moja patronazna je mislim dosla ravno iz pakla:-)sa vrata mi je u ruke ugurala letke proizvodjaca ad-a,naravno na njenom mantilu je bio logo istog proivodjaca,na rokovniku,olovci...zaprepastila se sto mrvica ima samo 2600 gr i odmah preporucila ad...kada sam ja rekla da dojim i da nema sanse da joj dam ad,trazila je da vidi dojke koje je gnjecila,stiskala i odmahivala glavom...na kraju me natjerala da legnem i dojim i rekla da je to jedini ispravan nacin...mrva je imala zticu za koju je ona rekla da nije nista,a mi smo zavrsili dva dana na suncanju,jer nismo otisli na vrijeme slusajuci nju...elem,kada je dosla drugi put,na vratima sam se zahvalila na posjeti i nisam je pustila u kucu...
dok smo bili u bolnici na suncanju,ja sam isla dojiti svaka 3 sata...preklinjala sam ih da dolazim i nocu-nisu mi dozvolili...ali su zato redovno prije nego ja dodjem na podoj,davali joj ad na sondu...na kraju su nam mislim i otpustili zbog mog stalnog protestiranja:-)
osim patronaznih,meni nisu bili nista bolji ni ljekari u tom prvom mjesecu mrvinog zivota...isli smo svakih 7 dana na kontrolu,svaki dr koji nas je primio buljio je u tablice i bio zabrinut sto nije dobila onoliko koliko pise u tablici,..nakon mjesec dana ja sam odahnula,kada je prestala ta tortura...mrva nikada nije dobijala po tablicama i uvijek je bila na granici sa tezinom,ali od bebe sa 2600gr izrasla je u zdravu curicu koju sam dojila 2,5 godine i koja osim trodnevne groznice i jedne viroze nikada nije bila bolesna
