Angažiranje roditelja oko zadaća

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Ovako se nadam da ću i ja ko Angie. I sama sam dijete prosvjetnih djelatnika, obrazovanje mi je jako, jako bitno al moj stav je bliži ovoj drugoj struji od tangerine, tanja_b, angie i case. Želim dijete naučiti da je to njena obveza i odgovornost.

---

Ma nisam ja nikakva "struja" :mrgreen: nego mi je sudbina dala karte tako da imam savjesno dijete koje školu hendla malim prstom bez poteškoća. Lako je meni onda teoretizirati, kad u praksi imam olakšan posao već od samog starta.
I usprkos tome mi se čini da sam više uključena u njegovo školovanje nego što su moji roditelji bili. Ali ne zato što bih mu morala pregledavati zadaće (nikad to nisam radila, možda tek u samom početku), nego me zanima što uče, što on misli o tome što uče, kakav mu je odnos prema gradivu, predmetima, školi, nastavnicima. Pa razgovaramo o tome, a usput vidim i kako mu ide, što zna, a što ne zna, kakvi su udžbenici, kakav je program, itd.
U nižim razredima sam ga znala ispitivati gradivo jer naprosto nije znao kako treba učiti (zapravo bi sve zapamtio na satu pa nije znao što bi doma još radio). Tako bih ga natjerala da bar pročita lekciju. U 5. razredu sam s time prestala, a je li to dobro ili ne, još nisam sigurna.
Da imam drugačije dijete koje zahtijeva veći nadzor, sigurno bih mu se više prilagodila po tom pitanju.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Da imam drugačije dijete koje zahtijeva veći nadzor, sigurno bih mu se više prilagodila po tom pitanju.

---

upravo tako.
iako, ima to svoje zamke, da.
recimo, ja sam se navikla kroz moje školovanje, naročito u gimnaziji, da će mi mama objasniti kemiju. pa sam na satu kemiju s pola uha slušala :mrgreen:

uf, uf, inace ne pratim druge teme na rodi osim one koja me primarno zanima (vjezbanje, jel :mrgreen:) ali ali... ajmo ovako,
ja, kao i cvijeta, imam dvoje totalno razlicite djece. sa cimavicom se nista ne triba radit, pregledavala sam joj zadace negdi tamo do 3-4r.
sada pitam sta ima za napisat, kad je neki kontrolni, ispitam je gradivo ako ima kontrolni/ispitivanje da vidim koliko je naucila i to je otprilike to.
jednom u 2 tj mi dodje prijateljica malo s njom matematiku proc (mogla bi i ja ali mene ne poslusa tako dobro, to smo uveli tek sad u 7.r).

zato mi je drugo dijete cista suprotnost! s njim treba radit svakodnevno. on neke stvari (puno njih) uopce ne kuzi ili ih kuzi skroz krivo.
koncentracija mu je nula, domaci pise po par sati, uzasno je spor... ponekad mislim da mu mozda treba i nekakva strucna pomoc :unsure:
ali onda dodje malo bolji period pa zaboravim na to :skartoc: i sve tako u krug.

A što se tiče unutarnje motivacije koja se spominjala ovdje nekoliko puta. Iz iskustva i na temelju razgovora s jednom psihologicom nekako u vrijeme kad mi je dijete kretalo u školu, rekla bih da je unutarnja motivacija u djece osnovnoškolske dobi iznimno rijetka pojava. U pravilu se unutarnja motivacija razvija tijekom godina, i to na temelju vanjske motivacije.
Tako da očekivati od djeteta od 8-9-10 godina da će učiti samo radi sebe i svoje budućnosti, a ne radi onog što učiteljica kaže, mislim da naprosto nije realno. Ponavljam, možda postoje takva djeca, ali to su onda rijetke biljke.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja moram priznati da ne razumijem taj stav nisam odgovorna, nemam namjeru ponavljati - pred kim nisam odgovorna, pred ministrom školstva, znanosti i športa? :mrgreen:

---

to se odnosi na odnos roditelj-dijete
i ovo što spominje cvijeta sa kemijom, imam takve primjere oko sebe, dijete se navikne da će roditelji platit instrukcije, pa se na satu zafrkava jer to će mu instruktorica objasnit
ili dijete se navikne da će mama provjerit je li točan rezultat, pa niti ne skuži da imaju i rješenja na kraju zbirke
a mama koja provjerava pogriješi, dijete dobije lošiju ocjenu i onda kaže "ti si kriva jer si mi rekla da je to točno"

ja se isto ne slažem da tu postoje struje, i vjerujem da ljudi većinom slično rade, samo gledaju na to iz drugog ugla

Ovo što tanja kaže je isto jedan moment koji je meni bitan, ja se svoje škole sjećam kao strašno dosadne i naporne stvari, i nekako bih voljela da moje dijete drugačije doživi školovanje.
Zato mi je bitno da znam što uči, i pokušavam ju usmjeriti tako da povezuje stvari koje uči iz raznih predmeta, i da proširuje svoja znanja. Kuća nam je puna knjiga, dječjih enciklopedija, ima internet, ima TV, filmove, idemo na izlete, oduvijek doma radimo nekakve kreativne stvari, pokuse, koješta, voljela bih da vidi da to dosadno i suhoparno gradivo iz školskih udžbenika živi i u stvarnom svijetu :mrgreen:

Ali to mi moram priznati ne ide, moja curka voli sve popratne sadržaje, ali škola joj je i dalje dosadna.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Tako da očekivati od djeteta od 8-9-10 godina da će učiti samo radi sebe i svoje budućnosti, a ne radi onog što učiteljica kaže, mislim da naprosto nije realno. Ponavljam, možda postoje takva djeca, ali to su onda rijetke biljke.

---

hm, niti ne bih rekla da je učenje radi svoje budućnosti unutarnja motivacija, to je isto vanjska
unutarnja je učenje radi znatiželje, kad baš uživaš u procesu učenja i otkrivanja neke zanimljive teme, a u stvarnom školskom sustavu.. sretno s tim

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

to se odnosi na odnos roditelj-dijete
i ovo što spominje cvijeta sa kemijom, imam takve primjere oko sebe, dijete se navikne da će roditelji platit instrukcije, pa se na satu zafrkava jer to će mu instruktorica objasnit
ili dijete se navikne da će mama provjerit je li točan rezultat, pa niti ne skuži da imaju i rješenja na kraju zbirke
a mama koja provjerava pogriješi, dijete dobije lošiju ocjenu i onda kaže "ti si kriva jer si mi rekla da je to točno"

ja se isto ne slažem da tu postoje struje, i vjerujem da ljudi većinom slično rade, samo gledaju na to iz drugog ugla

---

Nije bit u tome da se provjeri je li točan rezultat. Bit je u tome da se provjeri da li dijete razumije gradivo. Ako razumije - sjajno. Ako ne razumije - nema druge nego dihati za ovratnik i gledati kako rješava, odnosno na bilo koji način utvrditi što zapinje. Uglavnom se radi o tome da gradivo nije naučeno (ili ne pazi u školi ili nije pročitao/la gradivo - ako se radi o povijesti ili biologiji, to je lako, ali ako se radi o kemiji ili matematici, ponekad to i rodietljima nije lagano, pogotovo ako otkriju probleme kad je gradivo već uznapredovalo). I tad nema druge nego neko vrijeme učiti skupa s djetetom + otići na predmetne informacije (ili razredne, ako je još u razrednoj nastavi) i dogovoriti da dijete ide na dopunsku nastavu.

Instrukcije - štajaznam, u nižim razredima oš više imam iskustva s druge strane plota (pomoć u savladavanju gradiva tuđoj djeci), a za više razrede ne znam - još uvijek znam dovoljno da mi gradivo osnovne škole nije neki problem. Uredno sam s mlađim sinom ponovila kemiju i zaključila da starijem to bolje ide jer ima manji faktor greške, kao i u matematici. S druge strane, instrukcije bez rada nisu dovoljne. Ako pribjegnemo instrukcijama, moramo s instruktorom dogovoriti da zadaje zadatke za vježbu (mat, kem, strani jezici) jer tu bez vlastitog rada nema pomaka.

ALIIIi odmaknuli smo daleko od problema pokretačice teme... Da se vratim na početak - UČITELJ/ICA je ključna osoba za početno učenje i motivaciju, a roditelj stalno treba biti u kontaktu da zna što se događa. Ako treba dodatna dijagnostika ili terapija - učitelj će vjerojatno to prepoznati.

Mima, Tako bih i ja htjela da mala zavoli citanje - citano joj je od pelena, cita sama od 4.g. puna kuca knjiga, starija seka vise cita nego sto uci, ostavljam joj superzanimljive knjige nadohvat ruke i - nista. Lektiru cita s istim žarom ko ja recepte :roll: .

cvijeto suosjecam. kod moje pali kad joj kazes da je nesto lijepo.
imamo srecu s uciteljicom, a evo i mi napredujemo u odnosu. dakle ona zadatke iz matematike lijepo rjesava, a ne tocno :lool: da mi je neko rekao da cu ovako komentirati matematiku rekla bih da je lud. od kad smo lijepi vise manje rjesava sve s 90-100% tocnoscu :škartoc:

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Tako bih i ja htjela da mala zavoli citanje - citano joj je od pelena, cita sama od 4.g. puna kuca knjiga, starija seka vise cita nego sto uci, ostavljam joj superzanimljive knjige nadohvat ruke i - nista. Lektiru cita s istim žarom ko ja recepte :roll: .

---

ovako je i kod mojih :(
a sve sam probala - stripove, romane, priče, enciklopedije, you name it....
ali evo, ovom starijem se jedna knjiga ipak svidjela - i to "Mama je kriva za sve" :mrgreen:

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Mima, Tako bih i ja htjela da mala zavoli citanje - citano joj je od pelena, cita sama od 4.g. puna kuca knjiga, starija seka vise cita nego sto uci, ostavljam joj superzanimljive knjige nadohvat ruke i - nista. Lektiru cita s istim žarom ko ja recepte :roll: .

---

:lol:

a čujte i različiti smo, neki od nas su strastveni čitači, a neki ne, nekima je čitanje samo alat da dođu do neke informacije koju trebaju, a ne uživaju u čitanju beletristike i sl.

Možda je nekad i do toga.

Definitivno ću i ja ponudit stripovei sl. sad još čekamo SMIB, al ova 1. lektira je (meni) živa dosadaaaaaa "Mala knjiga o velikim slovima", ja pojma nemam koja bi uopće mogla biti pitanja a bome ni odgovori na takvu lektiru, slova i neke rime, arhaično izražavanje, majko mila ajd ti zavoli čitanje uz to, no way.

Moja čita svaki dan par stranica te lektire, živo me zanima kako će takvu lektiru pisati.

Naše učiteljice nisu ni spomenule angažman roditelja, samo da je bitno da klinci čitaju što više po mogućnosti što češće. To je to.

ja vecinu vremena niti ne vidim zadace mog trecasa, pise ih kod baka i djedova
kad ih pise doma, bacim oko na rezultate i kazem ako ima greske i pustim ga da ih sam ispravlja
samostalan je i odgovoran, vodi racuna sam i ne treba ga puno podsjecati
ocjene su takodjer skoro samo petice
kad pise lektiru i ne zna kako bi, postavim mu potpitanja da mu pomognem, da meni preprica, pa mu bude lakse sve uobliciti
ne namjeravam se vise ukljucivati dok ne trazi pomoc ili ocjene upute na problem
kad trazi pomoc, objasnim sve, ali nista ne radim umjesto njega
ja sam bila izrazito samostalna, i imam i srece sto mi je oboje djece takvo, jer mislim da ce i cura, koja ce najesen u skolu, biti ista

Male priče o velikim slovima, Zvonimir Balog? Jako zgodne pjesmice, baš za djecu koja uče slova. Moja kći voli Baloga, jer jako voli poigravanja riječima. Ove pjesmice su zgodne koliko se sjećam jer se nabraja puno riječi na ono slovo o kojem se radi u pjesmici, ili opisuje kako slovo izgleda. Još se dobro sjećam kako je moja curka uz tu lektiru nacrtala velika šarena slova Š sa očima, rukama i nogama kako se skrivaju u šašu.

Moja LJ. Ljubav i ljubičice i ljubičasta boja.

A kad dodje Ja magarac, pa Izslovana miješa :)
Mojoj je Balog super. A i meni :)

Izslovana miješa u nasoj kuci je omrazena, ne zbog price vec zbog lektirice, neke knjige za lektiru. e tamo smo cijeli vikend odgonetavali jednu recenicu. na kraju je otisao bez nje i dobio 4.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

Izslovana miješa u nasoj kuci je omrazena, ne zbog price vec zbog lektirice, neke knjige za lektiru. e tamo smo cijeli vikend odgonetavali jednu recenicu. na kraju je otisao bez nje i dobio 4.

---

Ufff, suosjećam... Lektirica je i u našoj kući bila omražena, s razlogom (ja sam smatrala u ono vrijeme da tako lijene učiteljice odrađuju lektiru). Balog je ipak bio omiljen - isto s razlogom.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

cvijeto suosjecam. kod moje pali kad joj kazes da je nesto lijepo.
imamo srecu s uciteljicom, a evo i mi napredujemo u odnosu. dakle ona zadatke iz matematike lijepo rjesava, a ne tocno :lool: da mi je neko rekao da cu ovako komentirati matematiku rekla bih da je lud. od kad smo lijepi vise manje rjesava sve s 90-100% tocnoscu :škartoc:

---

:lol: i na angieno mama je kriva za sve :D
genijalni su nam klinci :heart:
m ima sad lektiru djeco laku noć.
nije 2 strane pročitala, a mora cijelu knjigu.
eee, da joj je koja sanja polak, sa svojim curama s vitkim nogama, lijepim zubima, krasnom kosom i još krasnijom odjećom, bogatim roditeljima i velikim autom...
spasila bi se :lool:

Ako smijem napisati, moje dijete je prvi razred. Ne pišem mu zadaću. Piše sam. Ja kontroliram apsolutno sve, od školskih radova do domaćih. Objašnjavam. Radimo dodatne zadatke iz matematike, pišemo diktate iz hrvatskog, raspravljamo o lektiri koju nije obvezan čitati, ali čita....
I ne mislim da to nije moj zadatak. Je, to je moj zadatak. On je moje dijete i moja briga, ukoliko zapne ili nešto treba pojasniti, tu sam/ tu smo.
Zadovoljni smo sa učiteljicom. Nemamo nikakvih problema.
Njen jedini prigovor je- naučite ga da se nametne. Ima sa čim.
Nismo/ nije taj tip. Bojim se, da će ga nekad u životu, baš kao i mene to koštati.
Ali, to je druga tema.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja moram priznati da ne razumijem taj stav nisam odgovorna, nemam namjeru ponavljati - pred kim nisam odgovorna, pred ministrom školstva, znanosti i športa? :mrgreen:

I ja sam završila školu, i to prilično uspješno, pa itekako vidim rupe i propuste i svom obrazovanju, i sve da mi je dijete najsamostalnije i najsposobnije završiti školu bez mog uplitanja, kao što nije, ja bih se opet uplitala i nadzirala, ne zato što sam za to odgovorna, nego zato što mislim da je to važno i nenadoknadivo.

---

Zašto misliš da osoba mora znati baš o svemu i da ne smije imati nikakvih rupa u znanju?
Konkretnije: kako ti misliš da su ti naštetili propusti u tvom obrazovanju?

Sorry što sam sad zaredala s pitanjima, ali baš sam znatiželjna i ne upućujem ovo samo tebi. Više puta se ovdje spominjalo te neke nesavršenosti poznavanja gradiva, a meni je ostalo nejasno.

Od svih mogućih predmeta koje sam ja učila, puno toga sam zaboravila.
Imam 3 struke, od koje 2 više ne radim i sigurno i tu puno toga više ne znam odlično, i što sad?

Ono što radim, znam, ako ne znam, pronađem informaciju, vjerujem da sam informirana i obrazovana iako više ne znam valencije niti bih znala riješiti sve zadatke iz žute zbirke.

Slažem se da je obrazovanje važno, ne razumijem ovo - nenadoknadivo.

Pa recimo, mislim da je sramotno da odrasla osoba sa završenim fakultetom nije pismena i da ne zna što je u rečenici "Nasuprot škole nalazi se park" pogrešno.

Ili evo primjera iz mog školovanja: u osnovnoj školi sam učila njemački, uvijek sam imala sve pet, a blago rečeno nisam imala pojma.
Kad sam došla u srednju školu, imala sam jako velikih problema, a jezik nije nešto što možeš nadoknaditi preko noći, jer se podrazumijeva da imaš predznanje.
A eto, da su moji roditelji malo kontrolirali kako ja znam taj njemački, a ne samo koju ocjenu imam, mogli su mi pomoći, i kasnije bi mi bilo puno lakše (da ne govorim o koristi koju bi imala da danas znam taj jezik)

Razumijem ovaj dio da se želi djetetu usaditi interes za učenjem, radoznalost za stjecanjem znanja i baš tako i ja punim kuću knjigama i enciklopedijama, čitam naglas, pomažem tražiti odgovore na internetu, ali se bojim da inzistiranjem na drilanju svih nastavnih sadržaja, od kojih neki djetetu nisu bliski, postižemo suprotan efekt, da mu omrzne učenje.

Ne zagovaram da ne mora znati tablicu množenja ako nije matematički tip :mrgreen:

Ovo sam pisala odmah iza prvog posta, ali je nešto zapelo.

Jurana blizak mi je i svidja mi se tvoj nacin razmisljanja. :-)

uh ja to baš ne bih nazvala nepismenošću ni sramotnim
ok super je znati da nasuprot ide uz dativ
ali i da to nisam znala ne bih se sramila

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

uh ja to baš ne bih nazvala nepismenošću ni sramotnim
ok super je znati da nasuprot ide uz dativ
ali i da to nisam znala ne bih se sramila

---

Slazem se. Svi bi razumjeli gdje je park i mislim da 99% izvornih govornika ne bi vidjelo u cemu je problem. Pa ga onda u mojim ocima ni nema :) Da mi djetetu uciteljica ovo prekrizi u sastavu mislila bih o njoj da je pic***la koja tjera mak na nac i formu zbog forme same.
Umjesto toga nasa ne ispravi u zadaci "vrabcu" pa ja objasnjavam da se pise "vrapcu"...

Eh da ovo s vrapcem je issue...

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Razumijem ovaj dio da se želi djetetu usaditi interes za učenjem, radoznalost za stjecanjem znanja i baš tako i ja punim kuću knjigama i enciklopedijama, čitam naglas, pomažem tražiti odgovore na internetu, ali se bojim da inzistiranjem na drilanju svih nastavnih sadržaja, od kojih neki djetetu nisu bliski, postižemo suprotan efekt, da mu omrzne učenje.

Ne zagovaram da ne mora znati tablicu množenja ako nije matematički tip :mrgreen:

Ovo sam pisala odmah iza prvog posta, ali je nešto zapelo.

---

I onda nakon svih nastojanja za usađivanjem ljubavi za čitanjem, dobiješ dijete koje Šenoino "Zlatarovo zlato" čita na mobitelu za lektiru.:gaah:

Citiraj:

---

Cathy prvotno napisa

I onda nakon svih nastojanja za usađivanjem ljubavi za čitanjem, dobiješ dijete koje Šenoino "Zlatarovo zlato" čita na mobitelu za lektiru.:gaah:

---

Pa bar čita na mobitelu... Imaš cijelu knjigu na lektire.hr + objašnjenja, koja su za ocjenu bitnija nego samo djelo. Ja sam svoje (ne)čitače uvježbavala da obavezno pročitaju uvod i pogovor i sve iz čitanke što ima o tome, jer je bez toga često teško zaroniti u samo djelo pisano prije n+k godina.

Moj sin je rekao da čitati Zlatarovo zlato izgleda kao probijati se kroz gusto granje. I bome - kad se sjetim sebe u toj dobi, dobro je to i opisao. Imao je neku sličnu primjedbu i za Lovca u žitu, koji mu se više sviđao... ne mogu se sad sjetiti, ali nije ni bitno. Neke knjige će ih zainteresirati, mnoge će svladati s mukom ili nikako.

Kad bolje razmislim - moji još i čitaju publicistiku (onak, od svoje volje, recimo ovako nešto http://www.najboljeknjige.com/conten...spx?BookID=507) ali beletristiku - nema šaMse...

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Pa bar čita na mobitelu... Imaš cijelu knjigu na lektire.hr + objašnjenja, koja su za ocjenu bitnija nego samo djelo. Ja sam svoje (ne)čitače uvježbavala da obavezno pročitaju uvod i pogovor i sve iz čitanke što ima o tome, jer je bez toga često teško zaroniti u samo djelo pisano prije n+k godina.

Moj sin je rekao da čitati Zlatarovo zlato izgleda kao probijati se kroz gusto granje. I bome - kad se sjetim sebe u toj dobi, dobro je to i opisao. Imao je neku sličnu primjedbu i za Lovca u žitu, koji mu se više sviđao... ne mogu se sad sjetiti, ali nije ni bitno. Neke knjige će ih zainteresirati, mnoge će svladati s mukom ili nikako.

Kad bolje razmislim - moji još i čitaju publicistiku (onak, od svoje volje, recimo ovako nešto http://www.najboljeknjige.com/conten...spx?BookID=507) ali beletristiku - nema šaMse...

---

Da, bar čita, ali meni je to svetogrđe.
Ok, ja ne koristim e-book čitače, tako da možda zato nemam razumijevanja, ali meni nema do papirnate knjige.
Ovo ostalo mi je ko kava bez kofeina.:mrgreen:

Citiraj:

---

Cathy prvotno napisa

Da, bar čita, ali meni je to svetogrđe.
Ok, ja ne koristim e-book čitače, tako da možda zato nemam razumijevanja, ali meni nema do papirnate knjige.
Ovo ostalo mi je ko kava bez kofeina.:mrgreen:

---

Slažem se, ali istovremeno i ja pribjegavam čitaču sve češće (em nemam savršen vid, a tam se može prilagoditi font, em čitam stvari koje je ponekad lakše nabaviti u e-formatu nego u papirnatom obliku).

S druge strane, za lektiru e-format ima svoje prednosti: lakše je pretraživanje po poglavljima i ključnim riječima, pogotovo kad učenici trebaju odgovoriti na pitanja o knjizi i pronaći citate. Moj L. trenutno tako savladava Ilijadu i Odiseju, kaže da mu je bolji e-format nego klasična knjiga.

Bi li učiteljica bila picajzla da dijete u zadaći napiše "Ja idem u škola", a ona to ispravi?!

Ja mislim da učiteljice moraju ispravljati svaku pogrešku u zadaći, ali naravno da ne trebaju snižavati ocjenu ako se radi o nečemu što djeca još nisu učila.

Ako učiteljice ne ispravljaju pravopisne i gramatičke pogreške, to je još jedan razlog više ZA to da roditelji pregledavaju zadaće.

Nažalost, nemam još uvijek iskustvo djeteta školarca, ali zato vrlo rado pomažem svojim nećacima i nećakinjama osnovnoškolcima. Mene u današnjem osnovnoškolskom obrazovanju šokiraju dvije stvari:

1. Koliko roditelji moraju učiti sa svojom djecom da bi jedva proveslali kroz osnovnu školu. Znači, ne radi se samo o kontroliranju naučenog/napisanog (što smatram ispravnim i vjerujem da ću i ja tako raditi sa svojim djetetom), nego o doslovnom učenju sa djetetom, izradi silnih kojekakvih projekata kod kuće. Ne znam da li je to greška mojih prijateljica i jesu li one zaista na svoja leđa preuzela dječje zadatke, ali one tvrde da su već lude od škole i da ta djeca zaista nisu u sama odraditi sve zadatke koje škola nosi sa sobom (učenja za testove, zadaće, projekte za domaći rad).

2. Ne znam jesam li ispala iz ovog modernog đira, ali skandalozno mi je da roditelji ne moraju doći u školu na informacije, da učiteljica svima daje svoj broj mobitela i da je roditelji mogu zvati ili kontaktirati Viberom kad god im to padne na pamet i da su to informacije.

Pa napravi Viber grupu sa učenicima koji ga imaju, ali ta grupa ne služi samo za projekte nego i bezvezna dopisivanja. Pa onda bezveze pošalje neku naljepnicu ili pusu nekom od učenika (ne u grupu), čisto, eto, kao pozdrav...

Onda se sprijatelji sa roditeljima i na Facebooku pa, npr., komentira odijevanje svojih učenika (na stranu što su to pozitivni komentari u stilu "uredila se kao princeza", smatram da učiteljica si ne smije dopustiti da druge učenice čitaju njezine hvalospjeve o toj jednoj).

I odmah tu imam problem jer sam ja već godinama prijateljica na Facebooku sa potencijalnom učiteljicom svog sina :mrgreen:

Uglavnom, meni je to sve nekako nakaradno. Smatram da učitelj/ica treba održati neku profesionalnu distancu i odvojiti svoje privatno vrijeme od profesionalnog.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Bi li učiteljica bila picajzla da dijete u zadaći napiše "Ja idem u škola", a ona to ispravi?!

Ja mislim da učiteljice moraju ispravljati svaku pogrešku u zadaći, ali naravno da ne trebaju snižavati ocjenu ako se radi o nečemu što djeca još nisu učila.

Ako učiteljice ne ispravljaju pravopisne i gramatičke pogreške, to je još jedan razlog više ZA to da roditelji pregledavaju zadaće.

---

Debeli potpis.

Učiteljica mog starijeg sina svojim je učenicima skidala ocjene iz prirode zbog pravopisa. Tako to i treba biti.

Učiteljica mlađeg sina dozvoljavala je da učenici napišu "medvijed" ili "čovijek", a ja sam dobivala noru pamet i ništa me nije moglo spriječiti u ispravcima domaćih zadaća i beskrajnim objašnjavanjima zašto je to važno. Sad u višim razredima je nešto bolje, ali teško je nadoknaditi elementarnu pismenost.

Uostalom, pravopis i te kako govori o našoj edukaciji. U našoj firmi je nekada kadrovska služba često radila eliminaciju molbi za posao ako su bile nepismene. Danas je to bar lako provjeriti ako pišeš životopis na računalu. Dugo nisam u tim vodama da bih vidjela kako to sad ide, ali mislim da nije drugačije. Pismenost je važna. A pismenost se gradi i čitanjem.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Nažalost, nemam još uvijek iskustvo djeteta školarca, ali zato vrlo rado pomažem svojim nećacima i nećakinjama osnovnoškolcima. Mene u današnjem osnovnoškolskom obrazovanju šokiraju dvije stvari:

1. Koliko roditelji moraju učiti sa svojom djecom da bi jedva proveslali kroz osnovnu školu. Znači, ne radi se samo o kontroliranju naučenog/napisanog (što smatram ispravnim i vjerujem da ću i ja tako raditi sa svojim djetetom), nego o doslovnom učenju sa djetetom, izradi silnih kojekakvih projekata kod kuće. Ne znam da li je to greška mojih prijateljica i jesu li one zaista na svoja leđa preuzela dječje zadatke, ali one tvrde da su već lude od škole i da ta djeca zaista nisu u sama odraditi sve zadatke koje škola nosi sa sobom (učenja za testove, zadaće, projekte za domaći rad).

---

Možda je to ona stara priča - što je došlo prvo, koka ili jaje - ali možda djeca to nisu u stanju jer se od početka oslanjaju na roditelje? Ne znam, moji su isto tek mlađi osnovnoškolci, ni ja ne znam što nas čeka u višim razredima, ali ne čini mi se da se gaji samostalnost ako im se od početka daje do znanja da će roditelji pomoći jer oni to ne mogu sami :-/

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Možda je to ona stara priča - što je došlo prvo, koka ili jaje - ali možda djeca to nisu u stanju jer se od početka oslanjaju na roditelje? Ne znam, moji su isto tek mlađi osnovnoškolci, ni ja ne znam što nas čeka u višim razredima, ali ne čini mi se da se gaji samostalnost ako im se od početka daje do znanja da će roditelji pomoći jer oni to ne mogu sami :-/

---

Istina, primjećujem da ima i toga. Ali one tvrde da, ako im one ne pomognu i ne odrade to s njima, da neće nitko (čitaj, učiteljica).

Činjenica je da djeca u školi povremeno dobiju neke zadatke koji donekle zahtijevaju angažman roditelja, ili bolje rečeno, koje će bolje napraviti uz angažman roditelja.
Onda kad se ti radovi donesu u školu, sigurno da oni na kojima su se angažirali i roditelji bolje izgledaju, i vjerojatno ponekad budu bolje i ocijenjeni.

To je, naravno, jako loše i nepravedno i ne bi se trebalo događati.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Bi li učiteljica bila picajzla da dijete u zadaći napiše "Ja idem u škola", a ona to ispravi?!
Ja mislim da učiteljice moraju ispravljati svaku pogrešku u zadaći, ali naravno da ne trebaju snižavati ocjenu ako se radi o nečemu što djeca još nisu učila.
Ako učiteljice ne ispravljaju pravopisne i gramatičke pogreške, to je još jedan razlog više ZA to da roditelji pregledavaju zadaće.

---

Meni to nije ista kategorija greške. Ovo što si napisala je u svakodnevnom govoru očito krivo, i tako ni djeca u vrtiću ne govore.
Primjer koji si navela nije ni blizu toliko neuobičajen, i ako za veliku većinu govornika ne predstavlja problem onda bi jednostavno trebalo priznati da se jezik promijenio i da govornicima "nasuprot škole" zvuči jednako ispravno kao i "nasuprot školi" i da je došlo do promjene u jeziku kako se koristi. Meni to ne zvuči krivo, a vjerujem da uzmem nasumice sad 100 ljudi u firmi (koji su gotovo svi završili fakultet) da ni oni ne bi vidjeli nešto krivo u tome, osim možda onih koji su nedavno zbog škole se morali naučiti pravilo o tome s kojim padežom ide nasuprot, a da ga nisu pred godinu dvije naučili zbog djece isto ne bi vidjeli problem.

Pravopis je nešto sasvim drugo, to je bilo i ostalo stvar dogovora na koji način zapisati nešto što se govori, to ni na koji način ne utječe kako se i što govori. Što se mene tiče možemo uvesti i egipatske hijeroglife i prilagoditi ih potrebama hrvatskog jezika, to je i opet samo način na koji smo riječ zapisali, i redovito se uostalom mijenja (u udžbeniku svugdje piše "zadatci", meni ne pada na pamet pisati ikad tako već ću i dalje pisati "zadaci" - sigurna sam da će svi shvatiti na što sam mislila).

[QUOTE=Mima;2854642]Činjenica je da djeca u školi povremeno dobiju neke zadatke koji donekle zahtijevaju angažman roditelja, ili bolje rečeno, koje će bolje napraviti uz angažman roditelja.
Onda kad se ti radovi donesu u školu, sigurno da oni na kojima su se angažirali i roditelji bolje izgledaju, i vjerojatno ponekad budu bolje i ocijenjeni.

To je, naravno, jako loše i nepravedno i ne bi se trebalo događati.[/QUOTE]

X.

mamica ne poznajem nijednu učiteljicu kao ovu vašu iz posta koja na taj način komunicira s učenicima i roditeljima, preko svih društvenih mreža 24 sata na sat, preko moba vibera i inoga.da ne spominjem komentare na odijevanje učenika.

Ne slažem se, ne mislim da to što veliki broj ljudi krivo govori znači da se jezik promijenio, to znači da je veliki broj ljudi slabo pismen. Veliki broj ljudi govori dobro veče ili moja kćer, nećemo valjda zato proglašavati takve stvari ispravnima, što bi bilo slijedeće, sumljam kao ispravan oblik riječi? Ja sam inače ovaj primjer sa školom i testirala na nekolicini kolega i 99% su pali, ja bih rekla da to znači da su slabo naučili padeže u školi baš kao i ja. E pa, eto, moje dijete će padeže naučiti kako treba.