A u majčinom mlijeku dobije i dovoljno kalorija i bjelančevina.
Možda bi za bebe vegetarijance bilo preporučljivo više dojiti nego za bebe mesojede u drugoj polovici prve godine.
Printable View
A u majčinom mlijeku dobije i dovoljno kalorija i bjelančevina.
Možda bi za bebe vegetarijance bilo preporučljivo više dojiti nego za bebe mesojede u drugoj polovici prve godine.
To je bilo dobronamjerno. Simpatično mi je kako je „žestoka“. Trebala sam dodati ;) .
Ipak, ako se Anita-AZ kojim slučajem nađe povrijeđena, ispričavam joj se.
citala samu 'bebama-kuharici' o vegetarijanizmu kod djece a i u nekim drugim izvorima (al se sad fakat ne mogu sjetiti gdje) da majke vegetarijanke cesce i dulje doje... sto to tocno znaci ne znam.. ali ja i iz iskustva mogu reci da ne poznajem majku vegetarijanku koja nije dojila(barem godinu dana)...Citiraj:
mamazika prvotno napisa
inace, 'bebe-kuharica' su mi koma iz drugih razloga... a cak i taj clanak o vegetarijanizmu u beba i djece nije nesto posebno- sve pet za lakto-ovo veg (sto sam ja) ali vegane se jako uzima sa rezervom...
Mislim da se vegansku prehranu za dijete koje obilno ne doji do barem dvije godine i treba uzeti sa rezervom
mislim da za vegane tako nesto i pise u 'kuharici'... pogotovo za period od 7-og do 18-og mjeseca...
To je vjerojatno dio načina života i razmišljanja. No ako bi mama vegetarijanka bila u situaciji da ne može ili ne smije dojiti, mislim da bi ne bilo dobro za dijete da mu formula bude osnova prehrane, a dohrana po sitno i bez mesa (mislim na ono doba dok još nije vrijeme za mahunarke, jaja i sl., dakle 6-9-12 mj)Citiraj:
lucky day prvotno napisa
Jadranka Boban Pejic: "Prirodno i zdravo za bebe i djecu"
(edicija Makronova, Zagreb 1998.)
Ja sam svejed. Ali mogla bih bez mesa. možda ne predugo, ali definitivno bih mogla živjeti s manje mesa. Dok MM ne bi. i to zato što je tako navikao. Meso mora biti svaki dan.
Donedavno nisam baš previše razmišljala o tome, ali čitajući svašta po ovom forumu i drugim izvorima, malo sam se počela brinuti. A osim toga, nedavno sam na nekom predavanju pitala i jednog dr s Rebra što mislim o vegetarijanstvu i sl. stilovima prehrane. Naravno da nije stao na stranu toga (ipak je doktor :roll: ) i rekao da im nekih stvari fali, ali s druge strane rekao je da mi mesojoedi previše opterećujemo svoj organizam s prevelikim količinama mesa, previše željeza.
Point je da ja vjerojatno nikad neću postati vegetarijanac, a pogotovo neću tako hraniti Leu jer je negdje duboko u meni nešto što mi govori da se aminokiseline iz mesa ne mogu nikako nadoknaditi. E sad, čitam vaše postove i sl. stvari gdje kažete da može i ja vam vjerujem, ali, eto, valjda je to ipak jače od mene.
Uglavnom, sve više smatram da nam ovoliko mesa u životu više šteti nego koristi i zbog toga bih se željela malo više informirati o vegetarijanstvu i makrobiotici i do neke mjere je ipak polako uvoditi u našu prehranu. Neću vjerojatno prestati jesti meso, ali željela bih ga dosta smanjiti, uvesti puno više ribe i tako.
Netko je na početku rekao da bi bilo dopbro otvoriti topic s receptima. To bi mi bilo jako drago. I voljela bih da me malo savjetujete otkud da krenem. Imam knjigu od J. Bobabn Pejić za djecu, ali nemam za odrasle.
I virgo, sjajan post, otprilike se i ja tako osjećam
Za odrasle je dobra "početnica" Hrana za život, isto od Pejićevih. Dani su savjeti za prelaz od standardne na makrobiotičku prehranu, nao ako ne želiš skroz promijeniti, uvijek možeš ostati u nekoj od međufaza koje je puno lakše slijediti.
Trebate razlikovati vegetarijansku prehranu od makrobiotičke, makrobiotička prehrana ne znači samo izbacivanje mesa nego i mliječnih proizvoda i jaja, a u nekim situacijama pak dozvoljava ili čak preporučuje konzumiranje ribe (znači nema puno veze sa nekakvim etičkim vegetarijanstvom); uz to se slijedi niz prilično striktinh pravila kod kombiniranja obroka i pripreme hrane, a u kuhanju se koristi čitav niz nama neuobičajenih, a poprilično skupih namirnica.
Meni se cini najvaznije paziti na prehranu. Znaci, mislim da vegetarijanac isto tako moze imati jako losu prehranu kao i netko tko jede meso. Vjerovatno je kljuc u umjerenosti, iako sam ja osobno pobornik vegetarijanske prehrane. Mozda zato sto mi se cini da vegetarijanci generalno paze vise na prehranu!
Makrobiotika mi se nacelno svidja, al mislim da ljudskom organizmu najvise odgovara prehrana po principu: regionalno i sezonski. Sto znaci, malo mi je "strana" ideja da osoba koja zivi negdje u hladnoj brdskoj klimi jede hranu karakteristicnu za npr. Japan. Isto tako, ne bi nekome tko zivi na hladnom sjeveru "zamjerila" konzumaciju mesne i masne hrane kao nekome tko zivi u mediteranskom klimatskom podrucju.
Hvala. Naručila sam si knjigu i još neku vegetarijansku kuharicu. Ja, zapravo, više trebam poduku kako da pripremim neke namirnice, s kojima da ponekad zamijenim mesni obrok, ideje.......
branka1, moram reci da sam uvijek jako ugodno iznenadjena kad sretnem ljude koji razmisljaju kao ti... primaju informacije i razmisljaju svojom glavom... otvoreni, a istovremeno 'svoji'...
Hvala ti :oops:
Zato sam i napisala ovo o makrobiotici. Ako netko hoće smanjiti količinu mesa koju jede tj. par puta tjedno napraviti ručak bez mesa, ne treba mu za to makrobiotika, jednostavno potraži neke zgodne recepte bez mesa (npr. razna rižota, tjestenine, kojekakvi složenci sa mahunarkama itd.). Kao prvo, ako povremeno jedeš meso onda uopće nema potrebe za makrobiotičkim kombiniranjem namirnica (uvijek se jede žitarica+mahunarka radi kompletiranja amninokiselina, a ti ionako sve dobivaš kroz meso). Kao drugo ako ti doma (pretpostavljam muž) inzistiraju na mesnoj prehrani čisto sumnjam da će ih se dojmiti alge i tempeh :mrgreen: Makrobiotika je odlična za liječenje, odlična je za vegane radi kombiniranja namirnica, ali je dosta komplicirana i zahtjevna (financijski i vremenski), a bome i egzotična.Citiraj:
branka1 prvotno napisa
No, i zanimljiva je, pogotovo za one koji kao ja vole kuhati; kad sam ja bila na makrobiotičkom tečaju većina ljudi je došla iz čiste znatiželje i jako im se svidjelo.
Ma, zapravo sam si tako nekako i mislila.
Ali ja bih voljela uvesti neke od tih namirnica. Ali glavna poanta toga je, zapravo, kombiniranje namirnica tako da dobiješ sve, jel tak? A meni to onda ne treba.
Dakle, ili prijeđeš na makrobiotiku ili ne, pretpostavljam.
No, dobro, thanks anyway
Ne mislim reći da je ili-ili, dapače; makrobiotika je dobra i za uvođenje nekih običnih namirnica koje se baš ne koriste redovito (ili se barem npr. kod moje mame nisu koristile - recimo proso, leća, slanutak itd.). Ovo što sam napisala o kombiniranju hrane sam mislila reći da vaš bezmesni ručak ne mora biti strogo iskombiniran kao ručak jednog vegana koji uopće nikad ne jede meso,. Ono što stalno hoću reći o makrobiotici je da je ona dosta komplicirana i skupa, a i egzotična pa se ja bojim da bi nekoga tko inače nije sklon bezmesnoj kuhinji to prije odbilo nego privuklo, i kompliciranošću i okusima. (zato kad netko spomene ovu knjigu za bebe ja uvijek napišem pazi, to je makrobiotika - jer ne drži baš svatko kombu algu u špajzi)
Evo - na primjer - MM-ov tata je prije par godina imao moždani udar i sad je prešao na zdraviju prehranu. Ja sam svojoj svekrvi tada za Božić poklonila knjigu Jadranke BP Prirodno i slatko i ona se oduševila jer je mislila da će sada peći zdrave kolače. Ali za svaki taj kolač treba nekoliko neobičnih namirnica - slad, kuzu, agar-agar, tofu - tako da moja svekrva do dana današnjeg nije isprobala niti jedan recept.
ZAto mislim da bi nekome tko hoće smanjiti količinu mesa više odgovarala neka 'obična' vegetarijanska kuharica (ili primijenjena makrobiotička) nego ova 'čista makrobiotika' od Pejićevih. Npr. knjižice Zlate Nanić su dosta prilagođene nama poznatim okusima (iako je i to makrobiotika). Ili npr. postoji ona neka Sašina kuharica, ona mi je bila dosta dobra itd.
Evo ima par recepata iz te kuharice na webu
http://www.yupressings.com/kuharica/
100%, ma 200% potpisujemCitiraj:
Zorana prvotno napisa
Pa upravo to i jest makrobiotički princip.
Ups!Citiraj:
LeaB prvotno napisa
potpisujem.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Baš makrobiotika i uči da n etreba konzumirati hranu koja nije autohtona, bar ne u većim količinama.
Meni se to generalno čini ok, al ne bih se slijepo držala.
joj cure, upravo citam jednu dobru knjigu prica i morala sam vam prepisati jednu pricu, kopja se tice ove nase teme, na neki nacin....
Citiraj:
Zamke
Kad nam more nije naklonjeno, lako ga zaboravljamo i pustamo na miru dok se ne upristoji, okrecemo se selu i vatri, kominu i hrani koja sad nije riba. Oblacimo najdeblje djempere i kapute i pripremamo se kao da odlazimo na kontinent, na neku nezamislivo visoku planinu gdje ne znamo sto nas ceka, iako je ona udaljena samo nekoliko kilometara od mora. Tamo nas docekuju rodjaci koji govore drugacijim jezikom, kojima je zemlja jedino cvrsto tlo i more vide rjedje od turista, a o kupanju da i ne govorimo, makar ni mi tu nismo puno bolji. Grlimo se i ljubimo ispred kuce kao da smo dosli tko zna odakle, osvrcemo se oko sebe i odmah ispitujemo...
Cudimo se vrtu u kojem raste sve sto postoji na ovom svijetu, ali tocno onoliko koliko treba, ulazimo u konobu i razgovaramo s vinom i prosekom, opijeni tim bogatstvom zavidimo toj izvjesnosti i cini nam se na trenutak da su zemlja i more razliciti.
Rodjak nas vodi iza kuce, pratimo ga u gustoj makiji i gledamo kako rukama razgrce grane, kleci i pregledava zamke napravljene od kamenih ploca s posebnim mehanizmom od grancica, vadi kosove i ponovo ih napinje. Idemo dalje, mi smo zaduzeni nositi lovinu i da se pitamo zalimo li vise ptice ili ribe. Kasnije dok sjedimo ispred komina, i gledamo kako se krcka ti bozanski tingul, opija nas miris dima i vina, zaboravljamo mjesta na kojim se zivi bolje i ne mozemo zamisliti nista drugacije od ovoga.
Nas sin, na kojeg smo ponosni jer studira u Zagrebu, sada nam nije nikakva dika jer je postao vegeterijanac i nismo na to racunali. Za ovo bi vas, kaze trebalo zatvoriti, unistavate faunu i narusavate prirodnu ravnotezu.
Rodjak stavlja veliku crnu tecu nasred stola, a njegova zena je skuhala blitvu iz vrta, sada je, zacinjenu maslinovim uljem i lukom trpa nasem sinu na tanjur. On prezrivo gleda prema nama i kaze: jedete leseve!
Zelimo odmah izbrojiti sve psovke koje znamo i braniti tingul i zivot, ali nas rodjak smiruje, stavlja nam ruku na rame i vraca na stolicu, pusti malog, kaze, on jos ne zna da i blitva dise.
Vodic po otoku, Senko Karuza
Gdje me nadje s Karuzom! Obozavam njegovu klopu! I imam slican stav, sve je jedno, mi, biljke, zivotinje i svi smo hrana jedni drugima (ma koliko to odgadjali po meni besmislenim trpanjem mrtvih u sanduke). Nemam moralnih problema s jedenjem zivotinja. Ne bih pojela svog psa, jer mi je clan obitelji, ali sam inace svejed. Mozda ne bih jela delfine i majmune (covjekolike), ali, u slucaju gladi...tko zna.
Osobno mislim da meso treba jesti u manjim kolicinama, a sto se tice djece-volim to evolucijski pogledati:
-meso je dalo vazan doprinos u razvoju ljudskog mozga, tj. stvaranju covjeka, sto zbog gradivnih tvari, sto zbog velike kolicine kalorija koja je oslobodila vrijeme za druge aktivnosti (za koje bi tesko imali vremena da smo nastavili skupljati plodove),
-nasi najblizi srodnici, cimpanze, takodjer jedu meso, i to veoma rado. Za njih je tipicno da daju meso mladuncadi, a da stare cimpanze uglavnom jedu biljnu hranu. Meni se ovaj model cini jako dobar i u ljudskoj prehrani.
Pa to sam i mislila. Već sam tu i tamo znala napraviti neke od tih namirnica, ali ne znam baš na koji se sve način mogu pripremati.Citiraj:
makrobiotika je dobra i za uvođenje nekih običnih namirnica koje se baš ne koriste redovito (ili se barem npr. kod moje mame nisu koristile - recimo proso, leća, slanutak
Također, imala sam problema u pronalasku slada, barem u Samoboru. Moram skočiti do Bio&Bio
Htjela sam jednom napraviti i kombu algu, ali opet baš nisam bila sigurna kako. Znam da se ona može dodati mahunarkama pa da ne napuhavaju tako, jel tak?
Eto, malo u tom smislu
U makrobiotici se u principu sve mahunarke kuhaju tako da se na dno posude stavi kombu alga, na nju mahunarka i zalije se hladnom vodom toliko da pokrije mahunarku, pa se kuha i dodaje hladne vode po potrebi - to je taj tzv. 'šok' način kuhanja koji je već i dille opjevala u svom kvizu :mrgreen: a koji služi da bi mahunarka bila lakše probavljiva. Sitni problem sa šok načinom je taj što su mahunarke koje se kod nas prodaju kojekakve pa i stare i teško se i dugo kuhaju pa ih je ipak možda bolje skuhati u ekspres loncu. Ja šokovitim načinom kuham samo leću, a prošli tjedan sam i nju (kupljenu u Bio&Bio) jedva skuhala. Kuhanje se inače može započeti i sa malo ulja ili se u leću može dodati mrkva. Ja u tako skuhanu/zdinstanu leću dodam na kraju sol (uvijek se mahunarka soli na kraju), začinim sa malo senfa i dodam kockice poprženog seitana. I onda to jedemo sa pire krumpirom (što nije makrobiotički) i kratko skuhanim zelenim povrćem. Meni i MM-u je to omiljeni ručak, a Lea prošli tjedan nije htjela niti probati, niti jednu žličicu :/
A ja sam se bojala to izreći naglas ;)Citiraj:
Zamke
...On prezrivo gleda prema nama i kaze: jedete leseve!
Zelimo odmah izbrojiti sve psovke koje znamo i braniti tingul i zivot, ali nas rodjak smiruje, stavlja nam ruku na rame i vraca na stolicu, pusti malog, kaze, on jos ne zna da i blitva dise.
Što kad se osvijestimo da i biljke boli?
Katastrofa
prelazimo na fotosintezu
:mrgreen:
i bit ćemo ovako zeleni
A što ćemo u jesen kad nam padne lišće?
nećemo bit lisnati nego će nam u kožu pomoću nano sondi bit uštrcan klorofil
pa na sunašce ili pod uv lampu
Hm, koji je ono ion u klorofilu, magnezij... samo zamijeniš željezo u hemoglobinu s magnezijem, malo protumbaš molekulu (mislim da su relativno slične) i umjesto hemoglobina imaš klorofil.
salu na stranu, stvarno postoje ljudi koji jedu samo plodove biljaka... navodno, neki jedu samo otpale plodove biljaka...
Da. Plodojedi.
Sad sam se sjetila one rasprave o B12, gdje se ispostavilo da veganima ne fali taj vitamin ako jedu pokakano povrće...
bojim se da radi ptičje gripe da opcija polako otpada :shock:
ne kužimCitiraj:
mamazika prvotno napisa
pokakano povrće??????????????????? :shock:
Pokakano od sisavaca, sumnjam da ga ptice imaju u crijevu, one imaju skroz drukčiju biologiju.
bome nakon njemačkih mačaka ja se ne bih pouzdala niti u jednu kakicu.
ima jedan vic o Ličaninu i šljivama
Dane se najeo šljiva ( ubranih) i zasitio se i od obijesti ih popišao i legao da spava....
Kad se probudio,prigladnio i počeo prevrtasi šljive
ovu nisam popišao ,ovu nisam popišao i tako dok ih sve nije pojeo
Da, i meni nekad dođe pa si mislim koja nepravda. Svi smo mi živa bića. i životinje I biljke