Kako vam je prošao prvi dan u vrtiću?

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Vidim da na ovo nije nitko odgovorio.

Ja sam jako zadovoljna. Moja mala je stvarno jako izbirljiva, ali nađe nekaj kaj pojede. Za doručak imaju: cornflakes, pečena jaja, neka lagana salamica, maslac, pekmez, butterino, namaz od tune, sirni namaz. Dobiju čaj ili bijelu kavu uz doručak.

Za užinu je prošli tjedan bila lubenica, danas jabuke i grožđe.

Do sad je na ručku bila dva put i poslije ručka išla doma, ali vidim vani svaki dan jelovnik i izgleda ok. Npr. tjedan meni je bio ovakav:
- tjestenina s mljevenim mesom
- juha, junetina u umaku s rižom
- varivo od kelja s mesom
- juha, neko pečenje, pire krumpir
- juha od paradajza, pohani oslić

Tete ne forsiraju da se mora jesti, ali potiču. Prošli tjedan nije htjela jesti pekmez i teta joj je dala sirni namaz, danas je bila druga teta i opet pekmez pa je jela samo kruh. Rekla je teta da imaju u pričuvi neke grickalice ili keksiće, jer je bio dogovor roditelja na sastanku da tete smiju povremeno dati. Pa ako vide da nekom djetetu baš ne paše ono kaj se taj dan jede i da je gladno, onda ponude malo štapića da lakše izdrži.

---

Vidiš meni je taj meni katastrofa. Po meni fali puuuno povrća. Izbjegavamo tjesteninu i krumpir koliko možemo. Cornflakes mi isto ne spada pod zdravu hranu. Ne pijemo mlijeko. Mi za doručak jedemo zobene pahuljice. Moje dijete ne jede keksiće, tu i tamo mu dam one krekere od ekspanirane riže.

Zato sam se razočarala danas kad sam vidjela da za doručak jedu kruh s margarinom, a iza toga im daju one Petit kekse da grickaju.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Mi u ovih prvih tjedan dana nemamo loših iskustava i tete su dobre, ali ne sviđaju mi se priče koje čujem. Npr. pričala je baka od jedne curice iz grupe da je njena unuka prošle godine s jednom curicom otišla na kat u prostoriju gdje se igraju kad su svi drugi bili vani, otvorile ormarić i pojele sve gore spomenute kekse. Moja mala je nešto spominjala da kad su na dvorištu da dragaju psa iz susjednog dvorišta prek ograde, da je to pas od jedne tete iz vrtića i da su tete rekle da ga slobodno diraju. Meni nije normalno da djeca iz vrtića guraju ruke preko ograde nepoznatom psu.

---

S druge strane nemam ništa protiv da mi dijete dira psa, pogotovo ako je od tete.

Želje roditelja se razlikuju, a nas manje više nitko ništa ne pita. Imaju sustav u koji se treba prilagoditi, ako ti se ne sviđa ispiši se. To je njihova premisa.

Slazem se s deaedi. Nema sanse da bih dopustila da mi sustav lomi dijete od 3-4-5 godina. Iako se spava u vrticu, moja od 3.5 godine nije spavala. Nasla sam tete koje mi odgovaraju i s kojima stima komunikacija, tete ciji odgojni stil odgovara mome. Da nisu takve, trazila bih drugu grupu, drugi vrtic dok ne nadjem ono sto mi pase. Nema kompromisa. Do sad sam imala puno srece...

Citiraj:

---

kata.klik prvotno napisa

ja stvarno ne kužim neke roditelje kojima ama baš sve smeta u vrtiću....vrtić ima svoja pravila i obrasce po kojima se radi, djecu do tada treba dovesti, treba javiti ako ne dolazi u vrtić, doručak je tada, ručak tada, spavanje za sve osim predškolaca isto od 12 do pola 3....ako neko neće spavati, nije uredu da se taj neko igra i buči dok ostalih 20 spava, tete obično sjede u svojoj sobici i odrađuju papirologiju koju moraju, na wc svi mogu pa makar i kad spavaju, nikad se nije desilo da spava popišan ili slično,
a ko misli da su u vrtiću SS-ovci, onda neka svoje dijete čuva doma.....

---

zbog ovakvog razmišljana si zaposlenici vrtića previše dopuštaju i zlostavljaju djecu

meni ne smeta SVE, smeta mi spavanje

i da nije ok da tete u to vrijeme rade papirologiju jer bi se trebale BAVITI djecom koja ne žele spavati

Moje dijete uglavnom jede sve što se jede za doručak, osim bilo kakvih pahuljica i pekmeza. Čudim se da se netko zgraža nad menijem u vrtiću. Meni je bitno da je raznolika prehrana, pa ne mogu svaki dan jesti zobene pahuljice.
Ima povrća, uz svako ovo jelo ide i salata nekakva, samo nisam napisala. Jede se i krumpir, riža, žganci, tjestenina, ima dosta povrća, skoro svaki dan je juha ili varivo, možda jednom tjedno nije. Svaki dan za užinu jedu voće.

Što se tiče psa, mi imamo pravilo da se u ničije dvorište tuđem psu preko ograde ne guraju ruke. To mi je jednako onome da ne smije dirati kemikalije u kupaoni, struju, noževe i slično. Bakini susjedi imaju ogromnog opasnog psa i da mu gurne ruku ostala bi bez nje. Nemam pojma da li je pas od tete u vrtiću jer znam da ona tamo ne stanuje i vrtić bi trebao imati ogradu prema susjednim dvorištima da ne mogu gurnuti ruku preko

Sirius B. samo sam htjela naglasiti kako vjerojatno svi roditelji imaju neko svoje mišljenje o stvarima u vrtiću od prehrane do igre ili spavanja. Vrtić jednostavno ne može zadovoljiti svačije potrebe i želje.

Citiraj:

---

Rivendell prvotno napisa

Sirius B. samo sam htjela naglasiti kako vjerojatno svi roditelji imaju neko svoje mišljenje o stvarima u vrtiću od prehrane do igre ili spavanja. Vrtić jednostavno ne može zadovoljiti svačije potrebe i želje.

---

Sve ok, kužim. Ali bez obzira na mišljenje nekih roditelja, u vrtiću bi trebalo nastojati da se zadovolje potrebe većine, ako ne mogu od svih.
U vrtiću je prehrana raznovrsna kakvu većina djece jede i doma, pa ako netko ne jede tjestneninu ili meso ili bilo što drugo, to nije problem u vrtiću.
Mislim da bi se trebala postojati jedinstvena pravila koja nemaju veze sa željama roditelja nego su stvar organizacije:
- da se zadovolje potrebe i onih koji trebaju spavati i onih koji ne trebaju da nikom ne bude trauma
- da trebaju postojati određene mjere sigurnosti da dijete ne ode iz vrtića, ozlijedi se i sl. (npr. kod nas je grupa na katu, teta na wc ide u prizemlju i priča mi mala neki dan da je teta otišla na wc i ostavila ih same i onda su dečki otvorili prozor; ok, otvara se samo na kant, ali nije predviđeno za djecu)
- osnovni higijenski uvjeti bi morali biti, ne može dijete biti dva sata popišano jer teta rješava administrativne poslove, zato i rade 6 sati s djecom,a ostalo nek rješavaju prije ili poslije (uostalom kaj imaju toliko pisati svaki dan)

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

daj molim te otkud ti ovo??? pa djeca imaju oznake na svojoj posteljini, plahti i jastučnici, čak je i krevetić označen, i jako se pazi na higijenu, moja L. je slonić imala svugdje,a sad će F. imat kamiončić.
Nemojmo generalizirat!!! uostalom možda će ljudi pitat za hranu, program kad sve polako krene pa vide kako to ide, netko ima 1. dijete pa ne zna kako to izgleda unaprijed, nekome je to 12. dijete pa već sve ionako zna. Tko želi pitata, nek pita, ja sam pitala što me zanimalo.

mi smo imali samo jesmo li suglasni da to bude za potrebe vrtića,ako se ne varam.ništa za tv i javno....????

---

Za početak smiri hormone, molim te. U vrtić o kojem pišem ja vodim svoje dijete. Vode i moji prijatelji i znam što pišem. Da, točno kako sam napisala. Svaki puta spavaju na drugoj posteljini, jedino ako se slučajno potrefi onda spavaju više puta. Nema nikakvih oznaka na njoj, sve posteljine su iste. I nema ni slonića, ni kamiončića. Ne postoji čak ni dječji ormarić, već obična vješalica na koju objesimo ruksake i jakne. I što te još zanima? Samo ti pitaj. Jedina oznaka na toj vješalici je samoljepljivi papirić iz bloka sa imenom.
I da, djeca spavaju u robi u kojoj dođu u vrtić. Ne presvlače se u pidžame.
Moraš imati na pameti da nisu svi vrtići u Zg. Ima puno gradova sa lošijim standardom u kojem postoji samo jedan jedini vrtić. Dakle, izbora nemamo.

jučer smo išli prvi dan i kad smo došli do vrtića je počeo plakati a cjelo je vrjeme govorion ja ne vrtić.
Onda sam mu ja rekla da ću ja biti sa njim i onda je onak ušao sa nepovjerenjem minutu stajao i gledao i onda je došao do mene i bilo je ok igrao se ali cjelo vrijeme kod mene.
I poslije je rekao da je bilo lijepo.
E sad me brine kak će biti kad ja odem.
A bilo je njih jedno 5-6 koji su tulili i to jako, joj kak je to koma.
Iskreno ne znam jadna ta djeca ali vele tete to tak mora i znam prošla sam već to.
I baš sam vidjela jednog malog koji je kad smo prvi put krenuli u 4 mjesecu tulio cjelo vrjeme a sad je super igrase dobar čak je meni donosio neke igračke, milina za pogledati.
Ali to deranje iskreno ne znam a i jadna teta to je koma poludiš tako sat dva ako djeca ne ostaju duže

Ah, ne znam, puno je lakše tamo vdje je sve lijepo organizirano,
od adaptacije, posteljina, poštovanja, organiziranih teta...
Tamo gdje toga nema nastaju problemi i kod djece i odraslih.

Moja je još uvjek osjetljiva, niti ne očekujem drugačije, ali
sad više nije samo problem u već stvorenom kolektivu nego
jer je jedna teta dobra, a druga viče i ima ružan pogled, kaže dijete.
I ne sluša tj ne odgovara na pitanje koje joj je upućeno već ignorira,
od mnogo situacija izdvajam onu kad moju oko jedan prime tuga
i dosta joj je, ne dobi pažnju, već ignore, dok ju druga teta zagrli.

Eh, bilo bi meni svejedno, svatko od nas je nekakav nego mi žao
da ne dobije neku pripomoć u tim težim trenutcima.
Danas je bila tužna jer je ova druga teta bila i ne znam više kako
da tetu opravdavam i što da više izmišljam, kuži malena mene.

Da li da kažem nekome nešto ili da čekam...mah neznam.

eto samo da kažem da sam ja prezadovoljna: u našoj grupi više skoro nitko ne plače, iako su svi novi i ovo im je tek 7. dan
svaki dan uče neku pjesmicu, jutros su već u 8 bojali rukice i stavljali otiske, svaki dan idu van na veliko igralište od vrtića koje ima sve sprave
istina, moja ne spava, dođem po nju, jer se bojim da joj ne bi bilo previše, a i zasad imam tu mogućnost, ali čini mi se da su i to djeca dobro prihvatila, tete nikog ne sile da spava, ali mora malo odmoriti
sviđa mi se kako su prve dane usvojili da ne smiju nikud ići da ne pitaju tete

Nama je počelo biti teško :-(

Ništa što nisam očekivala, ali me srce boli što joj ne mogu pomoći. Jučer je bila na spavanju, došla sam ranije da budem u blizini kad se probudi...probudila se u suzama, trebalo mi je 20-ak min da ju skroz smirim.

Jutros je počela plakati čim smo parkirali ispred vrtića, rasplakala se i kad sam ju ostavila teti, još ne mogu izbiti iz glave onaj molećivi pogled kojim me pogledala kad sam ju ostavila.

Znam da je sve to dio privikavanja i da je normalno, ali zašto mora tako boljeti :-(

Citiraj:

---

Znam da je sve to dio privikavanja i da je normalno, ali zašto mora tako boljeti

---

:love2: Znam kako ti je...

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

:love2: Znam kako ti je...

---

Hvala :love2:

Trebali bismo u naslov dodati "topic podrške"...čini se da će nam sada mnogima trebati...

Citiraj:

---

kavofob prvotno napisa

Nama je počelo biti teško :-(

Ništa što nisam očekivala, ali me srce boli što joj ne mogu pomoći. Jučer je bila na spavanju, došla sam ranije da budem u blizini kad se probudi...probudila se u suzama, trebalo mi je 20-ak min da ju skroz smirim.

Jutros je počela plakati čim smo parkirali ispred vrtića, rasplakala se i kad sam ju ostavila teti, još ne mogu izbiti iz glave onaj molećivi pogled kojim me pogledala kad sam ju ostavila.

Znam da je sve to dio privikavanja i da je normalno, ali zašto mora tako boljeti :-(

---

jesi joj probala opisati točan redoslijed događanja tako da zna kad dolaziš po nju, i moja stalno pita hoću doći brzo i ja joj svako jutro ispričam što ju čeka: doručak, igra, van na igralište, ručak i stižem po nju, nakon toga do vrtića provjerava je li taj dogovor, ali ne plače, ja joj i po 50 puta ujutro ponovim dogovor i uvijek dođem kako sam rekla
teta kaže da je u vrtiću super, da uopće ne plače i da se lijepo igra
možda joj treba malo više puta ponoviti da ćeš doći po nju, mojoj je to recimo bio okidač s kojim smo se adaptirali (jer zna da joj nikad ne lažem i uvijek se držim obećanja)
mislim da, iako oni duboko u sebi znaju da ćeš doći, imaju veliki strah kad te nema i treba im puno puta obećati da ćeš doći tad i tad tako da se malo ohrabre i osjećaju sigurnije kad ostanu sami

Moja je jućer urlikala :mamiceeeee, i bacala se po podu kad smo došli. Ostavila sam ju i teta kaže da je prestala nakon pet minuta.
Danas isto plače uz tekst : nećuuuu se igrati , ali se ne baca nego je samo sjela na pod. Ostala je sa tetom koja ju je odmah poćela tješiti.

Inaće, vrtić je krasan, mali (dvije vrtićke i jedan jaslička grupa), potpuno novi, sa vlastitim igralištem koje ima sprave i desetak triciklića za djecu, vlastitom kuhinjom gdje se kuhaju obroci...Vjerski je , tete su civilne odgajateljice , ali nikad nije jedna sama u grupi (uvijek imaju stalnu pomoć barem jedne časne sestre ). Zaista nema prigovora (za sad) svi su jako topli i pažljivi, a ugođaj je obiteljski.

I M. je krenula u vrtić i (kuc-kuc-kuc) jako dobro joj ide...Ne spava još tamo, pokupimo je oko 12, dakle poslije ručka. Jučer se rasplakala kad smo došli, prvi put. Pretpostavljam da je to bilo zbog vikend pauze plus što je ujutro bila teta koju je prošlog tjedna viđala puno kraće, samo u doma ručka kad su obje tete u grupi. Plakala je da bi ona sa mnom na posao i da se boji ostat u vrtiću. I uhvatila se kao mala majmunica za mene. Sunce moje malo. Međutim, poslije je bila odlično, i kad sam došla po nju je bila sva vesela. Jutros je izjavila da neće plakat (sama od sebe, nisam je pitala), i stvarno nije, veselo se sa mnom pozdravila. Inače rado govori o vrtiću i popodne je skroz svoja, samo se prva dva dana vidjelo da je doživjela malo stresa, iako ni tad nije bilo plača ni tuge. Mislim da ćemo preksutra počet sa spavanjem.

Citiraj:

---

tina55 prvotno napisa

jesi joj probala opisati točan redoslijed događanja tako da zna kad dolaziš po nju, i moja stalno pita hoću doći brzo i ja joj svako jutro ispričam što ju čeka: doručak, igra, van na igralište, ručak i stižem po nju, nakon toga do vrtića provjerava je li taj dogovor, ali ne plače, ja joj i po 50 puta ujutro ponovim dogovor i uvijek dođem kako sam rekla
teta kaže da je u vrtiću super, da uopće ne plače i da se lijepo igra
možda joj treba malo više puta ponoviti da ćeš doći po nju, mojoj je to recimo bio okidač s kojim smo se adaptirali (jer zna da joj nikad ne lažem i uvijek se držim obećanja)
mislim da, iako oni duboko u sebi znaju da ćeš doći, imaju veliki strah kad te nema i treba im puno puta obećati da ćeš doći tad i tad tako da se malo ohrabre i osjećaju sigurnije kad ostanu sami

---

Ponavljam joj stalno da ću doći po nju i zna da hoću, do jučer nije plakala i veselila se vrtiću, ali joj je ovo spavanje prelilo čašu.

Do sad smo išli polako (prvi dan pola sata, drugi sat, treći dva...), u petak je prvi put ostala na spavanju, ali nije zaspala pa sam došla po nju iza 13h i bila je vesela kad sam došla.

Jučer joj je to sa spavanjem bilo koma, trebalo joj je dugo da zaspi i buđenje joj je bilo traumatično. Mislim da se kod nje ne radi o strahu da ja neću doći nego joj je previše novosti i predugo razdoblje u kojem je bez mene. Do sad ju nikad nitko nije čuvao, osim tete koju obožava.

Ne znam kako to prebroditi na lakši način, bojim se, ako nastavim dolaziti po nju prije spavanja da ćemo samo produžiti agoniju privikavanja i da će morati to proći prije ili kasnije. Kroz mjesec dana trebam roditi i nakon toga će morati ostajati od 8-4, tad neću imati izbora.

kavofob, ja bi možda samo još nekoliko dana pričekala sa spavanjem. Da ima još nekoliko dana isti ritam, a govorila bi joj o tome kako će ubrzo ostajat na spavanju u vrtiću.

sirius, kako si se nosila s time kad se rasplakala i počela se bacati?

ne znam da li je od hormona, ali meni je muka cijelo vrijeme i baš se osjećam jadno

prošla sam već adaptaciju sa starijim sinom prije 9 godina i uopće se ne sjećam da je bilo tako teško :-(

Citiraj:

---

tina55 prvotno napisa

jesi joj probala opisati točan redoslijed događanja tako da zna kad dolaziš po nju, i moja stalno pita hoću doći brzo i ja joj svako jutro ispričam što ju čeka: doručak, igra, van na igralište, ručak i stižem po nju, nakon toga do vrtića provjerava je li taj dogovor, ali ne plače, ja joj i po 50 puta ujutro ponovim dogovor i uvijek dođem kako sam rekla
teta kaže da je u vrtiću super, da uopće ne plače i da se lijepo igra
možda joj treba malo više puta ponoviti da ćeš doći po nju, mojoj je to recimo bio okidač s kojim smo se adaptirali (jer zna da joj nikad ne lažem i uvijek se držim obećanja)
mislim da, iako oni duboko u sebi znaju da ćeš doći, imaju veliki strah kad te nema i treba im puno puta obećati da ćeš doći tad i tad tako da se malo ohrabre i osjećaju sigurnije kad ostanu sami

---

Baš je to teta jutros počela ponavljati kad je E. krenula u dreku :"igramo se , idemo van, jedemo, dođe mama ..." i tako tri puta (a možda i više, ali ja sam već bila otišla da skratim rastank), vrlo strpljivo i blago. :)

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

kavofob, ja bi možda samo još nekoliko dana pričekala sa spavanjem. Da ima još nekoliko dana isti ritam, a govorila bi joj o tome kako će ubrzo ostajat na spavanju u vrtiću.

---

vertex, vi još ne spavate? jeste se tako s tetama dogovorili?

teta mi je danas savjetovala da ju ostavim na spavanju, bez obzira na ono jučer, zamolila sam ju da me zove ako se rasplače pa ću odmah doći po nju.

Citiraj:

---

kavofob prvotno napisa

sirius, kako si se nosila s time kad se rasplakala i počela se bacati?

ne znam da li je od hormona, ali meni je muka cijelo vrijeme i baš se osjećam jadno

prošla sam već adaptaciju sa starijim sinom prije 9 godina i uopće se ne sjećam da je bilo tako teško :-(

---

Možda je ona uvjerljivija? :) Meni je sa starijim bilo više koma, još sam se i više živcirala jer je morao sa 1,5 g. krenuti, pa u dežurstva skoro pa odmah...bilo mi je teže, sad sam mirna jer znam da joj je dobro u vrtiću i da ne mora biti cijeli dan. Ali mislim da bi nastao problem ako bi morala tamo ostati na spavanju , sigurno bi se i više bunila.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Baš je to teta jutros počela ponavljati kad je E. krenula u dreku :"igramo se , idemo van, jedemo, dođe mama ..." i tako tri puta (a možda i više, ali ja sam već bila otišla da skratim rastank), vrlo strpljivo i blago. :)

---

to i ja radim svako jutro i onda još i teta to ponovi kad dođemo i vidim da ju to baš umiri

M. još ne spava, tako smo se dogovorili, s obzirom da možemo iskombinirat raniji odlazak s posla. Zapravo je ona jučer sama spremila pidžamu i rekla da ostaje na spavanju, ali kao je ujutro plakala, teta je predložla da ipak ne ostane i ja sam se složila.
Inače, to su iste tete od mojih starijih, tako da je meni kao da je ostavljam nekom svome.

I moji twinsi su na adaptaciji. Prosli tjedan su bili ok, relativno je lako prolazilo, svaki put bi se pozdravili. Rekla bi im da idem kupiti mlijeko i da cu se vratiti po njih kad popapaju rucak. Al danas koma. Poceli su plakati vec na ulazu. Tako da sam usla sa njima i bila sat vremena. Ono sto me malo rastuzilo je to sto ih teta nije docekala na ulazu. Ne znam, mozda pretjerujem ali zar ne bi teta trebala svako dijete uvesti u grupu kad ga roditelj dovede?
Na kraju sam ih opet ostavila uplakane, zamolila sam tetu da dodje po njih kad ja izlazim. Za sad mi ne izgleda obecavajuce.
Koliko teta imate na adaptaciji? Kod nas je samo jedna. Nekako mi je to nenormalno za adaptaciju.
A da ne velim da su jaslicama (kod nas) stavili tetu koja je stalno na bolovanju. I sad kad su na adaptaciji imaju zamjensku tetu na koju ce se ti mali kikici naviknuti :(

Moju curku teta uvijek dočeka, i jedna i druga, prvih par dana su ju i uzimale u naručje, sada ju odvedu za rukicu.

Na adaptaciji su bile obje tete, ali samo prva 2 dana, sad se drže rasporeda; jedna od 7-13, druga od 11-5 mislim. Naša grupa je davno formirana, ima samo par novih, u cijelom vrtiću se uglavnom ne čuje puno plakanja, pa je to ok.

disciplina, žao mi je što vam je teško, izgleda da su svi zaboravili na vrtić tijekom vikenda pa im je ponedjeljak bio šok. Neka te tješi da barem imaju jedno drugo :love2:

i moju teta uvijek dočeka, uzme i odnese u grupu
stalno su 2 tete, osim od 6 do 8 i od 3 do 5 (ili tako nešto, nisam sigurna za ovo popodne, ali tu negdje)

ja sam u depresiji.... moja cura je prošli tjedan krenula u vrtić, ima 14 mjeseci , ali se nikako nije snašla! evo sad spava , digla sam je ranije jer nije stala plakat. prošli tjedan smo bili na privikavanju i isto je plakala kad bi ja otišla na pola sata. sad je ovo koma! ali ne samo ona nego sva djeca plaču . ima ih samo 10 u grupi, ali se teta ne snalazi. pomažu joj čistačica i kuharica. koliko ta adaptacija traje? hoće li ikad zavolit taj vrtić?
čini mi se da ne bi plakala da ne plaču i ostala djeca. ujutro mi je vesela i kad je ostavljam u prostoriji s tetom i 9 djece koja tule nemoguće je da ostane vesela. na meni je jecala još 15- ak minuta kad sam je pokupila iz vrtića. ja stvarno ne znam što bi... je li to teta kriva ili je normalno da djeca toliko plaču? pomozite!!!!

Mi smo bili jutros, bila sam s njim 10 min, onda sam otisla na 20 min. Kad sam se vratila, bio je uplakan i zvao "mama, mama" i drzao se za vrata, a teta ga je pokusavala animirati, ali bezuspjesno. Rekla je da je za mnom plakao 5 min, onda se zaigrao na 10tak minuta, i onda se opet sjetio mame i rasplakao.

Mislim da ga dekoncentrira to sto su u to doba roditelji dovodili djecu, pa svaki cas roditelji dolaze, a on misli da sam dosla po njega.

da to kd drugi roditelji dođu ih još više rastuži. meni je jučer jedan mali plakao da ga vodim mami. srce mi je puklo.... čitala sam po netu da kao roditelj ne bi smio bit tužan i uplašen kad dijete vodi u vrtić jer djeca to osjete. ja sam prošli tjedan krenula dosta optimistično i nije me bilo strah. inače sam pesimist i u većini slučajeva očekujem negativan ishod situacije što ovdje nije bio slučaj. moja curka je veselo i druželjubivo dijete. od svog 6.mjeseca do godine dana ju je čuvala baka i nije bilo problema. ne boji se nepoznatih ljudi i ostaje čak i sa manje poznatim ljudima nasamo bez mene. ovo mi je totalni šok. što činiti? ne raditi do njene 6. godine i ne imati više djece jer ih uz ostanak kući neću moć ni uzdržavat ?! ipak mislim da se tete ne snalate i da je u njima veći dio problema... što vi mislite?

ardijana, zar imaju samo 1 tetu? malo ih je puno za samo jednu tetu, obično su dvije pa im je lakše
adaptacija (teža) može trajati i do 6 mjeseci, treba im dati još vremena
imaš li mogućnosti da još neko vrijeme ti budeš s njom unutra pa pomalo izlaziš, a ona pomalo ostaje sama? ili da ju baka ili netko pokupi da nije predugo pa joj polako produljivati boravak?

ardijana, moguće je da se tete ne snalaze, naravno, ali u principu, tako mala djeca plaču kad se navikavaju na jaslice i to kod mnogih ne traje baš kratko. Moji stariji su bili jasličari, kod dobrih i iskusnih teta, ali naplakali su se i oni i ja. Pogotovo mlađi sin, njemu je jadničku baš bilo teško. I do kraja njihovog vrtićkog staža bilo je tako da ni jedno jutro, da im daš izbor, ne bi išli u vrtić. S druge strane, kad smo dolazili po njih, uvijek su htjeli ostati još i bilo im je prerano za ići doma. Kako će biti tvom djetetu, tek ćeš vidjet. Možda će s užitkom ići, ali taj dio ipak najviše ovisi o tetama i grupi.
Čitam ovih dana tekstove o adaptaciji u vrtićkom kutku za roditelje, kažu da je laka adaptacija do 15 dana, srednje teška do 2 mjeseca, teška do 6 mjeseci.

M. je danas ostao sam nekih sat vremena, opet ni suzu nije pustio. Najmladji je u grupi, a jedini ne place. Rekla je tea ako se ovako nastavi i sutra da prekosutra ostaje na rucku, a onda i na spavanju.

Da se vratim na hranu, bas sam danas pogledala meni. Imaju sutra hrenovke za rucak, sto se to jos uvijek jede u vrticu?? Za dorucak namaz od cokalade, desert cokoladni kolac... Meni to nije u redu za dijete od godine dana. Znam da ne mogu posebno kuhati za jaslice, ali ipak...

Citiraj:

---

Rivendell prvotno napisa

Da se vratim na hranu, bas sam danas pogledala meni. Imaju sutra hrenovke za rucak, sto se to jos uvijek jede u vrticu?? Za dorucak namaz od cokalade, desert cokoladni kolac... Meni to nije u redu za dijete od godine dana. Znam da ne mogu posebno kuhati za jaslice, ali ipak...

---

to ni meni nije baš ok za godinu dana

da imaju samo jednu tetu, a pomažu joj čistačica i kuharica. ravnateljica dolazi u 11 na posao i sjedi u uredu pa onda ide na kavu i to me malo muči. iamli smo privikavanje prošli tjedan. svi roditelji su bili pa bi odlazili po pola sata, sat. od ovog tjedna nema roditelja nego ih samo ostavimoi odemo. pa upravo tako i radim da je ilakraće ostavljam pa produžujem boravak . jučer je bila sat i pol , a danas skoro dva. adaptacija od 6 mjeseci???? to mi nema nikakvog smisla. ja i brat smo išli u zgb u vrtić i tad nije bilo privikavanja, ali smo se bolje snašli nego ova djeca sad. meni je to sve skupa too much!

Evo i nas. :-(
Ana je prošli tjedan krenila u jaslice. I bilo je stvarno savršeno. Već prvi dan ostala sama na pola sata, treći dan već na ručku... Bila je "model dijete".
Ali već za vikend je počela govoriti da neće ići u vrtić. Jučer ju je muž odveo - bio je s njom pola sata: čim bi izrazio namjeru odlaska, počinjala je plakati. Na kraju je ostala u suzama i plakala još pola sata. To mi se čini stvarno previše. (skupili smo ju već oko 11)
I danas je ostala plačući, bacajući se po podu. I cijeli dan (odnosno do 11) je bila malo tužna, malo uplakana. Baku je dočekala u suzama.
A tako super je bio prvi tjedan...

Citiraj:

---

Rivendell prvotno napisa

M. je danas ostao sam nekih sat vremena, opet ni suzu nije pustio. Najmladji je u grupi, a jedini ne place. Rekla je tea ako se ovako nastavi i sutra da prekosutra ostaje na rucku, a onda i na spavanju.

Da se vratim na hranu, bas sam danas pogledala meni. Imaju sutra hrenovke za rucak, sto se to jos uvijek jede u vrticu?? Za dorucak namaz od cokalade, desert cokoladni kolac... Meni to nije u redu za dijete od godine dana. Znam da ne mogu posebno kuhati za jaslice, ali ipak...

---

Nikako nije za jaslice, izgleda da ćeš morati pitati,
meni je to najgore kad moramo takve neke stvari rješavati, mislim, logično je da hrenovke, čokolada i opet čokolada nema smisla,
ali sad ako postaviš pitanje i dovedeš njihovu prehratnu pod upitnik, sigurno neće biti oduševljene.

Tako i sa ostalim stvarima, oblačenje piđama, vlastite posteljinice, u mojem slučaju teta koja je barem normalna
i pogleda normalno dijete, a ne da ju dijete odbija jer jedna teta povisuje ton i ružno gleda.
a mi moramo doći po svoje dijete nasmijani i prihvatiit njihov komentar da je bila dobra i da im je bilo lijepo, nedaj Bože da nešto
pitaš, jer sigurna sam ide komentar: 'Je MAMA..'
Želudac mi se okreće, kad uopće pomislim da pokušam nekako nešto reći, a neznam niti što.

Ok, vidi se da se i mi roditelji adaptiramo :)

Moja cura (16m) ostaje ovaj tjedan na spavanju. Zasad joj nevjerojatno dobro ide, tete kažu da nije
ni suzu pustila. Ako i nije baš sasvim tako, ja na njoj ne vidim nikakvih promjena, dok se na starijoj
kad je krenula u jaslice itekako vidjelo. A ova ujutro ne čeka ni tetu da je uzme, ušeće unutra, sjedne,
čeka doručak,popapa, ide se igrati...Tati mahne ili ne mahne, uopće ga više ne ferma kad je dovede.

A ja jednostavno ne mogu vjerovati da joj tako dobro ide i sve čekam neke "post-adaptacijske" probleme.

Maloprije sam otišla provjeriti stanje, nisam se mogla odlučiti ostaviti ju do 3 jer cijeli dan razmišljam kako je. Pazila sam da me ne vidi i zamolila tetu kuharicu da ode u grupu i provjeri za mene...izašla je teta van i rekla da se brzo smirila nakon što sam otišla i da je samo još jednom zaplakala vani...da ju ostavim na spavancu jer bi po njenoj procjeni bilo štetno sad prekidati kad se ustvari dobro uhodava...

Ići ću oko pola 3 čekati da se probudi da me odmah vidi jer joj je buđenje najstresnije...

Malo mi je sada lakše, umirila me teta. Želim biti pozitivna, ali nisam si mogla pomoći pa su mi se svakakvi scenariji vrtili po glavi.

Cure veliki :love2: svima i izdržite.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Možda je ona uvjerljivija? :) Meni je sa starijim bilo više koma, još sam se i više živcirala jer je morao sa 1,5 g. krenuti, pa u dežurstva skoro pa odmah...bilo mi je teže, sad sam mirna jer znam da joj je dobro u vrtiću i da ne mora biti cijeli dan. Ali mislim da bi nastao problem ako bi morala tamo ostati na spavanju , sigurno bi se i više bunila.

---

toi ostaješ na njezi? ili ideš na SRV