Ivon, neće me savjeti zbuniti, samo vi pišite. Ukazujete mi na neke stvari o kojima nisam razmišljala.
Printable View
Ivon, neće me savjeti zbuniti, samo vi pišite. Ukazujete mi na neke stvari o kojima nisam razmišljala.
Za naknadu grada Zagreba:
sva djeca moraju biti cijelo vrijeme na istoj adresi sa roditeljem podnosiocem zahtjeva. Svaka promjena adrese unutar grada mora se prijaviti Gradu u roku od 2 tjedna ili se gubi pravo na naknadu!
Preseljenje van Zagreba znaci i prekid isplate.
Sretno!
Hvala, MarijaP!
da, logično je. Vidjet ćemo kako ćemo i šta ćemo.. Po ovome, samo ja smijem odselit :lol:
Morala sam se javiti ponukan iskustvom bliskih prijatelja koji su se odlučili živjeti na selu...mjestašcu između Sesveta i Kašine..renovirali su obiteljsku kuću što se i činilo sasvim logično, ali oboje rade u ZG. Djeca su im išla u vrtić u selo te su uvijek bila zadnja u dežurstvu...jer uglavnom na selu su svi imaju bake i djedove koji ih kupe puuno ranije, a oni nisu imali nikoga. Stalno su žurili po djecu pa su se odlučili upisati djecu u vrtić, a kasnije u školu u ZG. Sve je još uvijek dobro dok imaju mogućnost produženog boravka. Oni se vraćaju doma oko 20h dok ih sve pokupe s aktivnosti, ponekad pišu zadaću po kafićima dok čekaju jedni druge. NPR jedno dijete je na rođendanu drugi ih čekaju i tako stalno...užasan gubitak vremena za svaku sitnicu...
Za sve im treba auto, a to povećava znatno troškove života... Ne znam što će kada djeca ne budu imala produženi boravak ...ipak će biti premali za samostalni odlazak u školu. Znam da imaju veliku želju kupiti stan u ZG i jako žale što nisu novac u renoviranje preusmjerili na kupovinu stana, ali ne možeš uvijek biti pametan. Nadam se da te nisam obeshrabrila, ovo je samo jedno iskustvo koje ne mora biti pravilo
Po meni bi bilo idealno da si možeš život organizirati u blizini, ali oni nisu imali tu mogućnost i mislim da im je jako naporno.
Lijep pozdrav svima, registriro sam se na forum samo da iskomentiram temu i dam pokoji savjet jer sam dijete rodeno u gradu, zivio 13 godina i preselio se (ne svojom voljom) u selendru...Dragi roditelji ako zelite da vam dijeca nemaju nikakvog izbora i budu nesretna samo dajte, odite na selo!!!
Zivim vec 5 godina na selu, ogorcen sam, moram bit tu zatocen jos najmanje 2 godine dok ne stanem na noge i preselim se nazad u grad, izgubio sam volju za svime al jedino me ta cinjenica drzi na nogama!
Selendra, nema ni ducana, ni nicega.. sto se tice drustva, svi su malo stariji od mene okej nije to problem, problem je perspektiva svega...Nadjemo se nas par vani na jednom mjestu u selu i slijedi razgovor, niko nezna o cemu bi prico pa ajmo o nogometu, ah da zaboravio sam rec da je to jedina tema o kojoj se uopce govori kad se tako skupimo, i uvjiek se iznose ista misljenja i tako svaki dan UDIII!!! da ne zaboravim rec da drugacijeg druzenja nema, pa je to jedini izbor.. znalo je proci po 4,5 mjeseci da nisam izlazio iz kuce...
Srednja skola - budenje ujutro u 5 i 15, bus u 6, voznja do grada sat vremena, bus za kuci u 2 ipo, opet voznja sat vremena...da ne govorim da se taj bus u 2 ipo ceka po 2 sata od kad skola zavrsi...Zavrsio sam prvi razred i od**** skolu i sve, jer jednostavno nemam volje za to, to jest za nista iz ovakve perspektive, ovo za mene nije zivot, ovo je zapravo gore od zatvora, nekako cu je zavrsit u vecernjoj ubrzanim postupkom i to je to...
Kad i ako skupim volje da izadjem sa drustvom iz sela subotom van u neki klub to nelici na nista drugo nego na oblokavanje cijelu noc...Tako da i za to vise nemam volje uopce...Uz to sve, nemoram ni spominjat kakav ce bit ljubavni zivot vaseg djeteta ako se odlucite na podhvat selidbe na selo...
Ako zelite da vas vase dijete mrzi zbog nepromisljenih poteza samo naprijed, kao sto ja i svoje mrzim..Jedino mi je ostalo saznat jel su oni to napravili svjesno ili nesvjesno...
Pod to mislim jesu li svjesno znali kakav ce mi tu bit zivot i da necu imat nista a pritom i dalje pucali po svom i preselili se, u slucaju da su znali ONI SU MRTVI ZA MENE DO KRAJA ZIVOTA, jer su mi 7 GODINA zivota, najboljih godina doslovno uskratili...da ne govorim o tome koji su rat imali samnom od preseljenja pa sljedece 2 godine...
Ali ako su nesvjesno to napravili, od kad se odselim 5 godina mi se nemoraju ni javljat nit nista, kao da me i nema, to ce im bit kazna za taj cin...
Nadam se da ce ova prica nekome bit od pomoci, ako vas jos nesto zanima tu je mail: njuffer123@gmail.com pa se javite i pitajte slobodno... Pozdrav!!!
kfrija, koje si ti razmazeno derle.
Ma , nijeee....
Mislim nevjerojatno je da netko tako nesretan sa 20 (!!!!) jos zivi na mjestu koje ga cini nesretnim i sa roditeljima koji su mu unistili zivot. I godinama ne mrda malim prstom da to promjeni. Za pocetak da zavrsi skolu .
sta ce mu skola? vidis da od nje nema koristi, tamo se ne uci kako razgovor na selu o nogometu dici na neki visi nivo.
a kad ode u grad i pocne zaradjivati na visokoplacenom poslu koji ce dobiti sa svojom osnovnom skolom zavrsit ce vecernju i konacno poceti uzivati u zivotu, jer staraca nece biti narednih 5 godina.
Ma pustite čovjeka nek ga život uvjeri u sve ono što ga roditelji nisu uspjeli uvjeriti. Tako to ide - ne na silu, ali s vremenom će se sve posložiti - svakome po zasluzi. Lijepo narod kaže "Kako prostreš, tako ćeš i spavati..."
Ima 18 godina (ako je s 13 otisao na selo i tamo je 5 godina). Jos nije skroz samostalan, al za 2 godine ce stati na noge pa ce se vratiti u grad.
Ljudi zive najbolje kako znaju i mogu. U nekom se trenutku mora donijeti neka odluka i kad imas dovoljno godina shvatis da nisu sve odluke bile najbolje, ali ne mozes ni vratiti vrijeme da vidis sto bi bilo kad bi bilo. Ja sam pred 8 godina donijela vaznu odluku i sad mi je jasno koliko sam krivo procijenila, ali nekada nema popravka. Zivis najbolje sto mozes u datim okolnostima. Mislim da ces ti to isto shvatiti najkasnije za 2 godine kad ocekujes da ces stati na noge pa ces shvatiti kako stvari funkcioniraju i kakva steta je sto si prekinuo skolovanje.
Uh sto ga napaste. Pa vjerojatnno i jest najizazovniji dio zivota na selu skolovanje djece. A drugo je gotovim ljudima ili ljudima s malom djecom il ljudima koji nemaju puno do penzije. Tako da se perspektiva selo da-ne moze mijenjat svakih 10 godina i to je skkroz meni razumljivo samo ko moze bit toliko fleksibilan...mozda najbolje ko cherilee predgradje gradica s nekim sadrzajem...premisljanje je lakse.
dada... ljubavni život djeteta je takodjer jako bitan.... e moj tetrijebe.... malo okopat, malo posadit, naći malo volje u životu za bilo šta, ne biti tako ogorčen i rano u krevet!!! :storma:
X potpisujem, naravno da ne podržavam odustajanje od škole (nisam baš sve niti pročitala, moram priznati, zapravo sam naknadno išla tražiti zašto je dečko tako napadnut), ali sasvim mi je jasno da je ljut jer mora toliko putovati do škole, i uopće ne mislim da je to baš tako banalan problem.
Pa nisu roditelji odlucili preseliti da bi on bio nesretan, niti zato sto su mislili da je bas super da se nora voziti sat vremena do skole. Sigurno su imali dobre razloge.
osim toga putovala sam svaki dan u srednju preko sat vremena , a zivim u zagrebu. Sa jednog kraja na drugi mi je trebalo preko jedan sat: bus, i dvije linije tramvaja. I to mi je bilo skroz -normalno. Ucenici iz mog razreda su putovali jos i po pola sata duze jer su dolazili sa sela. :)
Malo ti ne štima matematika ( no, kako i bi, zar ne? )
Da nisi odustao od srednje škole, sada bi bio maturant u 4-godišnjoj ili bi već maturirao u 3-godišnjoj. I grad bi bio tvoj!
Odustajanje od školovanja ti je bila puno gora odluka, nego ona tvojih roditelja da se presele na selo. Osim toga, za srednjoškolce postoje domovi u gradovima i mogao si biti tamo u tjednu, a vikendom na selu, malo pomoći roditeljima i uživati u čistom zraku ( :lol:, aha ), a ne oblokavati se. A nastava ti je bila svako jutro, imao si cijela popodneva slobodna.
Što se matematike tiče, stvarno ti ne ide računanje, jer, nikako se ne čeka 2 sata bus koji kreće u 2 i pol, ako je jutarnja nastava. Jedino niži razredi OŠ traju do 12.30 , srednja škola je bar do 13.15.
Sve u svemu, još imaš vremena za uhvatiti svoj život u svoje ruke. NE KRIVI nikoga. Većina nas je sama kriva za svoje izbore. Shvatit ćeš to s vremenom.
Pa naravno!
S druge strane, postoje učenički domovi, stipendije i razno - pa u Zagrebu (odnosno većim gradovima) školuju se djeca koja nisu tamo rođena i tamo ne žive.
Ne znam doduše kako je sada, ali za stipendiju ili učenički dom ne možeš biti loš ili osrednji učenik - moraš imati i nekakve rezultate. Ja mislim da svatko tko se želi obrazovati za to nađe načina. Nije to uvijek idealno, ali bratemili udaljenost nije neki problem. U današnje vrijeme teško je i obrazovanim ljudima naći posao. Ali ako imaš neku zemlju NA SELU, veća je vjerojatnost da se barem možeš prehraniti...
Tko zna, to su možda bili roditeljski razlozi za selidbu - dovoljno je da netko u obitelji ostane bez posla i uruši se cijela financijska konstrukcija života u gradu, pogotovo ako npr. nemaš svoj stan ili nemaš za režije... Život je hrpa troškova. Svatko zna najbolje kako s tim izlazi (ili ne izlazi) na kraj. Ali nije lijepo kritizirati roditeljske odluke dok sam sebi i njima ne dokažeš da možeš bolje.
Pa nisu sigurno da bi bio nesretan, ali - osim ako su bili prisiljeni preseliti - očito nisu vodili previše računa o tome kako će biti njihovoj djeci kad budu morali putovati u grad. Odnosno, očito to nije bio čimbenik koji bi presudio protiv preseljenja na selo.
I ja sam putovala u srednju sa kraja na kraj grada, ali to svejedno nije usporedivo sa putovanjem sa "sela".
Mima vec smo definirali sela i sela. Evo ja sam u mjetu za koje niko ne misli da je selo, ali po tvojim pisanjima bi se i ti slozila samnom da je to ipak selo.
Ali odlazak familije u koju god selendru bilo i ponasanje ovog decka ili trola nikako nije normalno po meni, vec je ponasanje jednog razmazenog derleta. zao mi je ali to je moje misljenje. prestati se skolovati jer je trebalo usatjati iz kreveta. ma daj molim te, ako je dosadno tamo di je zivio mogao je s kokosima ici spavati a sa prvim pijetlovima dizati se pa put pod noge.
i pisanje nema ekipe, pa valjda je u toj skoli sklopio koje prijateljstvo. pa sa tom ucenom ekipom koji put i popricati.
ne znam mogu ja sad tu pisati sto god, ali i dalje mislim ono sto sam prvo napisala.
Pa kakvo je da je ako se iz njega mora dugo putovati do škole onda mi je jasno da se dijete može ljutiti na roditelje ako su ga doveli u tu situaciju. Naravno, ako to nisu morali.
Inače jasno da mislim da je ponašanje kakvo opisuje ovaj dečko ili trol nenormalno.
ja se slažem s mimom. ne znamo njihove motive, al pitanje može biti - jel djecu uključiti u takve životne odluke? ili ne?
kad gledam svog 13-godišnjaka, naučenog na život u gradu, mislim da bi u njegovim očima jedino huda sila bila opravdanje za takav potez.
a onda se ne radi o odluci. nego nemaš izbora. pa kako svima tako i njemu.
a, spajalice, ti kažeš razmaženo derle. ja bih sigurno kao ti reagirala. a ovdje opet imamo roditelje koji dozvoljavaju jednom 15-godišnjaku prekidanje školovanja i još mu daju pare za cjelonoćno oblokavanje. i samosažaljenje. mislim da se meni to ne bi moglo desiti, al opet, šta ja znam :-/
pa teenageri su buntovni sami po sebi, ali bas da prekine skolovanje radi seljenja na selo mi je previse. ko zna kakav bi problem bio da su ostali u gradu.
premalo stvari poznajemo, ali evo svi se slazemo oko jednog, prekid skolovanja niti je normalan niti je primjeren.
Ovako prvo cu spajalici reci da je SUPER CURA seljanka od koje mi netreba misljenje jer takvih imam i previse, mozda sam prekinuo skolovanje al nisam ''nekulturna seljac'na'' ja cu je zavrsit, nije bitno kako ali hocu...
Onu sam poruku napiso za sve roditelje u kakav bi polozaj dijete mogli dovest da ga presele u selo s obzirom da je dijete zivjelo 13 godine u gradu i skroz naviklo na to, nije pravilo al se moze dogodit.
Ovima sto kritiziraju, nevide dalje od svog prsta i naposljetku nezele sagledati situaciju iz malo drugacije perspektive zazelio bi vasoj djeci sve ono sto se meni dogodilo pa uzivajte u njihovom prekidanju skolovanja :*
To je bila dobronamjerna poruka, al ocito neki ljudi ne mogu shvatit poantu, ili nezele...Neki su se mozda nasli uvrjedeni jer su sa sela, ne znam al znam da mi je sada zao sto sam nekome htio pomoc, svaka vam cast, toliko o postenju :)
Mi ne znamo jesu li roditelji donijeli lošu odluku, al kufrija, ako je zbilja prekinuo školovanje, definitivno je. Uz razumijevanje da mu se ne sviđa nova sredina i da u gradu ima veći izbor društva. Ako je zbilja prekinuo školu, onda se odrekao i odlazaka među neke druge ljude i sam se bacio u izolaciju. Zato se i meni ovo čini kao trolanje. Možda nekoga tko razmišlja o tome, kome se zbilja dogodilo da se preselio.
Ima opcija - ako mu je teško čekati bus 2 sata, može sjesti u knjižnicu i napisati zadaću za to vrijeme ili ponoviti gradivo od tog dana. Ako će radije iskoristiti to vrijeme dok je još u gradu, ima valjda nekoga s kim može porazgovarati o prednostima novog Fordovog benzinskog motora ili najnovijem filmu braće Cohen. Ne mora pri tome sjediti u kafiću, nek se sjedne u botanički vrt na klupu. A kad dođe doma nek piše zadaće i čita lektiru. Ja sam jedno vrijeme vlakom putovala sat vremena na posao (i to volonterski!), plus hodanje do stanice i sa stanice još 30 minuta u jednom smjeru, znači svaki dan sam 3 sata putovala i 9 sati radila umnno i fizički naporan posao. Nikad nisam više knjiga pročitala nego tada. Toliko su me ponijele da sam i po izlasku iz vlaka još po cesti čitala knjige.
Jasno mi je da teenager možda ne može još sam shvatiti što mu je najbolje, ali tu mi se čini da su i pedagog i roditelji mogli zajedno s njim pokušati pronaći neki model koji bi mu odgovarao.
X. Trol ili netrol, mislim da bih i ja, ako se sebe više uopće mogu sjetiti, s 13 godina "pjesmice skladala" svojim roditeljima da su me zbog "crvkuta ptica" odveli na selo (ma kako sad, sa skoro 50, mogu shvatit baš taj razlog). Stvar je perspektive, ne kažem da nisu trebali ići, ne kažem ništa, ali nije to baš tako nevažno i stila "ori dečko njivu i kuš" da se to može tek tako "prepeglat". A i da dečko sjedne i čita u Botaničkom... znam da ima takvih, ali koliko tu treba preskočit stvari i izać iz svoje "comfort zone"... a i da ga je ko vidio iz seoske ekipe da sjedi po Botaničkom, ko zna što bi se po selu pričalo... i jel' bi mogao živit od kuće do škole s tom slikom. Nisu svi ljudi toliki individualci da bi to mogli kulerski napravit.
S 50, kufrija, vjerojatno ćeš bit u mudu "oprosti mi, pape" sad san posta isti, kad san život kuša (ako uopće znaš tu pjesmu)...ali vjerojatno je to tebi sad daleko ko meni predsjednik Obama.
Ina33 X
Moji su roditelji kad mi je bilo 12g došli na ideju da odemo živjeti ne na selo već u predgrađe. Šok,tuga,kraj svijeta. Danas sa 30 dala bih sve da baš u tom predgrađu živim. Šta ti je život ;-)
Kufrija...trol ili ne..ne mrzi svoje roditelje nego uzmi život u svoje ruke,završi školu. Da samo znaš koliko su ponosniji ljudi koji sami u životu promjene "sudbinu" Ali škola ti mora biti prioritet. Želim ti sreću da jednog dana možeš sam sebi reći "pametno sam odlučio"
A propos toga s 13 na selo. 13 su formativne godine, ne radi se tu toliko o "putu", radi se o društvu, to je doba socijalizacije. "Lako" je nekome s 30, s 50, ko već ima partnera (znači, ima neko, minimalno barem, društvo) ići vamo-tamo. Teško je djetetu u predpubertertu, jednostavno, nije isto.
Ja sam knjiški tip i čini mi se da bi s mužem mogla i pola godine samo šutit, čitat literaturu i šetat, ali možda bi i meni nakon 6 mjeseci usfalilo druženja s nekim sličnim.
U gradu je, jednostavno, u svoj toj gužvi i kaosu, veća "ponuda ljudi". Tu problematiku su mi isticali i ljudi pred mirovinom... koji su u selo i prirodu zaljubljeni, ali ne mogu naći (sebi srodno) društvo... a, recimo, govorim o vitalnim 65-godišnjacima... pa znam primjer žene s udaljenog otoka koja putuje 3 h vamo-tamo za otić u kazalište i na tečaj jezika. Sve su to stvari za promislit, ali mi odrasli, uvjetno rečeno, znamo "koji smo tip".
Kufrija nadam se da si bacio malo pogled na profil ovog foruma, ovdje je mnogo žena sa 40+ godina i nekoliko djece što manje, što veće, i školaraca i onih pred završetkom škole, ako želiš poslušati, ovdje možeš dobiti dobre savjete. Da ponekad pukne između roditelja i djece, događa se, ali ne budi toliko ljut na njih, to nije rješenje, oni su ipak tvoji roditelji, kakvi takvi, ali su tvoji. Sjeti se samo domova za napuštenu i nezbrinutu djecu. Sjeti se ratom razorena područja, to su tek patnje djece. To je tek pravi pakao, ti nisi u paklu. Samo polako, smiri se, stani malo na loptu, udahni, izdahni i počni konstruktivno razmišljati, a to bi za početak bilo sljedeće:
Ja ti samo još jednom potcrtati ovo, sam si rekao da hoćeš, napravi to i neka ti to za sada bude prioritet broj jedan, bez škole neće ići, pogotovo ne u ova današnja vremena, tek si onda naježio ukoliko ne završiš školu, tek onda nećeš moći ništa, ni minimum onoga što si želiš u životu. Sretno i misli na školu!
X. Upravo neskolovanje te betonira na selu i za to ne mozes pak okrivir roditelje. I koliko god je koji put bas cef prepustit se mrznji i bijesu ako ne izrode pozitivnu akciju stila nastavak skolovanja nista od toga. A apropos razmazenosti ja se sjecam sebe kako sam se u toj dobi cudila kako ja ovako genijqlna ispadoh od njih dvoje...a nista mi niti nisu bili nqpraviki od ovakvih poteza...tako da to razmisljanje ide s tom dobi al moras zavrsit u necem produktivnom inace jao.
Lijeni, razmaženi balavac koji traži opravdanje za svoje promašaje.
Nema društva? Pa jasno kad su svi njegovi vršnjaci u školi.
Uh, kako bi on meni orao da zasluži ručak.
Nećeš u školu- kopaj!
I ne bi mu palo na pamet vrijeđati i omalovažavati pametnije od sebe.
Zato!
Zato jer mi je dosta balavurdije s ajfonima, u airmaxicama,site i odjevene po posljednjoj modi koji pljuju po roditeljima i svima sličnima, a oni nisu u stanju ni najobičniju školu završit jer pazi, molim te, mora putovat do nje.
Svašta!
Ja putujem cijeli svoj život po sat i pol/ dva u svakom smjeru. I?
Pa šta.
Svi putuju, baš svi.
A on ne bi.
On ne bi ništa.
Radije piskara po netu i vrijeđa ljude i kuka kako mu je teško.
E, pa sigurno bi i on našao dobar razlog zašto je slobodan vrijeđati. Dosta mu je odraslih koji na prečac zaključuju da dijete koje s 15 godina napusti školu može jedino biti razmažena lijenčina, recimo.
On je izvrijeđao.
Spajalicu konkretno nazvao primitivnom seljankom, a i sve roditelje.
Njega nitko nije vrijeđao.
No, nebitno.
Ionako je vjerojatno trol.
Trol ili ne,
Svak ima pravo na svoje mišljenje.
Ja sam svoje napisala.
Kome se ne sviđa nemora čitati.
Eh, moram priznati da sam se nasmiješila jer sam se sjetila tih emocionalnih planina i dubina tipičnih za adolescenciju :)
Kad smo se ja i dragi selili na selo razmišljali smo i o budućem podmlatku, ali bio je tek u planu pa je situacija drugačija.
No, sjećam se kako sam ja bila ogorčena na roditelje jer smo se kad sam ja bila dijete preselili u manji grad, u kojem nije bilo mjesta za izlaske kakvi su meni bili zanimljivi i za sve sam morala ići u grad busom. Kasnije sam ostvarila san i živjela par godina u velikom gradu, da bih zatim zbrisala u još manje selo, kako kufrija kaže, bez dućana i ičega, sva sretna :D
S druge strane, samnom je tada u srednju išla cura iz sasvim malog sela, identične situacije kao kod ovog mladića, ali ona se nikad nije žalila. Bili smo dobro društvo pa smo uvijek s njom zajedno tratili vrijeme do busa i redovito je prespavljivala kod nas vikendom i tako normalno izlazila van kao i mi.
maj pojnt iz:
iz svake situacije moš izvuć dobro ili loše i to ponajprije ovisi o tvom stavu. to što si na selu ti sigurno neke stvari otežava, ali još hrpu puta u životu će ti razni faktori otežavati razne životne situacije i sad je super prilika da se naučiš nositi s tim. iako ti se sada tako ne čini, tvoj najveći problem nije to što si na selu, već to što se roditeljima osvećuješ akcijama koje će tebi donijeti najviše štete in the long run. u svakom slučaju, pamet u glavu i sretno!
Potpis na ovo zadnje od rutvice, a apropos medjusobnog vrijedjanja, jos manje imam razumijevanja za ono koje dolazi od onih koji bi trebali bit stariji i mudriji od jednog adolescenta pa nek je i trol!
Ja nisam ovdje dosao trazit savjete al svejedno zahvaljujem na brizi i trudu... Ja imam jasan cilj ispred sebe i vjerujem i znam da cu uspjet, da ga u sto kracem opisem... u 1 mjesecu polazem vozacki, u 7 mjesecu pocinjem radit kod tate u njegovom obrtu, zaradim pare do kraja sezone i kupim skolu, nastavim radit cijelu godinu i onu sljedecu sezonu, imam para kupim auto otvorim obrt u zeljenom gradu i preselim se tamo s tim da jos imam i stan tamo...
Tanči kad se vec nazivas pametnijom od mene, onda si trebala bit dovoljno pametna da me ne zanima tvoje glupo misljenje kao sto sam vec i napisao...Naveo sam vec sto mislim o takvima pa se necu ponavljat, nadodao bi samo iQ sobne temperature ;)
ajfon nemam (iako sam imo predispozicije da ga imam), ne nosim maxice jer mi je seljacki da nosim ono sto svi nose, nosim Air Affect White, i ne odjevam se po posljednjoj modi nego uvijek uzmem nesto iz prosle kolekcije na snizenju, naravno u sklopu mog osobnog stila (Majica sa sto manje boja i natpisa po mogucnosti da je u cijelosti jednobojna i nema nikakav natpis, traperice i navedene tenisice)
Isto me zanima kako si jedini razlog zasto ne idem u skolu uzela da se mora putovat iako ih ima dosta koje sam opisao a i jos koje nisam, to su opisat u samo jednoj recini: '' Ljudi vide samo ono sto zele vidit''
Svima onima koji su svhatili u kakvoj se situaciji nalazim, zazeljeli mi srecu i dali pokoji savjet bi zahvalio i neka im je sve najbolje u zivotu