KayaR, rasplakao me tvoj prekrasan post :* !!!Citiraj:
Secam se scene kada smo svi cetvoro krenuli to jutro u porodiliste,i svoje misli kako je to poslednji put da nas je cetvoro,za koji sat ce nas zauvek biti petoro
Printable View
KayaR, rasplakao me tvoj prekrasan post :* !!!Citiraj:
Secam se scene kada smo svi cetvoro krenuli to jutro u porodiliste,i svoje misli kako je to poslednji put da nas je cetvoro,za koji sat ce nas zauvek biti petoro
Meni se sad cini da je najveca razlika sa troje na cetvero djece. Sad kad imam troja ja bi i cetvrto, ali sad mi se to cini kao nemoguca misija.
piplica, :heart:
Springi meni je prica zastrasujuca,zato sam je i napisala :/
Njihova mama me svake godine zove na njihove nastupem ali ja uporno izbegavam,ne mogu gledati to.Kao programirani.Naspram tih cetvoro,moje je troje banda raspustena.I neka je!
A posebna prica je ta kakva su im imena nadenuli.Kazem "nadenuli" bas zato sto su imena nacisto izmisljena,tako da se ljudi zgledaju kada ih cuju.Obelezeni su za ceo zivot....
mio-mao :* Uvek mi je u mislima ta scena,moje dve cupave glavice u liftu,poluzabrinute-polufascinirane sledom buducih dogadjaja.
Stvarno mi je nekako bilo tesko,zapitala sam se sta li mi to radimo :(
A kada su nam dosli u posetu,odjednom su mi se moje dve cupave glavice cinile veeeeelike,a moji mali decaci tako kabasti i odrasli,naspram jedne nove,minijaturne bubice koja je na prvi kme osvojila moje srce. :yes:
pa zadnjih godinu, dvije je to trend :-)Citiraj:
Pepita prvotno napisa
je , al samo za stare forumašice :mrgreen:
nove se odmah pohvale :heart:
Da ne mislite da vas ignoriram...
Odoh ja na par dana na selo.
Javim se kada se vratim.
A do tada želim svima lijep provod za doček Nove, pa makar to bilo doma uz TV.
:* :love: :heart:
kaj??? i tak nas misliš ostaviti u neizvjesnosti???
al svejedno, lijepo nam se odmori, sredi misli, i ne zaboravi nas u Novoj :love:
Citiraj:
maria71 prvotno napisa
A tek ti, cijelo vrijeme mislim kako imaš jedno dijete, i sad odjednom čitam da ih imaš troje! :shock:
moram priznati da ja uglavnom čitam i ne pišem (pa me mnogi ne poznaju) ali i ja sam ostala :shock: na ovo!Citiraj:
upornamama prvotno napisa
ja sam imala jedno dijete i ne mogu rec da mi je bilo naporno, naprotiv uzivlala sam biti njezina mama, ali onda sam u roku od godine dana "dobila" decka od tada 8 godina i bebaca. ajme....skocili smo, tako rec, preko noci sa jednog na troje. ja se ne mogu pohvalit da sam se u pocetku bas najbolje snasla, uvijek mi je falilo vremena i osjecala sam se da zivim u vjecitom kaosu. toliko sam zudjela za nekim redom u kuci. to me strasno opterecivalo. doduse, i okolnosti u kojima smo zivjeli nisu nam bas bile najbolje, ali zato se sada mogu pohvalit, jer klinci imaju 11, 6 i 2,8 godina i tek sad mogu nekako rec da smo u nekom ritmu i imam osjecaj da bi ih mogla imat jos dvoje :mrgreen:
moja draga prijateljica je prije 4 dana postala majka cetvrtog djeteta i gledajuci nju, apsolutno stoji gdje ima dvoje, moze i troje....ona je u mojim ocima krasna majka svojoj djeci. znam da joj ponekad bude dosta svega, jer je umorna i ne stigne ni pomislit kako je njoj samoj, ali ipak to ona sve hendla vise nego ok :love: .
Citiraj:
ninik prvotno napisa
:lol:
nisam ih ja rodila, ali sad su kod mene :mrgreen:
ma to sam skužila, nisam baš toliko mentali čelnđd :mrgreen:
ups sorry :lol:
Ja sam pet godina skupljala informacije. U jednom razdoblju ti se čini da su sve okolnosti protiv, onda ti se čini da je puno toga u prilog trećoj bebi, pa onda opet protiv...raspametiš se, a hrabrosti je s godinama sve manje. I tako smo odustali. Pa opet nešto nije dalo mira, razmišljali smo o posvojenju, ja sam čak proučavala i rodine stranice o posvojenju, ali sam postala svjesna da su nam šanse nikakve.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
I godinu dana nakon što smo odustali od ideje trećeg djeteta dođe trudnoća. Nisam baš odmah bila sretna jer sam se jako, jako bojala. Danas nema veće sreće od njih troje, ovaj mali je dao novu dimenziju ljubavi u cijeloj obitelji.
Zato ti kao majka troje djece (blizanci od 17 i mališa od 3 godine) kažem - ljubav je jedini resurs kojeg imaš tim više što ga više daješ.
Neka te uvijek motivira samo ljubav, nećeš pogriješiti.
Joj! Pubertetlije?Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Ali ti si hrabra i pametna, izdržljiva i znaš s djecom.
Nemam niti najmanje sumnje u tvoj uspjeh. Znam da je teško i zato evo ti velika :* i :heart: .
Toliko divnih postova, da neću kvariti. :mrgreen:
Stvarno oko ovih stvari nema neke velike mudrosti, samo govor srca svakog od nas na svoj način. Svi smo rođeni sa drugačijim vizijama idealnog života i iako je lijepo imati istomišljenike, nitko nam oko tako velikih prekretnica zapravo ne može dati savjet.
Ja mislim da je sve izvedivo! Kad to obitelj želi. Sve se nekako uskladi i rješi, kad postoji želja.
Svako dijete i njegov svijet je velik zadatak za nas i uskladiti sve te svjetove u našem domu je još veći. I sa svakim novim... i još veći. I sve to čovjek (tj. žena) može podnijeti ako je to put na čiju pomisao osjeti radost.
Ja sam dosla do zakljucka da ovakve teme moram obilaziti u sirokom luku!
Razum vice jedno,srce drugo...
XCitiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
:* :love:
Ja imam jedno i to od nedavno, pa nemam što reći na temu, samo pratim i čekam kad će se ana.m javiti i reći nam je li trudna ili ne... :)
Anita-AZ je sve rekla.Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
Hvala ti, ponovno, na lijepim riječima!
ja sam tek sad trudna s 2. i htjela bih još 1 za neke 3 g.hoće li to biti moguće ne znam-troškovi dok su mali i nisu tako veliki, ali mene brine ono poslije, što ako budu htjeli na faks, a ne mogu poslati svo 3? ili slično, ne znam-dosta su teška ta promišljanja, mm ne želi 3 dijete jer kaže da nemamo uvjeta-ne znam. Vrijeme će pokazati. Mi baš i nemamo baka-deda servis, pa je sve na nama, a teško je sam sve hendlati, iako financijski trenutno bi se i dalo izvesti.
Dok krenu na fax djeca koju još nisi niti rodila, država će ili nešto učiniti ili propasti ili se utopiti u EU. Nemoj se samo toooliko brinuti :/Citiraj:
spunky125 prvotno napisa
Tko zna kaj će biti kada oni budu išli na faks.
Možda uopće nebudu htjeli na faks!
A može se milijun stvari promjeniti do tada.
Dobro Ana, jesi ti napravila taj test ili nisi? Ili si trudna, neznam..8 mjeseci pa nećeš kažeš? :mrgreen:
Meni ovo zvuci kao da je Ana u toj situaciji.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Joj,sad nas je sve zainteresirala i otisla :mrgreen:
ma da, znam, to je bio samo primjer na ono što ako... :)
Nemam jos djecu, ali sam 12 godina bila jedinica i onda dobila brata i nakon dvije godine sestru. Stvarno ne mogu zamisliti život bez njih.
Mene je to sto sam jedinica ustvari jako opterecivalo jer je uz svu pažnju koju dobivas, ta pažnja i usmjerenost moje mame na mene s druge strane meni bila i opterecenje(sto ces, strijelac po horoskopu koji voli slobodu)i kad mi se rodio brat stvarno sam odahnula. Da ne govorim o ljubavi koju sam osjetila za to malo bice. Toliko sam se bila zaljubila u njega da sam se bojala da necu moci seku voliti niti upola kao njega, naravno netocno.
U materijalnm smislu nam nikad nista nije falilo i stvarno sam imala sve sto mi je trebalo.
Meni je troje djece idealan broj,iako je i 4 jako blizu tom idealnom. (imam jos i cetiri polusestre pa znam donekle iz iskustva)
Sada kao odrasloj moja velika obitelj mi je ogromno bogatstvo i sreca.
Materijalni razlozi su po meni najmanje važni, sve se nekako poslozi, ja iskreno vjerujem a cu kao i dosad uvijek imati novaca za ono sto mi je jako potrebno.
Kakav predivan avatar imas :heart:Citiraj:
Nina prvotno napisa
Hahaha hvala! :*
Tek sam ga jutros uspjela stavit,nikako nisam mogla smanjit slicicu i eto-vec ga je netko primjetio :D
Ja sam od nedugo majka troje. Da je teško, teško je, ali..
Dok je E bio sam imala sam prepune ruke posla, kad se rodila L sve je bilo tako lako, a O se jednostavno morao roditi. Govorilo je to srce. Nakon rođenja drugog djeteta, planirala sam samo dvoje, naišla sam na forumu na temu da li vam srce govori da ste došli do konačnog broja djece ili to nije to. Razmišljala sam i koliko je mozak govorio to je to i gotovo, negdje u dubini sam osječala da se varam. Jako dugo nisam znala da sam trudna, tek u 16-tom tjednu sam skužila, bio je to šok, ali tako je moralo biti. Ne mogu niti pojmiti kako bi bilo da nekog od njih nema, to je takva interakcija između njih troje da je to predivno, kad je E bio sam toga nije bilo. Kuća mi je kaos, u glavi mi je kaos, ali srce mi je puno. Nije definitivno isto imati jedno ili više, ali svatko prema svojoj volji i mogučnostima. Nama se još uvijek materijalna situacija nije posložila, možda i nikad neće i da smo čekali na rješenje nekih životnih stvari, možda bi bilo i prekasno, a oni su mi još veći životni pokretač da sve dovedem u nekakav red.
Ovako...
Da ne mislite da vas ignoriram.
U srijedu konačno idem kod dokotra pa ću sve znati.
Do tada, neslužbeno, opravdano, mislim da je to to.
ana.m, pa to je divno :D
ana m. :D :D
ja se nadam da je i navijam da je i znam da vi to možete i imaš svu moju podršku!
i mislim da je to baš divno! :love:
onda cestitam
a sad osmjeh na lice i uzivaj u svemu,
a problemi se i onako rjesavaju jer se moraju
dakle jos jedna ljetna beba :zaljubljen:
ana.m :D
Ja ih imam dvoje i jako želim još jedno. MM se ne slaže samnom pa je to zapravo jedina kočnica.
što se financija tiče, kad nismo imali djece, krpali smo se, sa jednim djetetom smo se krpali, a sada sa dvoje isto. nebi rekla da nam sada nešto fali više nego prije. Jednostavno novac usmjeriš na nešto drugo, prilagodiš se.
Isto tako, meni bi bilo super roditi treće djete upravo zbog ovo dvoje starijih jer bi bila na porodiljnom i imala bi više vremena za njih i za sebe.
Draga Ana, sad ti i službeno čestitam! :heart:
ana.m :heart:
Pliska totalno te kužim, i kod nas isto, no mislim da će na ipak jednog dana bog dati i treće :saint:
ana, bravo za treću sreću :D
Evo i mog iskustva.
Rene je doletio kao pravi mali padobranac, s neba, ne znam kako bih to drukčije nazvala, s obzirom da je uspio pobijediti sve medicinske zakone i proračune... bili smo u šoku, isprva pozitivnom, a onda je mene ulovio strah i panika, pa se malo smirilo, a zapravo sam jedva čekala da rodim i uvjerim se da nije "tako strašno". Više od umora, neorganiziranosti i fizičke strane "posla", bojala sam se da neću moći svoju ljubav i pažnju jednako rasporediti na troje- pa nemam tri ruke, ne stane ih troje odjednom u krilo, nema tri strane oko mene kad legnemo u krevet... kako će cure s bebom, hoće li ih nakon početne oduševljenosti uloviti ljubomora, hoće li im faliti naša "četvorka"...
A kad je stigao, sve nas je preplavila tolika ljubav prema tom malom dobroćudnom i mirisnom stvorenju, nekom magnetskom energijom nas je doslovce natjerao da ga od prvog trena svi obožavamo i da svaka moja strepnja padne u vodu. Baš mi je nedavno prijateljica rekla kako je Rene bio zapravo itekako planiran, ne svjesno, ali u srcu i to je stvarno najveća istina. Ne jednom sam virkala među trudničke postove, zamišljala svoj treći savršeni porod, smišljala imena... a da ne kažem da je tog ljeta prije moje trudnoće Megi cijelo vrijeme crtala trudnice. Čuvat ću te crteže do kraja života... vještica moja mala.
Da ne ispadne da samo idealiziram, priznajem da ima dana kad sam izmorena, da me ubije u pojam kad se vratimo izvana, pa kad se svih petero skinemo, u hodniku bude cijelo brdo jakni, kapa, šalova, cipela, torbi... pa beskrajne mašine veša, pa paziti da nešto ne zaboravim kad se spremamo izaći... ALI sve se to da i može, sve je to zanemarivo u usporedbi s količinom ljubavi koja čovjeka preplavi pri samoj pomisli da je stvorio tri savršena bića. To se ne da ničime zamijeniti.
I presretna sam što je naša četvorka postala petorka i ne mogu zamisliti da nas je ikad bilo manje. Kakav je to svijet bio prije mog leptirića?