cvijeta, ti bi rađe da pjeva da mu je super kad se stisne uz njeno toplo dupe? :lool: MM taj stih smatra pogođenim u sridu!
Printable View
cvijeta, ti bi rađe da pjeva da mu je super kad se stisne uz njeno toplo dupe? :lool: MM taj stih smatra pogođenim u sridu!
Propitaj radije (ako već i ne znaš) tko je u toj ekipi koja je išla ili kanila ići na koncert.
U ovoj dobi važniji je vlastiti čopor u publici nego ono što je na pozornici. Može biti bilo kaj. Uostalom, nama je u srednjoj školi bila glavna fora ići na vatrogasne zabave po okolnim selima. Sad je to vjerojatno ovakva vrsta koncerata. Ali možda je slučajno jer se ukazala prilika. Da je štajaznam Belan imao koncert, išli bi slušati njega. Uopće nema veze to što je on muško i star (kao ja, he he he). Bitno je da se nekamo ide. I diže ruke.
Ali taj lobi starijih klinaca je koji put jako pozitivna stvar, jer ne bave se oni samo koncertima - mog starijeg sina (on je sad skoro 15) dečki iz glazbene škole su odgovorili od strukovne škole i nagovorili da razmisli o upisu u matematičku gimnaziju. To je super! I da se ti dečki ponude da ga uzmu sa sobom na nekakav, bilo kakav koncert, bome nisam sigurna da bih išta zabranila. To je dio odrastanja. Uostalom, moraju i to vidjeti, da bi znali prepoznati ono što valja.
Bit će još prilika.
Ja ne znam kaj je toj djeci. KAd sam ja imala 13 godina bilo je sramotno slušati npr. Nove fosile.
nena i boy george u mom slučaju :mrgreen:
99 balona :mrgreen:
sjetila si me na more, i na tu neku "posebnu" atmosferu i kriterije koji po ljeti vladaju.
kod nas na otoku ima djece koja lunjaju okolo sa društvom po selu do 2-3 u noći već sa 9 godina,
na feštama već na veliko puše i opijaju se sa 11, 12 godina.
sa 13, 14 + to već budu cjelonoćna lumpanja (nema se kud izaći, nego je to party u nečijoj
konobi uz galone alkohola), pa se prespava idući dan...
roditelji obično puno rade u turizmu ili su pak na odmoru (i od djece)
i đir je: mjesto je malo, svi se znaju, nema nikakve opasnosti...
sve nekako jedno vuče drugo, i sve je to normalno, "po otočki"...
u to vrijeme već počinju i odlasci na fešte u susjedna mjesta: brodom ili autom, uglavnom
voze roditelji, međutim s vremenom i tu pažnja olabavi pa voze mladi koji su tek dobili vozačku...
...na žalost nedavno smo imali jedan gadan sprovod koji je sve naučio pameti, ali bojim se privremeno...
društva uglavnom čine svi mladi iz sela, dakle od cca 14 do 30 (tj. dok se ne ožene), tako da
mnogi roditelji imaju i onu neku lažnu uzdanicu: "sa starijima je, paze na njega" (moš mislit: pijani ko letva u 5 u jutro), s tim da su
ti stariji najčešće i rođaci, možda braća
dapače, prvi odlasci sa tim "velikim društvom" su neka vrsta inicijacije.
što se roditelja tiče, kao da nakon onog početnog popuštanja: nek ostane do ponoći, umjesto do 9
koliko bi dopustili doma, sve izmakne kontroli i kriteriji skroz, skroz odu u "kupus"...
ne znam jel tako svugdje, po malim mjestima, ljeti, na moru?
Uostalom, kad smo već počeli spominjati izlaske iz "naših vremena", ja sam prvi put otišla u "pravi" disko negdje isto u toj dobi (7. ili 8 razred osnovne), nakon školskog plesnjaka. Moji doma su znali za taj plesnjak, ali pojma nisu imali da ćemo mi uteći u 200m udaljeni gradski diskač. Nisam ostala dugo - koje je to bilo razočaranje (podrumski mračni i smrdljivi prostor) ali ne bih ni za živu glavu priznala da me se nije dojmilo. Bilo je bitno otići u tu rupu i biti viđen ondje.
Offt. ja baš nisam bila ljubitelj lumpanja, pa sam puno puta u društvu znala reći da me mama ne pusti ili da me ne pusti dulje od 10 navečer, iako me doma nisu baš gnjavili.
Posaljem i ja sms, al svako malo pogledam di su
cvijeto :lool:
i kao epilog ovome bi rekla da se slažem sa pikulom.
ima djece, mladih koji nakon takvog provođenja vremena završe školu, faks, srede se u glavi,
ali ima i puno više onih kojima karijera konobara (ne želim vrijeđati nikoga) bude vrh vrhova životne
ambicije, odnosno život se svede na čekanje "lita", provođenja "lita" i prisječanja na "lito",
a "lito" = cjenolonoćno ispijanje galona alkohola + jedan skok u more u odjeći u 5 u jutro.
pa dobro ima valjda neka siva varijanta između te dvije? mislim, ja bome svoje neću puštati da od 13.lumpaju cijele noći i spavaju cijele dane, ali im isto tako neću oduzeti svu čaroliju pripitog ljubakanja na plaži uz gitare, ili rozgu, a da bi shvatili da je dan dan, a noć noć.
Ja se sjećam - 7 i 8 razred - slušali smo Azru i Bijelo Dugme - nešto ranije su bila popularna Srebrna krila (ali znam da meni nisu bili nešto). To dobro pamtim jer je Dugme bilo hit kada smo bili na malom maturalcu, u osnovnoj, a Azru pak s druge strane pamtim jer sam se u to vrijeme bavila sportom pa znam što smo slušali na turnirima i pripremama.
Ovo što slušaju danas, je meni prestrašno, ali me malo pripremila prijateljica koja ima nešto stariju djecu od moje. To ne znači da mi je lakše, ali me nije toliko šokiralo.
ja ću samo reći nešto što je davno rekao springsteen: svi mi najviše volimo muziku uz koju smo se prvi put...jel...khm... zabavljali.
Dobro si još i slušala bilo što domaće. Kod mene je sve što je bilo na hrvatskom bilo sramota. U našem disku slušala se klasika: The Doors, Pink Floyd, Deep Purple i te stvari, ponekad The Beatles. Zapravo, to je vjerojatno razlog što smo se u određenoj dobi okrenuli vatrogasnim zabavama - tam se slušalo domaće pjesme "Srce ti je kamen" ili "Di si bila Micika..." i čovjek se mogao dobro proveseliti.
Ja bih htjela naci ovu sivu zonu o kojoj sasa prica
Al me strah da, kad za to dodje vrijeme, necu je znati naci
A post prije sam fulala temu :mrgreen:
Ja, kad se sjetim teenagerke sebe, koma...Ma, bilo mi je super, roditeljima vjerojatno manje ali eto - u to vrijeme sam naučila o životu više nego ikad prije i kasnije. Najviše smo izlazili oko 17,18-te, nakon toga je već išlo prema zatonu, a nakon 20 smirivanje (upoznala mm)...
Ja ću svoje pustit, sve dok su sve obaveze izvršene mogu ić ali da znam od prilike gdje i s kim su (barem do 18).
Ja sam ipak najviše izlazila na faksu
Paaa, kad bolje razmislim, ja sam kao In Love više izlazila u srednjoj školi. Kasnije sam imala više prilike i manje želje. Na faksu su mi bolji bili višednevni izleti i ljetovanja, a subotnji izlasci su mi bili bolji (i daleko važniji) u doba srednje škole.
Na faksu - znali su mi prijatelji iz Zagreba reći "blago tebi, tebe nitko ne pita kad dođeš doma", što je bila istina. Moji su roditelji ostali u provincijskom gradiću, a ja s 18 godina u Zagreb, kao i hrpa drugih. I nitko me nije pitao kad se vraćam u podstanarsku sobu. Ali nitko me nije pitao ni jesam li gladna, jesam li umorna, da li išta trebam, da li me boli glava.... ništa. Pa čovjek brzo prestane razmišljati u relacijama do kad bi trebao doći doma. Više mi je na faksu značilo negdje zaraditi kakvu kintu nego dangubiti navečer vani. Voljela sam tu i tamo izaći u kino i na kojekakve izložbe, ali drmusanje u klubovima mi je bilo :roll: ... I moj provincijski ukus mi se činio boljim od onoga što se nudilo u metropoli (šok mi je bio kad je moj prvi dečko obožavao Groznicu subotnje večeri, što smo mi "provincijalci" smatrali komercijanim smećem. (Uostalom, i danas tak mislim, ali to je možda stvar generacijske pripadnosti, a ne dobrog ukusa.)
Ali srednja škola.... majkobožja, kad se nacuga ekipa na zabavi pa se pomlate... a prije toga se časte kojekakvim izrazima "Ti buš moju curu petal.... MrtVEC! " Jedino čega sam se bojala bili su pijani vozači. Ako odeš nekam vrit na zabavu, nije se lako vratiti s nekim trijeznim. Uostalom, dobar prijatelj mi je tako nastradao, ali srećom, sve je dobro završilo. Ufff, bilo je svega. Ne usudim se svojoj djeci to ni pričati - zabave, klijeti, vikendice... uglavnom potoci alkohola (nisam baš bila ljubitelj, ali to sam doznala eksperimentalno, he he he :oops:).
Ne mislim svojoj djeci ništa braniti, ali kao i In LOve, pazim već sada u kakvom se društvu kreću. Ekipa iz glazbene škole je stvarno za poželjeti, bar za sada. A što ih čeka u srednjoj - bumo vidli...:-)
Joj, ja isto svojima ne pričam.
Ali se sjećam kada sam već bila "veliko" dijete tata mi je jedno ljeto ičao (a i on je vjerojatno puno prešutio) dogodovštine iz svoje mladosti. I tam je bilo svega, a mogu si misliti šta mi sve nije ispričaoje sve prešutio
budi bez brige. naci ces je. a djeca ce ti pomoci u trazenju. :mrgreen:
siva zona je dovoljno velika i ona je standard.
roditeljstvo je proces, rastu djeca, a rastu bome i roditelji.:joggler:
jest da nekad cupas kosu, nekada ti kao i cvijeti pomogne sudbina, :lol: no u principu nismo mi ni prvi ni zadnji roditelji koji su u fazi da prate djecu dok polako ili manje polako iskusavaju svoja krila...
kako se ono lijepo kaze dajemo djeci i korijenje i krila. e pa, ukorijenili ih jesmo, a sad polako pocinju i letjeti...
Joj, cvijeto, divna ti je ova tema, evocira uspomene...
7. razred, 1990. 13,5 godina, prvi koncert u zivotu, Motorhead u Zetri, predgrupa Partibrejkersi... mislila sam da ce starci biti izricito protiv, ali su me zacudjujuce lako pustili da idem sa ekipom 2-3 godine starijom od mene i komsinicinom kcerkom odlikasicom i djetetom za primjer. Haha, da su znali koliko ta ekipa moze popiti prop'o bi mi koncert... Ne znam ni kako smo se vratili kuci, Kosevo je na dijametralno suprotnom kraju od dijela Sarajeva u kom sam zivjela. Srecom, pilo se pivo koje ja ne volEm, pa nisam pod gasom dosla kuci... Pa u decembru iste godine, Scorpions, ma super, sad bih opet u teen godine da mogu kako.
Standardni izlaz u 7. i 8. razredu mi je bio do 9.30. Mislim da ce i mojima otprilike tako. Slusalo se Pusenje, Azra, Corba, Atomsko, Metallica, Aerosmith, Clash, Ramones, a posebno pomno su se presnimavale kasete koje je frendici donosio tata iz inostranstva sa sluzbenih putovanja. A originalno izdanje "Appetite for Destruction" ta frendica je premotavala rucno, pomocu posebne spravice, da kasetofon ne bi slucajno istrgao ili istegao traku... I ucili se klasici, nedajbog da na kakvom derneku ne znas Smoke on the Water ili Stairways to Heaven, od sramote ne bi mogao izaci na ulicu.
Lijepe, lijepe uspomene...
Nego, da prestanem oftopicariti, vec rekoh da mi je za taj uzrast tokom zimskih mjeseci prihvatljiv izlazak do 9 ili 9.30 , a ljeto je svakako druga prica. Za prvi i drugi srednje prihvatljivo mi je da izlaze do 11, sto je sasvim ok vrijeme i za starije, s tim da bih djetetu od treceg srednje dopustila prave nocne izlaske petkom ili subotom.
Ali kakva sam, nije iskljuceno da necu slagat i zavezati ih za radijator kad za takve izlaske dodje vrijeme :)
ajme ja ne mogu vjerovati da se seve i rozga uspoređuju s pivom
ma stoput bi volila da pjevaju o stiskanju uz toplo dupe negoli štiklu i ženu majku kraljicu
i sad po ljeti sa 11 godina bude do 10 u kvartu a akd krene u izlazak što ja znam unaprijed koliko će ostajati
vjerujem da neće do sitnih sati ipak, barem ne prije srednje škole..
i uopće ne želim uspoređivati kako sam ja i kako će ona
to su sasvim različite društvene okolnosti
kod kuće sjediti neće, to znam... :mrgreen:
a da prepričavam svoje dogodovštine, e pa nisam luda...
kad budu imale svoju djecu, mooožda 8-)
nisam došla do kraja topiĆa, ali ovo moram potpisati da ne zaboravim.
najteži je prvi izlazak, ono probdiješ svaki sat,
pogrizeš nokte ili zanoktice, ovisi čemu si skloniji,
horori se vrte u glavi, od svega prijeti opasnost,
ako si pušač, kutija ne gine,
jedino se nisam alkoholizirala da mogu provjeriti drugu stranu :mrgreen:
drugi je mrvicu lakši.
i tako jedan za drugim i dođeš do toga da stvarno zaspeš dok je dijete vani :-o
pa se probudiš u neku doba u šoku i s osjećajem krivnje -kako sam mogla zaspati?????
a neprijatelj hrče kraj tebe bez brige.
ono što mi je super je da moja nema naviku izlaska svaki vikend
pa tu i tamo odspavam bez naglih buđenja.
nezamislivo mi je da dijete od 16, 17 godina ima zabranu izlazaka,
ne mislim na bančenje do jutra,
ali njima je to potrebno, kao što je i nama nekada bilo.
a i sada je.
I meni je nezamislivo da dijete od 16-17 ne smije izlaziti
Naravno uz utvrđene dogovore i poštivanja granica koje je postavio roditelj
To mi spada u normalnu razvojnu fazu i uopce ne nemogu dokuciti argument takvo što
Ovo sve pretpostavlja relativno dobre ocjene u školi i redovito izvršavanje školskih i drugih obaveza...
I ne drži mi vodu da svi koji izlaze od ranih dana poslije postanu lezilebovići koji ne umiju voditi neki normalan život
To po meni ipak ovisi o mnoštvu faktora...
I ja sam tulumarila sve u 16 i gle me danas.za pozelit na ponos matere i cace :-)
Moj je sedmaš, i zasad nema potrebu izlazit... Zapravo Novu godinu je bio vani, na pizzi u maloj mjesnoj pizzerii s njih desetak i svaki je popio dvije Cole. Smije ostat vani po mjestu petkom i subotom. Ne ide po kafićima. Čini mi se razumnim da kad krene u srednju krenui izlasci. Osobno mislim da je zdravo da se u toku srednje napije. I više puta. Meni se nekako čini da oni koji ne počnu dovoljno rano, imaju veće izglede da se kasnije zaborave. I sasvim mi se prihvatljivim čini da kad bude imao 16 i više godina da ljeti dolazi oko 6 doma i da prespava pola dana ako nema nekakvu obavezu. Naravno, dopuštam mogućnost da kad sinko napuni 16 radikalno promijenim mišljenje.
Ja nisam imala nikad vrijeme kad trebam doći doma, i zato sam se baš lijepo zabavljala. I iako sam tad znala bit isfrustrirana nebrigom svojih, zapravo sam jaako brzo shvatila da što kasnije dođem, teže ću ujutro obavljat stvari. I naravno, da što dalje odem, dulje ću hodat na povratku. Danas najozbiljnije vjerujem da me od samouništenja iliti ovisnostionečemu, sačuvao osjećaj da sam sama odgovorna za sebe. I taj osječaj je na mene djelovao više nego sve zabrane kojima su bili okruženi neki moji prijatelji kad je došlo vrijeme bombona.
Paa, nije da ne znam za ovo još iz svojih vremena - i iz glazbene i iz kasnijih druženja s istom ekipom.
A do sada su moji dečki već uspješno odradili dva ljetovanja s glazbenom ekipom. Vratili se u komadu, bez nekih cirkusa. Jest da su ispričali tko je derao po pivi iza leđa odgajatelja, tko po dimljivim stvarima, ali nekako nisam pomislila da bi se to moglo zalijepiti za moje dečke. Naprotiv - dobro je bilo što su vidjeli posljedice nečijeg pijanstva "iz prikrajka" dok ih još ne svrbi. A što se trave tiče - u "moje vrijeme" to je pripadalo u ljetovanja i nije me se baš nešto dojmilo. Isto kao i cuga - kako casa kaže - ne vidim ništa strašno u tome da tu i tamo osjete "blagodati" pijanstva. To je iskustvo bitno za kasnije, da im ne padne na pamet piti dok voze.
Uostalom, i sama sam to prošla. Glede pašnjaka, u moje vrijeme se govorilo "alkohol je dobra droga, ZAKONITA :mrgreen:!"