"... odgajamo mala čudovišta"

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Moj mlađi je samo jednom išarao zid ali to je bilo ludilo, nekoliko kvadrata flomastera i kemijske po zidu. Pa kad sam mu krenula objašnjavati da to nije ok, da se to ne radi, on mene odveo u svoju sobu di sam ja iscrtala sto tisuća crteža po zidovima. Mislim, možeš ti pričati koliko oćeš ali ono što dijete vidi, to i radi. Zašto bi moj crtež bio vrijedniji od njegovog?

.

---

super :)

nama na tepihu piše "i love you, mum" :)
kako se ljutiti?

nego, pravila... naravno da su ih kršile i da ih i dalje krše :mrgreen:
no, sve manje. kako djeca rastu, lakše se sporazumijevamo oko nekih stvari koje su bile problem kad su bile manje
no, skoro 9-ogodišnjaci imaju neke druge bubice. nije više issue šaranje :mrgreen:

što se tiče pravila u vlastitoj i tuđoj kući, bilo im je potpuno prihvatljivo da se kod sebe doma mogu igrati sa suđem i kuhati (u pravom suđu)
no, nisu to nikad radile u gostima, npr.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Prije su i učitelji dijelili batine, puno stvari ne bi ni izlazilo iz razreda.
Ja sam prva zatajila mami vid nasilja na nekim satovima, ne zato što sam se bojala nego ne znam ni sama. Smatrala sam da je odrastao čovjek bog koji ne griješi i uvijek zna što radi. Danas od rođenja šaljemo drugačiju poruku djecu - nitko ne zna sve i nitko nije savršen.

Zanimljiva bi bila tema o malim agresivcima koji agresiju vuku 'iznutra', ajde nek je netko otvori (ja bi, al sam slaba s uvodnim postovima :-))

---

Čitam temu od početka pa ću se najprije osvrnuti na ovaj post.
Moja učiteljica od 1-4 razreda je palila šamare i vukla za uši i zulufe pod normalno. I ja sam pokupila par puta ćušku. Za stvari kao što su brisanje ploče kad nije trebalo i sl. Nikad - nikad o tome nisam rekla svojim roditeljima, bila sam prestravljena time da bih uopće mogla išta reći ikome. A i tada se na to gledalo kao na učiteljičino pravo.

Zamislite tu situaciju danas u našim školama, jel?

Citiraj:

---

Ms. Mar prvotno napisa

Je, kad tak kažeš, istina je :mrgreen: Ja sam malo izvukla iz konteksta ili proširila kontekst jer je rasprava zaista počela dobivati oblik u kojem je dijete sa pet godina odgojeno ili nije. A moj baš ima pet pa sam se zabrinula u koje da ga svrstam :-)

---

Evo, Cvijeta je shvatila moj point :mrgreen: Nije 5 god nikakva magična granica, bezveze sam tako napisala, ti možeš staviti i 4, 5, 6, whatever... Ja nekako zamišljam da vršnjaku tvog djeteta više ne moraš objašnjavati da ne šara po zidovima, da frustracije ne iskazuje bacanjem po podu i deranjem, da u dućanu može dobiti stvar za koju ste se unaprijed dogovorili da ćete je kupiti, da ti na cesti da ruku, itd. Naravno da dijete i dalje treba odgoj, ali mislim da se kasnije radi samo o finesama. Ili sam ja preoptimistična :štrika:

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

A meni bi to vidjeti bilo ne samo čudno, nego grozno. Tri godine pa da šara i vadi krastavce, ma nema šanse. Pa to ne radi nitko u kući. Nisu djeca glupa, shavaćaju što se pristoji, oni promatraju stariju braću, roditelje i ostale s kojima dolaze u susret. S trogodišnjakinjom se može sve dogovoriti.

---

Ovisi Beti. Ja se sa svojim trogodišnjakom mogu dogovoriti. Ali, nisu sva trogodišnja djeca na istom komunikacijskom i kognitivnom levelu. Pa neko dijete nauči sa 2 god, a neko sa 3 i po. I još jedan vrlo važan moment je dječji emotivni razvoj u toj dobi. Djeca se u toj dobi još uvijek ne uspijevaju potpuno suzdržati, niti na primjeren način pristupiti onome što ih zanima. Većinom reagiraju jako impulzivno. Tako dijete u toj dobi možda 10 puta uđe u dućan i bude super pristojno. 11. put uđe u dućan, i iako zna kakva su pravila ponašanja u dućanu, ne može odoljeti da se ne baci na zemlju jer ne može dobiti igračku koju je jako poželjelo. Starije dijete bi već trebalo biti socijalno i emotivno zrelije i smirenije, i već bi mu manire pristojnog ponašanja trebale biti automatizirane.

dio koji sam iksala od seni

Citiraj:

---

ja porazgovaram s djetetom. lijepo, ali i uvjerljivo. ne obracam se mami ili tati, ne okrecem ocima, te pokusavam ne biti u modu (ah koji grozni roditelji, a prefise sam fina da im to kazem)

ja se ufuram u mod: dijete radi u mojoj kuci nesto sto je meni neprihvatljivo. kako da to rijesim? koncentriram se na to da porazgovaram s djetetom / sprijecim ga / usmjerim na nesto drugo / maknem ono sto je "predmet zudnje".
ne biste vjerovali, ali to funkcionira. :-) odnosno funkcioniralo je , jer mi je cura sad vec velika.
bonis je sto nema ni zle krvi izmedu roditelja i mene. (ok , sigurno ima roditelja kojima je to neprihvatljivo, ali ovi iz mog kruga, su to prihvatili)

vjerojatno je vazno i to, da je djecu ne promatram (u tom kontekstu) kao neodgojene divljake, (mada ne dvojim, da mozda ima i takvih), nego narosto kao djecu.

---

imam dodatak. naime, prvi put cu se ja obratiti djetetu, ali cu ocekivati od roditelja tog djeteta da se aktivira ako me dijete ne poslusa. drugim rijecima, pi*dit cu ako taj roditelj vidi sta dijete radi, vidi da ja to ne odobravam, vidi da mu se obracam i ne dopustam i dalje samo gleda kako dijete to nastavlja raditi.
nisam im ja bejbisiterica, zar ne?

upala mi je ova razlika u oko pa sam citirala,nije zuska odgovarala apri.....

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

ja mislim da se moje starije dijete nije do druge godine susrelo s flomasterima; tko bi to kupovao dvogodišnjacima.

---

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Ne znam kad si ti dala flomastere u ruke svojoj djeci, ali mi smo našoj prije dva tjedna, sa 16 mjeseci. Naravno da joj je palo ma pamet crtati po zidu, i po sebi i po hameru na zidu. Zabrinula bih se da nije. .

---

definitivno imamo drugacije granice i pravila,sad cu se jos zabrinuti da zakidam dijete sto ne dam da istraziva...
iako ima tek 18mj,ja mojoj stvarno ne dopustam nikakav oblik unistavanja imovine (pa i onog sto se da popraviti/prebojati isl) ili "kreativnog izrazavanja"....
nista cudno,s obzirom da se sjecam kako sam ja dobila "degenek" za 3 tockice (u obliku trokuta) zelenim flomasterom koje sam napravila na tapetama u svojoj sobi....

ali zato joj pustam da se sama penje uz i niz stepenice,nisam ni mislila da je to ista cudno dok se neka starija zena nije na mene izderala neki dan kad je tako isla sama stepenicama ispred mene...(da jesam li ja normalna,da ce pasti)

imam srecu sto je N. usitinu poslusna,ne odvec znatizeljna tako da generalno nemam potrebe puno govoriti: NE....a daleko od toga da je to zato sto joj je sve dopusteno...

imala sam zive djece u gostima,bilo je stete (ne nepopravljive) i ljutili su me "neobadani" roditelji koji su im dopustali da cine stetu....pretpostavila sam da je ocito tako i u njih doma,da im dopustaju (i da je normalno) to sto rade u mene da rade i u sebe doma...

neki mi je dan bilo neugodno kad je N. uvalila rukicu u zdjelu i prosipala grickalice po podu/tapitu kad smo bili u gostima...zamolila sam prijateljicu da ih makne iz njenog dosega jer ju nisam mogla odvratitit od njih a ona mi je rekla:pusti,nema veze pa dijete je,usisat cu poslije....i ostavila je zdjelicu ispred nje....no kako je meni bilo neugodno, pocela sam dizati sjemenke i jesti ih tako s poda (puhnula sam prije :) ) pa ih je onda ipak maknula....:lol:

a ja sam pak mojoj dopustala da s poda jede one rizine kuglice, suho sitno voce.
bilo mi je bitnije da vjezba pincetahvat nego da li cu morat usisavati ili ne.
a njoj je to bilo jako zabavno, sjediti na podu sa svojom malom zdjelicom i nabadati. pa kad poludi, prosuti je i nabadati s poda.

reakcija mame iz tvog posta mi je sasvim ok.
i nije isto sjemenke i krastavci koji su mokri i s tekucinom.
no takodjer mislim da je i u slucaju krastavaca do odraslih koji su trebali "vruci" predmet maknuti od djeteta.

vjezba i moja pincetni,skuplja mrve s poda,dodava mi i govori:'meće...:lol:
tada joj je samo bilo napeto grabiti sakom i prosipati grickalice po podu (kao da su kamencici na plazi)....a zdjela je bila oogromna.... :) prijateljica nema djecu a obozava ih i onda jedva doceka da joj netko s djecom dodje u goste i nista sto rade joj ne smeta....

slazem se za micanje onog sto ne bi ni trebalo biti u djecjem dosegu....no nije nam isto misljenje koje su to stvari ...

pa to je na onome kome smeta da makne, zar ne :)
ili roditelju koje pozna svoje dijete da upozori, pa ako vlasniku smeta da makne :)

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

definitivno imamo drugacije granice i pravila

---

Istina.
Nama taj pošarani komad zida stvarno nije bio važan, a sad vidim da je to bio ispravan stav jer smo zauzvrat dobili puno više. Dok curka šara po hameru, mi crtamo razne stvari i objašnjavamo što je što. U jedno popodne zapamtila je devu, galeba, jelena, a samo smo se MD i ja prepucavali crtanjem (jer fakat ne znamo crtati) i zabavljali sami sebe...
Ili viče a-a-a-a i pokazuje na galeba. Nacrtali smo i park pa nakon toga često pokaže na park, počne ljuljati ruku i stane kraj vrata.
Nacrtali smo i mamu, i tatu, i nju, pa nas pokazuje i govori mama i tata...i tako. Fora je.

Idemo za tim da djetetu treba dati što više iskustava i doživljaja. I ona se penjala i spuštala po stepenicama puzajući, sad ih hoće sama savladavati hodanjem, inzistira, neće da je nosim po stepenicama. Danas je pala po njima, malo plakala i nastavila. Parkom svakodnevno hara, na toboganu se već dugo spušta sama, kopa prstima zemlju, prebire kamenčiće, pozdravi svakog psa... Meni se to sve čini normalnim dok ne dođe neko dijete kome mama ne da da sprlja prste, diže ga kad dođe psić ili visi stalno nad njim.
S druge strane, jedni poznanici svoju čak mlađu curku od moje puštaju da tumara parkom dok oni piju kavu u bircu do. To se meni, pak, činilo čudnim, kao, pa ne možeš dijete ostavit na udaljenosti među tolikim spravama i kamenčićima i kantama za smeće, ali mala, za razliku od moje, ne pokazuje interes za smeće, kamenčiće i ostale ljepote...jednostavno hoda, obilazi, gleda...ništa ne stavlja u usta, ne diže smeće s poda, ne gleda gdje su joj starci, ono, dijete koje stvarno možeš pustiti dok ju s udaljenosti nadzireš....

Tako da ... svatko od nas ima svoje granice i dijete koje je različito od onog kojeg možda upravo komentiramo. Sve dok se s djetetom kvalitetno provodi vrijeme i komunicira, te naše različite granice koje imamo nisu toliko važne ni presudne u odgoju.

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

definitivno imamo drugacije granice i pravila,sad cu se jos zabrinuti da zakidam dijete sto ne dam da istraziva...
iako ima tek 18mj,ja mojoj stvarno ne dopustam nikakav oblik unistavanja imovine (pa i onog sto se da popraviti/prebojati isl) ili "kreativnog izrazavanja"

---

Imas odlicne giotto flomastere i bojice za taj uzrast, perive u toploj vodi, netoksicne itd. Bas pise 18+. A ovo sto pises o stepenicama sam i ja naisla na zgrazanje jer bas u toj dobi mali mi je isao sam gore i dolje po stepenicama a ja sam tu za svaki slucaj nenametljivo osiguranje. I cak bi isao jedna noga - druga dok se nije nasao jedan obiteljski biser popovati da djeca moraju ici uvjijek istom nogom na sljedecu stepenicu.

A jos su mi bolje bake kad lete za dvogodisnjacima i uporno ponavljaju - nemoj trcat, nemoj skakat, hodaj polako.... Mos'mislit sto ce hodat polako!

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

definitivno imamo drugacije granice i pravila,sad cu se jos zabrinuti da zakidam dijete sto ne dam da istraziva...
iako ima tek 18mj,ja mojoj stvarno ne dopustam nikakav oblik unistavanja imovine (pa i onog sto se da popraviti/prebojati isl) ili "kreativnog izrazavanja"

---

Imas odlicne giotto flomastere i bojice za taj uzrast, perive u toploj vodi, netoksicne itd. Bas pise 18+. A ovo sto pises o stepenicama sam i ja naisla na zgrazanje jer bas u toj dobi mali mi je isao sam gore i dolje po stepenicama a ja sam tu za svaki slucaj nenametljivo osiguranje. I cak bi isao jedna noga - druga dok se nije nasao jedan obiteljski biser popovati da djeca moraju ici uvjijek istom nogom na sljedecu stepenicu.

A jos su mi bolje bake kad lete za dvogodisnjacima i uporno ponavljaju - nemoj trcat, nemoj skakat, hodaj polako.... Mos'mislit sto ce hodat polako!

Na temu saranja - moji imaju bijelu magnetnu plocu na zidu i pastelne bojice kojima mogu sarati po njoj. I naravno, iako pretezno se drze pravila da se tamo sara desilo se da se malo zanesu pa predju na zid pored ploce ili pod, srecom to se stvarno lako brise sa carobnom krpom. No neki dan smo shvatili da je junior (1,5g) posarao pastelama nas LCD, a nitko nema pojma kad mi je to uspjelo... Srecom TV-u nije nista.

A za flomastere koji se navodno mogu oprati - ima ih starija u vrticu i sad fino ima lijepo posarane majci jer dio tih fleka nikada nije izasao van. Tako da ja nisam uvela flomice u upotrebu kod kuce, imaju pastele i imaju hrpu drvenih bojica, ne vidim cemu jos i flomasteri.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Tako da ... svatko od nas ima svoje granice i dijete koje je različito od onog kojeg možda upravo komentiramo. Sve dok se s djetetom kvalitetno provodi vrijeme i komunicira, te naše različite granice koje imamo nisu toliko važne ni presudne u odgoju.

---

x

Potpis na Zusku...

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Potpis na Zusku...

---

i ja.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

No neki dan smo shvatili da je junior (1,5g) posarao pastelama nas LCD, a nitko nema pojma kad mi je to uspjelo... Srecom TV-u nije nista.

---

:lol:bome inovativno.

ja sam tek s trecom morala maknuti detrdzente i djidje s poda u kupaoni. dvoje djece su prolazili kraj njih kao pored turskog groblja, a ova je fascinirana i nema dana da nesto ne proba uzet, preokrenut, vadi ladicu za detrdzent iz ves masine.. sad se prebacila na cetke za wc, a vec ima 20 mjeseci! znaci vec cijelu godinu dana se borimo oko stvari koje se ne smiju. recimo imam doma kolekciju kamencica koje sam nasla u dreku, kad je imala 10ak mjeseci pa sam znala da je normalno da stavlja stvari u usta. ali evo i godinu dana kasnije--ista stvar. trazi okolo kamenje i trpa ih u usta. ili one crvenkaste kuglice kaj se stavljaju u zardinjere za cvijece. snijeg je jela kad god ga je vidla, i onaj najprljaviji, unatoc mojim beskrajnim opomenama. najdraza stvar joj je zamociti prst u lokvu pa ga lizati.

a meni je vec muka od mog vlastitog glasa koji ponavlja nemoj, to je bljak, to je ovo, ono.. vec mi je stvarno dosta tog mrmorenja :roll:

Citiraj:

---

Tiziana prvotno napisa

A jos su mi bolje bake kad lete za dvogodisnjacima i uporno ponavljaju - nemoj trcat, nemoj skakat, hodaj polako.... Mos'mislit sto ce hodat polako!

---

moj je bas hiperaktivan a ja ponekad izludim...kalsika...pa urlam za njim : trci polako:lol:


inace na clanak sam htjela napisati samo jedno veliko: koješta!!!
bas su mi prisjeli novinari u zadnje vrijeme

čini se da ne odgajamo mala čudovišta. dvogodišnje dijete bez nadzora je lutrija.
ono što je stvarno čudno su poneki odnosi između odraslih ljudi. davno jednom prilikom je susjeda s malom djecom došla kod moje mame. malci su rasturili pola kuće a njiova mama je samo sjedila s komentarom ' takva su djeca'.
ono što je meni stvarno čudno je to što ni moja mama nije ništa rekla a jako joj je smetalo. poslije se iščuđavala.
ako čovjek u svojoj kući ne može djetetu reći 'ne' da se mama ne uvrijedi to je problem.
ako ti dolaze mala djeca u kuću:
-skloniš opasne predmeta sa dohvata ruke
-postaviš pravila što se smije a što ne
-nađeš djeci zanimaciju
-ak su mali, ne ostavljaš bez nadzora

mikka, moj sin je lizao prašinu. želudac mi se je okretao. nikakvo 'ne' nije pomagalo. uzrok je bio nedostatak željeza u krvi. čim se popravila krvna slika prestao je

da, ja se opet slažem sa cipelicom :-)

kod mene nema "takva su djeca"
nisu
ona možda žele biti takva, ali zato sam ja tu da ih spriječim

zato mi je puno manji stres nikamo ne ići, nego strijepiti hoće li kod koga kakvu štetu napraviti
i to ne namjerno, nego igrajući se

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

da, ja se opet slažem sa cipelicom :-)

kod mene nema "takva su djeca"
nisu
ona možda žele biti takva, ali zato sam ja tu da ih spriječim

zato mi je puno manji stres nikamo ne ići, nego strijepiti hoće li kod koga kakvu štetu napraviti
i to ne namjerno, nego igrajući se

---

Joj, kako se ovoga dobro sjećam! Postojalo je vrijeme kad nismo skoro nikamo išli + rijetko koga primali u goste.

Baš se sretno potrefilo da smo u to doba (dok su dečki bili 2 i 3 godine stari) kupili grunt s kućicom, a tamo smo im prilagodili slobodnu i relativno sigurnu okolinu. Spas! A tamo se moglo i družiti s ljudima vani, bez opasnosti od kolateralnih šteta (što me nije brinulo) i ozljeda. Puno to znači...

mi čak ni to ne možemo
LOOOL
naša kućica je 7 metara od rijeke

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

mi čak ni to ne možemo
LOOOL
naša kućica je 7 metara od rijeke

---

Paaa, sad kad su mi djeca veća, mislim da bi rado mijenjali našu kućicu za neku uz rijeku, bar povremeno, da mogu ubaciti ribički štap u vodu! :mrgreen:

Ont. malu djecu treba paziti gdje god bila. Meni je ta vikendica samo donijela olakšanje jer je djecu bilo lakše zabaviti "sigurnim" aktivnostima - imali smo pješčanik od cigli, imali smo plastični bazenčić... mogli su se namakati i zamazati do mile volje, a doma to nije bilo izvedivo.

Jučer, dok sam trčala, uz cestu sa četiri trake (auti poprilično jure) naišla sam na trojicu četverogodišnjaka, petogodišnjaka koji su stajali na rubu i umalo ubadali prste u crijeva i mozak prešane mačke. Roditelja nije bilo ni na vidiku. Pa sam ih poslala da se pomaknu i odu roditeljima. Roditelji su nekih 500 metara dalje bili okrenuti leđima i pušili. Ne bi ni znali što im je moglo zadesiti djecu. :-o

Ajme poriporigati cu se od ovih mladih forenzicara sto opisuje Palcica.
Mozete vi sakrivati po kuci sve al kucu sakriti ne mozete, a ja poznam deckica koji ce vam rado gricnuti komad zida ako nadje neku rupi u koju uprijeti prste i kopati :lol:

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

dio koji sam iksala od seni

imam dodatak. naime, prvi put cu se ja obratiti djetetu, ali cu ocekivati od roditelja tog djeteta da se aktivira ako me dijete ne poslusa. drugim rijecima, pi*dit cu ako taj roditelj vidi sta dijete radi, vidi da ja to ne odobravam, vidi da mu se obracam i ne dopustam i dalje samo gleda kako dijete to nastavlja raditi.
nisam im ja bejbisiterica, zar ne?

---

leo, to mi je razumljivo.
ono sto ja htjedoh reci, jest da je komunikacija vazna. svi smo mi u tim godinama, kad imamo bebe i malu djecu jako osjetljivi. i ja sam bila. u komunikaciji s drugima cesto dode do tih podsvjesnih premjeravanja, usporedivanja, tko je bolji tko gori, itd.
ljudi cesto drugacije granice ili metode drugih ljudi, dozivljavaju cesto kao napad na njihove granice, nacine, maltene na same sebe. i toga cesto nisu svjesni. nisam ni ja bila, dok mi se nije prosvjetlilo.
i onda dode ono okretanje ociju, kiselo smjeskanje, te onda kad osoba ode, zgrazanje i komentiranje.

a sve moze biti lakse, kada ne pretpostavljas lose namjere ni drugih, ni sebe. nego naprosto iskreno, ljubazno i jasno kazes sto te smeta.

sigurna sam da ima ljudi, koji kako ti kazes na to ne reagiraju.
medutim mislim da su oni ipak manjina u prijateljskom krugu ljudi.
sa nasim prijateljima je ovaj izravan i normalan pristup zaista funkcionirao.
kad smanjis tenzije, lakse se je i dogovoriti i razumijeti drugoga.

slazem se.
al moram nadodati da mi je ok da se druga osoba obrati mom djetetu, no nije mi ok da mu ocita bukvicu.
da izbaci svoje frustracije.
a i to sam vidjela.
mislim da na to nema pravo.
ako treba "citati bukvicu" citat cu je ja, na moj nacin, na onaj na koji smo naucili.
tvoje je da na primjeren nacin das do znanja sta te smeta i zamolis da se to ne radi, na meni je da reagiram ako se to ponovi. od odrasle osobe ocekujem da se dalje obraca meni ako ima neki problem, a ne da kori, kudi dijete. pored mene koja tamo stojim.
no cesto nisam imala hrabrosti suprotstaviti se, vec bi makla dijete (ili sve nas) iz situacije, a s djetetom kasnije razgovarala o onom sto se dogodilo, ukljucujuci neprimjereno ponasanje druge odrasle osobe.
takodjer nemam problem obratiti se roditelju, na fin nacin, nakon sto vidim da me njegovo dijete ne slusa i nastavlja po svome. ili maknem ono sto me smeta, ako se maknut moze.

no isto tako se zna dogoditi da je moje dijete odraslo u nasoj dn sobi i zna sta smije, a sta ne dirati i naucilo je, pa jednostavno ne maknem sve kablove, zastitim uticnice...isto kao sto nemaknem sve stvari koje bi mogao dosegnuti dvogodisnjak, dok moja jednogodisnjakinja ne bi. al sam otvorena prema ukazivanju problema i micanju opasnosti kad dodju i kazu mi.

ma kuzim te, leo.
sa frendovima je jednostavnije. s drugima (ono prijatelji iz vrtica, skole... na igralistu, slucajni poznanici..) je kompliciranije.

naravno ovisi i o osobama.
eto moja je jedna frendica pokusala mojoj curki drzati bukvicu sto se ona pentra na stol u nasoj kuci. :mrgreen: nisam intervenirala, posto se moje dijete lijepo snaslo i odgovorila je nesto u stilu:
e pa u nasoj kuci su pravila drukcija, a ti se ne moras penjati na stol ako neces. :lol:
frendica ostala paf. :mrgreen:

bravo za mudricu!

i ja ludim kad mi pocnu govoriti sta moje idjete smije raditi u mojoj kuci. pored mene zive i zdrave :mrgreen:

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

ma kuzim te, leo.
sa frendovima je jednostavnije. s drugima (ono prijatelji iz vrtica, skole... na igralistu, slucajni poznanici..) je kompliciranije.

naravno ovisi i o osobama.
eto moja je jedna frendica pokusala mojoj curki drzati bukvicu sto se ona pentra na stol u nasoj kuci. :mrgreen: nisam intervenirala, posto se moje dijete lijepo snaslo i odgovorila je nesto u stilu:
e pa u nasoj kuci su pravila drukcija, a ti se ne moras penjati na stol ako neces. :lol:
frendica ostala paf. :mrgreen:

---

A lude žene :lool:
Umjesto da bude sretna da nije njeno dijete ni njen stol, pa, na kraju krajeva, ni njen posao, ona išla držati bukvicu