Hvala Lili :kiss:.
Printable View
Hvala Lili :kiss:.
Dosla sam sokirana vidjeti da vec 20 godina radis u istoj firmi i istom radnim mjestu ( pretpostavljam).:mrgreen:
Samo da dodam da sam godinu dana nakon ovog posta mjenjala posao :mrgreen:Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ovaj put unutar firme.
I planiram ga opet promjeniti kroz koju godinu, ili prije ako mi pukne film .
Pa nije skroz na istom mjestu. 1x smo promijenili zgradu, i jedno 5-6x sam promijenila stol/sobu :mrgreen:.Citiraj:
sirius prvotno napisa
I nije uvijek isto radno mjesto, prvo sam bila asistent, sad sam nekakav manager :mrgreen:.
Ali isto u tih 20 godina je to da sam za svim tim stolovima, i na svim tim pozicijama uvijek radila prekovremeno.
p.s. Ima još ljudi u firmi koji su tamo i duže od mene, a nisu vlasnici ;).
Raditi kao asistent i kao manager prekovremeno, dijametralno suprotne pozicije, hmm.. mislim da je tu dosta i do tebe. Ako smijem primjetiti :-)Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Zar je itko to ikada dovodio u pitanje? :mrgreen:
Ma nije.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Samo mi nije jasno zasto ti nikad zbog dobrih ili losih stvari nije nije palo na pamet mjenjati posao.
Mislim nije nuzni nikad promjeniti posao. Nije da se to bas mora. Ali na tvom mjestu bi se pitala zasto nisam.
Rade li svi u toj firmi, asistenti i mgri, prekovremeno? Ako ima nekih koji ne rade, trpe li posljedice? Ima li ih na tvojoj poziciji da ne rade prekovremeno?
Ima li u toj tvojoj bransi drugih slicnih firmi di se ne radi prekovremeno? Bez poznavanja te tvoje branse, ovo su lektirna razmatranja. Mozes li prec negdje drzavno, zelis li to, mozes li priustit pad place i vjeroj. manje zanimljiv posao itd. Vjer. nisi umrezena/nemas iskustva za prec drzavno...mislim da nije jednost samo uletit nakon 20 god u drzavno. I tata bi sine, da se to jednostavno moze LOL.
Jedimo da udjes u politiku :).
Nema. Cijela branša radi ovako. Na projektu na kojem trenutno radim 18 mjeseci, troje ljudi (iz drugih firmi s kojima zajedno radimo na projektu) je dalo otkaz.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ja ću biti četvrta. Samo ja sam carica koja će čekati da projekt završi :mrgreen:.
Projekt radimo za državu.
Ne bih radila tamo ni da mi je Plenković tata :mrgreen:.
Zar vi svi zaboravljate što ja pišem svakih par godina? :mrgreen: :lol:.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Zezam se, oprosti.
Sposobni rade, nesposobni ne rade. Bilo da su asistetni ili manageri... koji znaju i mogu rade najteže poslove i stalno rade prekovremeno. Problem su rokovi koji su uvijek prekratki, a određeni su unaprijed već u natječaju.
Oni koji ne znaju - rade najjednostavnije poslove koje nema potrebe raditi prekovremeno. I imaju već 20 godina malu plaću. A eto, tako je. Ima asistenata koji nakon 2 godine bolje rade nego ovi "jednostavniji" nakon 10-15.
Ali je velika fluktuacija ljudi... ima par dinosaura ko ja... mladi ljudi nakon par godina često odlaze. Na bolje plaćene iste takve poslove gdje se radi još i više, nerijetko u inozemstvo u istu takvu firmu (četvero ih je otišlo zadnjih godina) ili idu u znanost, na doktorate i sl.
Iskusnih ljudi na tržištu nema dovoljno da ti možeš sutra zaposliti 5 ovakvih kao ja. Super važnih, pametnih, najboljih na svijetu.
Pisala sam to sve već i prije.
Citiraj:
sirius prvotno napisa
Zato što ima tamo puno stvari zbog kojih mi je tamo zapravo super. Volim i to što radim, i kolege su mi super, i plaća mi je relativno ok (nije neka nevjerojatno velika, ali nisam ni tako veliki menadžer), blizu mi je, imam svoj parking, fleksibilno radno vrijeme, bonuse... nema što nemam :mrgreen:Citiraj:
sirius prvotno napisa
Samo ta mala sitnica da stalno radim previše.
Ali i to sam se pitala, i znam odgovor. I negdje drugdje bih ja radila previše. Zato nikad nisam otišla.
Sad sam kao spremna promijeniti taj problem. Možda :mrgreen:.
Onda odi u predavace i ti, i to je neka 'drzava', il na nesto privatno predavacko. Al fakat nemoj prekovremeno ispravljat stud radove, jer....onda nema opravdanja da tako svi :).
I ja obicno radim puno i previse . Srecom uvijek u okviru radnog vremena . Srecom takav je i posao da se ne moze nositi doma ili odgadati. Imala sam par puta u zivotu takav posao i hvala lijepa, nije to za mene.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Iskreno ne znam kako to rade drugi ljudi, da su stalno u pogonu cijeli dan i ne spavaju nocu. Meni mozak je i tako na rezervi nakon mog pola dana, pa ga malo pustim na pašu i odradim pomoc oko skole nakon toga. Obzirom da sam u pogonu od 5:00 ujutro iza 20 sati vise nisam upotrebljiva. Tako da je meni nezamislivo raditi tolike radne sate. Kako vi radite tolike radne sate? Sto vam mozak radi cijelo vrijeme?
Takvi r. sati dolaze s autsorsingom djece i kuhanja i kucanstva i instrukcija babama il placenom pomoci. Il se nemaju djeca il se jede sta se stigne.
Nemam doktorat, ne mogu sad upisati, niti sam tome ikad težila.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Pa ne znam koliko dobro radi, ali radi ;).Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ja imam drugi problem, ja se ne mogu zaustaviti ni stati, to je adrenalin. Svaku minutu u danu “izvršavam zadatke”. Jako mi dugo treba da se isključim. Kad je takav nekakav peak na poslu sve izgleda zapravo kao jedan beskrajan dan s 4-5 sati sna između.
Ne znam kako bi to izvela sa ovim mozgom i ovom djecom. Posebno kad su manja bila. Zato i kazem da mi je nezamislivo.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Također, a i nije dobro za zdravlje.Citiraj:
sirius prvotno napisa
BB, ne znam koliko imaš godina, ali ovako sam ja radila do prije 10g.Znala sam na poslu ostati do 2 ujutro, odspavati 3 sata i nazad na posao. Danas s ovim godinama mi je to nezamislivo. Kad nas pritisnu rokovi onda imamo peruod od 3 tjedna da ostajemo duže i ja vidim da nakon 10 sati pred računalom moj mozak prestaje funkcionirati.
Prošle godine kad je krenuo lockdown je u mojoj branši nastala ludnica kakvu ne pamtim nikad. To je bila strava. Nisam znala jesam otišla ili došla s posla. U tjedan dana sam imala 500 poziva na telefonu, doslovno. Nakon 3 tjedna takvog tempa, uspjela sam auto razbiti jer nisam vidjela zid pored kojeg već 10g prolazim.
Prije 15g bih sve to odradila bez problema.
Ja sam svojedobno imala i vrecu za spavanje na (bivsem) poslu. Jedan dan ipak u 2 ujutro rekla ne mogu vise tipkat, idem se doma odmorit. Nazvali me u 4 ujutro da jesam li se sad odmorila. Ne zezam se. Sjecam se da sam tad zavida cistacici mog sefa na gospodskom zivotu.To je bilo pred 20 god, tad sam mogla. E, i nisam bila sexy dama noci odjevena u tipkacicu, posao je bio legit.
Ma što da pišem... moj život je drama, teško je to sve i nabrojati :mrgreen:. Bliže sam 40 nego 50 godina ;), 3 djece, još ih zovemo "mala djeca", bolesti u obitelji svakakvih... nije ni bitno, radoholičar sam u svakoj pori i trebam ozbiljno liječenje.
I stvarno smo već barem nekoliko puta to pretresale, nije više ni bitno... već ću valjda donijeti neku odluku.
Nisam htjela opet stavljati naglasak na sve te moje probleme...
Nego na iskustva drugih... ako zbog previše posla promjene posao, i onda nakon nekog vremena opet završe da previše rade - kako im se to opet dogodilo?
Osobno osim sto mi je ovo neprihvatljivo (ok za neko krace razdoblje sta ja znam 2 god dok recimo traje neki projekt) ujedno mi je i tužno i samo od sebe postavlja se pitanje smisla života.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Jel mi živimo za svoj posao po cijenu da ne vidjamo vlastitu djecu? Da nam netko drugi hendla kuhanje, djecu, obitelj...nastavi niz...
Mora se crta negdje podvući.
Svi ti raciomaliziraju da je to samo privremeno, il evo, sad je peak...Ko s valovima epidemije i sljedecih kljucnih x tjedana, nakon kojih je mozda udubina vala, pa novo jahanje vala.
Md se to svaki put dogodi. I do njega je, definitivno. Jer u svim tim firmama ima ljudi koji sasvim normalno rade od 8 do 16, i kad dodju doma zaborave na posao.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
I sama sam prosla kao vecina vas tu na temi nenormalan tempo rada (po 10-12 sati na dan) prije 10-15 god, tad jos srecom nisam imala djecu. Nikad vise.
Naravno da postoje razdoblja kad je prekovremeni rad normala, kad posao trazi svoje,ali da je to takva konstanta cijelu godinu i tako stalno iznova, fala lipa. Ni za sve novce ovog svijeta, toliko narusavat svoje zdravlje.
Sto sam starija, to vise cijenim svoje slob.vrijeme nakon rad.vremena.
Dok sam bila mladja, dugo mi je trebalo da se iskljucim iz moda posla bilo rad.danom, bilo odlaskom na more. Na moru bi dosla k sebi tek nakon 5-6 dana, strasno.
Al zato sad kad sam starija i mudrija :mrgreen:, doslovce se iskljucim na gumb (ako nije zahtjevno razdoblje).
A na more kad idem, onaj tren kad stanem u trajekt.luku i ukrcam se na trajekt, otplovim iste sekunde miljama u svojoj glavi kao da nemam nikakve veze sa zivotom u Zg :lool:
BB ti si mlada tako da ima nade da ces s godinama i ti se naucit opustit i otpustit oko sebe sve utege :-)
A ti si Lili kao puno starija od mene? ;)
I nema toga - da u cijelom radnom vijeku imaš samo jedan jedini projekt koji traje 2 godine pa si se potrgao, i onda ih više nema... projekti odlaze i dolaze, uvijek ima novi.
Glavna razlika je u tome da ti rad poslije 16h opisuješ kao najgoru moguću stvar na svijetu. Radoholičar to ne gleda tako. Ja ne patim ako me netko nazove dok sam s djecom u parku, ako radim navečer ili odgovorim na mail preko vikenda. Pa ja uživam u tome. Moj jedini problem je što dan ne traje 48 sati pa da sve stignem. Zašto posao ne bi nekome bio smisao života, koliko god djece imao ili ne imao? Jedan od nekoliko smislova života. Sigurna sam da čovječanstvo mnogih stvari ne bi imalo da ne postoje ljudima kojima je njihov posao bio strast i radili su 10 ili 20 sati na dan. Meni ne treba nužno to nekakvo totalno isključenje od posla. Iako na godišnjem nikada ne radim. Treba mi više običnog najobičnijeg vremena za odmor. Ne mora to nužno biti vrijeme u kojem uopće ne mislim o poslu, kao da je to tamo neka strašna stvar na koju ne smijem niti pomisliti.
A što on to radi, a drugi ne rade? Što bi se dogodilo da i on ode u 16h?Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Pa nista. Zemlja bi se i dalje okretala oko sunca.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
ja bih puno radije radila na poslu nego kuhala ili radila kucanske poslove
vrijeme s djecom i obitelji je nesto drugo, to ima prioritet
ali ovo gore slobodno i vrlo rado mogu outsourceati
ja sam radila u istoj firmi 18 godina
od programera do visokog managementa
najcesce vise od 8 sati dnevno i bila sam uvijek raspoloziva
to je bio i jedan od razloga mog napredovanja i nesto sto dodje s poslom na odgovornijim pozicijama
onda su se pogorsali uvjeti u firmi, neka vrsta psihickog pritiska i druge lose okolnosti su me vise natjerale na promjenu nego sto sam je zeljela, iako sam bila nezadovoljna
i sad sam na drugom poslu gdje je atmosfera nemjerivo bolja
i opet se uhvatim da se popodne ili navecer uhvatim posla, iako me nitko na to ne tjera, osim sebe same
ali definitivno vise i uzivam u slobodnom vremenu i mogu se iskljuciti kad zelim
tako da skroz kuzim bb ili jadrankinog md
Neka Jadranka odgovori ;).Citiraj:
sirius prvotno napisa
Sigurno mora postojati neka razlika u nečemu. Za firmu i posao, u tome što on radi.
Uh jesi mi izvukla citat. Ali da, većinu vremena sam uspijevala biti oko 40h tjedno. Naravno bilo je i perioda kad sam radila puno više (sjećam se jednog kad smo par mjeseci radili skoro sve vikende i svaki dan prekovremeno - i da tad sam djecu delegirala na muž/bake većinu vremena) ali ništa neizdrživo. U stvari čak je bio jedan preiod zatišja gdje sam se malo i odmorila, pričam o par mjeseci, stigla neke privatne stvari porješavati napokon, i još malo bolovanja na to spletom okolnosti - baš odmor. Sad je malo koma što zbog posla samog što zbog ovog online rada koji je više izrabljivački nego onsite. Ako ga je previše. Ako je normalan onda je bolji jer lakše organiziram dan (npr jutros sam počela u 6 pa sam mogla imati kasnije pauzu)
Ma ono zašto mi se ne da mijenjati posao u zadnje vrijeme je prvo - moraš se na novom poslu dokazivati. Drugo - moraš se sa hrpom novih ljudi upoznati (meni jednostavno bude koma kad moram u kratkom roku "naučiti" 200 ljudi i kako se zovu i izgledaju i što rade) i treće naučiti kako funkcioniraju stvari u firmi. Dok to svladam prođe 2 godine - a do tad će i ova piz**ija na ovom poslu splasnuti. Nije vrijedno investicije truda u novi posao. Osim ako bi bila neka super prilika za CV i daljnju karijeru.
Ali i veliki razlog zašto mi se ne mijenja je što mi je ekipa na poslu ok, ljudi s kojima s kužim. A i ja sam s godinama malo popustila na perfekcionizmu s jedne strane, a s druge razvila neke backupe financijske pa iz perspektive "ak mi puknem film dat ću otkaz i bit doma 6 mj bez plaće bez neke velike frke" puno stvari i sr**a primam mirnije. Jer znam da ako stvarno puknem dat ću otkaz i mir. Da je u firmi koma međuljudski odnosi ili da vidim da ne funkcioniram u kolektivu ili se nisam "našla" s firmom (a desilo mi se to) - onda bi mijenjala.
Imala sam nebrojeno takvih situacija od toga da me zove nadređena za neku bezvezariju dok ja sva nauljena uljem jedva održavam ravnotežu u kajaku negdje na pučini blizu Silbe s veslima u rukama i dvoumim ako primim mob hoće li mi onako nauljanoj iskliznut u more il iću nas sve 4 prevrnut u more do zvanja za potpuno nebitne i nežurne stvari tijekom nedjeljnih obiteljskih ručkova s bakama i didama.
Sve je to za ljude i ja sam zapravo po prirodi radoholičar al onaj koji se u jednom trenu zaustavio i okrenuo ploču. Kad mi je prekipjelo.
Osnovna razlika je jel čovjek može birat slati mailove sad navečer zato što može i želi to riješiti (što sam ja maloprije napravila da me ne čeka u PON) ili zato što to čovjek MORA jer poslodavac očekuje da si raspoloživ za bitno i nebitno u bilo koje doba dana i noći. Razlika je OGROMNA kao i s primjerom iz ininog slučaja. Ona koja mora outsourcat sve od kuhanja, hendlanja djece, instrukcija, razvoženja djece po treninzima i rodjendanima...ona NEMA izbora.
ja i ti summer možemo birati hoće li outsourcat kućanske poslove i rado bih odmah sad, ali djecu pustit drugima da ih oni odgajaju i s njima provode vrijeme ....a premoreni roditelj samo dođe i da pusu za laku noć, sorry not my cup of tea.
Nikad me u životu u ovih 20 godina nije nazvao poslodavac.
Klijenti mene zovu u doba i nedoba, poslodavac nema blage veze što ja radim ;).
Ja sam upravo, pocetkom veljace, svjesno prihvatila posao gdje znam da cu nekad raditi vise od 40 sati tjedno, a nekad necu ni blizu. Tu je (takodjer?) prilicno jasno koji poslovi dolaze s takvim uvjetima, a i nisam se do sad opekla u razgovorima da sam u vrijeme pregovora pitala, a da su zaobilazili odgovore ili cak lagali. Uglavno menadzerske i vise pozicije dolaze s ovakvim radnim vremenom, a i neka radna mjesta nize od managera, a iz marketinske struke.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Trenutno je period (taman sam natrcala, ali znala sam u sto ulazim) u kojem se priprema godisnja skupstina i radim ne znam ni sama koliko sati na dan i zbog kolicine posla koju moram odraditi, ali i zbog cinjenice da sam nova (pa ne mogu raditi ni priblizno brzo jer ne znam gdje se sto nalazi, a nekad i uopce ne razumijem o cemu je rijec) i da je pandemija pa radim od kuce, s jednim djetetom doma, a s drugim na nastavi koja zavrsava u 1:40 i dogadja se na drugom kraju grada. Petogodisnjakinja me takodjer prekida sedamdeset puta na sat. Paralelno s tim, ovih par tjedana jedemo sto stignemo (malo zbrljam, malo kupim, malo nesto odmrznem), a djecu malo cuva video igrica, malo frendica, malo TV, a uletjela je malo i svekrva. Ako ih netko od njih malo i odgoji, prezivjet cemo.
S druge strane, meni izuzetno odgovara ovakav posao, usprkos ovakvim izletima (i prosli mi je bio slican) jer je radno vrijeme klizno, sto mi je bitno jer sam single parent sto se tice kompletne organizacije zivota u praksi. Moram odvesti i dovesti, zelim ici na sport s djecom, a i zelim otici van kad je sunce i lijepo vrijeme, umjesto da buljim u ekran. Znaci, trazila sam posao s placom koja mi odgovara, titulom koju zelim (recimo za ovaj posao, nije mi se svidjala jedna rijec pa sam trazila da promijene :neznam:) i kliznim radnim vremenom. Odnosno, ono sto se tu zove exempt salaried job umjesto non-exempt hourly rate - placa mi je uvijek ista, prekovremeni se ne placaju osim iznimno, ali nitko me ne pita gdje sam i sto radim ako je posao napravljen, a ja sam zapravo radila 2 sata taj tjedan.
Sto se promjene posla tice, nisam bas izuzetno planirala, ali pandemija je odlucila da je vrijeme (ukinuli su cijeli marketing u bivsoj firmi) i na kraju je ispalo - odlicno u svakom pogledu. Na proslom poslu sam bila 6 godina i 2 mjeseca, prije toga na jednom nesto preko 3 (taj je bio totalno bezvezan pocetnicki posao, ali u mojem americkom selu nije moglo drugacije). U Zagrebu sam, mislim, radila nesto manje od 5 godina na istom radnom mjestu prije nego sam odselila van.
Tu nekako kazu da je dobro mijenjati otprilike svakih 4 godine.
Silly hvala ti na detaljima i prisjećanju zadnjih 5 godina ;).
Što se tiče promjene posla svake 4 godine... ja da svoj posao idem raditi u neku od sličnih firmi, došla bih skoro na isto. Ne da znam da je sve to isto, nego gotovo da i poznajem sve ljude u branši koji rade u sličnim firmama. Često se i zajedno javljamo na projekte i surađujemo. Evo upravo sada u 0:38h izmjenjujem mailove i tablice s jednom takvom istom ko i ja, koja radi u firmi u koju bi ja kao mogla otići da promijenim posao.
Ništa to meni ne znači, ja moram promijeniti branšu.
Je l netko prati i je l izračunao koliko sam budna u komadu? Mislim nekih 21 sat ;). Tako se sve stigne, i djeca, i kuća, i skuhati, i posao :mrgreen:.
Zezam se, danas je iznimno tako ispalo, spavam inače barem 5 sati ;).
Da BB stigne se tako-po cijenu zdravlja.
Ja ti zaista pisem iskreno i dobronamjerno. Cuvaj se! :kiss:
BB razumijem te, u stvari ono što mislim dijelimo je da naš posao volimo, da nam je zanimljiv, intelektualno stimulirajući, da se na poslu osjećaš da istinski razmišljaš i doprinosiš finalnom rezultatu. Pogotovo što je to timski posao i volim ga. Kad mi posao dođe u tu fazu da je intenzivno i prekovremeno meni nije nikad teško ostati zbog posla samog, nego me grize savjest zbog djece. A inače mi vrijeme proleti, prvih 10 sati na poslu mi prođe u trenu. I dok sam u tom stanju maksimalnog fokusa i koncentracije, ne smetaju me ni pozivi ni poruke u nedoba, jer sam posvećena tome što radim i osjećam kako grabimo naprijed i još malo (dva-tri mjeseca :mrgreen: ) i pobjeda. Ali ako traje predugo onda znam da ću izgoriti a to si ne mogu dopustiti. I s godinama sam jednostavno naučila podvući crtu, ako je gužva i ne stižem onda jednostavno rješavam prioritete a ostalo čeka. Investiram poneki (ne svaki) vikend ujutro dok svi spavaju da "popeglam" te zaostatke (a i djeca su mi srećom veća pa spavaju do 10) i pazim da idem tempom koji mogu izdržati na dulje staze...
U stvari jednom sam bila na predavanju gdje sam shvatila da postoji i jedna uža specijalizacija u nečemu što meni ide stvarno super u poslu koji radim, vrlo često mi daju baš takve zadatke u firmi i svaki put mi ide s lakoćom a ostali su "polomili zube" kako se kaže. I jednog dana kad mi djeca još malo narastu i budu samostalna mislim se prebaciti u te vode ako će ići (znači praktično kao freelancer ali u timu takvih). Radi se par mjeseci na 150-200%, totalni boot-camp gdje moraš svladati ogromnu količinu informacija u jako kratkom roku, procesirati i donijeti preporuke što dalje + pokrenuti to sve. A onda odeš na 6 mjeseci odmora (jer je ovih prvih 6 plaćeno jako dobro :) ) Ali posao je u principu isključivo van Hr znači me ne bi bilo po par mjeseci, pa nije još vrijeme za to.