kako postati i ostati mama kod kuće

Ja bih odgovorila na Trinin post o doživljaju mama kućanica. U Splitu, gdje sam provela svojih 35 godina OGROMNI sam preokret u stavu okoline doživila kada sam se udala i rodila djecu. I postala gospođa s velikim G. To da li radim ili ne bilo je totalno nevažno, nitko me nije pitao za to. Glavno je pokazati veru na prstu.

Tako da, kakav god dojam mama kućanica ostavlja u svojoj sredini (a mislim da ipak nije tako crn), puno puno je gori dojam kojeg ostavlja stara cura. Nažalost. Eto, ljudima nikada ugoditi. Nije dobro ni kada mama radi, nije dobro ni kada ne radi. Uvijek će biti dežurnih dušebrižnika koji brinu tuđu brigu. I mislim da žene trebaju tu biti načisto sa sobom i svojim ciljevima - što žele i očekuju od svog i života svojih ukućana, pa će lakše i podnijeti te komentare sa strane.

Kućanice, kakav vam je dan danas?
Meni jedno dijete ima neku crijevu boleštinu, drugo kiše kašlje i hriplje
Ja sam napol koplja, ali nisam za bacit, i nadam se da neću ni bit.
Raduckam positno, maštam o tome da mi netko svrati na kavu (iako znam da sam svima rekla da je kod mene kugina kuća i da ne preporučam infekciju).
Jučer me posjetila kolegica taman dok su djeca spavala, pa smo na dvorištu popile kavu i ispričale se.
To mi je dalo malo životnog elana...

Citiraj:

---

la_mama prvotno napisa

Uvijek će biti dežurnih dušebrižnika koji brinu tuđu brigu. I mislim da žene trebaju tu biti načisto sa sobom i svojim ciljevima - što žele i očekuju od svog i života svojih ukućana, pa će lakše i podnijeti te komentare sa strane.

---

Slažem se, ali ovdje smo da se malo potapšamo nakon tih komentara, ne da ih zabranimo zakonom.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

ja bih se čak i složila s tobom. Ne samo da mi je lakše, nego zanimljivije i ispunjenije. Samo mislim da ... ostale koje crnce za sicu ne bi bas potpisale ovu izjavu.

---

Kao što sam već rekla, radim taj posao.

Biti kući s djecom je prestrašno fizički i mentalno iscrpljujuć posao. Ovaj drugi je samo fizički.

razumijem što hoćeš reći, trina
mene je zaprepastio stav većine forumašica koje su sudjelovale u jednoj davnoj raspravi (možda se i ti sjećaš) o kućanicama kako su kućanice zapravo lijenčine i džabalebaroši
i da nemaš što raditi cijeli dan doma
a ja sam se tada iz petnih žila trudila objasniti upravo ovo što pišeš

Citiraj:

---

nema veze što na poslu radim tri put manje nego što radim kući.(..) A ja imam osjećaj da varam ljude. Jer stoput je lakše raditi nego biti kućanica i majka. Samo što to ne zna nitko tko to nije probao.

---

i nisam promijenila mišljenje
to ovisi od čovjeka do čovjeka, a ne kućanice kao "zanimanja"

Ifi nadam se da će još koja kolegica svratiti na kavu i da će tih par dana viroze brzo proći. Držim fige da je virozica. Znam kako teško pada kad i inače imaš deficit slobodno kretanja pa moraš prislino sletit u bazu na još par dana... Hvala Bogu, kako rastu, ti bi dani trebali biti sve kraći i rijeđi, ali znam mamama koje su doma svaki dan dodatne izolacije malo teže psihički pada. Kužim

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Ja bi rekla nešto na temu ovog što je netko pitao, kako nas doživljavaju drugi ljudi dok smo u ulozi kućanice i zaposlene mame. Ja sam bila kućanica i mama 9 godina. Nakon par godina ljudi su me počeli gledati ko nekakvu lijenčinu. Nitko to nikada nije izgovorio ali bilo je jasno. Iako sam se ubijala od posla. U 5,5 godina rodila sam troje djece, nikad nisam sjedila a kamoli spavala popodne. Stalno u pokretu, stalno nekakvi kućanski poslovi, šetnje s djecom, aktivnosti, izmišljanja ovih i onih igara, presvlačenja, hranjenja, nespavanja...Ali nisam radila i sve je to padalo u vodu. Kad sam se zaposlila, a nema dugo da jesam i ne radim niti malo glamurozan posao, svijet me drugačije počeo gledati. Odjednom sam postala super mama, ekstra vrijedna, primjer drugima, bla, bla..nema veze što na poslu radim tri put manje nego što radim kući, sad me se poštuje, prije i nije previše. A ja imam osjećaj da varam ljude. Jer stoput je lakše raditi nego biti kućanica i majka. Samo što to ne zna nitko tko to nije probao. Čak i žene kojima djeca malo porastu dožive amneziju pa zaborave što je to

---

Mislim da ovaj post treba pročitati u cjelini, jer niti jedan post kad se izsecira i kad se počnu izvlačiti rečenice iz kontexta više ne drži vodu. Jako si lijepo to napisala, hvala ti na iskrenosti, jer ja na žalost živim u okolini gdje je taj stav toliko prevladavajuć da se ja u debeloj manjini, ako ne i u jednini,jako često pitam da li sam munjena, don quijote ili što mi je. Hvala ti!

obzrirom na moj posao (firma u MM-ovom i mom vlasništvu) ja sam jako često na putu, kad sam doma, radim i po 12 i više sati, često kad I. zaspe uzmem laptop i radim do 1, 2 u noći. i užasno mi je teško sve uskladiti, jer se trudim da imaju svakodnevno kuhan ručak, da im pripremim toplu večeru, da budu čiste, okupane, zdrave, no sve više shvaćam da to nije dovoljno, tj da se majčinstvo ne sastoji od toga nego je tu niz drugih stvari koje su i njima bitnije od kuhanog ručka, a ja im to nemogu pružiti jer stalno moram još nešto hitno obaviti, odraditi, mailati, izračunati.....

možda jedina olakotna okolnost je to što nam je ured i radiona u istom dvorištu s kućom, pa kad sam u uredu bar skoknem vidjeti jesu li pojele, jesu li na vrijeme krenule u školu, i ako pada kiša mogu ih bar odvesti do škole. uvijek sam mislila da je ispunjenje mojih snova u stabilnom i profitabilnom poslu, da ću u tome pronaći svoju sreću i zadovoljstvo.
stvarnost je sasvim drugačija jer:
a) sistem od 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati sna u stvarnosti izgleda 12 sati rada u firmi, 4 sata rada u kući/dvorištu, zatim opet koji sat rada za firmu, i na kraju par sati sna.
b) dok nisam rodila I. nisam znala da se prava sreća krije u tom pogledu, osmjehu i zagrljaju koji ona pruži
c) imati vlastitu tvrtku traži hrpu odricanja, žrtvi, ne odlazaka na godišnje odmore....
itd itd

ove godine sam ozbiljno počela razmišljati o tome da malo stanem na loptu, i da nekako pokušam posložiti stvari da radim 4 sata dnevno, da sam u uredu od 8 do 12, te da ostatak dana posvetim obitelji i sebi. nadam se da ću to uskoro moći ostvariti, a nakon toga kroz neko vrijeme i da u potpunosti ostanem doma, uz eventualno da jedan do dva dana u tjednu prekontroliram situaciju u firmi. to naravno opet ostaje na milost i nemilost poslu i razvoju situacije. vidjet ćemo.

Držim fige da planovi uspiju! Istina to je zahtjevan poduhvat, ali nadam se da ćete uspjeti. Piši nam o dilemam, konkretnim koracima, mnogi će se preoznati!

Draga Bleeda,

mi smo zbog toga zaposlili jednog radnika, iako nam to u tom trenutku financijski ni najmanje nije trebalo.. Ali to je toliko dobro utjecalo na naše dijete, kuću, prehranu, pa i naš brak, da mi nimalo nije žao.

Ja imam jedan drugi problem. U poslu kojeg suprug i ja vodimo, ja imam puno više iskustva jer se time i moja obitelj bavila cijeli život, a suprug je potpuno nov u tome - iako se odlično snašao. Ali opet... Ja imam i fakultetsko obrazovanje djelomično u tom području i puno više ideja, želje, iskustva, ponegdje i znanja. Da ne govorim da sam u poslu potpuno drukčiji tip od supruga - pittbul da se tako izrazim, puno oštrija, tražim da je sve 100% u redu, da je sve odmah, perfektno... A on ide laganini :mrgreen:
I sad sve to mene skupa toliko živcira i bode u oči da bih ja najradije nekako organizirala vrijeme da 4 sata dnevno radim u firmi, da odradim veliki dio posla i idem kući pjevajući.

Ali kada, kako??? Idealno bi mi bilo od 10-14 h, ali činjenica je da sam ja izjutra do rano popodne najpotrebnija svojoj bebi. Tada joj dajem doručak i ručak, šetam je, uspavljujem... Kasnije je pjesma i može je preuzeti bilo tko, ali tada je već kasno za obavljanje bilo kakvog ozbiljnog posla.

Citiraj:

---

bleeda prvotno napisa

obzrirom na moj posao (firma u MM-ovom i mom vlasništvu) ja sam jako često na putu, kad sam doma, radim i po 12 i više sati, često kad I. zaspe uzmem laptop i radim do 1, 2 u noći. i užasno mi je teško sve uskladiti, jer se trudim da imaju svakodnevno kuhan ručak, da im pripremim toplu večeru, da budu čiste, okupane, zdrave, no sve više shvaćam da to nije dovoljno, tj da se majčinstvo ne sastoji od toga nego je tu niz drugih stvari koje su i njima bitnije od kuhanog ručka, a ja im to nemogu pružiti jer stalno moram još nešto hitno obaviti, odraditi, mailati, izračunati.....

možda jedina olakotna okolnost je to što nam je ured i radiona u istom dvorištu s kućom, pa kad sam u uredu bar skoknem vidjeti jesu li pojele, jesu li na vrijeme krenule u školu, i ako pada kiša mogu ih bar odvesti do škole. uvijek sam mislila da je ispunjenje mojih snova u stabilnom i profitabilnom poslu, da ću u tome pronaći svoju sreću i zadovoljstvo.
stvarnost je sasvim drugačija jer:
a) sistem od 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati sna u stvarnosti izgleda 12 sati rada u firmi, 4 sata rada u kući/dvorištu, zatim opet koji sat rada za firmu, i na kraju par sati sna.
b) dok nisam rodila I. nisam znala da se prava sreća krije u tom pogledu, osmjehu i zagrljaju koji ona pruži
c) imati vlastitu tvrtku traži hrpu odricanja, žrtvi, ne odlazaka na godišnje odmore....
itd itd

ove godine sam ozbiljno počela razmišljati o tome da malo stanem na loptu, i da nekako pokušam posložiti stvari da radim 4 sata dnevno, da sam u uredu od 8 do 12, te da ostatak dana posvetim obitelji i sebi. nadam se da ću to uskoro moći ostvariti, a nakon toga kroz neko vrijeme i da u potpunosti ostanem doma, uz eventualno da jedan do dva dana u tjednu prekontroliram situaciju u firmi. to naravno opet ostaje na milost i nemilost poslu i razvoju situacije. vidjet ćemo.

---

Iskreno se nadam vašem poslovnom uspjehu koji će vam sve to omogućiti. Jer za to i radimo - da s vremenom taj naš posao uzme zamah i time nas barem dijelom oslobodi za ono najvažnije Uvijek se veselim kad vidim da je nekome to uspjelo. Rijetko - ali uspije. Svaka čast, i evo, svim srcem se nadam da ćeš uskoro uživati u plodovima tolikog rada i odricanja.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Draga Bleeda,

mi smo zbog toga zaposlili jednog radnika, iako nam to u tom trenutku financijski ni najmanje nije trebalo.. Ali to je toliko dobro utjecalo na naše dijete, kuću, prehranu, pa i naš brak, da mi nimalo nije žao.

Ja imam jedan drugi problem. U poslu kojeg suprug i ja vodimo, ja imam puno više iskustva jer se time i moja obitelj bavila cijeli život, a suprug je potpuno nov u tome - iako se odlično snašao. Ali opet... Ja imam i fakultetsko obrazovanje djelomično u tom području i puno više ideja, želje, iskustva, ponegdje i znanja. Da ne govorim da sam u poslu potpuno drukčiji tip od supruga - pittbul da se tako izrazim, puno oštrija, tražim da je sve 100% u redu, da je sve odmah, perfektno... A on ide laganini :mrgreen:
I sad sve to mene skupa toliko živcira i bode u oči da bih ja najradije nekako organizirala vrijeme da 4 sata dnevno radim u firmi, da odradim veliki dio posla i idem kući pjevajući.

Ali kada, kako??? Idealno bi mi bilo od 10-14 h, ali činjenica je da sam ja izjutra do rano popodne najpotrebnija svojoj bebi. Tada joj dajem doručak i ručak, šetam je, uspavljujem... Kasnije je pjesma i može je preuzeti bilo tko, ali tada je već kasno za obavljanje bilo kakvog ozbiljnog posla.

---

Posve razumijem :)
Nemam ništa pametno za reć, osim da su bebe bebe vrlo kratko, i za kratko vrijeme ćeš imati dijete kojem je više manje svejedno kad su s nekim drugim, a kad s mamom, tako da ćeš moći puno harmoničnije sve to uskladiti. Jer imaš stvarno nešto vrijedno za uskladiti - kad je tvoje, i kad je obitelj u tome, onda se stvarno puno može.
Baš je lijepo čitati bleedu i tebe! Držite se, i svaka čast!

Bleeda razumijem o čemu pričaš. U dvorištu imamo firmu, 2 djece koji traže svoje, kuću, a sada još jedan projekt mislimo odraditi samo ja i MM sami. kao da nam posla nije preko glave. Jedno djete je još kući, stariji ide u vrtić. Popodneva nastojim čim više provesti s njima, tijekom radnog dana (8-15) nastojim obaviti koji tel. razgovor, ono što je hitno i pokoji sastančić na brzaka, a noći su rezevrirane za papirologiju, a većinu komunikacije s klijentima odradim mejlanjem u gluho doba noći.
A da naravno da me se gleda kao kućanicu koja ništa ne radi nego se popodne šeta s klincima i igra po vrtu. A sad sam već uvidjela da je to samo borba sa vjetrenjačama i da se bavim/nebavim bilo čime uvijek bi se netko našao to bi komentirao kako nešto ne valja. jer nitko neće nikada svima udovojit.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Draga Bleeda,

mi smo zbog toga zaposlili jednog radnika, iako nam to u tom trenutku financijski ni najmanje nije trebalo.. Ali to je toliko dobro utjecalo na naše dijete, kuću, prehranu, pa i naš brak, da mi nimalo nije žao.

Ja imam jedan drugi problem. U poslu kojeg suprug i ja vodimo, ja imam puno više iskustva jer se time i moja obitelj bavila cijeli život, a suprug je potpuno nov u tome - iako se odlično snašao. Ali opet... Ja imam i fakultetsko obrazovanje djelomično u tom području i puno više ideja, želje, iskustva, ponegdje i znanja. Da ne govorim da sam u poslu potpuno drukčiji tip od supruga - pittbul da se tako izrazim, puno oštrija, tražim da je sve 100% u redu, da je sve odmah, perfektno... A on ide laganini :mrgreen:
I sad sve to mene skupa toliko živcira i bode u oči da bih ja najradije nekako organizirala vrijeme da 4 sata dnevno radim u firmi, da odradim veliki dio posla i idem kući pjevajući.

Ali kada, kako??? Idealno bi mi bilo od 10-14 h, ali činjenica je da sam ja izjutra do rano popodne najpotrebnija svojoj bebi. Tada joj dajem doručak i ručak, šetam je, uspavljujem... Kasnije je pjesma i može je preuzeti bilo tko, ali tada je već kasno za obavljanje bilo kakvog ozbiljnog posla.

---

Ako niste u nekoj stisci, ako se radi o tome da voliš da je posao dobro obavljen, a u isto vrijeme je bebili mala, razmisli o tome da se tvoj muž sigurno mora jako potruditi da bi dostigao ono u čemu ste ti i tvoja obitelj bolje potkovani, možda mu treba i malo ohrabrenja, kako bi rekli zagorci, ako se priženil :) u uhodanu sredinu, možda je baš dobro da se posvetiš više bebici dok je mala i dok te treba i daš mužu porostora da malo uči na svojim greškama i da se malo sam uhoda. Čini mi se da ćete možda kasnije bolje surađivati, ako stekne malo samostolnog iskustva i dohvati bliže tvojoj razini. Možda, evo, nagađam, jer naravno znam samo ovo što si napisala i ne zamjeri ako se pačam di nisi pitala :)

Ma kakvi pikula! Što bih ti zamjerala! Muž je se jako dobro snašao, puuuuno je napredovao, puno toga naučio. Samo što, s obzirom na to da smo tek započeli s poslom (dakle, manje više neovisno od mojih), ja imam milijun ideja kako što unaprijediti, poboljšati, a te ideje su ključne za početak poslovanja. I da, tu je i ego i taština u smislu "ja to mogu i znam najbolje".

Ono što si mi ti preporučila - da se maknem, prepustim sve mužu da samostalno uči i da ga ohrabrujem - pa to sam upravo i učinila. Mnogi ga poslovni suradnici hvale i ne mogu vjerovati da nikada prije nije bio u tom poslu. Ali opet ono naše žensko "jaa to mogu najbolje"... Pa ponekad puknem i nabrojim mu greške i pitam se kako može tako nonšalantno shvaćati neke stvari.

No dobro, zna se da je razgovor temelj svakog dobrog odnosa, bilo bračnog, bilo prijateljskog, pa smo i nas dvoje danas tako lijepo sjeli i porazgovarali. Naša obitelj nam je najvažnija na svijetu i nijedno od nas dvoje ne želi dijete zasad prepustiti nekome drugome, niti instituciji, ali smo isto tako vidjeli kako možemo unaprijediti svoje poslovanje i podijeliti ga tako da ja odradim taj "svoj" dio posla od kuće.

Dakle, razgovor, razgovor, razgovor....

Kužim, super da se uspjevate dogovoriti tak bitne stvari, nije to uvijek lako, a i ne ide uvijek glatko. Ja sam se u nekim područjima smatrala apsolutnom šeficom i kad je MM trebao preuzeti jer su kikići bili mali, virila sam mu preko ramena s djetetom na ruci i dirigirala :lol: sad kad se sjetim, presmješno mi je i naravno da smo razgovarali, pa i ne samo razgovrali, ali ono što se iskristaliziralo je da kad se dogovorimo da neki zadatak radi jedan od nas onda ga drugi mora pustiti da napravi kako zna i umije, da pogrješi i popravi i da šutimo dok onaj drugi sam ne pita i broj dva da kad sam bolesna, dojim ili slično da se opustim,naspavam, ozdravim i da je to dugoročno najisplativjie, sva ona slamanja i burn outi više ni ne znamo zašto smo se u takve ludnice ugurali, a ta faza tako brzo prođe da se isplati opustiti i ne tjerati mak na konac - to sam ja morala naučiti, MM, naravno kad je bolestan legne dok ne ozdravi, a ja bi još ovo, pa ovo se mora itako, dok sve ne sludim, a jedan, tjedan više manje. Prije sam mislila da je to moj veliki trud, a sad eto vidim Ego, magnum Ego - pričam o sebi, molim lijepo, da se nitko ne uvrijedi :-)

hvala na ohrabrenju i podršci.

dakle, dilema broj 1: hoćemo li moći nastaviti ostvarivati prihod / promet kakav smo imali do sad? u ovo ne računam ovu 2010 godinu jer je ona totalno podbacila, nego se oslanjam na 2009. i rast koji smo tad imali. to je nivo koji bih htjela zadržati i to je nivo koji nam omogućuje da firma posluje sasvim lijepo i stabilno. ja ne sanjam o nekoj velikoj kompaniji sa stotinama zaposlenih. to mi nikako nije želja ni cilj. više radnika više problema. no, ovu 2010 godinu zbog toga kakva je smo iskoristili da proširimo svoju djelatnost i uđemo na dio tržišta na kojem do sad nismo bili prisutni. nekim inovacijama i dosad na HR tržištu nepoznatim proizvodima smo evo na pragu ostvarenja prvog projekta, i taj projekt bi se trebao nastaviti odrađivati kroz sljedećih godinu dana. ukoliko u tome uspijem do kraja, moći ću si dozvoliti da kažem: e sad je 12 sati, sad ja idem doma, idem slagati legiće :)

druga dilema je: skraćivanjem radnog vremena, djelimičnim napuštanjem posla pitam se bih li se kasnije, nekad mogla ponovo vratiti u taj mlin, ili ću ispasti iz igre?

i još jedna stvar koja me muči: u našoj maloj firmici podjeljeni smo tako da MM i radnik odrađuju tehnički dio posla. ja odrađujem onaj komercijalni. to funkcionira dosta dobro jer je riječ o isključivo muškoj branši i ja sam valjda jedina žena u HR koja se time bavi.
u većini slučajeva mi to daje dosta veliku prednost jer se ti muškarci uredno ufrapiraju kad na sastanke dolazim ja i kad s njima raspravljam, razgovaram o stvarima koje su muški fah, a ja to eto tako sve iz malog prsta izvlačim. s većinom naših partnera zato imam poslovno - prijateljski odnos. i da se razumijemo, ja tu činjenicu da sam žena u muškom fahu dobro debelo koristim. teško mi je pronaći nekoga tko bi taj dio posla odrađivao, a da ga ne moram prvo godinu dana učiti svemu, jer ovo čime se mi bavimo je uistinu specifično.

tako...to su poslovne dileme...o drugima kasnije...idem sad radit :)

Pridružujem vam se cure, već vas dugo čitam sa zanimanjem!

Kućanica sam već 13 godina, sa nekim vrlo kratkim izletima u poslovne vode.

Nikad nisam bila tip nabrijana na posao, umjetnička sam duša( likovna umjetnica) i oduvijek
sam radila doma i bila sama svoja gazdarica. No kad su došla djeca, shvatila sam da moj posao mene previše uzima i nisam nikako uspjevala stvoriti balans između posla, djece, obitelji. Previše sam sanjarila o poslu kad sam bila sa djetetom, a kad sam stvarala sanjarila sam o svom sinu. Tad sam pukla i odlučila napustiti posao, na neko vrijeme,
al mi se malo odužilo i svidjelo ;-)

Jako sam sretna i ispunjena kao kućanica, i sretna sam što smo ja i muž zajedničkim snagama , uz dosta odricanja ipak uspjeli i dalje uspijevamo.

Sad kad su mi djeca porasla, samo najmlađi još ne ide u školu, imam više vremena i polako radim koliko mi odgovara( par sati tjedno).I to mi je taman, ispunjava me ali ne opterečuje.

Prije nekoliko godina smo preselili iz grada na selo, pa obrađujem povrtnjak(svake godine veći), kuham, pečem kruh, spremam zimnicu, ...i tak....stvaram

Sad jurim po mog malog prvašića, ali javmi se kasnije


P.S. nije mi bilo lako u početku, ali o tome kasnije!

Joj! Super, uspješna kolegica! Piši nam, kad stigneš!

evo ja za danas završavam, i idem svom djetetu koje momentalno čuva baka jer sirota ima proljev već 4 dana. danas ću više bit mama a manje poslovna frikuša.
pusa svim mamama i onim zaposlenim i onim doma

:)

Evo, procesljala sam topic.
Nadam se da sam uspjela iscistiti sve sto nema veze s ovom temom i da je sad tema ok da ostane otvorena za daljnju izmjenu iskustava.

Tema je odlicna i zanimljiva, krenula je lijepo i ovi zadnji postovi su jednako super i korisni. Molim vas da temu ne koristite kao svojevrstan blog na kojem cete opisivati svakodnevicu svake od vas.

Hvala :)
Evo, ako netko ima CBS nek nam prepriča, emisija Anxiety of Stay at home moms, zvuči jako zanimljivo
http://www.cbsnews.com/stories/2005/...in705015.shtml

Pozdrav kolegice, kućanice!
Nisam vas iščitala u potpunosti, no evo kratko (ako budem znala) moje priče.
Nikada nisam radila u struci (prof. hr. jez. i knj.) već u lokalnim novinama kao novinarka, a onda i kao urednica. Bila sam totalna radoholičarka željna dokazivanja, ali i opravdavanja zbog tog prilično brzog napretka (kao da mi kvalitetan rad nije bio dovoljno opravdanje). Znala sam raditi i po 16 sati dnevno. Kada sam već počela pucati po svim šavovima moleći Boga da se nešto promijeni (taman smo počeli raditi na djetetu), nisam dugo čekala - ostala sam trudna i već idući mjesec poslana na bolovanje. Isprva mi je to bio šok jer sam svima govorila kako ću vjerojatno roditi negdje na terenu, no ubrzo sam shvatila da je naše dijete najvažnije na svijetu. Nakon mjesec dana sam se vratila na posao i skužila kako me baš nitko neće štedjeti, nego dapače, koristiti maksimalno. Kada sam sve to rekla ginićki, poslala me na čuvanje trudnoće.
U međuvremenu je firma otišla u stečaj, a ja ostala bez posla.
I znate što, toliko mi je drago zbog toga jer kao prvo, bila mi je muka pri pomisli da moram raditi takav posao (ma, ovdje čak ni nije toliko stvar u poslu koliko u nadređenima koji su nas iskorištavali kao staru kljusad) i brinuti se o svojoj maloj obitelji, svojoj najdražoj osobici na svijetu, a kao drugo, sada, nakon godinu dana ne mogu ni zamisliti da bih ostavila dijete i otišla raditi bilo gdje, na bilo kakav lagani posao...
Dakle, uživam u druženju s djetetom, kuhanju, pečenju kruha, kolača, spremnju (ok, malo manje), šetnji, radu u bašči...
No, da sve to ne bi bilo tako bajno - naše financije neće podnijeti moj "nerad". Naime, još tri mjeseca primam naknadu s biroa, a onda se pipa zatvara. Muž je prosvjetar i nakon što platimo stambeni kredit i režije, ostane nam svega 2000 kuna (znam da nije popularno pisati ovakve cifre, ali pišem jer trebam savjet).
E sad, MM bi htio da ja počnem raditi. U struci nema šanse da se zaposlim, a to bi mi nekako najviše odgovaralo. No, ja bih voljela raditi nešto sitno sa strane da nekako popravimo kućni budžet (ok, uvijek uskaču njegovi starci, moja teta, štedimo...). Moj je san imati malu knjižaru u kojoj bi organizirala igraonice za djecu, kojekakva predavanja za roditelje... ma puno toga, ali kad sam to spomenula MM-u, dao mi je sto opravdanih razloga zašto to ne bi uspjelo. Ni on ni ja nismo dovoljno hrabri da se upustimo u nekakav poslovni pothvat (Roza Groza, zavidim ti do neba i nazad), a i ne znam što bih.
Recimo, mogla bih davati instrukcije. No, koliko klincima uopće trebaju instrukcije za hrvatski?
Inače se smatram vrijednom i svestranom osobom, puno toga znam raditi i ništa mi nije teško naučiti, no odakle krenuti?
Dajte mi ideje jer s MMovom plaćom nećemo moći živjeti, a tako mi teško pada pomisao da ću morati ostaviti svoju ribicu nekom na čuvanje (jaslice/vrtić ne dolaze u obzir, morat ćemo kombinirati slobodno vrijeme tate, staraca, baka, teta... što će joj vjerojatno biti bed jer ni jedan dan neće biti isti), da se ujutro nećemo zajedno buditi, popodne uspavljivati (ne znam kako će ju netko drugi uspavati jer to radimo sikom) i općenito provoditi puno, puno manje vremena zajedno.

Kod mene je situacija bila hm... napeta.. Pošto moja braća nisu završila fakultet, moji su roditelji čvrsto vjerovali da ću ja kao odlična srednjoškolka sigurno biti iznimka. Iskreno nisam to htjela, ali samo ipak upisala fakultet u Puli. Kako mi je bilo? UŽASNO. Jednostavno nisam to htjela, nisam htjela učiti, željela sam samo što prije ostvariti plan sa svojim dragime - imati dijete, biti mama kod kuće, kuhati, uživati sa svojim djetetom i odgajati ga. Kada sam zatrudnila istog trena sam odustala od fakulteta na ogromno razočaranje mojih roditelja. Bilo mi je jako žao, i još mi je, ali ja zbilja nisam htjela živjeti onakav život kakav su ONI za mene zamislili, nego onaj koji ja želim.
Moja mrvica ima već godinu dana a ja i dalje jednako uživam. Sada već mogu reći da zajedno kuhamo, pomogne mi dodavati neke sitnice, "pomaže" mi brisati prašinu... Jednostavno mi je predivno biti mama kod kuće, uživam u svakome trenu i da, to zbilja je ostvarenje mojih snova.
Nažalost sve mi se više čini da ću morati pošto-poto potražiti posao, mada ja iskreno nemogu zamisliti da sam odvojena od svoje princeze, da radim, da me nema s njom, da nemamo one naše svakodnevne male rituale.. Neznam, iskreno sam jako zbunjena, i sama pomisao na to me jako rastužuje.
Al eto znamo svi kakva je financijska situacija... Na žalost od ljubavi i zraka se živjeti ne može :(

SikaPika, evo meni onako na prvu pada na pamet zašto ne bi pokušala sa instrukcijama i pripremama za državnu maturu - to je definitivno nešto što bi moglo trebati većem broju učenika. Drugo, ako si radila kao novinarka i urednica, možda ne bi bilo loše da kontaktiraš novine i ponudiš im honorarni rad, primjerice kolumne i slično, pa čak i neke portale tipa index itd. Pa onda recimo kao prof hrv. jezika mislim da možeš ponuditi svoje znanje i kao honorarac u tvrtkama koje se bave priijevodima u smislu da im ponudiš lektoriranje tekstova, pa izdavačkim kućama...to su sve više manje poslovi koje možeš raditi od doma, a kao honorarac bi mogla im biti zanimljiva.
Eto..to su neki moji prijedlozi, raspitaj se, pošalji par pisama pa ćeš vidjeti...nemoj se obeshrabriti, budi uporna.

Možda možeš držati instrukcije iz još nečeg osim hrvatskog pred mature i prijemne, često su to djeca kojoj treba pomoć pri učenju, a ne neka naročita stručnost. MOžeš tako i formulirati oglas, vidjela sam slične, tipa pomoć pri učenju, ima klianca kji us inzad 2,3 rz nemaju boravak i nema im tko pogledat zadaće i učit s njima pa roditelji plate nekog, s obziromn a oglase očito toga ima dosta.
Zavisi kako stojiš s eng ima dosta novinarskog posla i pisanja na on line međunarodnim poslovima ali treba jaaako paziti na prevare.

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

Možda možeš držati instrukcije iz još nečeg osim hrvatskog pred mature i prijemne, često su to djeca kojoj treba pomoć pri učenju, a ne neka naročita stručnost. MOžeš tako i formulirati oglas, vidjela sam slične, tipa pomoć pri učenju, ima klianca kji us inzad 2,3 rz nemaju boravak i nema im tko pogledat zadaće i učit s njima pa roditelji plate nekog, s obziromn a oglase očito toga ima dosta.
Zavisi kako stojiš s eng ima dosta novinarskog posla i pisanja na on line međunarodnim poslovima ali treba jaaako paziti na prevare.

---

ovo mi zvuči super i jako je blizu tvoje igraonica/knjižare/čitaonice

meni je prekrasna ideja o igraonici-čitaonici
jel ima neki filmić romanitka o tome - mala knjižara sa jedne strane se kupuje knjige a u pozadini su jastuci i čitaonica

onda nađeš još par mama koje bi radile razne radionice - naplatite neke ulaznice da se pokrijete i malo i zaradite ;)
a pred Uskrs i Božić možeš i za odrasle raditi razne radionice - čestitke, darovi, kolači . . .

Meni se ta ideja s igraonicama čini divna, ali čujem da to nije samo tako - moraš imati zaposlenog odgajatelja, tj. odgajateljicu s diplomom... pa ako sama nisi te struke, to je onda nesplativo, plus - iako se čini kao mali posao, koliko vidim uspijevaju samo oni koji to rade kao pravi biznis, s ozbiljnim marketingom i svime što uz to ide... a onda to više nije posao za nas koje bismo rado bile na raspolaganju obitelji, nego za neku mačku koja želi stvarni i realni biznis.

Ako se neka domisli nekog biznisa koji se radi uz obitelj, a treba suradnicu - tu sam. Svašta znam :) i hoću raditi, al ne bih puno, nego par sati tjedno.

Vječna tema kako da nas na par sati zaposli netko normalan i legalan, da odradimo profesionalno svoj posao, a da nismo na raspolaganju od do i da ne pokrećemo same svjoe biznise za koje uvijek treba godina dvije ulaganja vremena, novca, svega da bi se moglo eventulano kasnije laganini raditi od kuće- Daj e to lako ne bi države i velike tvrtke diljem svijeta sufinancirale i poticale razne opcije pola radnog vremena, rada od kuće itd. Na žalost kod nas je kao i sve divlji istok

SikaPika ovo sa pripremama za maturu mi zvuči skroz super ideja! Te lekcije se naplačuju oko 100-200 kn sat, nisu prenaporne i relativno si lako možeš izaranžirat radno vrijeme da ti paše. A ideaj za igraonicu u knjižnici zvuči "heaven"! Držim fige da to nekad i pokreneš.

Ja evo imam taj part-time posao, radim web stranice, i radim več jedno 2 tjedna po par sati dnevno, i iskreno JEDVA čekam da odradim to što sam se obavezala da se mogu vratiti svojim žena-majka-domačica poslovima. Ne moram vam govoriti da me živcira što nije sve kako treba po kući, ručak kasni, vrt je laaaagano obrastao, pasa šeta muž, jedino koga ne zakdvam za vrijeme je Š. Još 10 dana i idemo na naš ranč saditi vočke i ruže, čekam to kao ozebli sunce!

cure su već svašta rekle pametnoga. instrukcije su uvijek super i sama se organiziraš. a ideja za radionice mi je fenomenalna. ja sam uletila u nešto slično. kako se uvijek nešto pokrene kad si daš priliku za promjene. uglavnom...ja sam u sklopu naše udruge, kreativaca, njprije krenula sa radionicama za odrasle...a onda mi se otvorila opcija i za radionice s djecom u sklopu jedne druge udruge. uglavnom, ja sam samo amater...bez diploma po tim pitanjima. tako da mislim da ne moraš biti odgajatelj kako bi se to izvelo....

Roza Groza, razumijem to u potpunosti, i ja upravo nešto radim (par malih stvari se opet! preklopilo i pretvorilo u veliku gvalju posla) i kuća CHAOS (can't have anyone over sindrom, sjećate se :)))) i tako to, ali najteže mi padne kad se usnimim kako graknem na klince onako totalno iz stresa zbog neke petljancije koja totalno nema veze s njima pa tako svaki dan bar koji put. I jedva čekam da završi i da se vrati m usvoju idilu. Mislim čistim onako combat varijanta i muž sve pokriva s osmijehom (pritom misli na kune), ali nije to to, kao da saniram poplavu koja ne prestaje, ah daleko je to od onog pjevušenja uz suđe.

Ja sam kao planirala nešto rodaditi, a onda su me sastavili TJEDNI bolesti, plus neka hitna stanja po tom pitanju, dnevna bolnica, injekcije i uputnice, pregledi i kontrole svaki dan (nekad i dva puta dnevno...) i sretna sam da nisam ništa prihvatila. Sve je divno kad je sve u redu, ali kad se sistem ruši, onda ili prestaje sve, ili mora biti još netko u kombinaciji... a kad nemaš onda se možeš slikati. Joj ta mala nesamostojeća djeca :) em su slatki, em su dragi, em su mali, ali kad se razbole... joj meni. Iskreno, pitala sam se kako bih ja to da sam morala raditi, ili odrađivati, ili da imam svoj biznis koji me čeka... koma...
Pikula, razumijem to stanje - kao sve se može, ali je sistam tako napet da mušica na zidu izaziva ono vojničko urlanje... jap... što reći... kad se mora zaraditi, onda je sve to u interesu većeg dobra... drži se!

Cure, hvala vam na razumijevanju, idejama i poticaju. MIslim da ću se prihvatiti instrukcija, i to prije nego prestanem dobivati naknadu s biroa. Iako, MM mi je večeras digao tlak kada sam mu to spomenula, kao, bolje da ja idem raditi jer će ovako svejedno netko morati čuvati Mašu. Ma, on je uvijek kontra na prvu, a ja ga često poslušam (umjesto da slušam sebe) pa se poslije kajem. Mislim da ću sada biti ustrajnija.
Valjda će skužiti da je drugačije organizirati instrukcije i podrediti ih djetetovim potrebama (važno mi je da jede zdravo, kuhano pa bih voljela imati vrijeme oko podneva slobodno), a drugo raditi od 8 - 9 sati dnevno. Osim toga, i on bi mogao odraditi koji sat instrukcija, pa bi nam malo mogla pomoći i teta koju ovu zimu planiramo preseliti u kvart. Ma, već mirišim rješenje. Uz Božju pomoć..., bit će!

Bobice, da, rekla bih da misliš na film You've Got Mail. Eh, toliko bih toga ja u toj knjižari/igraonici/čitaonici. I kolače i čestitke i darove... Ma, voljela bih nekako pridonjeti zajednici u kojoj živim, posebno pružiti djeci nešto više od onoga što dobiju u gradskoj knjižnici - tek knjige, kompjutorske igrice..., a uz to zaraditi tek toliko da nam bude dovoljno (kako je ta riječ izgubila smisao, dovoljno, ne više, ne još... samo dovoljno, toliko koliko ti treba).

Nego, da vas sad pitam nešto skroz drugačije, a što mi se mota po glavi ovih dana. Naime, kod nas je već nekoliko dana moja teta (79) koja obožava Mašu, a i ova nju. Po cijele dane se igraju, odnosno, teta ju uzme u krilo i čita slikovnice, crtaju, pjevaju. Ma, milina.
Naravno, ja sve to vrijeme nešto radim, kuham, spremam. Kad nema tete, i onda sve to radim, a Maša se šetka okolo, prevrće po igračkama ili radi sa mnom. Kada je MM kod kuće, onda je on s njom. Kad god imam vremena, igram se s njom (ono, baš glupiram), ali kad gledam njih dvije i kako Maša uživa u njezinom krilu, imam grižnju savjesti da se ne igram dovoljno s njom.
Onda si mislim, ma k vragu i usisavanje, i kuhanje i bašča kad ne provodim dovoljno vremena sa svojim djetetom. A onda opet, pa ne mogu se s djetetom samo igrati, a osim toga i ona uživa dok zajedno peremo suđe, kuhamo ručak, usisavamo, idemo u bašču.
Koliko se vi igrate s djecom, odnosno koliko ste se igrali dok su vam klinci bili tako mali (15 mj.).

Cijelo vrijeme vas čitam, pa da usput odgovorim na pitanje.
SikaPika je napisala:

Citiraj:

---

Koliko se vi igrate s djecom, odnosno koliko ste se igrali dok su vam klinci bili tako mali (15 mj.).

---

Igrala sam se svako slobodno vrijeme, jer je u to doba on trebao jako puno pažnje i igre 1 na 1. Obavila bih samo nužno, a ostalo je bilo njegovo vrijeme.
Danas, kad ima više od 3 godine, voli se dosta sam zaigrati, i baš uživa u toj samostalnoj igri, pa puno više toga napravim, bez ikakve grižnje savjesti, a i svaki dan su kod njega mali rođaci pa se onda zajedno igraju, ili je npr. neki dan ostala na sat vremena mala susjeda i oni su se lijepo zajedno igrali, a ja sam peglala,...

Uglavnom, sad dosta vremena provodi u igri s prijateljima, ili se sam igra.

Pa... ne igramo se baš puno. Ona je dosta samostalna i sasvim se lijepo zaigra sama. Ali svaki dan, ali baš svaki, provedemo par sati (ne u komadu, nego kad sve zbrojim) mazeći se i glupirajući - je li i to spada pod igru? Svaki dan provedemo satak - dva u šetnji, nekad kolicima, nekada pješice. Svaki dan joj barem pola sata čitam.
Isto tako, svaki dan provedemo pola sata - 45 min, samo sjedeći jedna kraj druge zagrljene, u zadnje vrijeme ona ima izraženu potrebu za tim.

Vrlo rijetko se igramo igračkama - lopticama, bebama, plišanim igračkama... S time se najčešće igra sama. I ja to vrijeme provodim kuhajući, čisteći ili jednostavno čitajući, i baš se sada pitam zašto jer stvarno jako uživam u takvim igrama sa njom.

Je li to odgovor koji si tražila? :mrgreen:

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

A onda opet, pa ne mogu se s djetetom samo igrati, .).

---

naravno da ne, to cak nije ni pozeljno. ovo kako ti radis mi se cini puno bolje. nije dobro da se dijete nauci da ga stalno neko zabavlja. vi ste dovoljno zajedno jedan na jedan, a sigurno joj i ti ponekad procitas nesto ili bojate, pjevate, a ostalo vrijeme radite stvari koje ce njoj biti inspiracija za igru.

Ma da, crtamo pastelama uz doručak ili poslije doručka ili popodne. Svaki dan idemo van u šetnju gdje beremo cvijeće, hranimo patkice, igramo se loptom ili smo na ljuljama, s drugom djecom. Slikovnica ima puno pa i njih čitamo kad joj se da, kada mi donese da joj čitam. Predvečer se igramo konje (nosim ju na leđima) ili ju vozam po stanu na guralici ili u vanici za veš. Ili se samo glupiramo, pjevamo i plešemo. Prije samog večernjeg spavanja plešemo i pjevamo u krevetu (što ću morati izbaciti jer ju totalno razbudi). Igramo se i kod kupanja.
Ali kad ju vidim kako teti može i po pola sata i više sjediti mirno u krilu, imam osjećaj da joj ja ne pružam dovoljno. Recimo, mi se igramo, onda ja trknem do kupaonice upaliti mašinu, ili se igramo 15 minuta (nije da je totalno zaokupljena igrom) pa ja napravim nešto kratko (skuham kavu, pokupim veš...)

Mislim da klinci sa svakim imaju drugačji odnos i tako dobivaju različite sadržaje, interese- i ja sam imala slične misli kao ti, ali onda mi je sjela ona da treba selo da se odgoji dijete, nije to bezveze. Moji pile, zabijaju čavle, rade čuda kod mojih, većina toga izgleda čak i opasno, ali to je povremeno i ja nekako preživim, a opet mislim da Do kao dečkić puno dobiva iz tih istraživanja i majstorija, s druge strane kod familije od MM je sve ušminkano i ucifrano i tamo možda Di više uživa, ali opet tamo vlada neki red koji kod nas ne postoji, baš zato je super da ga tamo upijaju. Mislim da je slično i s našom tetom, ona se s njima igra totalno za ozbiljno, ja nikad nisam toliko u toj igri kao ona, ali bome ja ne ostanem po kiši na plaži, a oni se malo zaigraju. Nekako sve nađe svoje mjesto, pogotovo kad su veći i svi oko klinaca nađu svoju nišu :)

Mi smo trenutno u fazi da svaki dan sa svakim odigram po jednu igru na samo (tablić, čovječe, neki zabavnici), a MM obično jednu ili dvije kraće igre s njih oboje. Povremeno se udubimo u neke radionice tipa radimo namještaj od kutija ili mjesimo i onda je to cijelo popodne u brašnu i tako, ali to je sad rijeđe recimo jednom u par tjedana. Sad dok je vijreme još kak tak radije se zalunjamo u šetnji i bacamo Roxy lopticu, rolamo isl