Isitna, izvor frustracija vezanih uz djecu ja nepresušan.
Printable View
Isitna, izvor frustracija vezanih uz djecu ja nepresušan.
o, da
a kako je što ja znam što bi rekla - svakako je. to dijete je nepresušan izvor radosti i ponosa a bogme i frustracija - ona ima toliko lica i dimenzija koje mene i fasciniraju i izazivaju, kako kad. mislim da je pokupila najizraženije moje i najizraženije ćaćine osobine a samo da se zabilježi da smo mi na svoju ruku obadvoje. najljepše izdanje moje princeze umjetnice je izdanje velike sestre u kojem dolaze do izražaja njezine lijepe osobine poput empatije, odgovornosti, sposobnosti da razumije tuđe potrebe i stavi sebe iza njih, želja da zaštiti sestru... sve ono što joj u odnosu prema nama odraslima zapravo nedostaje. ili nedostaje većinu vremena. sa sestrom je ona skroz druga priča.
iponekad mislim da me namjerno iskušava i izaziva, kontrira mi - kao da se natječe sa mnom. zašto se natječe, nemam pojma... ponekad zapanjuje svojom logikom i rezonom, informacijama i vokabularom koji posjeduje- danas mi priča događaje iz škole i kako je rekla da ne bi htjela biti s Anom u zaglavljenom liftu jer je ona klaustrofobična. pitam kako zna da je A. klaustrofobična a ona kaže da ne zna nego samo misli da jest budući se svega boji, pa tako sigurno i zatvorenog prostora. i tako, stalno izvodi neke zaključke i nešto razmišlja, premišlja. jako puno razmišlja.
s druge strane zna biti tako bebasta da ne mogu vjerovati. npr. došla mi neka gošća nekidan u posjetu i tako razgovaramo, mala stiže iz škole, ide ručati i počinje kidati meso rukama, onako baš divljački i ja je upozorim na finjaka, neću se pred ženom dovoditi u situaciju da glumim policajca - a mala ignorira, podsmjehuje se, smješka - baš provocira. pitam je poslije nasamo čemu takvo blesavo ponašanje, mislim ne patim na ubrus i briskanje mrvica ali očekujem da sa 9 godina normalno koristi pribor za jelo, bilo da jede sama ili pred 100 ljudi - ona tvrdi da joj je bilo dosadno i da ne zna zašto je tako napravila, došlo joj :roll:. rekla sam da ubuduće očekujem da se tako ne ponaša i da je meni to n e p r i h v a t lj i v o. kao da traži neku negativnu pažnju s vremena na vrijeme a stvarno ne znam zbog čega. uistinu joj pažnje ne manjka. mislim da je ona takva i gotovo.
ili jednu večer nije htjela izaći iz auta na -5 jer kao nije mogla zbog stvari koje sam rekla da ponese u kuću pošto su nama drugima bile pune ruke . njen zadatak je bio uzeti ne znam, kapu i lopticu i neki časopis. onda je zvala iz auta na mob. da ona nema snage otvoriti vrata, da ne može, da su nju te stvari zatrpale i bla bla bla. onda sam strpljivo i fino zamolila da dođe, da je hladno, da nije ništa teško ali je ona odbijala. pa smo je pustili da sjedi,mislili smo shvatit će da mora izaći, bit će joj hladno, dosadno itd.itd. onda je nazvala u suzama opet iz auta i konstatirala da mi nismo normalni roditelji kad nas nije briga što ona jadna zatrpana stvarima sjedi u hladnom autu. e onda sam ja popi....
ono što se promijenilo od zadnjeg posta je moj odnos prema problematici i vidim da sve ide na bolje, iako tu još ima momenata kad zapapri ali dosta se smanjio broj tih ispada.
i vidim jednu želju da o svemu razgovara - to joj paše , da pričamo o emocijama, kako se ona osjeća, kako se ja osjećam, kako se tata osjeća zbog toga i toga.
mislim da će ona uvijek predstavljati izazov na određeni način, jednako kao i radost i ponos. :heart:
Ova negativna pažnja o kojoj flopica piše mi je poznata kod moga sina. Ima 12,5 god ali ponekad tako privlači pažnju nekim kreveljenjem, ispuštanjem iritantnih zvukova, lupkanjem po stolu... Koliko god se trudila ne mogu ga ignorirati više od 2-3 min, jednostavno kao da čeka da ga opomenem, jer nakon toga prestane!
:loool Flopice opet te potpisujem za taj izlazak iz auta, kao da su sestre..... takve scene i moja čini, a tek to s ručanjem, kad su gosti doma, uvik je baš tad gladna, baš joj ja ne dam da jede, itd. kao da me izaziva.... a kako tek nosi stvari koje su njoj kupljene iz auta...samo što zubima ne otvori vrata od auta :)))
To s negativnom pažnjom... Radili su nekad neki pokus gdje su štakore naučili na fine uvjete u kavezima: puštali su im glazbu, svjetlosne efekte i mogli su dobiti hranu kad god bi pritisli neku polugu. Onda su ih odveli u kaveze gdje nije bilo ničega ugodnoga, nego, naprotiv, svako malo su ih stresli električnim udarima - uglavnom, gadan stres. I na kraju su išli u prazne kaveze, gdje nije bilo ni ugodno ni neugodno.
Kad su im dali da biraju između ugodnog i neutralnog kaveza, nije bilo iznenađenja - otišli su u ugodni.
Ali kad su ih pustili da idu u neugodni ili neutralni kavez, štakori su otišli u - neugodni, onaj ni vamo ni tamo ih nije zanimao.
Tako su došli do zaključka da svako živo biće radije bira i negativnu pažnju, nego no pažnja at all.
:mrgreen:
a ja čitam i mislim se ma šta štakori sad imaju s tim....hm....jasno mi je....od danas poklanjam pozitivnu pažnju :)Citiraj:
Jurana prvotno napisa
moji su malo mlađi ali škicam temu. mene je MM naučio što znači stvarno ignorirati. kad netko ne želi pomagati on ZABRANI da pomaže, ne poludi niti drži predavanje. kad ipak odluče biti dio zajednice ne dobiju pohvalu za to nego najobičnije 'dobro'( i mi nosimo stvari pa nas nitko ne hvali). treba neko vrijeme(kod mlađih je to kraće) ali pali nepogrešivo.
ne znam jesam li jasna, ako bi u istoj situaciji nakon kuknjave uzeli te stvari poluljuti i frustrirani sa sto neizgovorenih ili izgovorenih poruka neće upaliti. bilo kakvo predavanje 0 bodova. čak ako na kraju posluša slično će ponoviti jer u tom slučaju svojim izazivanjem dijete je došlo u centar. ovako se samo isključi iz zajednice i ne dobije nikakvu nagradu za svoje ponašanje.
Učini kompromis, barem ovaj put. Pitaj ju što je muči, zašto ne želi pričati s tobom i... Ne znam... gle ja stvarno ne znam. Probaj guglat. I... sretno :-)