xxx ajde sad nemoj pretjerivati i u jednom slučaju pretpostavljati da je netko samo mislio (jer ti tako paše), a u drugom slučaju da je i izgovorio jer ti to ne paše.
stvarno u svakakve krajnosti možemo ići, brate mili.
Printable View
xxx ajde sad nemoj pretjerivati i u jednom slučaju pretpostavljati da je netko samo mislio (jer ti tako paše), a u drugom slučaju da je i izgovorio jer ti to ne paše.
stvarno u svakakve krajnosti možemo ići, brate mili.
evo trina ovdje govori da šta vam smeta, ja sam znatiželjna.
peterlin ju potpisuje, a ja si mislim da meni baš ni tuđa pretjerana znatiželja ne paše i legne mi kako kad.
ali mi uopće nije palo na pamet komentirati trinin post sa: "e sad, gle, nemoj ti tako jer ja bih ovako" - jer ovo sad stvarno prelazi u "čestitke, želje i pozdrave".
o'š glazbene o'š literarne.
Nisam ja pretpostavila da je netko samo mislio jer to tako meni paše, fali taj citat od mim, na koju se komentar i odnosio. žena je lijepo napisala da ona to pomisli kad vidi mnogobrojne obitelji, ali ne kaže.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ne znam citirati više postova, sorry. Vjerojatno sam trebala pustiti nju da odgovori.
Pa žena je dobro rekla :) ja se često ne usudim pitati neke stvari da se ljudi ne nađu u glupoj situaciji da mi objašnjavaju je li im se dijete zalomilo, ili kako već odavno nisu s partnerom za čije zdravlje pitam :mrgreen:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ali evo, treba se pomiriti sa situacijom i shvatiti da će uvijek biti onih koji o tome ne razmišljaju. Kad sami prihvatite da nije kraj svijeta ako ćete imati samo jedno, netko možda ni jedno, i da je svejedno što o vama misli osoba koja postavlja pitanje a nije dovoljno pametna da može razumjeti odgovor, onda ćete moći izdržati i takva pitanja.
To kako djeca dozivljavaju svoju situaciju, s obzirom na broj ili uopce postojanje brace i sestara je individualno. Moj mladji sin, sedmogodisnjak, obozava cinjenicu daima troje brace i sestara. On misli da je zivot jedinaca tuzan, i to mu je cesta tema razgovora, zapravo svodi se na to da ja njdmu objasnjavam prednosti jedinaca ali on to ne shvaca i ne razumije. Njemu je to nezamislivo i strasno.
A stariji sin smatra da sam nakon njega trebala prestati radjati,on bi silno volio biti jedinac. Kcer bi izabrala samo brata,ovaj mladji joj je drazi,a najmladja se jos ne izjasnjava po tom pitanju,sigurno ce i ona biti slikovita u svojim zeljama. Tko je napisao da peto dijete nema dovoljno paznje i ljubavi? Kad procitam nesto takvo, izgubi mi se čar rasprave, ne shvacam te vise ozbiljno. Pitam se da li je osoba koja tako misli, uopce sposobna iskreno pruzati ljubav i jednom djetetu?
O bože pa tko bi dovodio u pitanje ljubav prema djetetu, prvom il petom?
pomi nisam te shvatila, što je tko dobro rekao?
rasprava je krenula u bezveznom smijeru.
prema xxx ispada da se čovjek nema razloga loše osjećati ako je i očito da mu netko loše misli, samo ako mu to nije rekao :mrgreen:
uvrijeđenih uvijek ima i bit će, imali za to osnove ili ne.
e pa vidiš, ima i takvih koji dovode. to ti cijelo vrijeme pokušavamo objasniti. svi se možemo naći uvrijeđeni po nekoj osnovi.Citiraj:
O bože pa tko bi dovodio u pitanje ljubav prema djetetu, prvom il petom?
pitanje je koliko to vrijeđanje ima smisla. najbolje još da nitko nikoga ništa ne pita pa mir.
jedino što anemona nije otvorila temu radi pitanja, nego radi sebe :mrgreen:Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
uvijek je maštala o više djece, a ostala na jednom. osjeća želju za još jednim, a to se neće realizirati (samo radi AM neću ni u ludilu pitat zašto :mrgreen: ).
i kako si pomoć u toj situaciji.
na tu temu, mislim da je peterlin lijepo napisala - ne radi se o prednostima i nedostacima. radi se jednostavno o razlikama.
nije istina. odnosno ne tako pojednostavljeno kako si ti to navela. imam osjećaj da ne razumiješ što pišem, al stvarno.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
može biti da ne razumijem. ali može biti da o nekim stvarima ne možeš razgovarat sivo naprosto jer je crno ili bijelo.
ali daleko od toga da ja ne mogu o svim nijansama sive unedogled. tko me bar malo zna, zna da ja to mogu :lool:
xxx, ništa osobno, razgovaramo.
ako sam zaglupila ne zamjeri :love:
Pa da, tako se vraćamo opet na početak, treba stanje prihvatiti, samo kako?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ma što bi zamjerila, nisam ti ja takva :-)Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ovo mi je tek prva tema na rodi koja me stvarno zainteresirala, zanimaju me druga iskustva i neću ja sam tak odavde ;)
Citiraj:
xxx prvotno napisa
pa jel netko prije napisao da to pomisli kad vidi obitelj s petero djece? Na mobitelu sam, neda mi se sad traziti.
Sad me podsjetilo, jednom je jedan nas prijatelj komentirao kako je meni lakse nego njima, nes ti problema sa cetvero kad imam svekrvu blizu. A on ne zna da moja svekrva ne zna ni koliko tko od moje djece ima godina. On inace ima jedno dijete koje je do 4 u vrticu i kucnu pomocnicu jer mu zena ne stigne nista od djeteta. Doslo mi je da mu oci iskopam. Ali covjek ne zna. I donosi zakljucke na temelju predrasuda. Slicno ovome. Kazem,svatko se cese di tsvrbi,tako i ja
Da, tu te razumijem skroz.
Al što se ljubavi prema djeci tiče, ja sam baš dobila obrnut dojam, da se za žene koje imaju više djece smatra kako vole djecu,drage su i strpljive a mi s jednim ih nemamo više jer ne volimo djecu nit imamo živaca.
Zapravo se svi nađemo kad tad u istoj kaši, gdje nas sude a pojma nemaju......
(mislim da ovdje nitko nije dovodio u pitanje ljubav prema djeci nego vrijeme 1 na 1 sa svakim djetetom)
Pa što se tiče komentara, ja sam sigurna da se više komentiraju žene/obitelji sa četvero djece nego one sa jednim.
Naravno - kad ih ima manje.
Moja šogorica ima četvero djece, i to stvarno svatko prokomentira, čak do toga da se recimo frizerka čudi da kak su oni svi tako lijepo obučeni.
(hm, kad promislim, možda i mene tako komentiraju iza leđa)
pa naravno da nas pogađaju kad je bolno mjestoCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
da nije tako ne bi ni raspravljali o tome
mislim, meni je ovo 6. (šesta) trudnoća
i kao ni pomikaki, ni meni nije problem o tome pričati, ali oni koji ispituju, ne žele slušati o mojim spontanima, nego se naprosto iščuđavaju kako i zašto sam opet trudna kad mi se događaju svi ti spontani
i misle da sam luda (a to zaključujem po komentaru "da smo hrabri" :roll: )
Ja bih iskreno voljela imati još jedno, dvoje. Ali kako izgleda, i mi ćemo ostati na jednom. Curka ima 2,5 godine. I znam ima vremena. Ali ja sam kalkulant i stalno kalkuliram. Moje godine, nezaposlenost, nedostatak radnog iskustva, stambena situacija ovo ono... možda se jednom dogodi čudo pa bude i drugo. Ali da me malo smetaju ljudi koji si uzimaju za pravo "odlučivati" kad ću rađati, to stoji. A takvih u mojoj okolini ima mnogo.
Mene cijeli ovaj topic podsjeca na jednu fazu mog bratića kad je bio mali. Idu on i tetka ulicom i prođe neki čovjek. Na to će on:"Mama, jesi ti čula šta je onaj čovjek reko?"
-"Nisam, što je reko?"
-"Reko je u pič.u materinu i je.em ti mater i još je rekao u ku.ac. Jako proste riječi je govorio."
Prođe drugi, a on opet ispočetka.
Malo se češemo gdje nas svrbi, svi odreda, jel?
:P
pa naravno da se svi češu tamo gdje ih svrbi!
al svejedno nije to baš lijepo tako reći
jer ne radi se o glupostima, nego meni o mojim spontanima, a Anemoni o mirenju sa situacijom da će ostati na jednom djetetu
Joj rahela, oprosti, zadnji post koji sam pročitala na topicu je bio onaj Trinin. Nisam te željela uvijediti.
Ja stalno slušam te priče o ČETVERO djece, ko da ih imam dvadesetčetvero. Al uđe u jedno, izađe na drugo. Neki ljudi nemaju nikakve zle namjere, a neki su jednostavno glupi.
da se i ja nadovežem,ubija me u pojam kad me ljudi u čudu gledaju što imamo jedno dijete,svi oko nas imaju troje,četvero a mi ko sa marsa da smo pali pa onda komentari,ajojjjj pa to je mamina maza,jedinica.... i šta na to reći? Netko je gore napisao da kad kreneš objašnjavati oni ni ne čuju do kraja :roll: u biti ljudi ni ne razmišljaju koliko te takvo (obično) pitanje može povrijediti
moja curka zna da mama ide doktoru jer nemože imati bebu i da ako Bog da imat će bracu ili seku
Trina, mislila si na mene, ali si krivo pročitala: nisam nikada posumnjala u ljubav prema djeci (koje god dijete bilo po redu) nego sam spomenula riječ PAŽNJA. A činjenica je da majka, pogotovo ako radi izvan kuće, objektivno ne može provesti 3-4 sata 1 na 1 s jednim djetetom ako ih ima petero. Ja to mogu i sretna sam zbog toga. Ne umanjujem time ljubav te majke prema djetetu koje je ostalo zakinutu za tu vrstu pažnje samo kažem da ja tako ne bih mogla i nisam roditelj te vrste koji bi se po 15 minuta posvetio svakom od djece. Volim dubiozne razgovore s kćeri uz kavu, voljela sam, kad je bila manja, s njom satima slagati puzzle ili oblačiti barbike, raditi nakit, voziti se na biciklu... I ne bih sebe mogla zamisliti kao drugačijeg roditelja. Danas, sa svim tim godinama odmaka, uz veće ili manje greške, vidim da sam joj bila do sad točno onakav roditelj kakva sam željela biti prije nego što se rodila. Dakle, PAŽNJA, a ne LJUBAV je bila spomenuta. Moraš priznati da je razlika između ta dva pojma vrlo velika.Citiraj:
Trina prvotno napisa
nisam se namjeravala uključivati u temu jer imam dvoje djece. i to sina pa kćer, valjda neka najidealnija kombinacija po nekim dušebrižnicima. tako da nisam imala baš iskustva s takvim komentarima, ali iskreno moram reći da bi i mene smetalo ikakvo zabadanje nosa u brojčano stanje moje obitelji.
bilo je možda par polušaljivih opaski da bi bilo bolje da smo izrodili još koje dijete nego što smo psa i mačku doveli u stan.
ja samo kažem da su mi i oni ko djeca pa obično tu razgovor završi.
osobno sam se susretala s predrasudama zbog mojih godina kada sam postala majka. imala sam tek nešto više od 19, a suprug 21 i tu je bilo raznih prognoza...od toga da jadno dite rađa dite i kako mu neće biti lako, do toga da nećemo izdržati taj pritisak ranog roditeljstva pa ćemo se rastati za najviše 2 godine. naravno da se podrazumijevalo da nam se dijete zalomilo jer ko je lud s tim godinama i u ono ratno vrijeme raditi djecu. a eto, mi smo bili "ludi" 8-)
ima i jedna anegdota kad sam s mamom tražila bijele cipele za vjenčanje, a prodavačica je upitala moju staru ko da ja ne postojim:" a jel to maloj za krizmu?". a na to je moja mama odgovorila onako uzdišući: "ma ne, udaje se." ... e onda sam odslušala cijelo predavanje o zaštiti i da je u ono vrijeme bio Jovanović i njegov ZO zasigurno bi i njega bila spomenula ta brižna teta iz dućana s cipelama. :mrgreen:
nego, htjela sam reći da mi ne smeta kad netko govori u svoje ime. tako mi neće zasigurno zasmetati kad netko kaže kako smatra da njemu osobno 19 god. nije bilo prihvatljivo vrijeme za rađanje iz razloga tog i tog. ili kad netko kaže da mu nije opcija imati više od jednog djeteta zbog npr. nemogućnosti da posveti dovoljno pažnje svoj djeci kao što je netko naveo već prije. kažem, sve mi je to ok dok se ne generalizira i ne ulazi u onaj intimni dio svakog pojedinca.
tako ja znam reći da više djece nije za mene jer mi previše šušura i dinamike ne odgovara. ima ljudi kojima je to baš super i to poštujem. isto ko što nekome ne pada na pamet bedinati životinje ko što ih mi bedinamo. svakom svoji gušti i sve 5 ;-)
marta, ne vidim čemu ovo, več sam sama na ovoj temi barem 3 puta napomenula, "da se češem gdje me svrbi". Da li je to nešto ultra čudno?Citiraj:
marta prvotno napisa
Pokušavam prožvakati tu situaciju i molim iskustva drugih da mi pomognu.
I da beskrajno se veselim svakoj novoj trudnoći u mojoj okolini, svakoj bebi, jer sam presretna radi tih ljudi i evo i prijateljica neki dan rodila.
Predivno, čestitala sam joj od srca i jako se radujem njezinoj bebi, svi smo ju s nestrpljenjem čekali, ali samo sam čovjek, naravno da me ta situacija "zasvrbila" na osobnom planu, jer me to muči.
znala sam da će otići u kupus, ali nije marta tako mislila.
mi autsajderi, koje se tema ne dotiče osobno smo raspravljali jučer između ostalog i doživljava li nas okolina na određeni način ili si umišljamo.
pa vidiš i sama, je li zabadanje ili small talk. sve je to izvan teme, pa otud i martin komentar. više od pola se ovdje ne tiče teme, ko i obično :mrgreen:
Super je ovo što pišeš, to je baš slično situaciji npr kad mama radi do 5,6 popodne a dijete u to vrijeme boravi u vrtiću ili u školi. Pa onda od pažnje i vremena 1 na 1 ostane k od ovce, makar je jedno dijete. (samo mi palo napamet)Citiraj:
mim prvotno napisa
Inače, kad su se spominjali komentari na velike obitelji, ovo o tome kako su svi dobro obučeni..to je mila majka prma nekima. Moji favoriti su-"Svi četvero su lijepi, ali baš svi četvero, baš zanimljivo" (jer statistički bar jedno mora biti ružno, ili nije valjda da imaju istog ćaću), "Dobri su u školi, SVI su dobri učenici? (jer u višečlanim obiteljima nije nas briga za školovanje), "Ne čuvaju vam stariji mlađu djecu?!?" ( e ovo mi se gadi)..
A najbolji su komentari na mene. Budući da žena koje je rodila četiri puta mora imati velike cice, biti debela, ne smije imati zube, mora biti priglupa, ne smije ići na koncerte i oblačit se ko mlada osobe, mora mlatiti svu svoju djecu redovito, mora skupljati boce, mora peći kruh svaki dan, kuhati za deset dana...ja sam totalna suprotnost od svega ovoga a komentari (ljudi koji me ne poznaju) su za krepati.
Anemona, mislim da ti ova tema ne moze pomoci.
Zasto?
Previse je teorije , premalo podataka, a i svatko ima drugacije granice na kojim se stvarima odluci miriti sa situacijom.
Mislim da je kod tebe drugo pitanje.
Da li je cijena previsoka za pokušaj(e) da imate još jedno dijete ?
A to je nesto sto mozes odrediti samo ti. Osobno. Moje kapaciteti i granice su drugacije od tvojih. Rahelini, martini takoder.
Nema tu neke pomoci generalno. to je toliko rastezjiv pojam.
jer drugo dijete nekome znaci (samo mogucnost) posvajanja.
nekome odlazak u potpomognutu oplodnju.
nekome rizik od pobacaja.
nekome (veci) rizik od mogucih problema u trudnoci. problema sa zdravljem majke. problema sa zdravljem dijeteta.
nekome od gubitka posla.
ili još 100 stvari.
rizik uvijek postoji. nema sigurnosti nii garancije.
Pitanje samo glasi. Da li je cilj vrijedan rizika?
Ako postoji zelja.
A to je nesto sto svatko odreduje za sebe.
Prema jacini želje i vlastitim(emocionalim i mentalnim kapacitetima).
misim da je skroz drugaciji osjecaj ako tako postavis stvari.
Da izbora(uvijek) ima, ali oni nisu tebi prihvatljivi.
Oni nisu tvoj izbor-u srcu.
ne znam da li me razumijes...
sirius, smatram da sam temu vrlo jasno postavila - obitelji s jednim djetetom (svejedno da li imaju dobrovoljno jedno dijete, ili spletnom okolnosti) kako se nosite s životnim situacijama, s kojim problemima ste se susreli, što vidite kao prednosti,...?
Zanima me kako se dijete (jedinac) nosi s time,...?
Konkretna iskustva.
Pitanje da li je nešto rizik ili nije, da li je nešto vrijedno rizika ili nije, da li je cijena previsoka ili nije,... uopće nije ova tema.
Imam dojam da si ti shvatila da ja tu još nešto važem i pokušavam odlučiti bi, ne bi,...
Tema nije nikakvo vaganje, nikakvo premišljanje, nikakvo odlučivanje, nikakvo nagovaranje,...
Tema je jedno dijete - što, kako i zašto?
Da li će se u budućnosti dogoditi čudo i uspijem roditi/posvojiti trojke uopće nema veze s ovom temom, ni sadašnjom situacijom.
Situacija je: imam jedno dijete i nastojim se s time pomiriti. Kako?
I konkretna iskustva obitelji s jednim djetetom, ili odraslih osoba koji su sami odrasli kao jedinci. Da li vam je što falilo, za čim žalite, što drugačije napraviti, kako se postaviti, kako djetetu objasniti,...?
Vidis , onda si ti fulala moju poantu.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
jer svatko tko ima jedno dijete ( ili niti jedno, ili deset)
ima razlicite razloge zasto je tako.
Vecina se nije mirila sa nicim, tako su odlucili ili je tako odlucio zivot, pa je njima odluka dosla spontano.
Evo, ja sam odrasla kao jedinica. Cijelo djetinjstvo mi je falio još netko s kime bih zajedno odrastala, s kim bih se igrala kad ostali klinici odu doma, netko tko bi sa mnom proživljavao roditeljske svađe, kojih je bilo jako puno. Često sam sanjala da je mama rodila brata ili sestru (i budila se žalosna i razočarana).
I danas mi fale brat ili sestra, ne sviđa mi se što sam jedinica.
iako nije tema, ja ću dodati što sam mislila :-)
da sam ja na tvom mjestu i da znam da postoji šansa da ostvarim trudnoću ja bih tu šansu ganjala neko vrijeme.... onoliko dugo koliko bi meni samoj imalo smisla.
osobno bi mi bilo važno znati da sam od sebe dala koliko sam mogla i da time nisam ugrozila ono što već imam.
ako se ni nakon toga situacija ne promijeni, bila bih samoj sebi najbolji doktor.
čovjek sam sebe može toliko ubijati u pojam da mu ne treba neprijatelj. znam to dobro.
ali nakon što samu sebe zatučeš na podu, ne preostaje ti drugo nego prigrlit mili pod k'o drago iskustvo :lool:
ok, moram reći da je to hepi end težeg puta :mrgreen:
na mene bi terapijski djelovalo znati da sam učinila što sam mogla. a glavom kroz zid više, s ovom pameti, ne bih išla. ni pasivno, ni aktivno, ako me kužiš.
vidim da želiš pričati o obiteljima s jednim djetetom. prednosti ti je navela mim, iako, ja te njene prednosti ne vidim kao prednost jer ih imam dvoje.
imala sam veliki dio roditeljstva jedno dijete i pišem ti ovo jer znam kako se osjećaš. meni su konačno stvari sjele na svoje mjesto kada sam rodila drugo.
nije, uvjetno rečeno problem ni u jednom, ni u dvoje ni u troje... niti je mana, prednost, ili nedostatak... nego samo tvoja nepresušna želja da rodiš još jedno.
mogu ti pisati kako je bilo biti majka jednog djeteta skoro 11 godina i izdvojiti sve prednosti imanja jednog djeteta. ali čemu kada ti već jesi u toj situaciji i sve oko toga jako dobro znaš.
za kraj ću samo reći ono što osjećam u srcu: nemoj se već unaprijed miriti ako ima šanse jer vidiš sa nisi mirna s time.
a s druge strane, ako te šanse nema, ti već imaš puno, ne traži kruha preko pogače.
O da znaš koliko sam ja puta ovo čula, imam 4 mačke, 4 sokola i 3 zeca :-)Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
Jednom je moja svekrva dolazila k nama, ja stojim na dvorištu i držim jednu mačku na rukama, a ona meni kaže "a što bi ti drugo držala na rukama nego mačku".......
Trina ja te razumijem, imam i ja dana kad i mojeg jednog maltene niti ne vidim, nije to nikakvo pravilo da za jednog imaš nužno više vremena. Ovi komentari s kojima se ti nosiš su meni strašni, moram priznati da se sad osjećam malo bedasto što sam ja dramila oko zakinut i razmažen. Tebi dovode u pitanje sve od izgleda do ponašanja djece. Pa kakvi su to ljudi???
Mi živimo na selu pa imam dojam da ovdje moje bakice više cijene majke više djece. Vjerojatno zato što su i one same imale 2-3-4 djece, ne znam baš da neka ima jedno.
uostalom, kad bolje razmislim, i žaljenje za nečim je sastavni dio života, htjeli mi to ili ne.
nemam žal te vrste koji ti imaš, ali imam neke druge i nosim se s njima.
vremenom naučiš nositi ih tako da te previše ne vrijeđa i ne boli, ali s nekim stvarima moramo živjeti i to je to.
utjehe i prednosti sami moramo vidjeti. dok ih ne vidimo, možemo se samo tješiti. na žalost :-/
duplo
Anemona, ne moraš se na silu miriti. Jednostavno živiš, pa što ti život donese.... Zašto to mislim? Iz iskustva (ali ne s djecom nego s brakom). Ja sam se negdje s 33-34 godine svjesno prestala opterećivati time hoću li se ikada udati. Jednostavno sam digla ruke, pa kako ispadne... Otpustila sam to. Zaključila da je moj život moj život i da se nikog ne tiče što će od njega biti. To je za one koji su gledali izvana. Iznutra - pomislila sam "valjda dragi Bog zna bolje jer za sve postoje razlozi čak i kad ih ne vidimo" i prestala misliti o tome. Kako je dalje ispalo - u roku od godinu dana u moj život je ušao mm i stvari su u vrlo kratkom vremenu sjele na svoje mjesto. Što bi bilo da nije? Isto - živjela bih dalje, uživala u svom poslu, imala neke druge zanimacije i ne bi mi život ništa manje vrijedio da sam ostala neudana i bez djece. Bilo bi samo drugačije.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Tak nekak je bilo i našim s drugim djetetom. Za prvo smo se jako jaaako trudili, a za drugo zaključili - tja, idemo probati. Ako dođe odmah - dobro, ako ne dođe - opet dobro, ne treba biti nezahvalan, imamo jedno zdravo i najgore što se može dogoditi je da i ostane na tome. Dragi Bog zna bolje.
***
Još malo iskustva jedinaca: MM je jedinac (mama ga je rodila blizu 40-te, nakon dosta zafrkavanja i iz vrlo teške trudnoće). ONA se i dan danas pita što bi joj drugačije u životu bilo da se usudila roditi još jedno... Vjerojatno je to prirodno. S druge strane, mm-u to što nema braće nikad u životu to mu nije predstavljalo problem. To nije ni dobro ni loše, to je jednostavno tako i gotovo. To je na neki način kao da pitaš je li bolje biti štajaznam muško ili žensko. Glupa usporedba, ali nemam bolju. Nisam imala prilike iskusiti kako je to biti muško (mogu samo zamišljati prednosti i nedostatke, odnosno bolja riječ je razlike) ali nema načina kako da to iskusim. Čovjek vjerojatno više razmišlja o stvarima gdje ima kakvu takvu mogućnost odluke - ja se uvijek pitam što bi bilo da se nisam preselila u Zg ili da sam završila društveni studij, a ne prirodni... To je normalno, ali jedno je "pitati se" a drugo "opterećivati se".
Kad bolje razmislim - sve ti je to relativno. Onaj tko je jedinac, ima svoje iskustvo (koje može biti svakakvo), onaj tko ima braću opet ima svoje iskustvo (isto - bezbroj varijanti) i nema načina da svoje iskustvo zamijeni za nečije tuđe.
S druge strane - možda je pravo pitanje kako je to biti roditelj jednom djetetu ili većem broju djece. Ja sam vrlo kratko vrijeme bila roditelj jednom djetetu pa mi je danas relativno teško zamisliti kako bi izgledalo da smo imali samo jedno dijete. Neke stvari bi bile drugačije, logistika bi u većini situacija bila jednostavnija, ali sada kad su djeca veća (a imaju dosta zajedničkih interesa) pokazuju se prednosti - idu zajedno na ljetovanje bez nas, ponekad idu zajedno van bez nas, ali ima svaki i svoje društvo (uz dosta preklapanja jer su generacijski blizu). Ali to se odnosi samo na jedan relativno kratak period. Oni imaju svaki svoj život i svoje interese, pa će imati i svaki svoj put.
Kako će dalje organizirati svoj odnos, ovisi prvenstveno o njima. Neka mi nitko ne govori da JEDNAKO odgaja svu svoju djecu, jer to je kao prvo nemoguće, a kao drugo neizvedivo - nisu svi rođeni u istom trenutku, a čak i blizanci imaju svaki svoju osobnost koja i te kako utječe na odgoj. Dijete nije tabula rasa, ima svoj karakter i osobine dobivene rođenjem koje se razlikuju kod svakog pojedinca, pa ne možeš unaprijed znati što i kako.... Uostalom, bilo bi dosadno da sve možemo predvidjeti.
nisam vidjela ovaj tvoj post dok sam pisala svoj, da sam vidjela ne bih ja pisala.
:-)Citiraj:
Situacija je: imam jedno dijete i nastojim se s time pomiriti. Kako?
zar zaista misliš da postoji univerzalni odgovor kako se pomiriti s onim što ne želiš?
zar uopće misliš da postoji dovoljno dobar odgovor na to pitanje?
znaš i sama da ne.
Anemona, kao što sirius reče, ja recimo imam jedno dijete i ne osjećam da se imam sa čime nositi, a i ne razmišljam o prednostima i manama moje obitelji takve kakva je.
Da, recimo, imam kolegicu sa posla koja ima dvije kćeri koje su jako blizu po godinama pa ih svuda šalje zajedno (i same, npr. u kino), i to mi se čini zgodno, ali sam svjesna i da je to specifična okolnost te određene obitelji.
Ja iskreno ne mislim da itko (tko planira) ima djecu zato da im starije dijete ima društvo ili da ne ostane samo ili zato da ima dijete poslati sa nekim na klizanje, nego iz želje za djetetom (drugim,trećim ili petim). Ne mislim da je želja za drugim djetetom išta manja nego želja za prvim, pa u skladu sa time, ako nisi, probaj pročitati temu o izlaznim strategijama na potpomognutoj.
Hvala mima, naravno hvala i svima tko se javlja na temu, pročitala sam sve strategije uključujući i tu temu na potpomognutoj.