I ne samo to, nego u autoškoli naučiš i nešto o prometu i njegovim pravilima, kojih se istina često ni vozači automobila ne drže. Al kad gledam kaj rade biciklisti, romobilisti a i pješaci, mislim da bi nam svima prometna škola dobro došla.
Printable View
I ne samo to, nego u autoškoli naučiš i nešto o prometu i njegovim pravilima, kojih se istina često ni vozači automobila ne drže. Al kad gledam kaj rade biciklisti, romobilisti a i pješaci, mislim da bi nam svima prometna škola dobro došla.
ne ponekada idu autom, većina djece živi u Osijeku ali recimo ljeti i za vrijeme kojekakvih pauza se vrate se vrate doma pa ponekad idu autom. Za vrijeme online nastave je isto tako većina bila kod kuće, neki domovi su bili zatvoreni tako da baš nisu ni imali izbora.
Tokom školske godine buseva još kako tako ima, kasnije jedva koja linija. Vlak nažalost nemamo.
Nano, pa da ti dijete trenira na drugom kraju grada kao kod Cathy auto bi mu/joj dobro došao, pogotovo ako je neko nedoba.
Istina može se odabrat trenirat u blizini (ako nije neki rijetki sport),ali...svatko po svome.
Meni parking nije uopće problem u mom kvartu, al draži mi je bajk ili pješke pogotovo dok je lijepo vrijeme.
Svejedno često vozim jer neke stvari brže tako obavim recimo tjedni shopping hrane plac/shopping centar. Ne da mi se to nosarat u rukama.da ne spominjem odlaske na raznorazne treninge i aktivnosti po brdima, svakojakim lokacijama po Zg županiji. Bez auta, 0 bodova a tek vikend izleti i sl.
Javni prijevoz nam je očajan za jednu metropolu i pod hitno trebamo neko poboljšanje.
Peterlin, vjerujem da im za terenski rad treba vozačku
Kosjenka, da razumijem, nažalost loša promet. povezanost.
Ne slažem se da građani Zg ne gube puno vremena na javni prijevoz. To nam je uz obnovu, rak rana grada.
Ne ovisi o tome GDJE stanuješ nego o tome kakve su ti relacije od mjesta stanovanja i stil života (primjerice udaljenost od posla, djeci od škole, lokacija sportskih aktvnosti, hobija, učestalost odlazaka na planinarenje, odlasci na Jarun..nastavi niz).
Netko može živjet u Gajnicama, radit u Vrapču, biti strastveni brdski biciklist (blizina Zelene i Ponikvi) i njemu za njegov svakodnevni život auto nije presudan, može stajat u garaži. Znači ne ovisi o tome gdje živiš nego u kakvoj je relaciji mjesto stanovanja s lokacijama na koje često ideš iz obveze ili gušta. Malo sam htjela precizirat razliku :-)
Osobe mogu živjet na istoj lokaciji, a da nekome auto treba puno više upravo zbog stila života npr. obitelj živi u centru/na istoku/na zapadu, a dijete trenira vaterpolo na Mladosti, vani je zima -10C, ako je dijete manje, roditelj će ga sigurno zimi voziti autom da polumokre kose ne hoda vani na minusima još s teškom torbom/opremom). Mislim da se kuži poanta.
Mislim da smo nas dvije već vodile sličnu raspravu. Uz sve nedostatke javnog prijevoza, nikad ne bih živjela izvan tramvajske zone.
I da, mene osobno je strah djeci dati auto. Baš jako, i fakat se moram kontrolirat zbog toga. A osobno sam na svoje treninge išla tramvajem. Nije mi palo na pamet žicat starce auto za to. A i da sam probala, znala sam da bi odgovor bio negativan.
I mene je strah, i strah me što nema mm-a da sjedne s njime. I ja sam bila loš vozač. položila s 23 par mjeseci vozila upoznala mm-a i uvalila se na suvozačko, vozila jesam ali više po mom malom gradu, čak i do Osijeka je brže i bolje on dovezao. Al hebaj ga, ne znaš kako će ti grah pasti, ove godine sam prvi put sama vozila na more, sve prošlo super, lane se to nisam usudila. Praksa znači čuda.
Tako da, meni je bitno da za nedaj bože nešto dijete mi bude sposobno sjesti u auto i ne znam odvesti mene u bolnicu ili brata, obaviti nešto i bez mene. Možda će naći neki posao poput Peterlinog sina, svašta nešto. Još taj odlazak na faks i treninge mi je najmanje bitan.
Mislim da je poželjno da ukoliko postoje mogućnosti i volja da dijete čim prije dobije vozačku.
Pretpostavljam da je nama u malim gadovima još veća potreba za automobilima.
Jedan od razloga kaj su naši polagali s 18 je kaj mimamo prastari auto. I zato je zgodno da na njemu vježbaju. E sad, em mi je muka od cijene novih automobila em fakat ne znam bih li im mirne savjesti dala da na tak nečem skupom vježbaju. Al isto tako mislim da je bitno da što prije savladaju vještinu vožnje.
Kada uđes ozbiljno u sport trener je vrlo bitan, a jako rijetko ti se potrefi i da ti je blizu. Nekada su trenirali još i dalje, skoro pa u Zaprešiću. I to svakodnevno ih se vozilo.
Sada ih ide dvoje i mi ne moramo voziti svaku večer, tako da vjeruj mi život je puno lakši.
Cathy, znam što znači ozbiljno bavljenje sportom i vjerujem da ti je sad puno lakše.
Mene je umarala samo vožnja do obližnje Mladosti, pa čekanje da trening završi, pa nazad. Od dana ne ostane ništa a doma sve čeka.
Išlo je dijete i samo tramvajem, ali kad je zima, nevrijeme i rano padne noć onda čovjeku nije svejedno da mu dijete od 10 god baulja po mrakači.
Preporodili smo se svi kad su se djeca prebacila na isti sport u našem kvartu, sad imaju doslovce 1 i pol minutu pješice, a i novi trener se pokazao boljim.
Auto je potreba i sloboda.
Što se tiče posla, jedino ja nemam službeni auto jer nemam vozačku.
Idem taksijem kad je potreba, a rijetko jest.
Uglavnom pješačim i javnim prijevozom se vozim.
Kći je položila prije dvije godine i da nije, teško bi studirala zbog groznog rasporeda. Npr. ujutro je na Rebru pa ima sat pauze i onda na Svetom Duhu.
Bez auta je to neizvedivo.
Kupili smo joj auto. Clia.
Sad će ga prodati jer vozi tatinog Golfa.
Golf je puno kvalitetniji auto.
I jači i brži, ali ona vozi strogo po ograničenjima i ne bojim se za nju.
Treba im vjerovati i treba ih pustiti.
Zlo se može dogoditi svakako i svuda.
Sent from my iPhone using Tapatalk