorio hrvatski kako treba do 9 mjeseca ove godine kada je počeo dolaziti sa mnom SAM u Hrvatsku bez Anne. Sad koristi polako hrvatski jezik aktivno jer ga čuva hrvatska babysiterica pa nema više izvlačenja. Počeo se i prebacivati na hrvatski i u odgovorima inače je godinama na hrvatsko pitanje odgovorio na njemačkom što je uvježbao sa svojom starom babysitericom. Međutim to ne pali s novom babysiericom jer ona baš ništa ne razumije njemački.
Pomoglo je i to što mu Anna nije pomagala u komunikaciji pa se morao sam snalaziti. Bio je i žalostan i plakao i bolestan, ali sad je sav ponosan jer je počeo pričati i rado se toga sjeća sad u Njemačkoj.
Dvoje djece, različiti putevi savladavanja jezika. Ipak ima u toj šumi različitosti nekakvih pravila, međutim ona se iskristaliziraju kad malo bolje analiziraš vlastiti život pa vidiš što sve utječe na dijete u smislu učenja jezika jer oni ne uče iz knjiga.
David je prve riječi počeo izgovarati s deset mjeseci. Nakon toga razvoj jezika napredovao je izrazito brzo. Čak na moje iznenađenje. Dečko, pa još dvojezičan, nekako sam mislila, a to kaže i struka, da će progovoriti kasnije, tek oko ili nakon druge godine. Međutim, već ovo ljeto, dakle, s navršenih dvije, postalo je nemoguće bilježiti nove riječi u oba jezika jer ih je bilo jako puno. U dobi od recimo 15-18 mjeseci broj riječi na oba jezika bio mu je podjednak. Nakon toga je počeo prevladavati hrvatski.
Jedno je od brbljavije djece koju poznajemo, a govori jako čisto i razgovijetno za dvoipolgodišnjaka. Ne znam, možda je tome ipak pridonio tečaj prenatalne komunikacije koj smo pohađali s njim u trbuhu ;). Naravno, engleski mu je za dvije stepenice slabiji, ali sad je i na tom jeziku počeo samostalno slagati duže rečenice i svaki dan je naočigled sve bolje. Prošli tjedan nekoliko dana je bio samo s tatom, jer sam ja bila na putu, i to je drastično pripomoglo da napravi korak naprijed s engleskim. S razumijevanjem engleskoga, naravno, nema problema od početka.
Istina je ono što ste i sami primijetili - svako dijete priča je za sebe.
Petra rano, s oko 15 mjeseci je pocela s rijecima (Peta, kaka, i sl.), s 18 je vec slagala fraze od par rijeci.
Robi nije progovorio do cca drugog rodendana.
Moje je misljenje da pocetak govora ovisi od djeteta do djeteta a ne o tome s koliko jezika se susrece.
Moja mama nije pricala do treceg rodendana iako je bila okruzena samo jednim jezikom.
Moja djeca govore Engleski kao prvi jezik a Hrvatski slabije. Razlog je sto u pocetku nisu bili izlozeni toliko Hrvatskom vec najvise Engleskom.
Mislim da je najvaznije da jedna osoba uvijek govori taj jezik. Ja recimo govorim uvijek Hrvatski kod kuce i kad smo sami u kuci ili kad svi govore Hrvatski, ali kad je netko tu tko ne razumije onda svi govorimo Engleski.
Bitno je da podjednako izlozite dijete sa oba jezika ili cak tri. To nije toliko bitno, iz pocetka ce mjesati, ali poslije ce se sve izbistriti. Gledajte filmove na sva tri jezika, citajte price na sva tri jezika, i naravno govorite, slusajte muziku itd na sva tri jezika. Ako je moguce upoznajte druge ljude koji govoru ove jezike i provodite vrijeme s njima na ovom jeziku.
Ja djecu povremeno uvim Talijanski, jer mislim da mogu vrlo brzo memorizirati kad su mali. Recimo vozimo se autom, i kad nam je dosadno, pitam kako se kaze koja boja na koji jezik, ili kako se broji, ili kako se kaze ona zivotinja na Talijanski , kako na Hrvatski itd. Oni su to shvatili kao igru, pa pokusavaju odgovoriti sto prije. Mladji je jos zesci jer kuzi da moze tu biti puno jaci od starijeg. Mi smo iz Dalmacije porijeklom, tako da moja djeca nekada pitaju i kako to da mi kazemo pinjur, a oni u filmu vilica i sl. To im je jos nekako dodje kao cetvrti jezik. A da ne spominjem koliko su izlozeni Spanjolskom, jer smo u Kaliforniji, gdje cak i na djecjim emisijama govore povremeno Spanjolski. A u skoli ima dosta onih koji su porijeklom iz Meksika pa izmedju sebe pricaju Spanjolski.
Vjeruj mi djeci to moze samo koristiti. Lijepo za Bozic svima kazes umjesto plasticnih igrackica, kupite neke cd-eve na stranom jeziku ili knjige.
Sve najbolje
sebastian je silom prilika trojezican
mats sa njim prica na nizozemskom, oma i opa takodjer, u igraonici se prica nizozemski
ja sa njim doma pricam hrvatski, ali kad smo vani, ili kad su prisutni ljudi i djeca koji ne govore hrvatski pricam sa njim na nizozemskom
mats i ja doma komuniciramo na engleskom
sebastian sporije krece sa pricanjem nego klinci koji govore samo jedan jezik ali vec sad kuzi razliku i cesto matsu zna rijec sa hrvatskog prevest nanizozemski
cesto kad gleda dvd-ove za ucenje engleskog (magic english od disney, muzzy od bbc i baby einstein) zna nakon sto ponovi na engleskom dodati isto na nizozemskom ili hrvatskom ali to su jos uvijek pojedinacne rijeci ili vrlo jednostavne recenice a ima 33 mjeseca
Hvala puno na odgovorima! Tek sam sad dospjela do interneta jer sam na putu.
Pustite djecu na miru da se igraju ....
Neka govore jezike koje im roditelji govore, to ne bi trebalo biti vise od dva, a u skoli ce uciti sto im vec bude trebalo. :roll:
Moj cetverogodisnjak govori dva jezika, jedan sa mamom a hrvatski sa mnom, vrlo dobro to razlikuje. To je po mom vise nego dovoljno za sada. :saint:
Mejra automatski presalta na eng. kada smo van kuce. Ja joj uporno pricam na bosanski a ona odgovara na eng.
I tri jezika su isto OK kad je takva situacija neizbjezna (npr. jedan jezik s mamom, drugi s tatom, treci u vrticu ili terci onaj koji je zajednicki za mamau i tatu, ako ne govore ni jedan svoj materinji). Literatura kaze da je to sasvim u redu, a znam i vise primjera iz zivota koji to potvrdjuju (npr. s mamom hrvatski, s tatom njemacki, tata i mama medjusobno govore engleski ili pak s mamom hravtski, s tatom madzarski, u vrticu njemacki).Quote:
Originally Posted by Dobri Papa
Sve je u redu dok svaka osoba (tata/mama/baka/osobe u vrticu itd) govori konstantno svoj jezik u komunikaciji s djetetom.
evo i mene koja zivim zemlji i gradu jezicnih buckurisa...
dvojezican je grad (sluzbeno) a u njemu zivi preko 50 razlicitih nacionalnosti...i gotovo svi prijatelji su mi odrasli s dva-tri jezika... svi pomalo mijesali do odredjene dobi (do oko 5 god) no poslije bez problema razlucili... frendica mi cak kaze da se sjeca kako je tek jos kasnije skuzila da se radi o 2 jezika... 2 razlicita jezika... do tada joj je feeling bio da se radi o jednom iako je vec oba koristila bez mijesanja...
nisam cijeli topic citala ali ono sto je gore freya pisala je cini se tocno...
pedijatar nam isto govori o doslijednosti...
naglasavaju da djeca cesto znaju odbiti govoriti neki ne-svicarski jezik ako osjete da je majki nelagodno govoriti tim jezikom u javnosti tj. srami se na neki nacin svog podrijetla... djeca imaju posebne 'antene' za to...
s lukom pricam u potpunosti hrvatski... otac mu se obraca na francuskom...
mi medjusobno govorimo engleski uglavnom...
poceo je, osim hr (najbolje, jer sam za sad najvise ja s njim a ne ide u vrtic) i franc., kupiti i engleski... iako mu se ne obracamo na engleskom... ali mu je dosta izlozen jer moj francuski jos nije tako dobar, hm tj. nisam jos toliko slobodna pricati ga pa ako sugovornik zna engleski radije koristim engleski...
za sad smo dolsijedni i cak nam je to preslo u automatiku... stvarno bi mi bilo glupo obracati mu se na eng. ili franc. ... ono za mommy-talk sam isto cula i osjecam da je tocno...
no, htjela bi vam napisati anegdotu koju mi je frend ispricao: kad je bio malen njegovi su zivjeli u usa i tamo je progovorio... s njima na njemackom a u vrticu je naucio i govorio engleski.. samo u vrticu...
kad su se ubrzo vratili i krenuo ovdje u vrtic na njemackom on se nastavljao djeci obracati na engleskom... i bio sav zbunjen kad su mu rekli da s djecom prica na njemackom jer ga nece razumjeti...
zasto? on je mislio da je engleski jezik kojim govore djeca - sva djeca! a na njemackom se prica sa odraslima. :lol:
Ja sam mojima u takvim slucajevima govorila - ne razumijem i trazila od njih da sa mnom uvijek pricaju na hrvatskom (ako je trebalo, pomogla bih im).Quote:
Originally Posted by Mejra's mommy
Bilo je strasno naporno al nam se isplatilo. Sad smo opet u slicnoj fazi (jer im je engleski otkad su krenuli u skolu jako dominantan) kada moram napominjat al ne moram vise govorit "ne razumijem" vec je dovoljno da kazem "molim te reci mi na hrvatskom".
Ja bi voljela kad bi naš hrvatski postao JEZIK PJESME. Baka i djed (Njemci) već nastupaju na hrvatskim skupovima svih oblika. Baka ima 70 skupljenih pjesama koje pjevamo na ponekoj veselici.
Ta mi se ideja sve više sviđa HRVATSKI KAO JEZIK PJESME...Imamo i jednog hrvatskog učitelja koji svira gitaru i pjeva pa i svi s njim pjevaju.
Da ne otvaram novi topic, malo ću dignuti ovaj na kojemu se dosta pisalo.
Dakle... Imam dvoje dvojezične djece. Kod kuće pričamo hrvatski, a izvan nje (vrtić, škola, prijatelji) njemački. Fiona još od vrtića uči i engleski (ali to je za ovu priču nebitno).
S Fionom (7 god.) nema nikakvih problema; odlično piše i čita na oba jezika, lijepo se snalazi, tu i tamo ne razumije neku riječ pa traži objašnjenje, ali sve je i više nego u redu (kuc-kuc :mrgreen: ).
Međutim, Flora (5 god.) je počela sve lošije pričati hrvatski, iako mu je intenzivno izložena (primjerice, cijelo ljeto nije išla u vrtić, nego je bila kod kuće, gdje pričamo isključivo hrvatski). Mnoge riječi izgovara krivo (npr. kaže "kapaona") ili u krivom rodu (npr. "ovaj krv"), zbog čega slijedi i pogrešna deklinacija ("ima puno krvija" :mrgreen: ). Zapravo, njezino loše vladanje hrvatskim počelo je još u vrtiću u Zg, gdje su mnoga djeca govorila pogrešno (npr. "oni dođeju", "on je htjeo"), a ona je to pokupila. Neke je greške uspjela vremenom ispraviti, neke nije, a odjednom je došlo i par novih (ili se barem meni tako čini).
Puno pričamo s njom i puno joj čitamo, no njezina koncentracija za slušanje priča nema neki pretjerani raspon (za druge stvari ima) i kad sluša priču, više se skoncentrira na promatranje crteža (ne želi da joj čitamo ako ne može gledati slike) i tijek radnje nego na jezik kojime je priča ispričana. Mene je u posljednje vrijeme to počelo toliko živcirati da ju čak i otvoreno ispravljam, iako znam da to nije najsretnije rješenje. :-/
Teško da ću u Beču pronaći logopeda za hrvatski jezik, tako da mi, zapravo, preostaje da sama nešto napravim, no osim puno čitanja i razgovaranja, nemam nikakvih posebnih ideja. Imate li vi koju?
citanje, razgovaranje i - vrijeme :) koliko vremena ocekujes da bi joj trebalo da ispravi te greske?
Nemam pojma, nisam joj (ni sebi) dala nikakav rok, ali za točno godinu dana kreće u školu i voljela bih da do tada progovori kako treba (iako u školi neće imati hrvatski; dakle, ako i ne uspije, nije neki problem).Quote:
Originally Posted by litala
No, svugdje sam (pa i na ovom topicu) čitala da dvojezična djeca do pete godine savladaju oba jezika, a Flora je već ugazila u šestu i još uvijek griješi, bez ikakve tendencije da se to poboljša. Zapravo, to je ono što me najviše muči.
To što opisuješ česta je pojava, posebno kod drugog i svakog sljedećeg djeteta. Iz nekog razloga prvo je manje pod utjecajem okoline nego drugo. Drugo već ima brata ili sestru s kojim govori jezik okoline (pretpostavljam da cure među sobom govore njemački) i time se utjecaj kućnog jezika smanjuje. To za posljedicu može imati da su faze u razvoju "slabijeg" jezika drugačije nego kod prvog djeteta, tj. da na primjer ponešto kasne.
Prema ovome što pišeš ne stječem dojam da je to problem za logopeda. I sve što radiš, radiš dobro. Ustraj na hrvatskome, ispravljaj, ali ne primjetno (F: Ima puno krvija. Ti: Misliš ima puno krvi? Da, ima stvarno puno krvi. Jesi li ikada vidjela toliko puno krvi?...) Treba puno puta ponavljati i stavljati u nove kontekste. Da bi se usvojio određeni obrazac, dijete ga mora čuti najmanje 7 puta!
Dobar model je sve što joj sada treba. Nemoj previše ispravljati da to ona kuži, jer ćeš postići suprotan učinak - neće htjeti govoriti.
Čitajte i dalje, nema veze što i kako, neka slušaju hrvatske priče na cd-u, družite se što više s ljudima koji govore hrvatski (ako ih imate u blizini)...
Hvala ti na iscrpnom odgovoru, Freja. :-)
Vidiš, nisam imala pojma to o mlađoj djeci. Moje curke međusobno govore hrvatski, osim kad su u društvu nekog tko govori samo njemački, tada se bez problema prešaltaju. Zato mi i je čudno što Florino znanje hrvatskog ne pokazuje neki pretjerani napredak. Sintaksa joj je često njemačka, što me čak ni ne brine previše (jer mi je jasan razlog), ali ponekad joj rečenica nije ni hrvatska, ni njemačka, nego jednostavno... pa... sprčkana.
Do sad sam je uvijek ispravljala na način koji si predložila, ali ne vidim promjene. Ona jednostavno ne percipira jezik na način na kojeg ga percipiramo Fiona i ja (pogotovo ja :roll: ). Kad Fionu na taj način ispravim, ona najčešće neće ponoviti istu pogrešku. Podatak o najmanje sedam ponavljanja mi je jako dragocjen, probat ću smišljati načine korištenja pojedinih riječi i fraza.
U svakom slučaju, puno ti hvala! :heart:
Evo prvih dojmova... Trudim se što više ponavljati i parafrazirati određene riječi i fraze da joj uđu u uho, međutim, ne uspijevam doći do sedam komada. Već kod četvrtog (ako ne i ranije) sama sebi zvučim krajnje neobično, da ne kažem nešto drugo. Osim toga, toliko ponavljanja prekine tijek razgovora, a primijetila sam i da me djeca čudno gledaju dok ja verglam iste ili slične rečenice.
Ali nema predaje, idemo do kraja!
Sanja, 7 puta može biti kroz dan, pa čak i kroz nekoliko dana. Ne mora biti odmah. Problem je jedino svega se sjetiti. Nekad ćeš se sjetiti, nekad nećeš, ali ne treba ti biti cilj da ti odmah na licu mjesta napraviš 7 ponavljanja. Za usvajanje treba vremena - za nešto koja minuta ili sat, za nešto nekoliko dana pa i mjeseci. Samo strpljivo! Držite se! I javljaj kako ide. Najvažnije je da Flora želi govoriti hrvatski i da ne osjeća odbojnost. To je puno. Jer motivacija je ključan čimbenik u usvanju jezika. Barem jednako kao i dobar jezični unos.
Hvala ti, Freja. :-)
Flora voli govoriti, zapravo, ona je prava mala brbljavica (na oba jezika :mrgreen: ). Krivo sam razumjela savjet o sedam ponavljanja; mislila sam da je potrebno da budu u što kraćem vremenskom razdoblju. Kroz dan ili dva je sasvim izvedivo, a da ne zvuči isforsirano.
Problem je u tome što ona krivo govori riječi i fraze koje ionako stalno sluša i ne kužim kako ne čuje da svi oko nje izgovaraju na jedan, a ona na drugi način. Npr. danas mi je došla reći "veši su pali" (par komada odjeće je palo sa sušila), iako je milijun puta čula da o vešu pričamo u trećem licu jednine. (I da, znam da se pravilno kaže rublje, ali mi kod kuće govorimo uobičajenim zagrebačkim govorom.)
Sve je to ok, i u redu je da govoriš s njom kako govorite doma. Ni ja ne bih drugačije.
Ne uzrujavaj se oko toga što pogrešno govori. Treba joj duže da si posloži sustav. Sve će sjesti na svoje mjesto s vremenom. Kako ste vi blizu i sigurno često u Hrvatskoj, ne bojim se za rezultat. Pa što ako i nije savršeno? Važno je da može komunicirati. bude li morala u školu u HR, to je već drugi problem, ali otom - potom :)
Na usvajanje jezika ne može se silom. Što ide - ide, što ne ide - ne možeš ni na koji način isforsirati. Tvoj je zadatak samo dobar unos (dobar primjer) i održati motivaciju.
Mene muči sljedeći problem: živim u HR, porjekom sam iz SLO, s 4 i pol godine sam došla u HR. Nakon par tjedana šutnje u dvorištu na igralištu, vratila se doma s igranja s djecom i pobjedonosno zaključila da sam naučila hrvatski.
Slovenski koji smo govorili doma se vremenom totalno iskrivio, pa sam u 20 i nekoj išla u školu slovenskog, ne bi li ga popravila. Iako mi je to bio prvi jezik (kad bucam u snu, buncam na slovenskom :)), razmišljam na hrvatskom, brojim na hrvatskom... on mi je primarni, slovenski je naučen.
Skoro ću roditi i želim da moje dijete uspješno barata s oba jezika... jedan problem je što su dosta slična (bar meni :)), a drugi problem je što doma s MD-om govorm hrvatski, a slovenski tek s roditeljima s kojima se više čujem telefonom nego vidim, jer ne žive u istom gradu. Relativno često idemo u SLO, imam tamo još rodbine, s njima svima govorim slovenski.
Razmišljala sam kako i kada početi s uviđenjem slovenskog, da li su posjeti rodbini i čitanje slikovnica na slovenskom dovoljni, eventualno gledanje crtića na slovenskom? Da li bi ja trebala s djetetom pričati slovenski? Iz ove perspektive, mi se to čini nekako neprirodno, na silu... jednako kao što mi je neprirodno da s mamom pričam hrvatski. :)
A neovisno o tom slovenskom, budući mi brat živi u Engleskoj i često idemo tamo, rado bi uvela i engleski.
Kako sve to iskombinirati? Hvala na savjetima.
Freja, hvala ti još jednom. Znam da nije neka tragedija, ali ipak se već pomalo brinem, vjerojatno zato što znam da ovdje gdje živimo nemam mogućnosti stručne intervencije i da je sve prepušteno meni (tj. nama, roditeljima).
Ipak, moram reći i da Flora ima određenu dozu jezične kreativnosti. Npr. jučer je, nakon što su se ona i Fiona dva-tri puta porječkale, rekla "Danas je smetodan. Svi jedni drugima smetamo." Ona kuži da "smetodan" nije riječ i sigurna sam da ga više nijednom neće upotrijebiti, ali joj je fino sjeo u toj konkretnoj situaciji.
Ništa, čitat ćemo, razgovarati i diskretno ispravljati više nego do sad pa se nadam da ni napredak neće izostati.
Mojca, ja bih s djetetom pričala isključivo na onom jeziku kojeg spontano govorim. Mislim da je dovoljno da baku i ostatak slovenske rodbine zamoliš da s bebom govore na slovenskom i budući da ste često u kontaktu, vjerujem da će dijete pokupiti oba jezika. Uostalom, pročitaj ovaj topic od početka, mislim da ćeš pronaći odgovore na većinu svojih pitanja. :-)
Mojca ja sam s tatom pričala albanski, sa mamom hrvatski, a u jedno ljeto sam pokupila turski od šire obitelji i od onda sam skoro pa potpuno zaboravila albanski, i sad s tatom pričam turski, a on samnom albanski. Hoću reći djeca u spužve, najbolje što možeš učiniti je da izvorni govornici pričaju svaki svoje, a klinci upijaju, po mojem iskustvu ono što im se najviše svidi :)
Ne stignem sad pisati detaljnjije, ali na ovo veliki potpis.Quote:
Originally Posted by Sanja
A smetodan mi se jako sviđa :).
Hvala na odgovorima, pročitala sam cijeli topic, sve mi je jasno, osim što me i dalje muči to što su ta dva jezika prilično slična, (ponavljam, bar meni... iako neki mladi članovi moje slovenske obitelji kažu da ne razumiju niti riječ hrvatskog, što mi je nevjerovatno, jer ima toliko isth ili bar sličnih riječi), da li to može biti više zbunjujuće nego kad se radi o potpuno različitim jezicima?
Da li da u prisustvu moje rodbine, kad sa svima govorim slovenski, s djetetom (kao i s MD-om, koji razumje i čita slovenski, ali ga ne govori) i dalje govorim hrvatski ili da pređem na slovenski?
:)