cvijeta73 prvotno napisa
ma to ti je kao ona razlika između kazne i snošenja posljedica. koju nikad nisam u potpunosti savladala :mrgreen:
branit znači kad sikapika kaže maši - ne smiješ na šodericu.
kad ja kažem J ne smiješ s biciklom na cestu.
kako je beti rekla, zabrane nisu nikakva garancija, al su tu.
imati će dozvolu izlaska do tad i tad (ili zabranu kako god), neću im reći dođi kad hoćeš, ali nije ti dobro biti vani do pet ujutro. znam da se sve loše može dogoditi i do deset navečer, ali kažem, ja jednostavno nisam taj tip od tih mama "prijateljica" iako bih možda i htjela biti, ne kažem. al već sad znam da nisam. :mrgreen:
a to je isto povezano s odgojem, valjda. ja nisam nikad imala potrebu mami pričati o prvom poljupcu i prvom seksu. al bome nisam imala ni grižnju savjest :mrgreen:
droge? za sad mislim da je jedino oružje protiv toga, iskreno, ne odgoj nego - oprez. naš. jer to jako ovisi i o tipu djeteta. pa će netko biti us*an i nikad ne probati, neko nikad neće ni doći u priliku da proba, netko će sa stavom - šta se meni može desiti, ništa, probati, i ostati na tome. a netko će se i navući. ovdje je čini mi se najopasniji stav roditelja - ma ne bi moje dijete nikad. ja sam ga dobro odgojila, ne bi on. ma to je samo pubertet pa je zato takav. jer ima i "dobre" djece (dobre pod navodnicima, mislim na normalan odgoj i brižne roditelje) koja su se navukla na teške droge.
ne mislim da ćemo biti dežurni policajac, al da ću ga nakon izlaska škicnuti da vidim u kakvom je stanju, e to bome hoću.
tako da dok su doma, bit će sigurno pod kontrolom. a kad i ako npr odu na faks u drugi grad, s 19, onda je to drugo. i isto se može desiti, al ipak je drugo probati drogu s 19, nego s 14. :-/