Ja ne, ali imala sam u starom stanu tu famoznu narančastu kuhinju - naslijedila sam je od bake.
Sad nam je u vikendici! Neuništiva je!
Inače je bila neka domaća sapunica prije dosta godina na tv-u, i siromašna obitelj je imala kuhinju kao ta moja.
Printable View
Ja ne, ali imala sam u starom stanu tu famoznu narančastu kuhinju - naslijedila sam je od bake.
Sad nam je u vikendici! Neuništiva je!
Inače je bila neka domaća sapunica prije dosta godina na tv-u, i siromašna obitelj je imala kuhinju kao ta moja.
I paketi sa sela... Svako jaje zamotano u novinski papir... To nam je bila fešta od jajca:dancingfever:
moja škola je jedina u našem gradu koja je zadržala staro ime. možda zato što samo ona nije nosila ime heroja nob-e nego pjesnika petra preradovića :mrgreen: sjećam se da smo morali znati onu njegovu "zora puca, biće dana". i kako sam bila u literalnoj sekciji tako smo jedne godine išli u njegovo rodno mjesto grabovnicu, a primili su nas učenici neke virovitičke škole. tad smo često imali razmjene učenika. tako je jedne godine bila kod mene jedna željka iz zagreba i donjela mi foto album s drvenim koricama na kojima je bila izrezbarena zagrebačka katedrala. iduće godine sam ugostila tijanu iz beograda. doduše, to je bilo u višim razredima.
škola je i danas na istom mjestu. jedino je neko drmnuo bistu i valjda je prodao na otpad. na poluotoku je, blizu filozofskog i rive. jedino što smo mi niže razrede išli u manju i stariju zgradu koja je bila preko puta nove škole. kad sam krenula u 5. razred onda su se svi prebacili u tu novu zgradu i sjećam se da smo krenuli na nastavu tek u 10. mjesecu jer se renovacija bila otegla. moji su me te godine pokušali prebaciti u bližu, kvartovsku školu, ali ja nisam nikako htjela. bolje da ne kažem što smo mislili o tim drugim školama. jedino smo još jednu priznavali kao "gradsku", a ove ostale smo nazivali seljačkim :roll: znali smo biti baš prgavi u tim međuškolskim prepucavanjima.
Ja sam valjda među najstarijima, počela 77.
Sjetila se neki dan iznenada kako nam se naša drugarica razrednica odijevala - imala je cipele od pletene kože, onako kao riblja kost, pa na laganu petu, ajme koji detalj...
Sjećam se vježbi Ništa nas ne smije iznenaditi, kad bi počelo neko zvono kao opća opasnost i onda mi u improvizirano sklonište - eh da nam je netko u vrijeme brastva i jedinstva znao da će to stvarno jednog dana biti u budućnosti, ali uistinu...
Užina je često bila od grisa i malo čokolade na vrhu /kakaa/ pa bi mi nastojali što prije ugrabiti tanjur s najviše kakaa na površini.
Znali smo s roditeljima ići u Trst ili Leibnitz, u staroj Jugi je to bilo ono vauuu... samo nešto su mi fulali kod kute, moja je bila crna s bijelim ovratnikom pa sam bila kao crna ovca među plavim kutama. A meni je uvijek najdraže bilo kupiti limenku Coca Cole pa onda od nje kasnije napraviti kutiju za olovke ili druge sitnice. Mirišljave gumice, pa to je tek bilo pravo bogatstvo!
Na zboru smo pjevali najviše pjesama o Titu, pa smo redovno mi u zboru imali i petice iz glazbenog odgoja, po defaultu. Jednom sam čak i pobijedila na likovnom natjecanju na temu NOB-a (narodnooslobodilačkog rata), jer sam uokolo svakog partizana pažljivo vodenim bojama oslikala zelenu šumu i livadu na kojoj su se borili (!).
S obzirom da je većina djece (to je bila kao neka malo bolja škola) već učila jezike, kad je započeo prvi sat svi su nešto govorili s učiteljem u četvrtom razredu u kojem se počeo tek učiti jezik, a ja bih se paralizirala i imala doste loše ocjene jer nisam znala beknuti jezik. Francuski još manje. I danas kaskam za tim :-)
Inače, i dan danas se sjećam opširne zadaće koju nam je učiteljica zadala za 1.11. kad je dan mrtvih i mojih staraca koji su komentirali da nam je to namjerno dala za taj dan. Iz prirode i društva.
Ima toga još puno, ali evo ovo su mi neke prve memorije na tu temu... baš dobra!
sad je ovo par godina kasnije, nije prvi
ali, moje je pismo bilo u stafeti lol
Meni je najbolje bilo kako smo pisali: Druže Tito, ti si se rodio ..
Kao da on ne zna gdje se rodio!?
Ja se svega sjećam, krenula u školu '85:
- imala sam torbu s štrumpfovima, i dobili smo žute marame da nas vide u prometu
- iz hrvatskog je bila knjiga Dobro jutro 1,2 i 3 - sjećam se teksta: Šime ima maramu.Mara ima zastavu. :-)
- u knjizi iz matematike su bili Mate i Tika i bilo mi je čudno zakaj nose kute jer mi nismo nosili
- sjećam se da su neki na glazbenom umjesto "partizanko Jelo" pjevali "partizansko jelo" jer nisu skužili da je to "partizanka Jela" LOL
- na likovnom smo imali podloge od izrezanih najlonskih vrećica
- u prvom razredu smo se u dres za tjelesni presvlačili u razredu
- kad je bilo varivo nisam ništa jela za užinu (cijelu osnovnu) pa se sjećam vrtoglavica i iskrica pred očima od gladi kad sam išla doma
- sjećam se da se u prvom razredu jednu cura pokakala u gaće jer ju je bilo strah reći učiteljici da joj je sila, pa ju je poslala doma
- učiteljica je dečkima za kzanu prolazila s gumicom za brisanje po vratu gdje počinje rasti kosa (jako peče) i stajanje u kutu je bilo uobičajeno
- imali smo televizor zaključan u ormaru :-)
- stajanje u redu u potkošuljama kad je došla doktorica iz grada da nas cijepi
- one štrikane papuče crvene za cure i plave za dečke
Moje dijete nosi podlogu od najlonskih vrećica... Zar postoji nešto drugo?!
a i presvlače se u razredu...
Postoji. Komad plastičnog stolnjaka na primjer. A postoji i presvlačenje u svlačionici :mrgreen:
Za drugo znam :mrgreen::mrgreen:
Ali o podlogama nisam nikada razmišljala... Uvijek čuvam velike vrećice ili param vrećice za smeće :angel:
Nekreativna majka... Al dJeca se ne žale pa onda valjda ima još mama kao ja...
Ima za kupiti podloga za likovni u Lidlu, ali nemam pojma kaj se sad nosi, još nismo došli do te faze. :-)
Mi smo se u svlačionicama presvlačili od drugog razreda. Moja mala od prvog sata tjelesnog ide u svlačionicu
Netko je pisao, a ja se odmah sjetila cijele pjesme: Crvenu maramu nosit ću ja i plavu kapicu tra-la-la-la, crvena zvjezdica na kapi sja, od zlata marama tra-la-la-la :-) Sjećam se i melodije.
A pionir - prva slova koja smo morali znati su od: pošten, iskren, odan, napredan, istrajan, radin. Ovo radin nikad mi nije bilo jasno što znači. Bit će nisu mogli smisliti bolju riječ :-)
I onog, danas kada postajem pionir, dajem časnu Titovu riječ, da ću marljivo učiti i raditi, poštovati roditelje i starije i biti vjeran i iskren drug.
kakva "od zlata marama"?!
o vratu marama
i zakletva ti ima sam prvu kiticu, to je interesanto svi znaju samo prvi dio, onaj drugi dio smo svi malo stavili po strani :mrgreen:
Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži danu riječ;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!
a druge se kitice ne mogu sjetiti, ali mi se čini da je i tu bilo drukčije...Citiraj:
spajalica prvotno napisa
ja se sjećam prezimena iz imenika po abecednom redu :-)Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
pa naravno, a kako drukčije ?:lol:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
avdić
bakmaz
bartulić
blažanović
brezovečki
čurčić
dodaj
filipović
jarnjak
grubić
kapitarić
kesek
kramarić
krizmanić
kučanić
kuhtić
majetić...
u 5. razredu smo saznale koja je cura još u 4. imala menstruaciju (uspjela/željela je to s učiteljicom držati u tajnosti)
a u 7. nam se "prijavila" i jedna koja je imala spolni odnos
za onu crnogorku iz dbk sam već čula da je bila izuzetno loša drugarica.
znači, stvarna je, kao i suha svinjska glava iz titovog djetinjstva :mrgreen:
da ne povjeruješ...
imala sam i ja jednu koju je bilo strah u 8 osnovne da je trudna, pa je popila maminu vaginaletu, nije ni znala da je to vaginaleta, ali znala je da ima neke veze s vaginom, pa smo je mi slusali s ovakvim ocima :-o kako je to tesko bilo progutati.
da bi onda kcer ginekologa to malo isptala i objasnila i njoj i nama kako je to nis koristi u smislu ako i je trudna da joj nece pomoci.
joj kako je vesela ta osnovna skola bila.
zuska i nas je drugarica mlatila velikom, debelom šibom,
a oni koji su joj posebno stali na žulj
morali su skupiti prste dok je davala packe,
e to je bilo bolno.
imali smo 88 ruža za tita ispred škole,
koje bi ona svaki dan išla po malo njegovat,
kad bi se vratila uvijek bi neko fasovao s tom šibetinom.
uh
da je mene netko u školi prstom taknuo, moja mama bi školu srušila
:ne pada jabuka daleko od stabla:
istina, ha ha... mogu i ja pogriješiti, prošlo ipak nekih 35 godinica....Citiraj:
apricot prvotno napisa
Sad mi je lakše :) :šala:Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Što se tiče menstruacije, mene je - najmlađu i najmanju u razredu - dopalo da dobijem prva, u 6. osnovne, s 11 godina. Bio mi je kraj svijeta, cijeli sam dan plakala, frendica me tješila, mama objašnjavala (nije mislila da će to još).
Drugoga dana došla sam u školu, hrabro stala pred cijeli razred i rekla: "slušajte, dobila sam menstruaciju, ako nekoga zanima što je to, neka me pita, ali neću da me zbog toga tračate ili zezate jer je to normalno i sve će je curice uskoro dobiti".
Muk, svi su zinuli, curice se potom sjatile oko mene, a dečki su rekli "svaka čast". I nikad me nitko nije zezao sbog toga, za mjesec dana dobila je moja frendica, njoj je bilo bed stati pred razred, ali ni nju - ni niti jednu kasnije - nitko nikad nije zezao, s tim da su dečki tražili da ih se o tome ravnopravno obavještava kao i cure :)))
Hahaha, kakva sjećanja :)
zuska, borac od malena, svaka čast. :naklon:
pamtim još i one tvoje druge postove iz djetinjstva, s onom časnom zločestom. evo ti još jedan :naklon:
ja ne znam kako te ove naše rode još nisu vrbovale da im se priključiš :mrgreen:
Ovako nekako se ja sjećam tog dijela (iz glave, bez google-a):Citiraj:
mama pticica prvotno napisa
... da ću slijediti put pravih partizana, poštivati roditelje i starije i napredne ljude svijeta koji žele slobodu i mir...
kako to misliš, pa sve smo mi Rode :)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
:lol:Citiraj:
Zuska prvotno napisa
zuska, stvarno si sila!
(tako bi se, u ono naše doba, reklo za nekog tko zaslužuje naklon)
:lool:Citiraj:
spajalica prvotno napisa
a majko moja mila... :mrgreen:
ajoj generacijo što si posenilila :lol:
iz hrvatskog je "Sunce na prozorčiću" bila dodatna čitanka a radilo se po udžbenicima "Naš put" 1, 2 i 3 8-)
kasnije je došlo Dobro jutro ;)
:štreberica:
:idea:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ha,ha
prva cura u našem razredu je dobila mjesečnicu u 4. razredu, to smo svi otkrili kad smo išli na bazene, a ona ne jer se nije mogla kupati.
ali, negdje u 7. smo otkrili da najmanja i najmršavija od svih nas nosi grudnjak, u šoku smo bile i drugi dan sve u grudnjaku došle u školu. Ne sjećam se da su dečki bilo koga zezali oko mjesečnice, ali grudnjak je već bila druga priča.
joj sad sam se sjetila kako je drugarica zapela u onom spomeniku na kozari.
bili smo negdje 3. ili 4. razred na ekskurziji,
ona je sirotica ušla unutra, ali kako je bila debeljuškasta nije mogla kroz one otvore van.
na kraju su nas djecu rastjerali, ostali učitelji jel,
a nju su čupali/gurali van :kbell:
ajme meni, jadna, al suze mi idu :lol:
ovo tvoje je odmah poslije čokoladine sa dlakavim madežom :lol:
Ajme...
:lol:
gledam ja što vi to pišete drugarica ovo, drugarica ono :mrgreen: očito su mi sjećanja isparila:oops:
Da nemam slike iz bolnice gdje sam imala primanje u pionire ne bi ni znala da sam primljena :mrgreen:
Nama su u prvom razredu dali da gledamo film Pakleni toranj u skolskoj dvorani za priredbe :psiholog:. Ja sam se toliko bojala da sam zaspala od straha. I sjecam se pjesmice
Ti me pitas koga volim
Evo da ti odgovorim
Brzo citaj prva slova
Eto tebi odgovora
Ajme, koja genijalna tema!
'79. sam rođena, u školu sam krenula '85. Drugarica mi je bila mama (bio je samo jedan razred u smjeni, da sam išla kod druge učiteljice, bila bih u suprotnoj smjeni od mame i nakon škole bih bila sama doma, a to mama nije htjela), jedva sam čekala da dođem u više razrede.
Imala sam plavo-žutu torbu na Štrumpfove. Čitanka je bila Dobro jutro 1, 2, 3; Pucka se sjećam dan-danas. Mučila me pjesma "Jeste li vidjela moga sinka Janka", nikako nisam kužila što mu se jadnom desilo.
Ne sjećam se puno toga, tek par fleševa iz nižih razreda. Dobro se sjećam primanja u pionire i zakuske poslije, bili su prefini sendviči i orandžada. Sjećam se žutih marama.
Jedna od najljepših uspomena iz osnovnjaka mi je moja divna profesorica engleskog. Engleski smo dobili u 4. razredu i tada sam odlučila što ću studirati (i nijednom u toku školovanja nisam se predomislila, diplomirala sam engleski).
Moja škola je nosila ime narodne herojke, a prijateljska škola nam je bila jedna škola iz Aranđelovca u Srbiji.
Cao Cao nismo dobivali u školi, to me asocira na faks.
Sjećam se Mate i Tike i Jacka i Jill.
samo sam se došla postrojiti. oš veljko vlahović