Printable View
Ako dijete u prvom osnovne ima same jedinice, učitelju je to alarm za dvije stvari:Citiraj:
vertex prvotno napisa
- preispitati vlastite kriterije
- predložiti opservaciju (ako dijete stvarno ima neke poteškoće), ali to znači uključivanje stručne službe i tima
Ovo nas vraća na početak - učitelji nisu educirani za djecu koja nisu prosječna.
Slažem se. Možda je nešto od toga i napravljeno, ne mora Zuska to ni znati tj to nije informacija koju bi drugi roditelji trebali imati. Ali nisam pažljivo čitala cijelu temu, ne znam šta je sve napisano.
Zuska,
Točno znam o čemu pišeš. To ti nije do škole nego do same učiteljice. Imamo vrlo sličnu situaciju u razredu kod mog sina, učiteljice su stroge i zahtjevne (takve sam i tražila), isti kriteriji kao kod tvoje kćerke, a bome i vrsta zadataka i ocjenjivanje.
Dakle, kod kćerke u istoj školi nisam ni znala za 1. razred,a lijepo su napredovali. Kod njih u razredu (ima ih 28) zaista ima svakakvih ocjena od 2-5 (jedinica mislim da nemaju ili ih je vrlo malo). Meni je čudno da djeca dobivaju iz likovnog i tjelesnog ocjene manje od 5, ono dijete se trudi to je najbitnije, pa nije svatko Picasso ili budući atleta.
Imali su jedan test prije par mjeseci (svi prvašići imaju iste testove, učiteljice se dogovaraju) iz kojeg su djeca dobila koma ocjene, u nekim razredima jedinica na bacanje (moj je tad dobio 4, a ne voli 4ke) i ne znam zašto takve testove ne ponište. Ili je test pretežak ili bude nekih začkuljica s namjerom ne da se potvrdi znanje nego kao da se traži rupa u znanju, zapetljano i za odrasle razumjet ili nešto djeci nije dobro pojašnjeno (imamo dodatan problem u razredu djevojčice koja je nasilna, maltretira djecu + ometa nastavu, inače jako inteligentna curica, u postupku smo rješavanja ovog issue). E sad ovako napisano to je gledano iz te neke tvoje perspektive (majke 1.djeteta koje je krenulo u školu).
Ali postoji i druga prespektiva. Učiteljice ih jako lijepo uče radu i redu, disciplini, poštivanju pravila, izvrsno rade u boravku i sigurna sam da će ovaj njihov razred doći spreman u 5. razred samo tako. Nevjerojatno brzo napreduju, traži se od njih puno, al i daje im se. E sad možda ja ovako pišem jer moje dijete ima 5-ice i savladava gradivo bez problema. On recimo najviše voli upravo te "kompleksnije" matematičke zadatke. Mislim da djeca mogu puno više nego mi mislimo.
Moj savjet bi bio da pred djetetom nikad ne govoriš ništa negativno vis-a-vis učiteljice, škole, težine gradiva (što vjerojatnio ni ne radiš) nego da poradiš s njom na tim malo "slabijim" točkama.
Ja gledam neki dan usporedbu pisanja iste lektire za sina i kćerku, ajme razlika nebo-zemlja šta se traži kod njega, a šta se tražilo kod nje prije 3 god kad je bila prvašić.
A ovo što je Jelena spominjala ispred-iza 3-4-5, moja i sinova logika nikako nije išla na način kako ih se podučava, pa sam mu na kraju rekla: znaš šta ti napravi tako kako se traži, a mi ćemo dalje svojom glavom kako smo i dosad i bok. Nekad nije ni do učiteljica nego do šašavih udžbenika.
i kod nas starija učiteljica (ova glavna).Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Ovo isto može biti, al to su povjerljivi podaci.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Moja je velika jako voljela svoju superstrogu učiteljicu i onaj put kad je dobila lošu ocjenu iz diktata jer nije stavila nijednu točku dobro je zapamtila i otad ponavljala sama sebi: a gdje mi je točka? :mrgreen: Čak joj je i štoperica postala mila kad je prvi matem. diktat dobila 1.
Štopala im je i brzinu čitanja (broj riječi u minuti), iz tog je redovito imala 2.
To mi je sve bilo prihvatljivo. Ono što mi nije bilo prihvatljivo bilo je to odgovaranje na pitanja svojim riječima i tu sam djetetu otvoreno rekla da je to glupo i da je u pravu, ali da sistem traži tako. Jednako se tako nisam libila poslati je da reklamira učiteljičine pogreške (u testu, diktatu, zadatcima...), Svatko može pogriješiti, ali ako se od djece traži odmah takvo savršenstvo, onda bome i djeca mogu tražiti bezgrešnu učiteljicu.
Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Čoksa tako je i moj jednom zaboravio točku, nakon toga više ne zaboravlja :mrgreen:
Isto djeca vole učiteljice bez obzira na zahtjevnost.
Moja zaboravlja i dalje. :mrgreen:
Ja sam isto imala problem s krutim nastavnicima (nenadarenim :)). Ja npr. i danas oduzimam uz pomoć zbrajanja. Npr. ako je netko rođen 1984., ja računam da ima godina 16+19=35. Znala sam s negativnim brojevima računati prije škole isto na svoj način i onda mi je bio problem prihvatiti školski. Nisam prihvatila, samo sam nekako preživjela i svladala koliko se tražilo od nas, ali i dalje radim po svom.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
A sjećam se drame iz optike iz fizike u srednjoj gdje sam ja riješila zadatak na drugi način i nisam vidjela ni ja ni moj učeni dio obitelji gdje je greška, nije ni nastavnik vidio, ali je znao da on hoće drugačije. Tu donekle pomaže stara slava pa te ne baci na koljena jedna loša ocjena.
Ja djetetu stvaro usput dajem zadatke. Nekad me šokira da zna, nekad mu dam zbilja preteško - npr. jučer sam pitala za stolom koji je danas datum. Mali ko iz topa veli: "Danas je 14., a sutra je 15!" Ja sam ga onda pitala - ako je u ponedjeljak 15., koji je onda u srijedu. Nije znao :mrgreen: (3,5 god.)
Jasno je da tako ne bih radila da nisam vidjela da dijete uz veliki trening ipak polako napreduje. Ali tako valjda svi, prvo isprobaju sve što mogu, a kad vide da ne ide nikako, onda je jasno da je velik problem u igri.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Temeljem dosadašnjeg iskustva s velikim bi oprezom uzela izjavu djeteta da "x ima same jedinice" kao tocnu.
O "vlastitim" načinima računanja matematickih zadataka - tome bi pristupila s velikim oprezom, jer pomnijom istragom kako je dijete doslo do rezultata zna se otkriti da su to metode koje funkcioniraju u ogranicenom broju slucaja i kad ce se krenuti na drugačije zadatke te iste metode će davati krive rezultate a dijete nece imati usvojen ispravan način. Ako dijete zna objasniti točno kojim postupkom dolazi do rezultata i taj je matematički ispravan onda ok, no rekla bih da je većina njih najčešće na krivom tragu, pravih genijalaca je puno manje nego roditelji vole misliti...
I ja se priklanjam standardnoj metodici matematike, ma koliko nekima bila spora. Ima svoju logiku.
Meni je isto lakše izračunati 2019 - 1971 zbrajanjem 29+19, ali to je ok da veliki broj ljudi kasnije usvoji neke svoje načine. Osnove moraju pravilno shvatiti svi.
Netko je napisao da je učitelj pisao u e-dnevnik da učenik računa na prste. Zanimljivo, učiteljica mlađeg je rekla da neka samo računaju koliko god treba i ručnim i nožnim prstima, zato i imamo tijelo da ga koristimo :-) Kod starije je pak druga učiteljica rekla da to spriječimo što ranije.
Za lektiru i ne znamo što imaju jer sve čitaju i obrađuju na satu, dok su kod starije bili uvedeni i listići koje su lijepili u teku (popunjavali nakon što su samostalno doma pročitali) i tek onda na satu obrađivali.
Tako da postoje razlike velike i unutar škole, a ne samo od škole do škole.
Da ali tvoje je matematički apsolutno ispravan način koji se uči u prvom razredu OS - veza oduzimanja i zbrajanja, da ako je x-y=z onda je z+y=x i mozes traziti z i na jedan i na drugi nacin. I netko je jako puno to puta u prvom i drugom razredu ponovio dok nije naučio i sad mu je "prirodno" i "lakse" a da se uopće ne sjeća kako mu u prvom nije bilo ni prirodno ni lakše...Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ma i ja! I ne samo to - mene je djed učio starinski i neke druge stvari kad sam bila bolesna. Točno matematički, ali mi je bilo baš problematično onda usvajati onako kako se tada radilo. Srećom da se tog dobro sjećam kao stresnog, pa ću se potruditi ako me mali bude pitao naučiti trenutnu tehniku.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Što se ocjena tiče - moje dijete već sada hoće nagradu za koješta. I sama ne znam kako da se postavim tu. Znam reći - ma kakva nagrada, pa to se mora napraviti, al on onda bilošto izmisli što bi mu moglo biti nagrada i kaže npr. e onda za nagradu idemo u park, a ionako smo rekli da idemo u park, samo neka se to zove nagradom. Nekako pokušavam to neutralizirati, ali ne znam koliko je to loše, odnosno je li dobro da ipak malo teži nagradi nekoj.
ovisi li sve o učiteljici, ili je možda i do novih generacija - djece i roditelja?
ili je taj pojam "nove generacije" neka fama koja sada vlada u nas
naše učiteljice su srednjih godina, ali sve do jedna kažu da nove generacije iziskuju i nove metode (nažalost, sva moguća papirologija, značke koje moraju zaraditi, teško se stignu educirati ili nemaju uopće edukaciju koja bi im pomogla da nauče nove metode)
puno je više djece koja iziskuju prilagodbe, roditelji su pretjerano zaštitnički nastrojeni, nema više autoriteta i poštovanja, kod kuće se negativno govori o učiteljima i školi ...
i taj podatak "ima sve jedinice" također bih uzela sa zadrškom i djetetu rekla da ima djece kojoj treba malo veća pomoć, i da ju vjerojatno učiteljica i pruža, i također da razredni prijatelji također mogu pomoći takvom djetetu (kod nas rotiraju mjesta sjedenja svaka dva tjedna, i kad moju zapadne takvo jedno dijete, uvijek podsjetim da mu pomogne, pokaže prstom u knjizi na zadatak, da mu da prepiše itd.)
Ovako nekako i ja razmišljam.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
U matematici je,po meni ,jako bitan redoslijed.Ako je zadatak:na livadi je bilo 3 leptira,pa je došao još 1,sam uvijek insistirala da piše 3+1,a ne 1+3,iako je rezultat isti.Razmišljala sam da je naučim da podatke smiješta na pravo mjesto,jer će kasnije to biti važno.
Sada,u trećem razredu,samo joj ponekad provjerim zadaću.Nema više potrebe ni za objašnjavanjem ni vježbanjem sa njom.
Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Bome si me u žicu pogodila. Ja sam od stare škole i ova mi priča s prilagodbom novim generacijama ide prilično na živce. Sad bi se svi koji na neki način opslužuju nove generacije trebali prilagoditi tome što se njima ne da pogledati u običan tekst nego sve mora biti jako zabavno da bi njima bilo lakše, da bi nam učinili uslugu i nešto pročitali. Kamon! Ona volja za istraživanjem što Zuska navodi u nekom postu za svog dječaka je neviđena kategorija. Zuska, drži se, takvi će sigurno biti traženi, to je vrsta koja izumire :)
Bojim se da je taj trend simplificiranja gradiva neminovan, da ne kažem nezaustavljiv. Sve je manje roditelja spremno (željom ili vremenski) na žrtvovanje slobodnog vremena, sve je više djece s teškoćama (tu ima puno uzroka), sve je lošiji položaj učitelja i posljedično sve lošija selekcija kadra. Reforme se uvode navrat-nanos, učitelji se educiraju za sve osim za ono što im zaista treba.....nisam optimist.
Je li sve više djece sa teškoćama ili se teškoće sve više dijagnosticiraju? Mislim da sam već pisala o tome na forumu, kad sam ja išla u školu, mislim da je bio dobar postotak djece u razredu koja do kraja oš doslovno nisu naučila čitati. Bilo je poteškoća s matematikom, bilo je djece koja su bila izvan kontrole .. samo što se nitko nije trudio omogućiti toj djeci školovanje po njihovoj mjeri. Kako je sve manje roditelja spremno pomagati djeci, pa i to mi se čini baš suprotno, roditelji danas puno više shvaćaju važnist školovanja, od tuda i dolazi taj trud/pritisak da sva djeca budu odlična.
Što se tiče gradiva i pojednostavljivanja, po mom sudu škola je danas neusporedivo zahtjevnija.
Ja se slazem da je gradivo preopsirno, ali jednako tako preplitko. I ozbiljno vjerujem da je recenica bez tocke, ocjena manje.
I prilagodit se djeci je lijepo, i kad oni uzivaju u nastavi je stvarno odlican osjecaj. Ali kad dode tren da se stogod nauci napamet, pa kad oni svisnu od uzasa, a roditelji o tome govore kao o yetiju, to je tren za plakat... I to jest drugacije, al tu se i ta djeca trebaju prilagodit skoli.
Rečenica bez točke može biti ocjena manje kad se nauči interpunkcija, a ranije ne bi trebala.
A sad ovo, gradivo preplitko, užas kad nešto treba naučiti napamet, to stvarno ne razumijem. Gradivo je duboko, široko, opsežno i širi se u svim smjerovima kao da ne kažem što. A napamet se uči od jutra do sutra.
Ja to zaista u nastavi vidim u zadnjih 25 g. , opći pad motoričkih sposobnosti, pad ambicije, želje da se uloži ekstra trud. Prije stvarno nije bilo zamislivo da ti učenik od sata do sata ne otvori note pa tako 5 mjeseci, a to je sad prilično često, dok roditeljima tu nije ništa čudno (misle da se na satu može sve navježbati).
Ovo s pojednostavljivanjem najvidljivije je u RN jer se čak i ja sjećam kompliciranijih stvari koje smo učili iz prirode (ćirilicu da i ne spominjem). Kasnije u 5.r. bili su skupovi u mat. kojih sad nema. Razgovarali smo već da me buni kemija i biologija koje mi se sad čine opsežnije, ali tadašnje profe kažu da nije tako, ne znam...
Ne znam, nemam, jasno, takva iskustva, pa ne mogu govoriti, jedino što se danas iz ove pozicije zaista mogu sjetiti i prepoznati da su djeca koja su išla sa mnom u osnovnu školu definitivno imala neke poteškoće koje nisu bile prepoznate niti su se uvažavale, nego su ta djeca naprosto bila loši đaci.
Razredna nastava možda i jest pojednostavljena, i ona stvarno jako i previše odudara od viših razreda, zato i kažem da sve češće čujem o jako zahtjevnim i ambicioznim /mladim) učiteljicama u RN, jer sam do sada uvijek imala dojam da su niži razredi stvarno (pre)lagani u odnosu na ono što dolazi kasnije. Ali to kasnije se stvarno ne može uspoređivati s onim što sam ja imala u školi ..
I tako moje jedno dijete u srednjoj, imaju Smrt Smail-age Čengića u udžbeniku. Pitam ja nju je l pročitala cijelo djelo, kaže nije i ne moraju ... A mi smo čitali cijelo djelo i još cijelo Agovanje učili napamet...I danas se sjećam : Sluge zove Smail-aga, usred Stoca kule svoje, a u zemlji hercegovoj.. Ajte amo sluge moje ...
A da ne kažem da smo na dvije abecede morali čitati, razumjeti što piše i napisati još ...
Slažem se da se teškoće brže dijagnosticiraju, ali se i titra oko te djece u neviđenim razmjerima ...
ahahaha je, titra li se titra :mrgreen: .. kako smo ono govorili, titra im se
Ja svakako nisam učila Agovanje napamet, tako da takve stvari ovise o školi i profesoru, a ja recimo čujem da danas u nekim srednjim školama imaju lektire tjedno a ne mjesečno.
Khm, mislim da pitanje srednjoškolske lektire debelo prelazi okvire ove teme :mrgreen: imali smo već rasprave na tu temu, a vidimo da se ni akademska zajednica ne može usuglasiti oko količine cjelovitog čitanja u srednjoj školi.
Što se osnovne škole tiče, moja zapažanja su nekako na tragu Miminih - niži razredi čine mi se jako pojednostavljeni (u odnosu na nekad), a viši su zatrpani gradivom koje se nekad radilo u srednjoj školi. Za svojeg sina imala sam dojam da u nižim razredima ništa ne rade, te su zadaće bile smijurija, a učio je zanemarivo malo i sve skupa za njega je to razdoblje bilo prilično demotivirajuće. Nisu ni u višim razredima zadaci puno kompliciraniji, ali je svega količinski više, a o programima pojedinih predmeta ne bih ovom prilikom :roll:
O titranju ne bih jer smo tu temu prožvakali stoput, sit gladnom nikad ne vjeruje. Za sebe mogu reći da sam svojoj djeci izuzetno zahtjevan roditelj i bič božji veći nego bilo koji profesorski primjerak iz njihove škole. Pa opet neki od njih smatraju da titram jer ONI ne rade svoj posao.
Složila bi se sa casom da je gradivo preopširno, ali plitko; traži se toliko toga da nitko ne stigne razmišljati, uz izuzetak djece koja su sama po sebi izrazito talentirana i zainteresirana.
Prije par dana držali smo radionicu za gimnazijalce, 3. razred, i po-ne-znam-koji-put iznenadilo me kako ne razumiju elementarne stvari, koje su trebale sjesti u 7. i 8. razredu (iako im je gradivo neusporedivo opširnije nego u moje pradavno vrijeme).
Meni se čini da su knjige danas grozne. Pisane su tako da izgledaju ‘guba’. Nabacano, nije lako pratiti nit što je bitno. Prozorčić ovdje, prozorčić ondje, puno boja, važne stvari malim slovima...
Kćer ima petice, rijetko bacim pogled i svaki put se zgrozim.
Puno više podataka nego u mojoj osnovnoj školi. Nema vremena za povezivanje, uspoređivanje..
Matematika dosadna i nezahtjevna, vrlo malo problemskih zadataka.
Meni se čini da djeca puno uče i malo nauče.
O kojojknjizi se radi?
Potpisujem svaku riječ...Citiraj:
čokolada prvotno napisa
S druge strane - iz perspektive majke solidnih srednjoškolaca - vjerujem da su se dobro snašli u srednjoj školi zato jer smo im (silom prilika) ucijepili radne navike u nižim razredima osnovne škole, jer je to bilo za njih nužno. Gledam njihovu generaciju - susjeda (vršnjakinja mog mlađeg sina) je otvoreno rekla da je u srednjoj školi naučila varati i snalaziti se i da joj to nije drago, jer je svjesna koliko joj je znanje šupljikavo...
Uostalom, to je razlog zašto se Trinomove i slične pripreme za maturu tako dobro prodaju. U toj dobi mladi ljudi već osvijeste što im sve fali, pa udri krpati rupe... Nažalost, za puno toga često je prekasno, a nisu svi ni tako jako motivirani.
Kao i lektira, ova priča mogla bi se proširiti na brojne druge teme - moj mlađi sad je pri kraju srednje strukovne škole. Njegov razred (novi strukovni kurikulum) uopće nema obveznu praksu. Da nije naučio neke praktične stvari tijekom ljeta (ugnjavila sam prijatelja da ih uzme raditi, pa se dopalo i njima i njemu) taj u životu ne bi vidio ništa praktično, a to je razvikana strukovna škola nakon koje bi učenik trebao biti spreman za posao... Ma nemojte, molim vas....
Sorry na zachatavanju, samo sam htjela reći da je kompletan obrazovni sustav loš - od vrha do dna... Nedavno sam pomagala koleginom sinu oko diplomskog, a to se isto svelo na krparenje rupa. Zna njihova generacija puno toga što mi ne znamo baš iz rukava, ali temelji nekih bitnih znanja nedostaju i to je teško rješivo. Zato podržavam sve roditelje koji kritiziraju i propituju školski sustav od prvog dana. Ljudi, sretno... Ta djeca će nas jednom liječiti, hraniti, opskrbljivati vodom i strujom - zar nisu zaslužili solidan i kvalitetan sustav obrazovanja? I mi isto s njima.
Nisu cure mislile na titranje vas majki čija su djeca trebala pomoć u učenju zbog određenih teškoća (tako bi svaka od nas postupila), znam točno na kakve slučajeve su mislile.
Ja imam u razredu kod sina prvašića baš slučajeva o kojima cure pričaju. Jednostavno postoje i “titrajuće“ titranja radi. Frigaj ga, ima ih.
Moram da se ukljucim u temu jer sam uzasnuta skolskim sistemom kod nas.
U nizim razredima imali smo zahtevnu uciteljicu, ali je radila sa njima dosta interaktivno, dosta su bili u prirodi, i tako... Moja mala nije bas vredna i motivisana, pa sam mislila da zbog toga izrada domacih zadataka traje satima. Sada, u petom razredu, vidim da dete ima radne navike, ali gradivo je i dalje preobimno (kod nas je i u nizim razredima prezahtevno gradivo, vec su se u trecem i cetvrtom dotakli razlomaka, skupova...). Npr geografija je svedena na jedan cas sedmicno, a gradiva ima kao kad je bilo 2x45 minuta. I tako dalje....
Ono sto hocu da kazem, povodom ove price o titranju. Pricala sam sa zenom cija mala ide u internacionalnu skolu, koja papreno kosta ali i nudi drugaciji pristup. Zena je i sama pedagog i prosvetni radnik, pa mi je ubacila ove ideje: mozak danasnje dece je navikao na drugacije podrazaje. Njima je sedenje i citanje iz knjiga presporo. Nije to nista novo, sto ne znamo, i sama gledam kratke forme, biram video zapis naspram slova, a uhvatila sam se da cak ubrzavam mamu kad mi nesto prica duze od 30 sekundi, da predje na poentu.
Mislim da onda nasa deca kada otvore knjigu ili moraju 45 minuta da sede i gledaju u tablu i svesku, imaju pad koncentracije, motivacije...
Probala sam razne metode ucenja, najbolje funkcionise kada joj kroz zanimljivosti priblizim cinjenice, ako uz to ima i neki video sa pojasnjenjem onda smo na konju (nasli smo sjajne za rotaciju i revluciju, dok npr litosferne ploce sa 300 potpuno novih, nepoznatih pojmova ne moze da savlada nikako). Podsticem je i da sama trazi zanimljivosti na netu i uz to je ucim kritickom pretrazivanju interneta.
Za istoriju se sama dosetila pa od procitane lekcije nacrta strip (na papiru ili na racunaru), i to nam je znatno smanjilo tenzije oko istorije.
I inace za decu kojoj je obicno sedenje, citanje i ponavljanje dosadno, crtanje ili pevanje lekcije su zakon. Mi to podsticemo, pa tako neke definicije iz muzickog (koje je morala da nauci napamet jer nismo uspeli da pronadjemo objasnjenje koje bih ja razumela pa i njoj pojasnila) idu super kada ih ukomponujemo u neku melodiju.
Inace je dete koje mnogo cita (knjigu sedmicno), ali joj klasicna literatura (lektire tipa Robinzon Kruso, Tom Sojer) ne ide nikako, dok savremenu guta, obozava, i ponestaje nam kvalitetnih knjiga za njen uzrast koje nije procitala.
Samo jos tip povodom ucenja sa detetom, tj pomaganja kod kuce: moje dete je mirno i poslusno, na casu uglavnom prati, osim kad mi sama kaze "ja sam se trudila ali misli imaju svoj put". Ipak, jako mnogo vremena radimo sa njom kod kuce, jer joj je jednostavno pretesko da sama po celo popodne provede nad knjigom u petom razredu. Podelili smo se pa sa babom radi matematiku, ja sam za jezike i muzicko, a muz za istoriju, geografiju, biologiju. I to je bukvalno jedno ozbiljno radno vreme, kada se spoje svi sati koje potrosimo sedmicno na kontrolu zadataka, preslisavanje i pojasnjavanje svega sto joj je nejasno.
Dakle, niko ne sedi sa njom i uci, nego smo na raspolaganju za sva pitanja, pojasnjenja, da prekontrolisemo uradjeno. I to je jako mnogo posla, i energije i zivaca...
Jesam vec rekla da sam duboko razocarana u skolski sistem?
Gotovo svaka je takva, ufff...Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Znam i ja točno na kakve slučajeve su mislile, i da nisu mislile na titranje majki.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Istina je da ima svega... Nije školski sustav ništa drugačiji od društva općenito - kakve vrijdnosti ima društvo, takve se primjenjuju i u školskom sustavu.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Općenito: kvalitetu društva možemo prilično dobro evaluirati brzinskim pogledom na to kako vodi brigu o svojim najslabijim članovima (djeca, starije osobe) i tu se nismo baš iskazali.
Ma nema ti to puno veze... Radiš kako misliš da treba, ali većina djece to preraste i pretvore se u obične derane (bez obzira na spol) kojima ne treba stalno dadiljanje. Bitna razlika između onih koji titraju i ovih koji moraju krpati rupe u sustavu je u polaznoj točki. sirius, čokolada i ja (i slični roditelji) čine sve što mogu da od svoje djece naprave SAMOSTALNE I SPOSOBNE članove društva. Oni koji titraju bzvz, obično od svoje djece naprave invalide koji se nisu u stanju brinuti sami za sebe, a poslije su im svi drugi krivi... Ali toga je bilo i bude i samo se možemo nadati da su takvi u manjini, iako jedan takav u razredu obično napravi dosta štete, jer klinci jako jaaaaako dobro vide kome se titra, a kome treba pomoć.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Mene u šk. sistemu najviše smeta to što nema povratne informacije. Svaki se sat piči novo gradivo, zadaće se (bar kod mog djeteta) ne komentiraju i ne kontroliraju (mat, kem) ili ih nikad nema (hrv, eng, njem, fiz). U satnici su sigurno predviđeni sati ponavljanja, ali to se izgubi na bolovanjima ili ispitivanjima. Znači sati ponavljanja gradiva gdje bi učenici došli u priliku reći - možemo li ponoviti te i te zadatke, NE POSTOJE.