Evo samo da se javim da je moj dečko i dalje isključivo na prsima! :-D I dobro napreduje. Jako sam sretna zbog toga i zahvalna svim curama ovdje na forumu koje su mi bile podrška i dale brdo korisnih savjeta :heart:
Printable View
Evo samo da se javim da je moj dečko i dalje isključivo na prsima! :-D I dobro napreduje. Jako sam sretna zbog toga i zahvalna svim curama ovdje na forumu koje su mi bile podrška i dale brdo korisnih savjeta :heart:
Odlicno! :-D
Evo me ponovo! Čisto da podijelim da relaktacija nije bila kraj naše kalvarije... Moj je dečko štrajkao skoro mjesec dana i tada sam mislila da neću izdržati! Zašto-ne znam, razlog štrajka ostaje nepoznati, ali tu je činjenica da smo i to izdržali i još uvijek isključivo dojimo! Tek sad, kad je navršio skoro 4 mjeseca mogu reći da nam je dojenje užitak. Podoji traju 5-10 minuta samo :) U 4 mjesecu dobili 1000g!
Ha!!Bravo. Ali, tvoj je sinčić očito jaki karakter. Već od rođenja sprovodi svoju volju. (Rodila si budućeg vođu?)
Odgoj je ionako izazov. Što je mami koja je ovo sve prošla s dojenjem uhvatit se ukoštac dalje? Sitnica.
Bravo!
wow!Citiraj:
amandica prvotno napisa
Cestitam Amandice!
Pomisliti cete, evo Amandice s novim problemom. Ali nije, na svu srecu, dosla sam se samo malo pohvaliti :oops: Moj je sin navrsio 6 mjeseci nedavno i jos uvijek iskljucivo doji i jako sam ponosna na nas, posebno kad se sjetim sto sve prodosmo! :zaljubljen:
Bravooooo :klap: !!!
Bravo!
:-D
bravo
:heart:
svaka čast na upornosti i čestitam na uspjehu :-)
Ja sam rodila prije 4 i pol mjeseca a s dojenjem je katastrofa od prvoga dana. Mali je imao 4550 g, dakle velika beba, i od početka je bio gladan i tražio na ciku, plakao, vrištao,.... Ja sam imala epiziotomiju s milijun šavova i ne da nisam mogla sjediti nego sam jedva na boku bila, što me je gotovo hendikepiralo što se dojenja tiče. Jedini položaj za dojenje bio je ležeći... no... uza sve to sam još ravna ko daska i imam uvučene bradavice koje nikako nismo uspjeli izvući; ni beba ni šprica, ništa.... U rodilištu smo i ja i sestre sve pokušavale, no mali nikako nije uspio uhvatiti dojku, ja se nikako namjestiti, tako da mi je to bilo kao boravak na robiji. A mlijeka ni kolostruma ni za lijek niti uza svo masiranje, grijanje dojki,... Sestre mu nisu htjele davati nadohranu (što je po meni zločin...), a mali je vrištao bez prestanka, pa je na kraju dobio žuticu i morali smo ostati još 4 dana... pošizila sam... Nema veze, mislila sam,... kad dođem doma biti ću smirenija i pokušavat ću i dalje s dojenjem, pa će valjda uspjeti (do izlaska iz bolnice nisam imala ni bočicu ni dude, ništa, jer sam bila uvjerena kako ću dojiti barem dvije godine, bila na tečaju za dojenje,...). Doma sam počela izdajati i ručno i na (kršitelj koda) izdajalicu. Mislila sam da će nešto krenuti, no izdajalica je bila bačen novac, a ručno sam (uz svakodnevno nalijevanje tekućinom po 4 litre i alnaturinim čajem za dojilje i za poticanje dojenja) uspjela izdojiti 20 mL DNEVNO i to sve zajedno iz obje dojke. I sada, 5 mjeseci nakon poroda svakodnevno pokušavam izdajati više puta dnevno, no ako i uspije, dođe ako 1 žličica kroz cijeli dan. Al mislim si, koliko god bude davat ću mu, škodit mu ne može. Sada je već kasno da se vrati na dojku jer je predugo na formuli (zbog čega sam dugo plakala i još uvijek me peče savjest i ljuta sam na samu sebe...) pa razmišljam o setu za relaktaciju jer je to zadnje što mi preostaje. Ima netko iskustava? I je li prekasno za to? Stvar je u tome što ću uz to morati koristiti i šeširiće za dojenje pa ne znam je li to uopće moguće izvesti... A čula sam da se relaktacija može potaknuti i po 8 mjeseci nakon poroda....
sve se može :)
kod izdajanja jako veliku ulogu igra opuštenost, ili, bolje da kažem-stres. naravno da kad iz dojke ne izlazi mlijeko onako kako očekuje, majka nije zadovoljna i podiže se razina adrenalina koji onda koči refleks otpuštanja mlijeka. to može čak biti i podsvjesno: "ah, ionako ništa ne mogu izdojiti ali ajde da probam". već sami negativni stav utječe na izdajanje. zato za početak-polako i opušteno. svaka kap majčinog mlijeka je- MAJČINO MLIJEKO. prije izdajanja dobro bi bilo-duuuboko udahnut i izdahnut. stavit topli oblog na dojku. NASMIJAT SE. izdajati. ne zabrinjavati se ako ne ide. imati pred sobom dijete ili djetetovu sliku (ili ne gledati samo izdajanje nego samo sklopiti oči i prisjećati se veselih i nasmijanih trenutaka s djetetom).
ako dijete hoće primit cicu, dat mu, da bar malo vuče (ne dok je pregladan, jer će očekivati da krene brzo kao na bočicu). sve samo opušteno i bez brige ako nebude išlo odmah. s vremenom bi se na taj način opet navuklo mlijeko ako bi on redovito barem malo po malo sisao, pa plus izdajanje nakon toga.
ako ne zna više primit dojku (neka djeca zaborave), iskreno ne znam da li bi uspjelo sa setom za relaktaciju, možda zna koja starija savjetnica.
Evo na zalost tek sada se mogu ukljuciti u raspravu jer sam imala slicno iskustvo no mozda nekoj drugoj mami budem od pomoci. Moja curica je bila preslaba za cicanje pa je bila gladna. Plakala je jer nije mogla navuci potrebnu kolicinu mlijeka. Pocela sam sa izdajanjem na rucnu izdajalicu ali to je bilo jako tesko i mukotrpno. Prijateljica mi je preporucila da si iznajmim elektricnu izdajalicu i da probam sa njom. Moja prevelika zelja da svoju malicku hranim svojim mlijekom me natjerala i na tu opciju. Ne mogu reci koliko mi je dobra donjela malicka je dobila u prvih mjesec dana 1300g pa u drugih 1250 pa treci 1000 i sada cetvri 850 jos si pomazem sa njom i nebi ju dala za nista makar ona sada sama pojede koliko treba. To je bila najbolja investicija za bebino dobro. Inace bi moja ema sada jela umjetno mlijeko. Vazno je da djete dobiva majcino mlijeko makar izdojeno.
Bravo Eto za upornost i odlučnost! :klap: