super ideja!
ja sam sama s klincima. ne radim vec godinu i pol. posao pokusavam pronaci, ali stanje na trzistu rada je takvo da je kvalificiranijih od mene jako puno i imam dojam da fakat nikad necu doci na red.
nemamo nikog na selu ili negdje da bi nam uletavao s nekom hranom.
kredit sam stavila na cekanje, ali i to ce uskoro isteci i pojma nemam sto cu onda.
od prihoda imamo ono sto ja honorarno zaradim, ako mi plate i kad mi plate.
ne mogu uopce reci koliko imamo na mjesec jer se to ne moze izracunati. nedavno sam pocela sivati nesto za klince i prodavati po sistemu, narucis platis i to mi je trenutno jedina sigurna lova. kad mi sjedne 75 ili 100 kn na racun ja presretna jer to znaci da cemo imat neki posten rucak u sljedeca 3 dana.
ne tako davno i ja sam spadala u kategoriju onih sto imaju jako dobre place, minuse na karticama i slicno i jos uvijek jedva prezivljavaju.
sad si uopce ne mogu zamisliti da sam TOLIKO imala, a da mi opet nikad nije bilo dovoljno.
koliko god trenutno malo imali, neke stvari si i dalje priustim jer mi "zamjenske" jednostavno ne valjaju. nije da sam iskljuciva i da necu koristiti bez da uopce probam, ali kupim, probamo, povlaci se danima i na kraju bacim. moja prijateljijca kaze da sam gizdava, a ja kazem bolje da ovo pojedem/potrosim nego da ovo drugo bacim jer nikom od nas u kuci ne valja (ako se radi o hrani).
rezije me unistavaju. stalno zivim u strahu da ce nam iskljucit plin, struju, telefon, internet.. uglavnom, stalno zbrajam kune i lipe (doslovno) i zivim u nadi da ce tome jedan dan doci kraj.
znam da bi nam puno pomoglo da prestanem pusiti jer mi na cigarete ode brdo novaca, ali nisam to sposobna.
kartice i minusi na racunu zadaju samo glavobolje. svatko tko moze trebao bi ih se rjesiti cim prije, jer kolko imas imas. najbolje je trosit ono kaj IMAS, znaci keš koji nosis sa sobom. ako nemas dovoljno znaci da nemas dovoljno. i gotovo. odes doma i ne kupis. i skuzis da ti uopce ne fali to sto nisi kupio jer nisi imao dovoljno novaca. skroz fino zivis i bez toga.
sve minuse sam ukinula. i kartice takodjer. mislim da je to, da ti kartice daju sigurnost, velika zabluda i prevara. daju ti LAZNU sigurnost.
potpis na ovo. i svaka čast na živcima.
komentar na ifigenijin post s prethodne strane, ali i nešto za ostale forumašice koje žive u kući - svekrva mi živi u kući, i nakon što su prije x godina instalirali centralno grijanje, odustali su od grijanja na plin kada su vidjeli troškove plina u zimskim mjesecima. investirali su peć na drva i drastično smanjili troškove grijanja.
nama je i dalje najveći gutač novaca - hrana. i izvanredni troškovi koje nikako da izbjegnemo (raznorazni popravci). benzin smo srezali preseljenjem u stan blizu posla, ali i blizu javnog prijevoza (tramvaj, autobus) koje sada maksimalno koristimo.
Što se plina tiče, jako se lako postane komotan - klik tu, klik tamo, i grije i kad treba, i kad ne.
Ja sam godišnje imala 12 000 kn plina. Sad imam možda sedam, čisto jer sam PALILA i GASILA radijatore (i naravno, adaptirali smo kuću, pa ima nove prozore i fasadu) - baš kao da imam peć na drva. Kvaliteta života ne strada, jer se kuća ne ohladi samo tako, a i plin brzo zagrije.
ja se "brže-bolje" priključujem :) super tema!
Prije dvije godine sam doživjela "financijsko prosvjetljenje" kada sam vratila 4 kartice i otplatila minus(e), a bila sam dužna ko Grčka... Bila sam pred sudsku tužbu, toliko je bilo gadno.
Shvatila sam da je jedino rješenje dodatan posao, tj prihodi sa strane. Tako da još i danas radim uz svoj redovan posao i dva dodatna (ne, nisam radoholičar, ali par dana u tjednu moram zapeti da bi mi na kraju mjeseca bilo lakše). Muž i ja nemamo nikoga da nam pomogne, sami smo sve kupili od kuće, namještaja i nije bilo lako, ali smo zadovoljni i ponosni na sebe.
Nisam skromna u smislu da ću gledati gdje je što koju kunu jeftinije i nervira me to pretraživanje po lecima, pa kupi tri stvari tu, pet tamo... Ne kupujem čudne i jeftine brandove, pogotovo ne hranu... Volim komotan život, kvalitetne stvari i osjećaj da bilo kada mogu posegnuti na račun ako mi nešto zatreba, a da se ne zadužujem. U krajnjoj liniji, volim otići sa prijateljicama na kavu a da imam uvijek 50-100 kn u džepu. Ne volim biti dužna, zapravo, loše mi je od same pomisli na to.
Nisam šminkerica niti nasjedam po salonima, sama se farbam i ne trošim na skupu odjeću niti šminku (onaj nivo u dm-u mi je sasvim ok), ali trošim puno na knjige i ne volim ih posuđivati iz knjižnice. Ne štedim na hrani, a niti je bacamo. Iskreno, ne mogu si zamisliti kako obitelj preživi sa 3 tisuće kuna – to je za nas dvoje mjesečni trošak za hranu. Otkud novac za neki popravak, za bilo kakav dodatan trošak, a fala bogu ima ih uvijek. Iako sam i sama nekada bila podstanar i bila su to siromašna vremena za mene, jako teško i socijalno – ne želim da mi se to više ikada ponovi zato i radim sa strane.
Možete mi reći da ću drugačije pričati kad dođu djeca, ali zaista se ne želim vraćati u doba kada sam jedva spajala kraj s krajem
Al sam se razvezla... Isprike i respekt čarobnicama majkama koje magijaju sa svakom kunom!
mene muči to što sam prije imala manje, i skroz fino živila s tim ( davno je bilo, ali slično ovih 1000 kn/ osobi koje ekoi ima). sad imam više, i isto živim,a razlika u primanjima mi uglavnom ispari. imam ja detaljnu razradu budžeta, primanja vs. troškovi, trajni nalog za štednju koji ne gasim bez obzira na okolnosti...ali jednostavno nisam zadovoljna, znam da sam prije živjela sa manje love i hoću opet tako, a nikako konkretizirati što je konkretno sad drugačije.
Ekoi se ne javlja odavno, ja bi voljela da se javi sa vijestima da se muž zaposlio, da sad raspolažu sa bar 7000 kn, a da i dalje troše samo 3000 kn. Onda joj plaćam repeticije iz upravljanja budžetom.
E da, znam o čemu pričaš; kad sam ja živjela sama, imala sam plaću 3.300 kn; platila sam stan 1.100 mislim (25 DM) , i veliki špeceraj mi je bio 300 - 350 kn i to mi je bio veliki špeceraj. Ne može se reći da sam bila gladna, barem ne prvih 15 dana nakon plaće, (iako je bilo dana kad sam jela samo palentu i to danima...), ali
mislim da se kuna totalno obezvrijedila i to je ono možda konkretno što se promijenilo.
tisuću kuna prije 5-6 godina i danas nije isto.
Ali - možemo mi imati razrađen budget do najmanjeg detalja, kad su troškovi života - output veći od inputa.
Ali mislim i da je najveća stavka kakve smo navike stekli i kakvi smo u glavi; ako meni smeta da nosim rabljenu odjeću, a znam da ću tako uštediti 1000 kn, a ne osjećam se ipak ok da to nosim, ja to neću napraviti i točka. A mogla sam uštedjeti... Stvari polaze od glave. Treba se mijenjati u glavi, a meni to tako sporo ide...
The Margot jesam ti imalo ja pomogla :-)
salim se ja još uvijek nepazim ali ću morati početi...
Ovo i mene ubija.
Do prošle godine imali smo samo moju plaću i povremeno neke posliće MM-a i niš nam nije falilo.
A sad oboje radimo i nekako smo na knap.
Ono što sam sretna je da sam se riješila minusa i kartica.
Uzgajam svoje povrće i povremeno dobijem sa sela nešto jaja, pile i sl.
Za ručak kupujem no što je trenutno na akciji.
Evo prilike da vam neki od vodećih ekonomista ponude rješenje:
Jutarnji list traži tri obitelji: jednu s 10.000 kn neto mjesečnih prihoda, drugu s 15.000 kn i treću s 20.000 kn. Napravili bi kratku priču sa svakom od obitelji i podijelili budžet na mjesečne troškove. Ekonomisti bi zatim dali svoje prijedloge za poboljšanja.
Ako vam nije bed sa svojom pričim ići u javnost javite mi se na pp. Dobra stvar je što će vam sigurno biti lakše kada vidite kakva će vam rješenja ponuditi ekonomisti :mrgreen:
Nas je sedmero, kučni prihodi su nam 6000 kn od koza i krava,800 kn jedna penzija, i 1200 druga penzija + dječji 600 kn za oboje što odmah prebacujemo na njihove štednje, imamo kredit i još neki nepredvidivi troškovi, benzin, itd, živimo od uzgoja koza i krava za mlijeko... što reći ide nam pomalo.
20.000 mjesečno? Hahahaha... Šala ili?
Ne znam gdje ti novinari žive, ne znam kakvu bi pomoć trebale obitelji s takvim prihodima (osim ako nisu 18.000 krediti)... ali flopica je u pravu, prava je umjetnost preživjeti s manje!
Baš me zanima što bi ekonomisti rekli za ekoi, možda bi ona njima mogla udijeliti pokoji savjet.
Ne ide tebe, pinocchio, znam da si samo prenijela novinarski zahtjev. :-*
baš se nekako nalazim u ovoj priči :(Citiraj:
Mukica;1819564[I prvotno napisa
ja još uvijek imam sreću što imam posao i plaću, MM isto tako. I da nemamo kredite, repove kartica i minuse, živjeli bismo (za ove prilike) bez ikakvih briga.
Ali kako smo kupovali stan kad je MM imao više nego dvostruko veću plaću u odnosu na sadašnju, tako smo i rate kredita "uštimali" po tome i sad nas ubijaju!
Kartice, koje btw već neko vrijeme ne koristimo,vuku svoje revolving-iznose i jednu nagodbu...
Tako da kad platimo sve te gluposti (kako je lijepo mukica rekla:što si ne možeš priuštiti kešom,nemoj ni kupiti i skroz fino živiš bez toga) ostane za dio režija. Najveći dio uspijemo poplaćati,ali ovaj mjesec je ostao dobar dio režija neplaćen.
Da ne spominjem svako malo po 20, 30, 50...kn za nekakve aktivnosti u školi,a sve obavezno (!) pa pričest,pa maturalac...i kako im objasniti da oni ne mogu ići/dobiti što žele(a želje im stvarno nisu velike)
Kako rekoh, kartice više ne koristimo, a i auto smo ostavili samo za emergency, sve obavljamo pješice i biciklima. Sreća pa nam je posao blizu.
Za godinu i pol ističe jedan kredit, pa kartice za nešto manje od dvije. Ostaje još kredit do penzije (stambeni,jasno),ali kad riješimo ovo drugo nećemo znati kuda s nofcima :lol: Još ako nam ostanu sadašnje navike trošenja....(moš' mislit;) )
Ono što mi najteže pada u cijeloj priči je to da nam je jako pala kvaliteta prehrane:( Kad prodamo nešto od robice,kupujemo uglavnom namirnice za variva tako da rijetko prođe dan bez kuhanog ručka. Ali ostali obroci svode se na ono što dobijemo,a voće, koje je prije bilo pod normalno, sada imamo vrlo rijetko i to uglavnom ostavljamo djeci.
Prije smo jeli raznoliko, kuhano, puno voća i povrća,a sad nam se klopa svodi na kruh i pekmez ili špek (ono što smo dobili).
Ne pušimo,ne idemo na kave, sladolede, kino/kazalište/muzeji su nam samo u lijepom sjećanju,ljetovanja,skijanja,izleti isto tako(jedini luksuz koji si povremeno priuštimo je maslinovo ulje) i fakat ne znam gdje bi još mogli skresati troškove....
I prije nego me napadnete, znam da smo si sami krivi tome što smo stvorili takve rate i repove, ali nismo računali na smanjenje prihoda u tolikoj mjeri. A kako stvari stoje,možemo očekivati i dalje rezove, samo ovaj puta i MMove i moje plaće.
Ali postoji i dobra strana svega ovoga: puno kvalitetnije provodimo zajedničko vrijeme i više se družimo! a pronašli smo puuuuno zabavnih stvari koje ne koštaju ni kunu;)
I znam da će obiteljska recesija proći,a iz svega ovoga izaći ćemo bogatiji za veliko iskustvo. Nadam se samo da nećemo zaboraviti zašto smo to prolazili .
Kad se čovjek vrti u krugu od traženja posla, prevrtanja kune nekoliko puta, insspiririrajuće je čitat/znat da je netko počeo zbog manje novca uživati u stvarima koje ne koštaju.
Vjerujem ti...samo, sad mi mozak ne radi, ajd' daj neki konkretno primjer, to meni uvijek više odzvoni u glavi i ostane u sjećanju
2xmama, nitko te ne osuđuje
bar ja ne
mislim, tko je to mogao znati da će situacija
biti baš ovakva, da će ljudi u obolikoj mjeri ostajati
bez posla, da će se rezati plaće, ovoliko poskupiti hrana i gorivo...
meni je užasno zanimljivo kako ti sve opisuješ iskreno
i nadam se poput makite da ćeš a nama podijeliti neki
konkretni primjer kvalitetnog i zanimljivog zabavljanja bez kune ;-)
hvala curke:zaljubljen:
a mi smo ponovo otkrili dobre,stare društvene igre. njih nam je malo teže igrati jer je malac zaključio da su monopoly kućice baš za kušanje kao i yamb-kockice, pa kojekakve karte....uglavnom se dobro nasmijemo igrajući,premda bude i demonstrativnih odlazaka u suzama (srednji sin ne zna gubiti :lol:)
čak smo se prisjetili i igara kao država-grad..., pa kaladont (osim što se igramo,usput i učimo)
kad sam jako dobre volje,onda im čitam. to ne volim,jer mi se jezik počne petljati,ali klinci uživaju. Čak i ovaj klipan pubertetlija.
To me nekako podsjeća na vrijeme kad sam bila mala,kad su bile redukcije struje .Sjeća li se toga još tko,ha?:lol:
To je bilo jedino vrijeme kad moji nisu piljili u tv nego su se igrali samnom.:-P
kad god ulovimo vremena,sjednemo na bicikle i vozamo se po okolici. Usput beremo koprivu/bazgu za sok
Spremamo se i na "izlet" biciklima. Onako-bicevi, dekice...Tome se svi jako veselimo jer u našoj okolici ima zgodnih mjesta za vidjeti,a dovoljno blizu da malac ne poludi u stolici. samo da se sastanemo svi na hrpi u isto vrijeme.
Klinci idu na izviđače, pa se i njima "uvalimo" kad je kakav zgodan izlet.
a nekad samo zasjednemo na balkon i pričamo. Klinci obožavaju priče iz djetinjstva.Kako svog,tako i našeg. Još kad pregledavamo stare fotke...kud ćeš bolje zabave ;)
Evo da napisem i ja nesto na ovu temu.Mi nemamo djece:-((nadam se da ce se to uskoro promjeniti) tako da sve sto zaradimo mozemo trositi na sebe.Zivimo vani u jednoj zemlji a svakodnevno putujemo na posao u drugu zemlju(nekih 60-tak km u jednom pravcu),tako da su nam potrebna 2 auta.Ja radim za sebe tako da sve racune koje mogu skupljam vrijedno i na kraju mjeseca nosim knjigovodji da mi porezno ne bi ogulilo kozu sa ljedja.Do proslog mjeseca sam radila puno radno vrijeme ali posto sam u postupku IVF-a ''slucajno'' je doslo do neke reorganizacije pa im nisam vise potrebna za puno radno vrijeme nego radim ukupno 88 h mjesecno.Mogu reci da dobro zaradjujem,a i muz radi puno radno vrijeme,ali zaradi mozda trecinu od mojih primanja. Radnim danima ne kupujemo apsolutno nista jer kad dodjemo s posla sve su trgovine zatvorene:lol: Subotom idemo u kupovinu i to je uvijek sa spiskom potrebnih namirnica i naravno uvijek u Lidl ili Aldi. Iako imamo dovoljno novaca ja sam naviknuta da uvijek gledam da jeftinije prodjem(ne mogu si pomoci:oops:,valjda mi je ostalo od studentskih dana).U velikim supermarketima uvijek ima raznih primamljivih namirnica razlicitih proizvodjaca,ali isto tako imaju te iste namirnice pakovane od strane supermarketa pa su jeftinije(tipa sir u listicima-3 eura a onaj sa nazivom supermarketa 1,19 eura,probala oba i nikakva razlika).U pocetku sam bila skepticna da je to mozda neka skart roba ali sam shvatila da sve one sarene naljepnice,vesele reklame na tv,sve je to placeno iz naseg dzepa.Povrce,voce i meso kupujemo po turskim radnjama jer je jeftinije a i povrce je meni ukusnije(paprika ima miris paprike i pokvari se nakon 7 dana za razliku od one plasticne u tri boje koja moze po mjesec dana da izgleda kao sad da je ubrana).Nemamo kredite,iznajmljujemo stan,jer jos neznamo gdje cemo da zivimo tacno,kartice imamo ali nikad nismo u minusu.Nikad nisam imala vise novca u zivotu ali se trudim da se sa svakodnevnim stvarima ne razbacujem.Jer neznam koliko ce takvo stanje potrajati,pa osjecam da uvijek moram imati ''crni fond''.Jedino je problem ovdje da ako puno zaradjujes drzava te tjera da puno trosis ili investiras inace ti pola od zarade uzme na porez.Pamtim dane kad smo tek dosli i kad smo od 1300 eura morali da platimo stan(700,rezije 300,moju skolu 150,a ostalo je bilo za hranu i licnu higijenu)
ja sam nedavno izračunala da mi je jeftinije platit iznajmljivanje bicikla nego kupit 2-3 komada za nas i svake sezone popravljat za naše rijetke vožnje. Malci su još mali, a bike bi bile stalno na otvorenom :( pa bi ruzinavile