Ma nisu sve bolesti iste. Pa doma sjedis na wc skoljki ili s gripom ili nogom u gipsu. Kaj bi ja sjedila doma s psih.smetnjama? Ili Mojca kojoj je to vjerojatno korisno. Ja stvarno nisam s hzzo imala nikad problema. Bila sam cesto na bolovanju.
Printable View
Ma nisu sve bolesti iste. Pa doma sjedis na wc skoljki ili s gripom ili nogom u gipsu. Kaj bi ja sjedila doma s psih.smetnjama? Ili Mojca kojoj je to vjerojatno korisno. Ja stvarno nisam s hzzo imala nikad problema. Bila sam cesto na bolovanju.
Da, jesam. To sam već na prethodnim stranicama napisala.
U tri trudnoće, samo sam s prvom otišla 45 dana prije, dok u druge dvije radila do onih ovezatnih 28 dana. Ali u sve tri sam radila od kuće do poroda, i uskoro nakon poroda opet počela. I to sve bez dodatnih novaca. No, u vrijeme dok sam bila u uredu, znala sam i kasniti, i ranije otići, ostati doma jedan ili pisati godišnji, a ne otvarati bolovanje. No, i to sve s velikom dozom obzirnosti prema tvrtki.
Ja samo znam za slučajeve kao što je Peterlin napisala.
Ako joj je napisano mirovanje, to mirovanje sigurno ne podrazumijeva šetnju po Maksimiru.
Ako je liječnik pod terapiju napisao obvezne šetnje od tri sata dnevno, onda je to druga stvar.
Ako dobro razumijem, ti smatraš da nije u redu otići u šetnju za vrijeme bolovanja, ali jest u redu raditi za vrijeme bolovanja.
Ispričavam se ako sam pogrešno shvatila, nisam imala namjeru ništa izvrtati. Mojca je napisala da joj nije preporučeno ležanje i nehodanje, rekla je da je preporuka da izbjegava prisilni položaj.
Ako njen doktor smatra da ne smije u šetnju, onda je sama sebi naškodila time što je šetala i to je svakako važnije od eventualne nenajavljene kontrole HZZO-a. Pretpostavljam da ona sama zna smije li prošetati bolje nego mi s druge strane ekrana :)
Inače, postoji pravilnik o kontrolama bolovanja, tamo je sve detaljno pojašnjeno o tome.
U svakom slučaju, ovdje je poslodavac taj koji krši propise time što Mojcu primorava na rad za vrijeme bolovanja. (Ako sam dobro shvatila da je primorava, opet se ispričavam ako nisam.)
MM je znao biti na bolovanju iz niza razloga, nije bio u stanju raditi osam sati ali mogao je recimo malo prošetati, otići u dućan popiti kavu pa otići doma odmoriti. To ako je netko prošetao malo ili obavio nešto po kući meni nije nikako isto kao i sjediti satima za računalom (kod kuće ili u uredu)
Možemo mi vratiti u nedogled, ali napisano je ovo:
Možda je taj "dan" -jedan sat, dva sata, tri sata... ali s djetetom biti u Maksimiru, dakle to je neka duža šetnja, igra u parku, a treba i doći do Maksimira osim ako se ne živi u okolnim zgradama....
Sve to je potpuno drugačije od šetnje do lokalnog dućana...
I meni nije prihvatljivo za osobu koja je na produženoj fizikalnoj terapiji da šeće toliko...
Da ju sretnem tako u parku, sumnjala bih u vjerodostojnost bolovanja.
Prvi i osnovni razlog za odlazak u Maksimir je bila moja nervoza koja mi se uvukla u kosti... od kraja siječnja sam na relaciji kuća-doktor-fizikalna-vrtić. Mene priroda opušta više nego gledanje filma ili surfanje po netu.
Do Maximira imam 5 min autom. Do fizikalne imam 15 min autom.
Šetnja Maksimirom manje zamara nego odlazak u dućan.
Na koncu, sam terapaut je rekao da je vrijeme za šetnje.
(ne očekujem da bi ovo prošlo kod eventualne kontrole, no nije sve tako crno bijelo).
O jel sad radiš?
Misliš od doma? Da. Ali malo.