-
Otkako živim u svojoj maloj sredini pojam zdravstvene skrbi i odnosa prema pacijentima mi se malo izmijenio. Kvaliteta i znanje se doista ne mogu usporediti sa Zagrebom, ali odnos prema pacijentu je mnogo humaniji.
Kod pedijatrice sestra ima pult - ne šalter, otvoreni pult - u čekaonici. Zaprima pacijente, diže telefone i priča s roditelima, spaja s doktoricom, ispisuje što treba, kad je doktorica treba, uleti unutra i pomaže...i cijelo to vrijeme, dok je za pultom, mi roditelji možemo s njom razgovarati. Nisam primijetila da je ikad bila ljuta ili nabrijana, zna biti u gužvi i letati amo-tamo, ali onda se i mi koji čekamo prilagodimo tome. Nikad nisam doživjela neugodnost sa strane sestre ili pedijatrice, uvijek profi pristup, uvijek se može zvati telefonom, dobiti savjet...
Kod moje doktorice opće prakse, na stranu što mi je ona uglavnom receptomat i što nemam nikakvog povjerenja u nju (to je ona koja propisuje atb jer "ljudi dođu pa očekuju") i čudna je, ali sestra je super ljubazna. Ne samo da se može kucati, ona to i očekuje. Svatko tko dođe novi, ako unutra nema nikog, pokuca, uđe i porazgovara. Nikad je nisam čula da je digla glas, nekog poslala van ili bila zajedljiva. A bogme čekaona nikad nije prazna.
Kod socijalne ginekologinje sestra ima otvorena vrata svoje ordinacije prema čekaonici. Vrata se zatvaraju samo kad je unutra pacijentica koja priča sa sestrom. Ta sestra je uvijek ljubazna, kad dođu nalazi, nazove na mobitel i obavijesti da su stigli pa se dogovaramo oko termina. Uvijek izlazi u susret.
Sve tri sestre su dostupne u radno vrijeme telefonom ili osobno, uvijek su spremne reći je li gužva ili nije, dati savjet, prespojiti doktorici, a nije da im ordinacije zjape prazne...Evo, govorim o javnom zdravstvu.
I onda kad moram do specijaliste u neku drugu bolnicu u jedan od većih gradova u blizini, onda doživim ovo što ovdje spominjete. Otuđeno i nadmeno medicinsko osoblje.
Kad sam bila na amnio, naručili su nas da budemo tamo najkanije u 8. Skupila se grupica trudnica i pratnje u čekaonici sa 4 stolice i čekale smo (stajale) 2 sata bez da nam je itko došao reći zašto čekamo i koliko ćemo dugo još čekati. Ja sam u jednom trenutku sjela na pod, to su učinile još neke trudnice koje nisu imale mjesta....a sestre i doktori su prolazili kraj nas kao da ih se to ne tiče, nisu nas ni pogledali. To je učinila samo jedna osoba koja je promrmljala kako nije u redu da trudnice sjede na podu.
Naravno da nije u redu, a nije u redu ni da trudnice ili bilo koji drugi pacijenti sjede u čekaonici 2 sata nakon što su naručeni, bez da im itko objasni zašto čekaju i do kad će čekati. Riječ je o odnosu prema pacijentima, a ne o količini novaca i novim aparatima. Odnos prema pacijentima ne košta, ali jako povećava kvalitetu usluge i najvažnije - dojam kvalitete.
-
zgodno je to s pultom i otvorenim vratima
ali, što kod otvorenih vrata nije propuh?
a i što ne smeta vas koji ste unutra, i koji bi možda htjeli tu sestru pitati nešto, što ne želite da zna cijelo selo, da je kao na kolodvoru, da nema privatnosti?
-
konkretno, kod našeg ginekologa je tako, otvorena vrata, i pacijenti ulaze kod sestre kako žele, stalno je prometno
pacijentica koja je iduća na redu za ući kod doktora sjedi kod nje
drugi ulaze, pitaju, ostavljaju knjižice, traže nalaze, ostavljaju nalaze....
često sam tamo u prolazu i već sam, prije ove teme, primjetila kako često toj ženi, koja tamo sjedi i čeka to ne odgovara
jer ona bi nešto pitala sestru, s njom bi porazgovarala, iskoristila to vrijeme prije ulaska ginekologu za razgovor sa sestrom
jer radi gužve i velikogo broja pacijentica, ne može nešto puno razgovarati s dr. unutra kada je na pregledu
neke informacije bi joj mogla dati i sestra
ovako je to nemoguće
i sestra je pretvorena u šaltersku službenicu
-
Zuska, a meni se baš čini (u maloj sredini) da dr. za djecu ili pedijatar (tko več gdje postoji) mora biti "bolji" dr. nego u Zgb.
Večina liječenja se svali na procjenu dr., a u Zgb., za svaku nedoumicu se vadi krv, ide na bris,...
U Zgb., velik broj roditelja odluči otiči na hitnu (Zaraznu ili slično), a kod nas ne.
-
Kod mene dr op ima sestru koja ima samo salter u cekaonici.
Malo je nezgodno za neka pitanja, selo jelte...ak je netko tamo, svasta cuje...
Ali meni to ima i puno vise prednosti
-
Anemona, u pravu si...
A70v, pa otvorena vrata znače da kod sestre nema nikoga, ja pokucam na njih, uđem i zatvorim ih. I dok su zatvorena, pričamo, nitko ne ulazi. Kad izađem, ostavim otvorena vrata da sljedeća pacijentica zna da može ući...ako nema nitko novi, onda sestra radi svoje..
Kod pedijatrice, u principu se ne treba sa sestrom pričati pred svima, ona te zaprimi, ako ti želiš sa sestrom popričati zašto ste došli, ok, ako ne, čeka se da uđeš kod dr i tamo imaš svu privatnost jer nitko ne kuca. A da mi je neki bad pred sestrom i da moram na samo popričati s njom, bez problema je zamolim da odemo u posebnu prostoriju u kojoj ona previja, inhalira i sl.
-
A kako su onda sestre kod privatnika ljubazne? Kao i liječnici koji tamo rade, kao da promjene ličnost od jednog radnog mjesta do drugog. Moje iskustvo je takvo da s ako moram u bolnicu itd. odmah se pripremim na živčenjake i nisam ljubazna ali sam pristojna-dobar dan,hvala i doviđenja. Jednom se šalterska sestra izderala na mene i odgovorila sam joj da je nepristojna i da ne treba dizati ton jer mi nismo skupa ovce pasle na što se ispričala i rekla da ima loš dan, gužvu itd....
Po pitanju vezanja uz pacijente-da, lakše je da smo samo brojevi kao i naša djeca, lakše u emocionalnom smislu, pa gdje bi psihički došli liječnici da se vežu za pacijente? Međutim, ako sam već broj onda me tretirajte kao broj, bez izderavanja, galame, bezobrazluka itd. Jer brojevi mogu postati i iracionalni :)
-
Generalno gledajuć imamo dobre bolnice i dobre liječnike, sestre i ostalo osoblje.
Usporedba s bilo kojojm djelatnošću nije fer jer više nego igdje ovdje rade osjećaji.
Moje zadnje iskustvo s tehničarkom na EEG snimanju u Vinogradskoj je jako loše i uvijek je bilo loše jer ta žena uvijek kasni i šeta okolo, ali mi ne pada na pamet cijelu pedijatriju zbog toga pljuvati.
U rodilištu bolnice Sveti Duh sam rodila i opet generalno gledajuć su ok.
Ima taštih liječnika, ali ima ih svuda.
Sestre su meni bile ok, doktori isto.
Kad sam pitala, dobila sam odgovore.
Jedina mi je zamjerka bila što su u predrađaoni držali žene u trudovima i one bez, koje su bile na promatranju.
To nije dobro, ali je tada to tako bilo pretpostavljam zbog manjka prostora.
-
Vezano za važnost ok odnosa i razgovora s pacijentom, neki dan sam slušala Exploru, emisiju u kojoj gostuje znanstvenik Korado Korlević, ja ga jako volim, uglavnom, jedna od tema bila je i homeopatija i homeopatski liječnici i on objašnjava zašto homeopatija nema medicisnku vrijednost, ali djeluje, odnosno kakva je važnost razgovora s pacijentom koji prakticiraju homeopatski liječnici i koliko je to važno za aktiviranje procesa samoobrane u organizmu.
Zanimljiva teza, vi koji želite poslušati taj dio (par minuta), možete na http://znano.st/explora/, emisija od 11.11.
Možete vidjeti popis svih tema i minutažu pa kliknuti točno kad treba. Preporučam i dio Tjelesna težina može biti nasljedna (teorija o bakterijama koje su zaslužne za debljinu) te dio o medu. U biti svaka emisija je u cjelosti zanimljiva, preporuka.
-
Trebale ste vidjeti koje sam ja biljeske napravila nakon prvog prijema u trudnoci na ginekologiju u Kasindolu, Sarajevo. Vristala je svaka rijec, ali ga nisam postala... kasnije mi je bilo drago. Pet puta sam lezala tamo i nije svaki put bilo bajno. Imala bih jos koju vristecu stranicu dodati. Na kraju sam se tamo porodila, lezeci tamo toliko puta sam se svega naslusala, svacega nagledala, svasta dozivjela. Ali nije sve bilo lose, bilo je puno lijepih trenutaka, a lose nije bilo toliko lose da ne bih nasla snage u sebi prijeci preko toga. Sad sam isto imala porod koji nije bio idealan po mojoj zamisli, na drugom mjestu, ali nekako se nisam mogla ojaditi radi tih stvari. Mislim da nisam push-over radi toga. Nisam ja osoba po kojoj se gazi ili koja ne zna sto hoce. I stvarno suosjecam s zacetnicom ove teme i svime sto je prozivjela. U trenutku, tj. trenucima kad smo toliko osjetljive, treba nam maksimalno od ljudi i od struke i od institucije... to sto se zna dogadati, to nije nitko zasluzio. A da ne pricam o tome koliko nas ,gdje god da zivjeli, kosta zdravstveno...
Ruzni dogadaji povlace za sobom ruzne stvari. Ja sam isto pisala o svom jednom iskustvu na klinici u hadzicima. Bilo je pitanje ultrazvuka, nista kriticno ili vezano za zdravlje djeteta. Ispali su ok s povratom novca i stvarno su dali sve od sebe da se ispricaju meni kao korisnici usluga, ali me i dalje cini jadnom jedno-to sto sam radi tudeg propusta kroz to uopce prolazila. Nista mi nije pomoglo to sto sam napisala, sestra koja je zabrljala nije se ni ispricala vec me pred punom cekaonicom uvjeravala da sam ja pogrijesila, a umjesto nje se ispricavala uprava i doktor koji su bili vise nego ljubazni, a nisu imali veze s greskom. Tako da sam se grozno osjecala i radi te cinjenice. Tko nije kriv, taj se ispricao...
Promijenila su me iskustva. Kad je porodajni doktor rekao u noci mog poroda- "Da si meni dosla popodne, ti bi vec bila porodena i s bebom" (u popdnevnim satima se pocelo nesto dogadati, bila sam samo tri prsta otvorena), samo sam se u sebi nasmijala i nisam to uopce osobno shvatila. Jer ja nasilno ne bih dala, a njima je praksa poradanja takva kakva je. Da mi je to rekao pri prvom porodu, sigurno bi o tome bilo ovdje rijeci... hehe! Nadam se da ce nas i dobra i losa iskustva promijeniti NA BOLJE! Da bidemo oprezne i pametne i blage prema ljudima koji u ovim ocajnim vremenima rade katastrofalne poteze i nisu ni svesni koliki rez znaju ostaviti na nasim srcima i u nasim zivotima.
Zekanino TAPKANJE hehe
