nijedna ne radi, nijednoj dijete ne ide u vrtić i - dakako - sve uzgajaju paradajze. :mrgreen:
Printable View
nijedna ne radi, nijednoj dijete ne ide u vrtić i - dakako - sve uzgajaju paradajze. :mrgreen:
Ovako i ja.Citiraj:
miniminia prvotno napisa
Takvi koncepti zaista nisu nikad čuveni na ovom forumu, a kamoli da bi ih netko prakticirao!Citiraj:
icyoh prvotno napisa
Ja doduše radim ali na balkonu mi raste jedan minijaturni paradajzić! Silno sam bila sretna kad je pocrvenio.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
mamitzi :lol:
i ja sam roda. :mrgreen: doduse samo podupiruca. ali to zbog nedostatka vremena (hm.hm da li je ovo izgovor ili ne), zemljopisnih sirina..itd, a ne sto bi netko od mene trazio da pokazem certifikat o uzgajanju paradajiza.
evo sad, kad nemas vise izgovora :mrgreen:, trk po formulare za upis!
mamitzi a što bi za mene rekla
u vrtu se paradajz ne vidi od korova
a još ni ne radim, ha
imam dvije dugogodišnje prijateljice rode(jako ih volim) koje rade jer moraju, ne rade prekovremeno, ne lude za svojim poslom i paradajzi su im puno ljepši nego moji. pa sam zaključila da bez kvalitenog paradjza nema upisnine.
ma neeee, krivo si shvatila.Citiraj:
mamitzi prvotno napisa
možeš se ti upisati, ali bez kvalitetnog paradajza ne možeš postati redovnom članicom.
da vidiš kako je komislija stroga!
sad mene zanima koje su to rode koje imaju paradajza a do mene ni boba nije dosla
A jel mogu ja? Nemam paradajza, al imam krastavac, jedan ali vrijedan... :-) Mislim da s tim mogu direkt u predsjedništvo... :-)
Domaći uzgoj, a velik i tvrd ko da je GMO... :mrgreen:
I nema korova... :-D
svidio ti se nas potpredsjednik, a? :mrgreen:
je, zgodan decko
ustimiša, moram tražit sadnice.
ma ne trebas, ti donesi evidenciju radnoga vremena iz koje je vidljivo da nisi radila prekovremene LOL
sori ljudi sto se zezam, mislila sam i ja napisati nesto na temu :) ali me omelo
nesto
nisam znao da već imate krastavaca za salatu... ja mislio da vam fali... :mrgreen:Citiraj:
ivarica prvotno napisa
ne budem se onda mješao... ;-)
Okopavaš (depiliraš)?:zaljubljen:Citiraj:
Moover prvotno napisa
mda, ja već imam redovno članstvo, nit ću sadit nit ću potvrde vadit. :bleee
a voljela bi znati... :lol:Citiraj:
Optimist prvotno napisa
Pa, zato sam i stavila upitnik :angel:
A i ne vidim stabljiku ruže do kraja :oops:
Neću odgovorit da se ne napalite... :mrgreen:
Koja je ono tema??? :unsure:
Evo koji dio mog života NIJE posao :roll:
Samo osoblje foruma može vidjeti cijelu fotku avatara... :-PCitiraj:
Optimist prvotno napisa
Kako se postaje osobljem foruma? Može li se tu volontirati bez obzira na rajčice (i krastavce) :zbunj:Citiraj:
Moover prvotno napisa
Ne jaslice nisu jeziva institucija jer su ljudi nezaovoljni svojim poslom nego zato što po pedagoškom standardu djeca od godinu dana (po novom negdje i od 6 mjseci upisuju) djeca od godinu dana zahtjevaju pažnju jedan na jedan većinu dana. Standard s smanjuje na 1 na 5 do od treće godine. Da bi sa 7 godina došao na 1 na 15. Djeca se igraju paralelno, a ne zajedno veći dio zajedničkog vremena do treće godine. A ni to nije neka čarobna granica. Netko puno ranije netko dosta kasnije. Zbog nekih par realnih parametara je skrb za jednogodišnjake više nego neadekvatna u većini naših jaslica, a neadkavatnost se proporcionalno smanjuje s dobi djeteta i smanjivanjem broja djece u grupi (tko ima sreće, recimo u centru Zg ih zna bit i 5-10, to je sa-svim dru-ga priča) i osobnim entuzijaznom pedagoškog osoblja usprkos uvjetima i sredstvima za rad.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
To što su ivicu i maricu roditelji poslali u šumu nije nikakav argument za jaslice, za koje će većina odgajatelja koji rade taj posao reći da je nužno zlo i da svaki put kad ih vrate u jaslice plaču zajedno s bebicama na adaptaciji. Nisam to jednom čula. To su drage tople žene koje se maksimalno trude, ali ako imate makar i desetak jednogodišnjaka nemate neke šanse raditi išta osim paziti da se nešto ne dogodi.
Seni tvoji postovi su mi u rangu govora za prvi maj. Da idemo svi na radnu akciju, bit će graha jupi!
Da čudna mi čuda nemaju svi sreću birati između idealnog osmosatnog posla s pauzom za ručak i punim porodiljnim i "očajne" kućanice. To ne znači da su budale jer se nisu situirale na vrijeme. Nevjerojatno ali istinito oiteljski život ima puno više oblika koji zaslužuju poštovanje osim onog koji se u vašim postovima žustro promovira. Ne žene koje ostave posao privremeno ili trajno nisu nezadovoljne frustrirane i nesupješne po defaultu kao što ni zaposlene žene nisu majke koje zanemaruju svoju djecu po defaultu. Pa molim lijepo...
da bi moderirala postove, moraš biti članicom Udruge.Citiraj:
Optimist prvotno napisa
po mogućnosti, sa nešto udružnoga staža.
i sa nekim afinitetom za određeni podforum...
A vidiš ja puno češće primjećujem kad se nevezane teme iz čista mira skrenu na to da neradnice parazitiraju u društvu glumeći brigu za djecu i skrivajući svoju vlastitu nesposobnost. Granica se stalno spušta, pa tako uskoro možemo očekivati da se one koje ostaju na jednogodišnjem porodiljnom u punom trajanju proglase onak ženama koje se vole baškariti. Meni je to zanimljivo.Citiraj:
seni prvotno napisa
Tnx! Filozofiranje mi je oduvijek išlo, tko zna...;-)Citiraj:
apricot prvotno napisa
drago mi je da te post podsjeca na prvi maj. to je meni drag praznik i smatram ga vrlo bitnim u povijesti radnickog pokreta.Citiraj:
pikula prvotno napisa
ne znam da li se ostatk tvog posta referira na mene, jer ako se referira onda ja sumom, a ti drumom. medutim meni se ne da ponovo objasnjavati sto je pjesnik htio reci. meni se cini da dovoljno jasno pisem.
a ako se ne referira opet dobro.
razlike u ocima promatraca su sasvim normalne i logicne.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest. ... Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica. Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna. Opet su odgovorili da jest. Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest. Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pijesak. Studenti su se smijali. Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, 'hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vas život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strasno predajete....... To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su i ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. „Male stvari“. Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. 1. Igrajte se sa djecom. 2. Nađite vremena za odlazak liječniku. 3. Izvedite partnera na večeru. 4. Ponašajte se ponovo kao da vam je 18. 5. Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i naprave popravci. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.' Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kafa. Profesor se nasmijao. 'Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za „šalicu kafe sa prijateljem“.'
meni je ovo zgodna pričica
makita, odlična priča. I kava na kraju je prava stvar.
makita odlican primjer!
Veliki dio zivota cini moj posao, posao nosim kuci,
i gotovo svakodnevno odrađujem neki djelić koji je
vezan uz moj posao. Nikada mi nije bilo zao, eto uspjela sam
uz tako zahtjevan posao roditi djecu u pristojnoj dobi za rađanje,
a i u karijeri ne zaostajem. Svaki dan jedemo kuhano, imamo
velimu kucu s vrtom koja je sasvim pristojno odrzavana. Stigne
se i putovati.
makita, zgodna priča, nema šta. nekoć su se profesori koji bi ovako nešto na satu ispričali pamtili cijeli život, danas je to samo objavljena priča na netu kojih je milijardu i koje su đaci već odavno pročitali prije onih koji bi ih trebali ispričati.
ipak, ne želim to reći.
život je kaotičan. šamara, tuče, lupa gdje se najmanje nadaš, miluje gdje najmanje želiš, omete planove dok trepneš... sve naše sudbine su izvađene nasumice iz bubnja. onaj tko zna što bi sa životom, kome je obezvrijeđen cijeli život do trenutka postanka ocem/majkom iz glupavih razloga, koga je život samljeo ili melje, može se samo nasmijati na puste filozofije na ovu temu.
moje obrazovanje, nastojanja, želje, planovi, rad posla koji mrzim i za koji nisam obučavan... sve je to podređeno opstanku. na sreću, ne nosim posao kući. još i to.
ne lupetam. ipak sam među najstarijima ovdje :-) ups :-(
kako bih voljela da nisi u pravu :-(Citiraj:
Andro-gen prvotno napisa
Ovu istu priču nama je ispričala profesorica na faksu prije par godina i osim toga je bila dobra predavačica pa sam kod nje uzela diplomski rad ( i kad je već bio gotov i nakon prve ispravke ga je trebala pročitati i odrediti datum obrane razvukla je to bespotrebno na dva mjeseca a ja sam ju molila da požuri jer mi djed umire od raka a želja mu je da vidi moju diplomu jer mi je svaki mjesec odvajao trećinu penzije i slao dok sam studirala)
Inače priče su prekrasna stvar, a ova odlična samo ju je meni pričala osoba koja je glumila da je nešto što nije (dobar čovjek)
Mozda je i ona imala neke vaznije stvari u ta dva mjeseca? Profesori obicno ne prepricavaju svoje poslovne i privatne probleme studentima, tako da ne mora biti da je ona losa i da je glumila dobrotu. Uostalom, neovisno o ovoj prici, vecina ljudi trudi se biti dobra. Samo su kriteriji ponekad prerazliciti :-)
Ona je svoj mentorski posao napravila, a ti si diplomirala.
upravo sam si ovaj tekst sačuvala i hvala ti jer si ga izvukla u pravom trenutku.
A posao do neki dan nije bio u nekoj velikoj mjeri dio mog života.
Volim svoj posao ali svoju obitelj ipak volim više.
Dok mi prije 2 dana nije stigao poziv iz firme i rekli mi da me premještaju s mog radnog mjesta na drugo.samo 200 m udaljeno od prvog.Neki bi sad rekli neš ti nje i udaljenosti.Ali tek sam tad shvatila da ostavljam najnajbolju kolegicu na svijetu i da mi je ona postala jako veliki dio života.S njom sam djelila sve od bolesti do radosti od smijeha do suza itd.Od prvog polaska naših sinova u školu koji btw. idu skupa u razred.Znam da sad kukam ali moram se nekom izjadati jer se osjećam kao da sam izgubila dio sebe ....Viđat ćemo se mi svaki dan ali nije to to...ako znate što mislim...
ovo sam tek sada vidjelaCitiraj:
pikula prvotno napisa
znala sam da ćeš se javiti :heart:
tnx
da, potpisujem sve
Nekad sam davno imala posao kao komercijalna šefica jedne tvrtke sa maloprodajnim trgovinama, službeni auto, mobitel, plaćene dnevnice, ručkove i svašta. Odličnu plaću i nisam imala život ni radno vrijeme. Radila sam po cijele dane. Danas sam sama svoj šef i super mi je. I dalje mi je posao u privatnom životu jako prisutan, ali sada od gušta.